Povežite se sa nama

OKO NAS

PETNJICA: PREDIZBORNA FABRIKA PEŠKIRA: Sto odsto pamučne prevare

Objavljeno prije

na

Fabrika peškira u petnjičkom selu  Bor samo je jedna od prevara Demokratske partije socijalista.  To tvrde u Opštinskom odboru Demokratske Crne Gore, a takvi glasovi stižu i iz Bošnjačke stranke . Suvlasnik fabrike Mehmed Adrović prilikom pokretanja proizvodnje isticao je da njegov partner Ismail Arslani dolazi iz grada koji je poznat kao centar tekstilne industrije. Na internetu je mnogo Ismaila Arslanija, ali nema ni jednog koji se bavi tekstilom

 

U novembru 2017. godine, uoči lokanih izbora u Petnjici, iz DPS-a je najavljeno  da će novootvorena fabrika peškira u selu Bor uposliti najmanje trideset radnika i da će njeni proizvodi preplaviti crnogorsko tržište. To se do danas nije dogodilo.

Sagovornici Monitora kažu da je sve prevara i da je cijela operacija poslužila samo samo da se opere stotine hiljada eura iz Investiciono razvojnog fonda.

Fabrika posluje u okviru kompanije Euro Bor, čiji su vlasnici predsjednik Skupštine opštine Petnjica, odnosno predsjednik lokalnog odbora DPS  Mehmed Adrović i turski biznismen Ismail Arslani.

“Ako znamo da će fabrika za stalno uposliti tridesetak radnika, znači da smo uspjeli da isto toliko porodica zadržimo u Bihoru. Već u magacinu imamo proizvoda koji su spremni za domaće tržište. Kako budemo osvajali nova tržišta, tako ćemo povećavati obim proizvodnje, što zahtijeva i nova zapošljavanja. Ubijeđeni smo da će peškiri Euro Bor ubrzo postati brend i da nećemo imati problema s plasmanom”, – najavljivano je svojevremeno iz ove kompanije.

Predsjednik petnjičkih Demokrata dr Albin Ćeman tvrdi da se radilo samo o praznim predizbornim obećanjima i da je fabrika radila svega tri mjeseca.

“Demokrate su građanima Petnjice obećale da će ukazivati na brojne prevare funkcionera iz „koverta partije”. Još jedna u nizu prevara je i fabrika peškira ili bolje rečeno „fabrika familijarnih peškeša” na Boru”, – kaže Ćeman.

On podsjeća da je kompanija Euro Bor iz Petnjice, koju personifikuje Mehmed Adrović, četiri dana pred lokalne izbore u Petnjici, raspisala oglas na portalu Radija Petnjica za prijem radnika za rad u proizvodnom pogonu fabrike peškira.

“Oglasom je traženo dvadeset i jedno radno mjesto. Iako se slobodna radna mjesta ne oglašavaju po portalima nego na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, a naročito ne nekoliko dana pred lokalne izbore, ovom prilikom želimo da ukažemo na još jedan problem, a to je svojevrsna prevara radnika i bogaćenje familije funkcionera DPS-a. Ova fabrika je radila oko tri mjeseca, s prosječnom platom od oko 100 eura, bez uplata za lične doprinose”, – kaže Ćeman.

Kao suvlasnik fabrike, Mehmed Adrović je odgovorio da se ne radi ni o kakvoj  prevari i da ovaj pogon ima perspektivu.

“Tačno je da ima problema s plasmanom proizvoda, jer tržište je tržište, ali fabrika nije zatvorena.  Trenutno radi osam radnika. Uostalom, ovo nije partijska nego poslovna priča”, – kazao je Adrović. On je potvrdio da je kompanija Euro Bor dio kreditnih sredstava za pokretanje proizvodnje dobila od Investiciono razvojnog fonda.

Adrović je izjavio i da političke partije, poput Demokratske Crne Gore, ne treba da zanima šta on radi sa svojim privatnim biznisom.

“Šta ima da zanima Demokrate i njima slične, šta ja radim sa svojim biznisom. To je moja privatna stvar. Neka oni gledaju svoja posla. Ne želim da polemišem s njima. Šta je njih briga šta se radi s fabrikom na Boru. Ja sam tu uložio svoj kapital, a ne oni. To što sam ja predsjednik Skupštine u Petnjici i što pripadam DPS-u nema nikakve veze s fabrikom”, –rekao je Adrović.

Predsjednik OO DPS Petnjica i predsjednik SO Petnjica od ranije je u biznisu i izvršni je direktor beranskog transportnog preduzeća Simon Vojaž, koje gazduje autobuskom stanicom u ovom gradu.

Predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke u Petnjici Adnan Muhović kaže  da fabrika predstavlja ne samo potpuno promašenu investiciju već i da se radi o sumnjivim poslovima.

“Potvrdile su se moje riječi da od fabrike na Boru neće biti ništa. To je potvrda da DPS nije uspio da dovede nijednog ozbiljnog investitora u Bihor, a proizvodnja peškira je unaprijed bila osuđena na propast. Zašto je to tako treba da se zapita neko drugi, jer se radi o sumnjivom biznisu”,  – kaže Muhović.

On izražava sumnju da se u slučaju Fabrike peškira radi o klasičnom pranju novca.

“Koliko je meni poznato, riječ je o trista hiljada eura koji su dobijeni od Investiciono razvojnog fonda za ovaj projekat. Kakav je projekat sada je jasno, a nadležni organi treba da postave pitanje kako su i čime opravdana ta sredstva. Ako nisu opravdana, onda treba da se vrate. To je novac  građana Crne Gore,  poreskih obveznika”, – kaže Muhović.

Suvlasnik fabrike Mehmed Adrović prilikom pokretanja proizvodnje isticao je da njegov poslovni partner Ismail Arslani, dolazi iz grada koji je poznat kao centar za proizvodnju tekstilne robe. Na internetu je mnogo Ismaila Arslanija, ali nije moguće naći ni jednog biznismena iz tekstilne industrije.

Predsjednik OO Bošnjačke stranke izražava sumnju i poziva da se ispita kako je i kojim putevima Arslani došao u Crnu Goru, da bi, potom, zalutao u Petnjicu. Pa onda iz Petnjice u Bor. Selo udaljeno od Petnjice petnaest kilematara  lošim putem, gdje i nastavnici koji dolaze sa strane u zimskom periodu nerijetko ostaju zarobljeni.

Teško je povjerovati da je takav biznismen odabrao baš bihorsko selo, nebu pod Peštersku vosoravan da uloži novac. Koliko je uopšte uložio, ni to se ne zna. Sagovornici Monitora smatraju kako će prije biti da se radi o sto odsto pamučnim prevarama.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo