INTERVJU
DUŠAN TEODOROVIĆ, AKADEMIK IZ BEOGRADA: Vučić je najbolji Šešeljev učenik

Vučić se samo privremeno presvukao u demokratsku jagnjeću kožu. Čovjek koji je govorio ,,sto za jednoga”, ,,nesrpska fukara” i koji je skidao tablu sa imenom ulice Zorana Đinđića i umjesto nje stavljao tablu sa imenom Ratka Mladića nije čovjek istinske demoktatske opcije
MONITOR: Građanski antirežimski protesti u Beogradu, u kojima i Vi aktivno učestvujete, i dalje su jedan od događaja koji s velikim interesovanjem prati javnost i izvan Srbije. Kakav će biti njihov rezultat?
TEODOROVIĆ: Rezultat demonstracija mora da bude slom autokratskog režima Aleksandra Vučića i formiranje prelazne vlade. Ova vlada bi morala da tokom dvogodišnjeg perioda obnovi urušeno pravosuđe, donese nove izborne zakone, uredi medijski prostor, uredi biračke spiskove i organizuje izbore po opšteprihvaćenim međunarodnim standardima.
MONITOR: Da li će Aleksandar Vučić predati vlast mirno?
TEODOROVIĆ: Ne, nikada. Aleksandar Vučić je najbolji učenik Vojislava Šešelja. Politički je vaspitavan na semenu zla koje se zove ekstremni srpski nacionalizam i šovinizam. Vučić se samo privremeno presvukao u demokratsku jagnjeću kožu. Čovek koji je govorio ,,sto za jednoga”, ,,nesrpska fukara” i koji je skidao tablu sa imenom ulice Zorana Đinđića i umesto nje stavljao tablu sa imenom Ratka Mladića nije čovek istinske demoktatske opcije. Vučić će svakako da brani vlast na sve moguće načine, a u slučaju da proceni da postaje suviše opasno po njega napustiće zemlju, kao što je to uradio Gruevski.
MONITOR: Kako Vučiću uspijeva da stavi pod kontrolu sve u Srbiji, da je pljačka, da građanima ukine političke i ostale slobode, da ih ponižava…?
TEODOROVIĆ: Vučić kontroliše Radio televiziju Srbije i privatne televizije Pink i Happy koje imaju nacionalne frekvencije. Svakoga dana je Vučić prisutan na nekoj od ovih televizija. Programske šeme se menjaju zbog njegovih iznenadnih gostovanja koje karakteriše, najblaže rečeno, gebelsovska propaganda. Televiziji N1 se ne dodeljuje nacionalna frekvencija i ovoj televiziji se onemogućava da bude više prisutna u gradovima Srbije. Četvrtina stanovnika Srbije živi u bedi. Pedeset procenata stanovnika Srbije ne izlazi na izbore. Od preostalih pedeset procenata polovina glasa za Vučića, tako da Vučić upravlja Srbijom na osnovu glasova četvrtine onih koji su upisani u neverifikovani birački spisak. Dodatno, Vučić falsifikuje izborne rezultate i kupuje glasove poniženih i obespravljenih za kilogram šećera i litar zejtina. Pored poslušnika iz svoje partije koji uvek dobijaju nagradu, Vučić je uspeo da potkupi i deo oportunista koji zbog apanaža i članstva u raznim upravnim odborima sarađuju sa režimom. Vučićevi najpoverljiviji saradnici vode vojsku, policiju i državnu bezbednost.
MONITOR: Zašto Vučić i pored autokratske vladavine ima podršku iz Evropske unije?
TEODOROVIĆ: Evropska unija se ponaša licemerno kada je u pitanju demokratija i vladavina prava u Srbiji. Svakako da postoje dogovori Vučića i značajnijih svetskih lidera u vezi sa rešavanjem problema Kosova. Evropa žmuri na Vučićevo gašenje nezavisnih medija, korupciju, opstrukciju parlamentarizma, kršenje Ustava Srbije i kupovinu glasova na izborima. U Evropi je preovladao makijavelistički pristup rešavanju kosovskog problema. Isporuči nam nekako Vučiću taj sporazum i radi u Srbiji sve što hoćeš. To je politika Evrope u ovom trenutku. Evrope u koju opoziciono nastrojeni građani Srbije gledaju kao u svetionik demokratije, poštovanja ljudskih prava i društva socijalne pravde. Evropa prosto neće da prihvati da bi se stabilnije rešenje problema Kosova postiglo u dogovoru sa ljudima iz Srbije, građanski i demokratski nastrojenim koji nisu nikada prebrojavali tuđa crvena krvna zrnca.
MONITOR: Kakva je uloga premijerke Ane Brnabić u Vučićevom režimu ?
TEODOROVIĆ: Ona je, čini se, više od poslušnika. Ana Brnabić je Vučićev vojnik, posilni i najverniji drug spreman da uradi sve za svog gospodara. Ispod prosečnih sposobnosti, Ana Brnabić je lansirana u premijersku orbitu isključivo zahvaljujući Vučiću. Ona zna ko je hrani, ko joj je gospodar, a koga bi uvek trebalo da napada i ujeda.
MONITOR: Izavili ste da su se polupismeni ljudi dokopali fakultetskih diploma u svojim 40-im i 50-im godinama i po partijskim linijama zauzeli vodeće funkcije u državi, a ministru prosvjete i nauke uputili javni poziv da započne preispitivanje plagijata doktorata državnih funkcionera. Kako je ministar reagovao i možete li navesti nekoliko primjera ko su ti ljudi?
TEODOROVIĆ: Tomislav Nikolić, doskorašnji predsednik Srbije, Siniša Mali, ministar finansija, Aleksandar Vulin, ministar vojske, Nebojša Stefanović ministar unutrašnjih poslova, Jorgovanka Tabaković, guvernerka Narodne banke Srbije su, pored mnogih drugih, stekli problematične doktorske, master ili fakultetske diplome. Pojedine ,,doktorske disertacije”, u koje sam imao uvid, predstavljaju sramotu za akademsku zajednicu Srbije, kako zbog nespornih plagijata, tako i zbog besmislenih tekstova koji predstavljaju salatu od reči. Diplome su sticane u veoma kratkom roku i služe jedino tome da se lažno prikaže nedostajuća pamet i obrazovanje. Tomislav Nikolić čak nije znao ni kako mu se zove smer, koji je navodno završio na master studijama. Guvernerka Tabaković se trudi da sakrije činjenicu da se i ona dokopala nekakvog doktorata u Sremskoj Kamenici, a ministar vojni Vulin, inače Novosađanin, se na svom dugom putu ka fakultetskoj diplomi, preko Novog Sada i Kosovske Mitrovice, dokopao diplome u Kragujevcu. Oni su samo vrh ledenog brega i Srbiji svakako, u godinama koje dolaze, predstoji poništavanje nekoliko hiljada raznih ,,diploma”. Ministarstvo prosvete ne reaguje na ovu tragičnu situaciju, s obzirom na činjenicu da ga vode pripadnici Vučićevog režima. Visoko obrazovanje u Srbiji je danas na izdisaju.
MONITOR: Zašto je ministrima u Vladi Srbije, kako je objavio Radio Slobodna Evropa, data preporuka da ne komentarišu hašku presudu doživotne robije Radovanu Karadžiću?
TEODOROVIĆ: Nisam znao za ovu preporuku. Vučićev režim se i dalje ponaša licemerno kada su u pitanju ratni zločini. S jedne strane, zbog pritiska od strane međunarodne zajednice, pristalo se na saradnju sa Haškim tribunalom. S druge strane, lica koja odsluže kaznu se u Srbiji dočekuju kao nacionalni junaci, pojavljuju se u javnosti na proslavama i na raznim tribinama. Zločin je individualni čin i ne može čitav narod da se osudi za zločin. Ali svaki narod, pa i srpski, mora da se uspravi i jasno i nedvosmisleno osudi užasne ratne zločine koji su se desili na našim prostorima. Tu ne sme da bude reciprociteta tipa – osudićemo zločine kada oni drugi osude zločine koje su oni nad nama počinili. Mene svakako boli što se stradanja srpskog naroda i veličanstvena epopeja srpske vojske u Velikom ratu na neki način potiru i padaju u zaborav pred Srebrenicom. Nimalo ne sumnjam da bi vojvoda Živojin Mišić u Velikom ratu streljao ratne zločince iz svojih redova. Moramo da iskreno osudimo zločine u Bosni, grobnice u Batajnici, hladnjače u Dunavu i da se sećamo sopstvenih žrtava. To moramo da uradimo zbog sebe, zbog ljudskosti i vaspitavanja mlađih, a ne zbog bilo kakvog pritiska spolja i neiskrenog ispunjavanja neke forme.
MONITOR: Stotinu pet nastavnika i saradnika Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu podržali su demonstracije, ali nisu im se pridružile ostale kolege, akademici i ostali intelektualci. Zašto?
TEODOROVIĆ: Ukupno je oko hiljadu i pet stotina nastavnika i saradnika srpskih univerziteta svojim potpisima podržalo demonstracije. To svakako nije onaj broj koji bih ja priželjkivao. Nažalost, i u delu akademske zajednice Srbije je prisutan oportunizam i nedostatak hrabrosti.
MONITOR: Vi ste za to da Kosovo bude članica Interpola. Kako bi trebalo riješiti problem Kosova i ko to može da uradi?
TEODOROVIĆ: Vučić, Dačić, Haši i Haradinaj, pre svega zbog svoje prošlosti, ne mogu da reše kosovski čvor. Problem Kosova može i mora da se reši na međunarodnoj konferenciji sličnoj sastanku u Dejtonu. Kada bi i srpska i albanska strana imale pregovarače koji ove prostore vide kao istinski deo evropske zajednice naroda problem bi se mnogo lakše rešio.
Veliki umjetnici kao veliki oportunisti
MONITOR: Zašto mnoge javne ličnosti, kao što su Lazar Ristovski, Miki Manojlović, Emir Kusturica i Biljana Srbljanović, javno podržavaju režim Aleksandra Vučića?
TEODOROVIĆ: Svakako da je podržavanje Vučićevog režima njihovo pravo. S obzirom na to da je Vučićeva ideologija ideologija totalitarne vlasti, mafije i lične koristi, ja ove velike umetnike doživljavam istovremeno i kao velike oportuniste čija su politička uverenja i moralni stavovi obrnuto proporcionalni njihovim umetničkim ostvarenjima. Jedan Miki Manojlović je prihvatio svoje ime na avionu Air Serbie. Biljana Srbljanović je učestvovala na konkursu za spomenik Đinđiću koji je organizovao Vučićev režim. Režim onog istog Vučića koji je skidao ime bulevara Zorana Đinđića i govorio da će parlament Srbije uvek da bude sigurna kuća za Ratka Mladića. Biljana Srbljanović je sada članica nekakvog Saveta za kreativne industrije koji je organizovala Ana Brnabić. Opštine u Srbiji su unapred kupovale karte, još za vreme snimanja filma Lazara Ristovskog o kralju Petru. Novac i privilegije će da prođu, a ostaće sećanje kod dela javnosti o kolaboraciji ovih ljudi sa Vučićevim režimom.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično