Povežite se sa nama

FOKUS

PREMETAČINA U POLICIJSKOM VRHU: Svi klanovi u istom rovu

Objavljeno prije

na

Šta najavljena preraspodjela moći u Upravi policije znači u odnosima dva od ranije sukobljena DPS klana – grandovaca i mojkovčana – a kako se moguća pomjeranja mogu odraziti na poziciju njihovog zajedničkog šefa

 

Dugogodišnji funkcioner Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Zoran Lazović mogao bi, uskoro,  nakon godina provedenih u statusu neraspoređenog službenika ANB, postati jedan od formacijski najuticajnijih pomoćnika direktora Uprave policije (UP) Veselina Veljovića.

Dovoljna je bila samo nezvanična najava tog transfera da bi analitičari bezbjednosnih, političkih i ekonomskih dešavanja ponudili pregršt teorija i objašnjenja uzroka i posljedica Lazovićevog imenovanja.

Mire se zavađeni DPS klanovi – mojkovčani i grandovci!? Premijer Duško Marković, angažovanjem Zorana Lazovića u UP, na račun grandovaca jača vlastite kao i pozicije interesne grupe okupljene oko njega i Veselina Veljovića!? Milan Roćen, savjetnik predsjednika države sa posebnim privilegijama, angažovanjem Zorana Lazovića u UP, slabi mojkovčane (Markovića i Veljovića) i jača pozicije svoje interesne grupe, kojoj je Lazović, kao visoko pozicionirani funkcioner ANB, godinama unazad pružao bezbjednosnu logistiku!? Predsjednik Milo Đukanović, miješajući karte interesno sukobljenih grupacija u DPS, jača vlastite pozicije!? Do one :  nema sukoba u vladajućoj partiji – samo su njeni čelnici odlučni da objedine političku i finansijsku moć!?

A da bi rastumačili  teorije neophodno je stvari (i ljude) postaviti u odgovarajući kontekst.

Nakon što je Đukanović, krajem 2016., imenovao Markovića za svog nasljednika na mjestu predsjednika Vlade izgledalo je da su mojkovčani (tzv. duvanski klan, zbog navodnih veza sa međunarodnim tranzitom/švercom cigara) stekli nedostižnu institucionalnu prednost u odnosu na grandovce (tzv. građevinski klan zbog veza sa unosnim poslovima visoko i nisko gradnje – mada ni oni, navodno, nisu gadljivi na tranzite). Utisak je ojačan odlukom Markovića da na mjesto direktora UP vrati Veselina Veljovića, i pored niza afera koje su poljuljale njegov kredibilitet (Listing, Limenka, kamp Zlatica, Crne trojke…).

“Dolaskom Markovića, balans moći, kontrole i uticaja se narušava i počinju finalni obračuni unutar piramide moći“, najavljivao je poslanik Nebojša Medojević, „Kartel iz Granda (nekadašnji lokal u Podgorici – prim.a.) koji vodi bivši visoki funkcioner ANB Zoran Lazović, sa svojim pobratimom Milivojem Katnićem, koji je, istovremeno i glavni specijalni tužilac, neće skrštenih ruku posmatrati, kako neprijateljski Mojkovački klan, preuzima moć nad policijom, ANB, carinom, tužilaštvom, sudovima i kompletnom Vladom, jer su svjesni da će oni biti prve žrtve ove nove političke konfiguracije unutar režima. Potpunu kontrolu nad švercom cigareta, droge, oružja i ljudi, na relaciji Luka Bar-Rožaje-Kosovo, vrijednog milijardu eura godišnje, sada bi mogao preuzeti Mojkovački klan, što bi moglo zabrinuti mnoge kriminalne strukture u Crnoj Gori, koje su, do sada, uz saglasnost Đukanovića dijelile taj kolač.”

Na drugoj strani klackalice, među Grandovcima, vladala je osjeka novostečenih državnih funkcija. Navodni utemeljivač tog društva, Milan Roćen otišao je u penziju, mada je zadržao poziciju Đukanovićevog konsiljera. Nekadašnji premijer  Igor Lukšić, izgubio je želju da učestvuju u nastavku ovdašnjih Igara prijestola, nakon Đukanovićeve odluke da ga politički ražaluje  2012.

Slično je bilo i sa tajnovitim krilom grandovaca koje je – makar prema tvrdnjama verziranih analitičara – predvodio Zoran Lazović.

Lazović i njegov prijatelj i saradnik iz ANB Duško Golubović zamrznuti su u   firmi u aprilu 2015. godine, na talasu odluke da se iz Agencije sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza, prije svega Rusije. Tada je iz ANB otišlo 70-tak službenika. Neki  su penzionisani, drugi dobili status neraspoređenih.

Lazovića je  pozicija u službi koštalo isto ono što ga je nekih petnaest godina ranije nakon ubistva Darka Belog Raspopovića funkcionera ANB formacijski zaduženog za kontakte sa podzemljem, poguralo ka vrhu – razgranati (neki bi rekli i prisni) kontakti sa licima iz kriminalnog miljea. Budućeg pomoćnika UP proslavilo je prisustvo na svadbi Safeta Saja Kalića, u Rožajama krajem prošlog vijeka, u društvu nekih od tada najmoćnijih kriminalaca iz regina (Ljubiša Buha Čume, Darko Šarić…). Ali i tadašnjeg kolege iz službe Ljubiše Mijatovića, koji je i pored toga napredovao do šefa obezbjeđenja Mila Đukanovića.

Dušku Goluboviću su, skoro istovremeno, spočitavani (službeno potvrđeni) kontakti sa regionalnim narko bosom Naserom Keljmendijem. Doduše, iz ANB kojom je rukovodio Marković, tumačeno je kako su svi ti kontakti bili „sastavni dio njegovog posla”. Javnost je uočila kako su pomenuti kriminalci – i pored osuda u inostranstvu – na teritoriji Crne Gore zadržali privilegovan status.

Darko Šarić je  glatko prošao bezbjednosnu provjeru ANB vazanu za povratak u crnogorsko državljanstvo, da bi bez problema otišao iz Crne Gore nakon početka međunarodne policijske akcija Balkanski ratnik, u jesen 2009. On je, navodno, za Švajcarsku odletio sa podgoričkog aerodroma gdje ga je na vladinom terminalu čekao avion privatne avio-kompanije. U avionu sa Šarićem bio je, prema izvoru Monitora, i jedan tadšnji ministar, a njime je upravljao pilot ranije angažovan od strane crnogorske Vlade.

Nakon njegovog bjekstva izbila je afera Listing – transkript navodnih razgovora koje su sa Šarićem vodili Milan Roćen i Igor Lukšić. Policija je demantovala autentičnost navodno službenih zabilješki ali je ostalo nepoznato od koga je potekla priča. I šta je u njoj bilo lažno a šta istinito. Analitičari su aferu Listing uzimali kao početnu tačku otvorenih sukoba dva interesno suprotstavljena klana iz vrha vladajuće partije.

Tik pred hapšenje iz Crne Gore je pobjegao i Safet Kalić. Potom je direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač, nakon hapšenja Nasera Keljmendija, saopštio da je taj narkobos ,,imao veze s ljudima iz crnogorske obavještajne službe”. Niko nije bio zatečen tom informacijom.

Slijedile su nove optužbe: “Lazović i Golubović su dio ove privatne bezbjednosne agencije koja je pod kontrolom Đukanovića i Roćena, a istovremeno rade i sa značkama ANB-a. Oni su kopča ANB-a i te privatne službe, operativci koji koriste informacije koje Agencija dobija legalnim putem kroz razmjenu podataka sa partnerskim službama, posebno sa NATO”, tvrdio je  je Medojević početkom 2012. Tadašnji ministar odbrane Boro Vučinić to je demantovao. Da bi , nepunih mjesec dana kasnije, dobio prekomandu – na mjesto direktora ANB.

Lazović i Golubović su se u žižu interesovanja ovdašnje javnosti vratili jesenas, nakon medijski esploatisanih tvrdnji da su se našli na listi za likvidaciju kriminalnih grupa koje su predvodili Kotoranin Igor Vukotić, Nikšićanin Ranko Radulović i albanski državljanin Erogen Brajović.

Pozivajući se na iskaze svjedoka-saradnika kodnog naziva Jadranko Jonski, Pobjeda je pisala kako su njih dvojica „bili u vrhu liste za odstrijel jer su ometali djelovanje kriminalnih grupa”. Ostala je enigma – kako su to neraspoređeni službenici tajne policije ometali djelovanje kriminalnih grupa. I da li se ta smetnja odnosi na sve grupe uključene u aktuelni rat kotorskih narko bandi koji se, u međuvremenu, proširio na cijeli region. Uz desetine mrtvih i ranjenih.

Mediji naklonjeni strukturama moći pod kontrolom DPS tom pričom (spiskom za likvidaciju) pokušavaju objasniti i najavljenu promociju Lazovića (i Golubovića – kako se priča sve glasnije) na čelna mjesta u Upravi policije.

Može  se pročitati (teže je povjerovati) : „Država je ovim predlogom pokazala da se nije uplašila prijetnji koje su došle od strane škaljarskog klana, već zadaje kontra udarac i na mjesto pomoćnika direktora u Upravi policije dovodi Zorana Lazovića iskusnog i prevejanog borca protiv organizovanog kriminala, upravo čovjeka čiju likvidaciju je naručila škaljarska organizovana kriminalna grupa“. Dodaju: „Zoran Lazović u obavještajnim krugovima važi za iskusnog operativca tajne službe, sa profesionalnim kredibilitetom, te je obavljao više značajnih funkcija u tajnoj službi, zbog čega je bio na udaru nekih konstruisanih afera, koje osim medijske špekulacije nijesu imale drugih rezultata.“

O tome da Lazović, u dosadašnjoj karijeri, nije ni sekunde proveo na poslovima u javnoj policiji – ni riječi. Zaboravlja se i to da je njegov napredak u službi počeo nakon podjele DPS 1997., kada je Đukanovićevo krilo vladajuće partije bilo suočeno sa velikim kadrovskim problemima u službi na sjeveru Crne Gore.

O tome nema pomena ni u izjavi ministra Melvudina Nuhodžića, koji kaže :”Strateškim sagledavanjem bezbjednosnih izazova i dobrim planiranjem na kvalitetniji način ćemo raspodijeliti organizacione, ljudske i materijalne resurse, što će uticati na efikasnije otkrivanje i rasvjetljavanje krivičnih djela, bolju bezbjednost u saobraćaju, sigurnu i bezbjednu granicu, kao i na poboljšanje usluga koje pružamo građanima“. Ko je razumio – razumio je.

Da pojednostavimo.  Prema nezvaničnim najavama, Lazović i Golubović će se naći u sektoru koji će kontrolisati organizovani kriminal, pranje novca, privođenja i hapšenja „bezbjednosno interesantnih osoba“. Kontrolisaće  i  Specijalni policijski tim kojim rukovodi Dragan Radonjić. Prema nalozima i zadacima koje im izdaje SDT Milivoje Katnić.

Zato se već čuju pitanja zašto Katnić ne reaguje i autonomiju svog policijskog tima brani makar približno onome kako je to radio tokom 2016. godine (do afere državni udar). Kada je, manje više otvoreno,  optuživao Duška Markovića i tadašnjeg direktora UP Slavka Stojanovića da protiv njega i Specijalnog tužilatva vode specijalni rat.

Naši izvori iz UP kažu da je Lazović, suštinski, i do sada nadgledao rad tog tima. Bez zvaničnih ingerencija.

Predrag Bulatović cijeni: „Ako protivnici Veselina Veljovića dobiju ova mjesta, onda grupa suprotstavljena Markoviću njima hoće da ostvari balans. Ili su obje grupe u DPS-u sklopile primirje zbog činjenice da su poljuljani aferom Koverta, protestima i sporazumom opozicije i pokreta Odupri se“. I najavljuje: „Ako pobratim SDT Milivoja Katnića u policiji dobije nova zaduženja, to znači da Đukanović umjesto ostavke sprema obračun sa protivnicima“.

Nekadašnji član skupštinskog Odbora za bezbjednost Velizar Kaluđerović, još  direktnije insisitira da bi eventualno imenovanje Lazovića i Golubovića na rukovodeća mjesta u borbi protiv organizovanog kriminala predstavljalo „otvoreno priznanje Đukanovića i Markovića da su upravo oni prvi ljudi organizovanog kriminala u Crnoj Gori“.

Valja  pomenuti i mišljenje sagovornika Monitora sa dugogodišnjim iskustvom u izvršnoj vlasti koji najavljeno postavljenje Zorana Lazovića za pomoćnika Veselina Veljovića doživljava kao  pobjedu  – Duška Markovića. Makar u odnosu na grandovce.

„Komandni lanac je jasan. Premijer – direktor UP – pa njegovi pomoćnici, koliko god da ih ima. I bez obzira na mogući stepen (ne)lojalnosti  tu je jasno ko kome komanduje i ko koga nadzire. I ko je sada glavni.“

A gdje je Đukanovićevo mjesto u toj priči – to tek treba da se vidi. U svakom slučaju: – Zoran Lazović, pomoćnik direktora UP ne zvući ništa gore od iskaza Veselin Veljović njen direktor.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Zbog javnih optužbi da predvode šverc cigareta, u toku su sudski postupci koje su protiv bivšeg premijera Dritana Abazovića pokrenuli Mijajlović i Ubović, kao i Zoran Lazović nekadašnji visoki funckioner ANB, a kasnije visoki policijski funkcioner.

“Nakon što sam prije dvije godine naveo da se ljudi iz klana Grand (vlasnici Bemax-a i ostala ekipa) nalaze na vrhu kriminalne piramide u Crnoj Gori, postao sam svakodnevna meta njihove prljave kampanje i šaptačkih divizija koje finasiraju, ili su emotivno korumpirali navodnom brigom za državu. Kada im ni to nije pomoglo, krenuli su sa prijetnjama i aktivirali privatne tužbe i sudske procese koji su u toku. Danas je neke od njih konačno stigla ruka pravde, a vjerujem da će i ostali koji su se ogriješili o zakon imati sličnu sudbinu”, prokomentarisao je hapšenje Abazović. Ocijenio je i da je Grand  “po operativnim procjenama državu Crnu Goru oštetio za milijarde eura”.

U javnosti se kompanija Bemax od ranije dovodi sa takozvanim klanom Grand, jednim od interesnih klanova nastalih u vrijeme bivšeg režima. Kako je Monitor više puta pisao, Bemaxova moć je okosnica  klana Grand, koji se povezivao  sa Đukanovićevim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom, što je on više puta demantovao.  Klan nosi ime po nekadašnjem  podgoričkom lokalu Grand, koji je bio simbol bivšeg režima i ovog interesnog klana. U njemu su nerijetko viđani Roćen, Mijajlović i Ubović, kao  i drugi tadašnji visoki  funkcioneri  partije na vlasti, ali i visoki funkcioneri ANB. U tom su lokalu sklopljeni, pisali su mediji, i neki unosni državni poslovi. Na lokal je zatvoren nakon što je na njega bačena eksplozivna naprava još u jesen 2015. godine. U istom periodu, par mjeseci ranije i kasnije, dogodili su se bombaški napadi na imovinu tadašnjeg visokog funkcionera ANB Duška Golubovića, takođe povezivanog sa klanom Grand, što se tada tumačilo obračunima za moć na bezbjedonosnim službama i pravosuđem između dva interesna klana bivšeg režima. Zoran Lazović i Golubović javnosti su poznati i kao gosti  na svadbi Safeta Kalića, što se pravdalo navodno njihovim profesionalnim angažmanom.  Lazovićevo ime često se pominje u objavljenim skaj prepisakama, u komunikaciji njegovog sina Petra Lazovića, osumnjičenog za šverc narkotika, ali i za pripadnost kriminalnom kavačkom klanu.

Nasuprot Grandu, govorilo se o tzv Mojkovačkom klanu, povezivanim sa duvanskim poslovima i nekadašnjim šefom ANB i bivšim premijerom Duškom Markovićem, kao i sa bivšim šefom Uprave policije Veselinom Veljovićem, koji je  uhapšen prošlog ljeta po nalogu SDT, zbog zloupotrebe službenog položaja i stvaranja kriminalne organizacije. Tužilaštvo ga tereti da  je, između ostalog, povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete.

Zanimljivo je da je Duško Marković svojevremeno zbog komentara na portalu Vijesti tužio aktuelnog šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, koji je po nalogu SDT sproveo posljednja hapšenja klana Grand. Marković je teretio Šukovića za ugrožavanje bezbijednosti, dok je Šuković tada saopštio da mu se Marković i Veljović svete “zbog istraga koje je kao šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije vodio u vezi sa navodnim švercom cigareta iz fabrike u Mojkovcu”.

Veljovićev dugogodišnji šef obezbjeđenja Milenko Rabrenović sada je međutim uhapšen kao dio klana Grand. Što se tiče ostalih uhapšenih, njihova imena nijesu mnogo pominjana u javnosti.

Prema registru kompanija Golub Vojinović i Dejan Jokić posjeduju polovinu kompanije DG group registrovane za trgovinu na veliko sa pićima.  Sjedište kompanije je u blizini sjedišta Bemaxa, u City kvartu u Podgorici. Osim ove kompanije, gradili su i apartmane i objekte. Vojinović i Jokić su, prema podacima Ministarstva planiranja u decembru 2021. prijavili gradnju objekta u Staroj Varoši  u Podgorici, dok je Jokić sa još jednim od vlasnika DG Group Sašom Pekićem investitor apartmana u Budvi. Imena Jokića i Pekića pominju se i u više ugovora sa Opštinom Budva dok je njom upravljao DPS. U tim ugoovorima oni preuzimaju dugovanja koje je opština imala prema trećim licima i kompanijama. U ime Opštine ugovore je potpisivao Srđa Popović.

U javnosti je pominjano i ime policajca Dragana Backovića koji je godinama bio na čelu  Granične policije u Nikšiću. U vrijeme kada je bio državni sekretar u MUP-u Rade Milošević je saopštio da posjeduje dokaze kako je Backović politički pritiskao zaposlene u toj stanici i pravio spiskove sa imenima članova porodica. Milošević je kasnije optužen za šverc cigareta.

Zoran Žuti Đukanović nikšićki je biznismen, blizak rođak Mila Đukanovića, dugogodišnjeg predsjednika  i premijera države  i DPS-a. Zoran Đukanović je vlasnik kompanije Đukanović kompani, koja je registrovana za kockanje i klađenje. Prema podacima privrednih registara kompanija je od početka godine u bokadi.

Nikšićanin Mileta Simanić se vezuje za špeditersku kompaniju Knjaz. On je  ranije hapšen u akciji SDT i  SPO zbog šverca cigareta. SDT ga je tada teretilo da je dio kriminalne grupe koju je formirao Nikšićanin Ivan Mićković.

Specijalni tužilac Vladimir Novović zakucao je i na vrata Granda. Šta se još krije iza tih vrata, još je nepoznato.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo