INTERVJU
DUŠAN TEODOROVIĆ, AKADEMIK IZ BEOGRADA: Vučić je najbolji Šešeljev učenik

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Vučić se samo privremeno presvukao u demokratsku jagnjeću kožu. Čovjek koji je govorio ,,sto za jednoga”, ,,nesrpska fukara” i koji je skidao tablu sa imenom ulice Zorana Đinđića i umjesto nje stavljao tablu sa imenom Ratka Mladića nije čovjek istinske demoktatske opcije
MONITOR: Građanski antirežimski protesti u Beogradu, u kojima i Vi aktivno učestvujete, i dalje su jedan od događaja koji s velikim interesovanjem prati javnost i izvan Srbije. Kakav će biti njihov rezultat?
TEODOROVIĆ: Rezultat demonstracija mora da bude slom autokratskog režima Aleksandra Vučića i formiranje prelazne vlade. Ova vlada bi morala da tokom dvogodišnjeg perioda obnovi urušeno pravosuđe, donese nove izborne zakone, uredi medijski prostor, uredi biračke spiskove i organizuje izbore po opšteprihvaćenim međunarodnim standardima.
MONITOR: Da li će Aleksandar Vučić predati vlast mirno?
TEODOROVIĆ: Ne, nikada. Aleksandar Vučić je najbolji učenik Vojislava Šešelja. Politički je vaspitavan na semenu zla koje se zove ekstremni srpski nacionalizam i šovinizam. Vučić se samo privremeno presvukao u demokratsku jagnjeću kožu. Čovek koji je govorio ,,sto za jednoga”, ,,nesrpska fukara” i koji je skidao tablu sa imenom ulice Zorana Đinđića i umesto nje stavljao tablu sa imenom Ratka Mladića nije čovek istinske demoktatske opcije. Vučić će svakako da brani vlast na sve moguće načine, a u slučaju da proceni da postaje suviše opasno po njega napustiće zemlju, kao što je to uradio Gruevski.
MONITOR: Kako Vučiću uspijeva da stavi pod kontrolu sve u Srbiji, da je pljačka, da građanima ukine političke i ostale slobode, da ih ponižava…?
TEODOROVIĆ: Vučić kontroliše Radio televiziju Srbije i privatne televizije Pink i Happy koje imaju nacionalne frekvencije. Svakoga dana je Vučić prisutan na nekoj od ovih televizija. Programske šeme se menjaju zbog njegovih iznenadnih gostovanja koje karakteriše, najblaže rečeno, gebelsovska propaganda. Televiziji N1 se ne dodeljuje nacionalna frekvencija i ovoj televiziji se onemogućava da bude više prisutna u gradovima Srbije. Četvrtina stanovnika Srbije živi u bedi. Pedeset procenata stanovnika Srbije ne izlazi na izbore. Od preostalih pedeset procenata polovina glasa za Vučića, tako da Vučić upravlja Srbijom na osnovu glasova četvrtine onih koji su upisani u neverifikovani birački spisak. Dodatno, Vučić falsifikuje izborne rezultate i kupuje glasove poniženih i obespravljenih za kilogram šećera i litar zejtina. Pored poslušnika iz svoje partije koji uvek dobijaju nagradu, Vučić je uspeo da potkupi i deo oportunista koji zbog apanaža i članstva u raznim upravnim odborima sarađuju sa režimom. Vučićevi najpoverljiviji saradnici vode vojsku, policiju i državnu bezbednost.
MONITOR: Zašto Vučić i pored autokratske vladavine ima podršku iz Evropske unije?
TEODOROVIĆ: Evropska unija se ponaša licemerno kada je u pitanju demokratija i vladavina prava u Srbiji. Svakako da postoje dogovori Vučića i značajnijih svetskih lidera u vezi sa rešavanjem problema Kosova. Evropa žmuri na Vučićevo gašenje nezavisnih medija, korupciju, opstrukciju parlamentarizma, kršenje Ustava Srbije i kupovinu glasova na izborima. U Evropi je preovladao makijavelistički pristup rešavanju kosovskog problema. Isporuči nam nekako Vučiću taj sporazum i radi u Srbiji sve što hoćeš. To je politika Evrope u ovom trenutku. Evrope u koju opoziciono nastrojeni građani Srbije gledaju kao u svetionik demokratije, poštovanja ljudskih prava i društva socijalne pravde. Evropa prosto neće da prihvati da bi se stabilnije rešenje problema Kosova postiglo u dogovoru sa ljudima iz Srbije, građanski i demokratski nastrojenim koji nisu nikada prebrojavali tuđa crvena krvna zrnca.
MONITOR: Kakva je uloga premijerke Ane Brnabić u Vučićevom režimu ?
TEODOROVIĆ: Ona je, čini se, više od poslušnika. Ana Brnabić je Vučićev vojnik, posilni i najverniji drug spreman da uradi sve za svog gospodara. Ispod prosečnih sposobnosti, Ana Brnabić je lansirana u premijersku orbitu isključivo zahvaljujući Vučiću. Ona zna ko je hrani, ko joj je gospodar, a koga bi uvek trebalo da napada i ujeda.
MONITOR: Izavili ste da su se polupismeni ljudi dokopali fakultetskih diploma u svojim 40-im i 50-im godinama i po partijskim linijama zauzeli vodeće funkcije u državi, a ministru prosvjete i nauke uputili javni poziv da započne preispitivanje plagijata doktorata državnih funkcionera. Kako je ministar reagovao i možete li navesti nekoliko primjera ko su ti ljudi?
TEODOROVIĆ: Tomislav Nikolić, doskorašnji predsednik Srbije, Siniša Mali, ministar finansija, Aleksandar Vulin, ministar vojske, Nebojša Stefanović ministar unutrašnjih poslova, Jorgovanka Tabaković, guvernerka Narodne banke Srbije su, pored mnogih drugih, stekli problematične doktorske, master ili fakultetske diplome. Pojedine ,,doktorske disertacije”, u koje sam imao uvid, predstavljaju sramotu za akademsku zajednicu Srbije, kako zbog nespornih plagijata, tako i zbog besmislenih tekstova koji predstavljaju salatu od reči. Diplome su sticane u veoma kratkom roku i služe jedino tome da se lažno prikaže nedostajuća pamet i obrazovanje. Tomislav Nikolić čak nije znao ni kako mu se zove smer, koji je navodno završio na master studijama. Guvernerka Tabaković se trudi da sakrije činjenicu da se i ona dokopala nekakvog doktorata u Sremskoj Kamenici, a ministar vojni Vulin, inače Novosađanin, se na svom dugom putu ka fakultetskoj diplomi, preko Novog Sada i Kosovske Mitrovice, dokopao diplome u Kragujevcu. Oni su samo vrh ledenog brega i Srbiji svakako, u godinama koje dolaze, predstoji poništavanje nekoliko hiljada raznih ,,diploma”. Ministarstvo prosvete ne reaguje na ovu tragičnu situaciju, s obzirom na činjenicu da ga vode pripadnici Vučićevog režima. Visoko obrazovanje u Srbiji je danas na izdisaju.
MONITOR: Zašto je ministrima u Vladi Srbije, kako je objavio Radio Slobodna Evropa, data preporuka da ne komentarišu hašku presudu doživotne robije Radovanu Karadžiću?
TEODOROVIĆ: Nisam znao za ovu preporuku. Vučićev režim se i dalje ponaša licemerno kada su u pitanju ratni zločini. S jedne strane, zbog pritiska od strane međunarodne zajednice, pristalo se na saradnju sa Haškim tribunalom. S druge strane, lica koja odsluže kaznu se u Srbiji dočekuju kao nacionalni junaci, pojavljuju se u javnosti na proslavama i na raznim tribinama. Zločin je individualni čin i ne može čitav narod da se osudi za zločin. Ali svaki narod, pa i srpski, mora da se uspravi i jasno i nedvosmisleno osudi užasne ratne zločine koji su se desili na našim prostorima. Tu ne sme da bude reciprociteta tipa – osudićemo zločine kada oni drugi osude zločine koje su oni nad nama počinili. Mene svakako boli što se stradanja srpskog naroda i veličanstvena epopeja srpske vojske u Velikom ratu na neki način potiru i padaju u zaborav pred Srebrenicom. Nimalo ne sumnjam da bi vojvoda Živojin Mišić u Velikom ratu streljao ratne zločince iz svojih redova. Moramo da iskreno osudimo zločine u Bosni, grobnice u Batajnici, hladnjače u Dunavu i da se sećamo sopstvenih žrtava. To moramo da uradimo zbog sebe, zbog ljudskosti i vaspitavanja mlađih, a ne zbog bilo kakvog pritiska spolja i neiskrenog ispunjavanja neke forme.
MONITOR: Stotinu pet nastavnika i saradnika Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu podržali su demonstracije, ali nisu im se pridružile ostale kolege, akademici i ostali intelektualci. Zašto?
TEODOROVIĆ: Ukupno je oko hiljadu i pet stotina nastavnika i saradnika srpskih univerziteta svojim potpisima podržalo demonstracije. To svakako nije onaj broj koji bih ja priželjkivao. Nažalost, i u delu akademske zajednice Srbije je prisutan oportunizam i nedostatak hrabrosti.
MONITOR: Vi ste za to da Kosovo bude članica Interpola. Kako bi trebalo riješiti problem Kosova i ko to može da uradi?
TEODOROVIĆ: Vučić, Dačić, Haši i Haradinaj, pre svega zbog svoje prošlosti, ne mogu da reše kosovski čvor. Problem Kosova može i mora da se reši na međunarodnoj konferenciji sličnoj sastanku u Dejtonu. Kada bi i srpska i albanska strana imale pregovarače koji ove prostore vide kao istinski deo evropske zajednice naroda problem bi se mnogo lakše rešio.
Veliki umjetnici kao veliki oportunisti
MONITOR: Zašto mnoge javne ličnosti, kao što su Lazar Ristovski, Miki Manojlović, Emir Kusturica i Biljana Srbljanović, javno podržavaju režim Aleksandra Vučića?
TEODOROVIĆ: Svakako da je podržavanje Vučićevog režima njihovo pravo. S obzirom na to da je Vučićeva ideologija ideologija totalitarne vlasti, mafije i lične koristi, ja ove velike umetnike doživljavam istovremeno i kao velike oportuniste čija su politička uverenja i moralni stavovi obrnuto proporcionalni njihovim umetničkim ostvarenjima. Jedan Miki Manojlović je prihvatio svoje ime na avionu Air Serbie. Biljana Srbljanović je učestvovala na konkursu za spomenik Đinđiću koji je organizovao Vučićev režim. Režim onog istog Vučića koji je skidao ime bulevara Zorana Đinđića i govorio da će parlament Srbije uvek da bude sigurna kuća za Ratka Mladića. Biljana Srbljanović je sada članica nekakvog Saveta za kreativne industrije koji je organizovala Ana Brnabić. Opštine u Srbiji su unapred kupovale karte, još za vreme snimanja filma Lazara Ristovskog o kralju Petru. Novac i privilegije će da prođu, a ostaće sećanje kod dela javnosti o kolaboraciji ovih ljudi sa Vučićevim režimom.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
IZDVOJENO
-
David Blažević
-
PREMETAČINA U POLICIJSKOM VRHU: Svi klanovi u istom rovu
-
SLUČAJ ŽELJEZARA: KALJENJE CRNOGORSKOG MODELA PRIVATIZACIJE: Uvijek može gore
-
VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Zavisni smo od prirode
-
MURINO I KALUĐERSKI LAZ, NAKON DVADESET GODINA: Zločini i ravnodušnost
-
MJEŠTANI ODGOVORNI ZA POŽARE: Sankcije za neodgovornost
INTERVJU
STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje
MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?
ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.
A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.
MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li je ovo rješenje ili početak još dublje krize?
ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.
Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam
MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?
JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.
MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?
JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto. Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije
2 sedmicena
31 Januara, 2025
Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo śutra?
MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.
Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.
Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.
MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.
MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.
MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to, bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.
A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.
Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.
MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.
MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.
MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo śutra.
MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.
Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.
MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?
MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.
Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.
MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?
MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.
Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je – ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.
Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.
Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.
I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.
MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?
MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Povratak onoga koji nije ni otišao
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Paralelni univerzumi
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Voz
Milena Perović

Novi broj


TEOFIL PANČIĆ: Život kao legat borbe za ličnu i opšteljudsku slobodu

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
Izdvojeno3 sedmice
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje
-
DRUŠTVO4 sedmice
SUSPENZIJE I ZAPOŠLJAVANJA U POLICIJI: Netransparentno kadrovanje
-
FOKUS3 sedmice
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?
-
Izdvojeno3 sedmice
BEZ POMIRENJA POLITIČKIH RIVALA U BUDVI: Je li na pomolu prinudna uprava
-
Izdvojeno4 sedmice
PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti
-
DRUŠTVO3 sedmice
IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOJ IMOVINI: Čiji su naši mrtvi