Povežite se sa nama

Izdvojeno

ULCINJSKI RIBARI ZAPLETENI U SVOJE MREŽE: Pomalja se luka spasa

Objavljeno prije

na

Nakon decenija čekanja, čini se da će ulcinjski ribari konačno dočekati svoju luku. Tek nakon toga može krenuti nova faza u razvoju ovdašnjeg ribarstva. Bez izgradnje ribarskih luka . ne može se očekivati zatvaranje poglavlja o ribarstvu.  Ulcinj je, inače,  grad sa najviše privrednih ribara u Crnoj Gori

 

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tvrde da je sve dogovoreno. Određena je lokacija – rt Đerane, dobijena je saglasnost za gradnju luke od Agencije za zaštitu životne sredine, određen početak radova – jesen naredne godine, a čitav posao biće okončan 2027. Projekat je vrijedan 15 miliona eura, a finansiraće ga država. Ova luka će biti mješovite namjene, imaće prostor za ribarske, turističke i rekreativne brodove, halu za čuvanje i pakovanje ribe, otvoriće najmanje deset radnih mjesta. Primaće 79 brodova maksimalne dužine do 20 metara, ukupna površina luke biće 35.000 kvadrata, imaće 67 parking mjesta…

“Ribarima su potrebne prostorije gdje bi skladištili ribu, dakle to je ta kopnena infrastruktura, logistika na kopnu koja im omogućava da oni sve ono što ulove na adekvatan način uskladište, dakle da smrznutu i svoju ribu bar privremeno obezbijede. Prerada nije planirana”, ističu iz Ministarstva.

Kako napominju, zatvaranje poglavlja o ribarstvu Crna Gora ne može očekivati bez izgradnje ribarskih luka. Ulcinj je grad sa najviše privrednih ribara, a osnovni preduslov za dalji razvoj ribarstva je upravo luka.

„Bez luke mi ribari ne možemo ni loviti, niti se baviti tom djelatnošću. Primorani smo da u slučaju nevremena svoje barke sidrimo ili u rijeci Bojani ili u Port Mileni, ili da ih izvlačimo na kopno”, kaže za Monitor predsjednik ulcinjskog Udruženja profesionalnih ribara Ivo Knežević.

Prema njegovim riječlima, bez luke ribari ne mogu imati ni bolja plovila. „Mi smo sada primorani da lovima sa malim čamcima, jer nemamo gdje da vežemo veće čamce. U toj situaciji malo pomaže činjenica da sada imamo veću podršku i od Vlade Crne Gore i Opštine Ulcinj”, dodaje on.

Inače, u Crnoj Gori ima oko 250 profesionalnih ribara i preko 300 sportskih ribolovaca. Oni smatraju da je stanje u ovoj oblasti praktično neodrživo ukazujući na jak uvoznički lobi.

I ministar poljoprivrede Vladimir Joković je saglasan da stanje nije dobro, te da je uvoz ribe prevelik. Kako navodi, preko projekata MIDAS i IPARD obezbijeđeno je 20 brodova, te 15 miliona eura za izgradnju ribarske luke u Ulcinju. „Država u sektor ribarstva ulaže posljednjih godina mnogo sredstava. Tako su 2022. godine subvencije za brodove iznosile 80, a godinu kasnije 70 odsto. Postoji niz drugih podsticajnih mjera“, dodaje Joković.

“Ne treba meni država da kupi motor, mreže ili barku. To ću ja sam zaraditi. Meni država treba da obnovi ribarsku luku i mjesto prvog iskrcaja”, kaže Knežević napominjući da su za razliku od Crne Gore, u susjednoj Albaniji ribari napredovali, organizovaniji su i imaju bolju flotu i sigurne luke.

Ulcinjski ribari tvrde da je posljednjih godina ribe manje u ovom dijelu Jadrana, a kao glavni razlog navode istražna bušenja koje su ovdje sprovođena sa ciljem otkrivanja potencijalnih nalazišta nafte i gasa. Kozice i sardele su se potpuno izgubile, a one su hrana za svu ostalu ribu.

Istovremeno, crnogorsko podmorje postaje sve više stanište do sada nepoznatih riba i drugih morskih organizama. Među tim novim vrstama ima algi, rakova, puževa i školjki i oko 25 novih ribljih vrsta. Neke ozbiljno napadaju prostor, jer nemaju prirodnog neprijatelja. Jedna od takvih je riba lav. Ona izgleda očaravajuće, veliki je predator, jede sve što joj se nađe na putu, voli toplije more, pa je tako stigla i u naš Jadran.

Kako navode iz kotorskog Instituta za biologiju mora, dobra je okolnost što je srodnik škarpine, veoma je ukusna. Poznato je da je ta riba na mnogim mjestima u Sredozemlju promijenila prirodnu sredinu (!?), pa je njen ciljani izlov jedini način odbrane ekosistema. Proširila su se i staništa morskih ježeva koji su se razmnožili jer više nemaju prirodnih neprijatelja.

Pred tim tzv. invazivnim vrstama nestale su neke u Ulcinju tradicionalne vrste riba kao što je, na primjer, bila hama.

Istraživanja takođe pokazuju da je u našem moru sve više plastike. Sedam od deset riba u Jadranu u sebi ima plastiku, a sedmično “pojedemo jednu kreditnu karticu”. Jadran je proglašen jednim od tri najzagađenija evropska mora, što može imati dalekosežne posljedice i za ekonomiju…

“Uz to, na smanjivanje ribljeg fonda utiču i klimatske promjene. Pokazuje nam to i primjer Male Ade, koja se nalazila na lijevom ušću Bojane, a koja je nestala. I Jadran koji smo znali i poznavali pred našim očima nestaje”, smatra poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić.

Kako zaključuje, ukoliko dođe do značajnijih promjena u temperaturi mora, doći će do još većeg smanjivanja ribljeg fonda u našem Jadranu.

                                                                                              Mustafa CANKa

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo