Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVA VERZIJA EU I ZABORAVLJENI BALKAN: Umjesto članstva partnerstvo i ,,poseban pridruženi status”

Objavljeno prije

na

U jeku haotičnog pokušaja Britanaca da izađu iz EU i predvečerja izbora za EP, još više je zamagljena evropska perspektiva za šest balkanskih država

 

Dani i sedmice koji prethode izborima za novi saziv Evropskog Parlamenta čini se da postaju sudbonosni za EU. Britanci su kazali da žele da odu, ali ne znaju kako, diplomatski odnosi Francuske i Italije su na najnižem nivou u posljednjih 75 godina, popušta i osovina Berlin-Pariz, Italijani srljaju udesno, o Mađarima i drugima da se i ne govori. Evropa je u grču, u strahu od migranata i populista, pa nema vremena za Zapadni Balkan. Pristupna perspektiva ovog regiona nije više ni u retoričkoj ravni prioritet u prijestonicama država-članica EU.

Nikoga nije iznenadila izjava francuske ministarke za evropske poslove Natali Loazo koja je kazala da ,,sve dok se ne riješe unutrašnje krize u EU, kao i posljedice izlaska iz članstva Velike Britanije, strukture Unije neće biti u stanju da prime nekog novog člana”.

Jer, to je samo ponavljanje stava predsjednika te države Emanuela Makrona koji je nešto ranije rekao da je ,,moguće da Crnoj Gori ili Srbiji, ako za sedam-osam, možda i desetak godina ispune sve uslove, a dotada Unija ne sredi svoje redove, bude ponuđen poseban pridruženi status u EU”, ali ne i puno članstvo. Koje je bilo navedeno u februaru prošle godine u Strategiji proširenja, odnosno najavljivanjem 2025. kao mogućeg datuma za pristupanje regiona EU.

Makron se, inače, nedavno obratio građanima „Evrope“ pismom koje je poslao svim važnim medijima u EU. Pred haotični pokušaj Britanaca da napuste Uniju, francuski predsjednik je ponudio ,,renesansu za ugroženu Evropu”.

Ali, njegova vizija nove i moderne EU, već bi se mogla ocijeniti propalom nakon što je stigao odgovor Anegret Kramp-Karenbauer, predsjednice vladajuće njemačke Hrišćansko-demokratske unije (CDU), koja je na toj funkciji zamijenila kancelarku Angelu Merkel. Izvjesno je da će Kramp-Karenbauer biti glavni kandidat da Merkelovu naslijedi i u premijerskoj fotelji.

Makron je prije mjesec dana privremeno povukao svog ambasadora u Rimu. To se dogodilo nakon što su italijanski zvaničnici podržali protest ,,žutih prsluka” u Francuskoj.

Sve se dešava u trenutku kada je Makron u svojoj zemlji veoma oslabljen: podrška javnosti je na dnu, a reforme mu zapinju. Zato su svađe, polarizacije i nerazumijevanje između najvažnijih zemalja EU teški balast, pa i otrov za organizaciju koja zavisi od kompromisa,  dogovora i saradnje.

U toj situaciji malo ko pomišlja na Zapadni Balkan, što se osjeća na terenu. Kako ističe viši istraživač na Austrijskom institutu za međunarodne poslove Vedran Džihić, tri osnovne vrijednosti – pridruživanje EU, demokratija i tržišna ekonomija – nijesu uspjele da izliječe depresiju koja vlada u regionu. „Načelo EU je bilo – uradite svoj domaći i primijenite tehničke i reforme uprave (i doći će do pristupanja EU). Problem je što je Unija upala u svoju zamku, zato što njome sada umnogome upravljaju sve autokratskiji režimi i strukture“, kaže on dodajući da je ,,demokratija postala devalvirana riječ, koja je izgubila svoju izvornu vrijednost”.

,,I mehanizmi koje Unija može da koristi za unaprijeđenje demokratije u regionu su slabi ili nedovoljni. Najveći uspjeh za region u prošloj godini, Prespanski sporazum između Grčke i Makedonije, dogodio se skoro bez ikakve pomoći EU”, navodi profesor Univerziteta u Gracu Florijan Biber.

Činjenica je takođe da se nijedna od ovih zemalja trenutno ne može smatrati funkcionalnom tržišnom ekonomijom, te da BDP regiona iznosi samo trećinu prosjeka članica Unije.

“ Za EU je bolje i manje skupo da investira i od regiona, uz našu pomoć, napravi evropski region, nego da ignoriše region, što bi bilo mnogo skuplje”, poručuje šef diplomatije Sjeverne Makedonije Nikola Dimitrov konstatujući da je u čekanju izgubljena – čitava generacija.

Glasovi jasne podrške tom stavu čuju se najjasnije od trenutnog i od ranije predsjedavajućeg EU, Rumunije i Austrije. „2019. godina će ostati prekretnica u ovom procesu, obilježena pokretanjem novog institucionalnog ciklusa, ali i do sad neviđenim izlaskom države-članice iz EU, neželjenim događajem, na koji druge države članice moraju da odgovore porukom jedinstva i proevropske posvećenosti i širenja u budućnosti. U najboljem interesu i država članica i kandidata jeste konsolidovana, snažna i efikasna EU, sposobna da integriše nove članice “, tvrdi rumunski ministar vanjskih poslova Teodor Meleškanu.

Navodeći da je izgled za članstvo u EU pokretačka sila u regionu, austrijski ministar zadužen za EU Gernot Blimel kaže da će Unija biti kompletna tek onda kada čitav region bude njezin dio.

Još eksplicitniji je bivši austrijski vicekancelar Erhard Buzek koji smatra da EU mora promijeniti svoju strategiju prema Zapadnom Balkanu i sve države odmah primiti u članstvo. ,,Trenutno se suočavamo sa Evropom zastoja“, ističe on.

,,Upravo je evropska perspektiva podsticala reforme u zemljama regiona. Smanjenjem atraktivnosti evropskih integracija izgubiće se i volja za reformskim procesima”, uvjeren je jedan od najpopularnijih političkih mislilaca i teoretičara današnjice Frensis Fukujama.

Vladajućim stabilokratama na Balkanu to otvara širok manevarski prostor da ponovo definišu svoje veze sa EU. Jer, niti oni sebe vide kao buduće članove EU, niti ih tamo kao takve posmatraju. Nego samo kao „partnere“.

I iz najvažnijih država Unije zemljama na jugoistoku Evrope radije se sada nudi – partnerstvo. “Iako 27 članica EU različito gledaju na proširivanje, svi su saglasni da se mora povećati pomoć i pospješiti partnerstvo sa državama Zapadnog Balkana”, kaže francuska ministarka Loazo.

A glavni posao partnera je da izbjelice iz Azije i Afrike drže dalje od EU. Za kontrauslugu dobijaće novac. Obećanje je: više nego ranijih godina. O egzodusu autohtonog stanovništva sa Balkana prema Zapadnoj Evropi se ne govori. Ono se prećutno odobrava i podstiče.

Istovremeno se u pojedinim studijama rađenim za potrebe EU konstatuje da su ,,vanjski razarajući igrači” u regionu na putu prema Briselu, prije svih Rusija, te Kina i Turska.

„Uloga Rusije se sve više svodi na to da poput partibrejkera podriva ili makar usporava vezivanje regiona za Zapad. Sa druge strane, EU beskrajnim veoma formalizovanim procesom integracije simulira interesovanje za region koje već odavno ne postoji. Uhvaćena u tom međustanju, društva Balkana djeluju paralisano. Pod tutorstvom autoritarnih vođa tamošnje ekonomije stagniraju, a obrazovana omladina se masovno iseljava na Zapad“, piše švajcarski novinar Andreas Ernst.

Kratkovida politika Brisela zato u godišnjim izvještajima navodi da problem zarobljenih država prožima čitav region. Umjesto da iskoristi snagu politike proširenja i djeluje proaktivno kako bi zaustavila i preokrenula trend zarobljavanja i spriječila izbijanje novih kriza, kakva je bila u Makedoniji u vrijeme bivšeg premijera Nikole Gruevskog, EU nema hrabrosti, kako navodi i italijanski predsjednik Serđo Matarela, da zaokruži proces integracije na svom jugoistoku.

Zbog straha da pitanje proširenja dodatno ne podstakne populističke sentimente pred izbore za Evropski parlament koji se održavaju između 23. i 26. maja, biće odloženo objavljivanje godišnjih izveštaja o napretku za države regiona. Prošle godine oni su predstavljeni u aprilu, dok će ove godine biti objavljeni 29. maja.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo