Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVA VERZIJA EU I ZABORAVLJENI BALKAN: Umjesto članstva partnerstvo i ,,poseban pridruženi status”

Objavljeno prije

na

U jeku haotičnog pokušaja Britanaca da izađu iz EU i predvečerja izbora za EP, još više je zamagljena evropska perspektiva za šest balkanskih država

 

Dani i sedmice koji prethode izborima za novi saziv Evropskog Parlamenta čini se da postaju sudbonosni za EU. Britanci su kazali da žele da odu, ali ne znaju kako, diplomatski odnosi Francuske i Italije su na najnižem nivou u posljednjih 75 godina, popušta i osovina Berlin-Pariz, Italijani srljaju udesno, o Mađarima i drugima da se i ne govori. Evropa je u grču, u strahu od migranata i populista, pa nema vremena za Zapadni Balkan. Pristupna perspektiva ovog regiona nije više ni u retoričkoj ravni prioritet u prijestonicama država-članica EU.

Nikoga nije iznenadila izjava francuske ministarke za evropske poslove Natali Loazo koja je kazala da ,,sve dok se ne riješe unutrašnje krize u EU, kao i posljedice izlaska iz članstva Velike Britanije, strukture Unije neće biti u stanju da prime nekog novog člana”.

Jer, to je samo ponavljanje stava predsjednika te države Emanuela Makrona koji je nešto ranije rekao da je ,,moguće da Crnoj Gori ili Srbiji, ako za sedam-osam, možda i desetak godina ispune sve uslove, a dotada Unija ne sredi svoje redove, bude ponuđen poseban pridruženi status u EU”, ali ne i puno članstvo. Koje je bilo navedeno u februaru prošle godine u Strategiji proširenja, odnosno najavljivanjem 2025. kao mogućeg datuma za pristupanje regiona EU.

Makron se, inače, nedavno obratio građanima „Evrope“ pismom koje je poslao svim važnim medijima u EU. Pred haotični pokušaj Britanaca da napuste Uniju, francuski predsjednik je ponudio ,,renesansu za ugroženu Evropu”.

Ali, njegova vizija nove i moderne EU, već bi se mogla ocijeniti propalom nakon što je stigao odgovor Anegret Kramp-Karenbauer, predsjednice vladajuće njemačke Hrišćansko-demokratske unije (CDU), koja je na toj funkciji zamijenila kancelarku Angelu Merkel. Izvjesno je da će Kramp-Karenbauer biti glavni kandidat da Merkelovu naslijedi i u premijerskoj fotelji.

Makron je prije mjesec dana privremeno povukao svog ambasadora u Rimu. To se dogodilo nakon što su italijanski zvaničnici podržali protest ,,žutih prsluka” u Francuskoj.

Sve se dešava u trenutku kada je Makron u svojoj zemlji veoma oslabljen: podrška javnosti je na dnu, a reforme mu zapinju. Zato su svađe, polarizacije i nerazumijevanje između najvažnijih zemalja EU teški balast, pa i otrov za organizaciju koja zavisi od kompromisa,  dogovora i saradnje.

U toj situaciji malo ko pomišlja na Zapadni Balkan, što se osjeća na terenu. Kako ističe viši istraživač na Austrijskom institutu za međunarodne poslove Vedran Džihić, tri osnovne vrijednosti – pridruživanje EU, demokratija i tržišna ekonomija – nijesu uspjele da izliječe depresiju koja vlada u regionu. „Načelo EU je bilo – uradite svoj domaći i primijenite tehničke i reforme uprave (i doći će do pristupanja EU). Problem je što je Unija upala u svoju zamku, zato što njome sada umnogome upravljaju sve autokratskiji režimi i strukture“, kaže on dodajući da je ,,demokratija postala devalvirana riječ, koja je izgubila svoju izvornu vrijednost”.

,,I mehanizmi koje Unija može da koristi za unaprijeđenje demokratije u regionu su slabi ili nedovoljni. Najveći uspjeh za region u prošloj godini, Prespanski sporazum između Grčke i Makedonije, dogodio se skoro bez ikakve pomoći EU”, navodi profesor Univerziteta u Gracu Florijan Biber.

Činjenica je takođe da se nijedna od ovih zemalja trenutno ne može smatrati funkcionalnom tržišnom ekonomijom, te da BDP regiona iznosi samo trećinu prosjeka članica Unije.

“ Za EU je bolje i manje skupo da investira i od regiona, uz našu pomoć, napravi evropski region, nego da ignoriše region, što bi bilo mnogo skuplje”, poručuje šef diplomatije Sjeverne Makedonije Nikola Dimitrov konstatujući da je u čekanju izgubljena – čitava generacija.

Glasovi jasne podrške tom stavu čuju se najjasnije od trenutnog i od ranije predsjedavajućeg EU, Rumunije i Austrije. „2019. godina će ostati prekretnica u ovom procesu, obilježena pokretanjem novog institucionalnog ciklusa, ali i do sad neviđenim izlaskom države-članice iz EU, neželjenim događajem, na koji druge države članice moraju da odgovore porukom jedinstva i proevropske posvećenosti i širenja u budućnosti. U najboljem interesu i država članica i kandidata jeste konsolidovana, snažna i efikasna EU, sposobna da integriše nove članice “, tvrdi rumunski ministar vanjskih poslova Teodor Meleškanu.

Navodeći da je izgled za članstvo u EU pokretačka sila u regionu, austrijski ministar zadužen za EU Gernot Blimel kaže da će Unija biti kompletna tek onda kada čitav region bude njezin dio.

Još eksplicitniji je bivši austrijski vicekancelar Erhard Buzek koji smatra da EU mora promijeniti svoju strategiju prema Zapadnom Balkanu i sve države odmah primiti u članstvo. ,,Trenutno se suočavamo sa Evropom zastoja“, ističe on.

,,Upravo je evropska perspektiva podsticala reforme u zemljama regiona. Smanjenjem atraktivnosti evropskih integracija izgubiće se i volja za reformskim procesima”, uvjeren je jedan od najpopularnijih političkih mislilaca i teoretičara današnjice Frensis Fukujama.

Vladajućim stabilokratama na Balkanu to otvara širok manevarski prostor da ponovo definišu svoje veze sa EU. Jer, niti oni sebe vide kao buduće članove EU, niti ih tamo kao takve posmatraju. Nego samo kao „partnere“.

I iz najvažnijih država Unije zemljama na jugoistoku Evrope radije se sada nudi – partnerstvo. “Iako 27 članica EU različito gledaju na proširivanje, svi su saglasni da se mora povećati pomoć i pospješiti partnerstvo sa državama Zapadnog Balkana”, kaže francuska ministarka Loazo.

A glavni posao partnera je da izbjelice iz Azije i Afrike drže dalje od EU. Za kontrauslugu dobijaće novac. Obećanje je: više nego ranijih godina. O egzodusu autohtonog stanovništva sa Balkana prema Zapadnoj Evropi se ne govori. Ono se prećutno odobrava i podstiče.

Istovremeno se u pojedinim studijama rađenim za potrebe EU konstatuje da su ,,vanjski razarajući igrači” u regionu na putu prema Briselu, prije svih Rusija, te Kina i Turska.

„Uloga Rusije se sve više svodi na to da poput partibrejkera podriva ili makar usporava vezivanje regiona za Zapad. Sa druge strane, EU beskrajnim veoma formalizovanim procesom integracije simulira interesovanje za region koje već odavno ne postoji. Uhvaćena u tom međustanju, društva Balkana djeluju paralisano. Pod tutorstvom autoritarnih vođa tamošnje ekonomije stagniraju, a obrazovana omladina se masovno iseljava na Zapad“, piše švajcarski novinar Andreas Ernst.

Kratkovida politika Brisela zato u godišnjim izvještajima navodi da problem zarobljenih država prožima čitav region. Umjesto da iskoristi snagu politike proširenja i djeluje proaktivno kako bi zaustavila i preokrenula trend zarobljavanja i spriječila izbijanje novih kriza, kakva je bila u Makedoniji u vrijeme bivšeg premijera Nikole Gruevskog, EU nema hrabrosti, kako navodi i italijanski predsjednik Serđo Matarela, da zaokruži proces integracije na svom jugoistoku.

Zbog straha da pitanje proširenja dodatno ne podstakne populističke sentimente pred izbore za Evropski parlament koji se održavaju između 23. i 26. maja, biće odloženo objavljivanje godišnjih izveštaja o napretku za države regiona. Prošle godine oni su predstavljeni u aprilu, dok će ove godine biti objavljeni 29. maja.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo