Povežite se sa nama

FOKUS

PREMETAČINA U POLICIJSKOM VRHU: Svi klanovi u istom rovu

Objavljeno prije

na

Šta najavljena preraspodjela moći u Upravi policije znači u odnosima dva od ranije sukobljena DPS klana – grandovaca i mojkovčana – a kako se moguća pomjeranja mogu odraziti na poziciju njihovog zajedničkog šefa

 

Dugogodišnji funkcioner Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Zoran Lazović mogao bi, uskoro,  nakon godina provedenih u statusu neraspoređenog službenika ANB, postati jedan od formacijski najuticajnijih pomoćnika direktora Uprave policije (UP) Veselina Veljovića.

Dovoljna je bila samo nezvanična najava tog transfera da bi analitičari bezbjednosnih, političkih i ekonomskih dešavanja ponudili pregršt teorija i objašnjenja uzroka i posljedica Lazovićevog imenovanja.

Mire se zavađeni DPS klanovi – mojkovčani i grandovci!? Premijer Duško Marković, angažovanjem Zorana Lazovića u UP, na račun grandovaca jača vlastite kao i pozicije interesne grupe okupljene oko njega i Veselina Veljovića!? Milan Roćen, savjetnik predsjednika države sa posebnim privilegijama, angažovanjem Zorana Lazovića u UP, slabi mojkovčane (Markovića i Veljovića) i jača pozicije svoje interesne grupe, kojoj je Lazović, kao visoko pozicionirani funkcioner ANB, godinama unazad pružao bezbjednosnu logistiku!? Predsjednik Milo Đukanović, miješajući karte interesno sukobljenih grupacija u DPS, jača vlastite pozicije!? Do one :  nema sukoba u vladajućoj partiji – samo su njeni čelnici odlučni da objedine političku i finansijsku moć!?

A da bi rastumačili  teorije neophodno je stvari (i ljude) postaviti u odgovarajući kontekst.

Nakon što je Đukanović, krajem 2016., imenovao Markovića za svog nasljednika na mjestu predsjednika Vlade izgledalo je da su mojkovčani (tzv. duvanski klan, zbog navodnih veza sa međunarodnim tranzitom/švercom cigara) stekli nedostižnu institucionalnu prednost u odnosu na grandovce (tzv. građevinski klan zbog veza sa unosnim poslovima visoko i nisko gradnje – mada ni oni, navodno, nisu gadljivi na tranzite). Utisak je ojačan odlukom Markovića da na mjesto direktora UP vrati Veselina Veljovića, i pored niza afera koje su poljuljale njegov kredibilitet (Listing, Limenka, kamp Zlatica, Crne trojke…).

“Dolaskom Markovića, balans moći, kontrole i uticaja se narušava i počinju finalni obračuni unutar piramide moći“, najavljivao je poslanik Nebojša Medojević, „Kartel iz Granda (nekadašnji lokal u Podgorici – prim.a.) koji vodi bivši visoki funkcioner ANB Zoran Lazović, sa svojim pobratimom Milivojem Katnićem, koji je, istovremeno i glavni specijalni tužilac, neće skrštenih ruku posmatrati, kako neprijateljski Mojkovački klan, preuzima moć nad policijom, ANB, carinom, tužilaštvom, sudovima i kompletnom Vladom, jer su svjesni da će oni biti prve žrtve ove nove političke konfiguracije unutar režima. Potpunu kontrolu nad švercom cigareta, droge, oružja i ljudi, na relaciji Luka Bar-Rožaje-Kosovo, vrijednog milijardu eura godišnje, sada bi mogao preuzeti Mojkovački klan, što bi moglo zabrinuti mnoge kriminalne strukture u Crnoj Gori, koje su, do sada, uz saglasnost Đukanovića dijelile taj kolač.”

Na drugoj strani klackalice, među Grandovcima, vladala je osjeka novostečenih državnih funkcija. Navodni utemeljivač tog društva, Milan Roćen otišao je u penziju, mada je zadržao poziciju Đukanovićevog konsiljera. Nekadašnji premijer  Igor Lukšić, izgubio je želju da učestvuju u nastavku ovdašnjih Igara prijestola, nakon Đukanovićeve odluke da ga politički ražaluje  2012.

Slično je bilo i sa tajnovitim krilom grandovaca koje je – makar prema tvrdnjama verziranih analitičara – predvodio Zoran Lazović.

Lazović i njegov prijatelj i saradnik iz ANB Duško Golubović zamrznuti su u   firmi u aprilu 2015. godine, na talasu odluke da se iz Agencije sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza, prije svega Rusije. Tada je iz ANB otišlo 70-tak službenika. Neki  su penzionisani, drugi dobili status neraspoređenih.

Lazovića je  pozicija u službi koštalo isto ono što ga je nekih petnaest godina ranije nakon ubistva Darka Belog Raspopovića funkcionera ANB formacijski zaduženog za kontakte sa podzemljem, poguralo ka vrhu – razgranati (neki bi rekli i prisni) kontakti sa licima iz kriminalnog miljea. Budućeg pomoćnika UP proslavilo je prisustvo na svadbi Safeta Saja Kalića, u Rožajama krajem prošlog vijeka, u društvu nekih od tada najmoćnijih kriminalaca iz regina (Ljubiša Buha Čume, Darko Šarić…). Ali i tadašnjeg kolege iz službe Ljubiše Mijatovića, koji je i pored toga napredovao do šefa obezbjeđenja Mila Đukanovića.

Dušku Goluboviću su, skoro istovremeno, spočitavani (službeno potvrđeni) kontakti sa regionalnim narko bosom Naserom Keljmendijem. Doduše, iz ANB kojom je rukovodio Marković, tumačeno je kako su svi ti kontakti bili „sastavni dio njegovog posla”. Javnost je uočila kako su pomenuti kriminalci – i pored osuda u inostranstvu – na teritoriji Crne Gore zadržali privilegovan status.

Darko Šarić je  glatko prošao bezbjednosnu provjeru ANB vazanu za povratak u crnogorsko državljanstvo, da bi bez problema otišao iz Crne Gore nakon početka međunarodne policijske akcija Balkanski ratnik, u jesen 2009. On je, navodno, za Švajcarsku odletio sa podgoričkog aerodroma gdje ga je na vladinom terminalu čekao avion privatne avio-kompanije. U avionu sa Šarićem bio je, prema izvoru Monitora, i jedan tadšnji ministar, a njime je upravljao pilot ranije angažovan od strane crnogorske Vlade.

Nakon njegovog bjekstva izbila je afera Listing – transkript navodnih razgovora koje su sa Šarićem vodili Milan Roćen i Igor Lukšić. Policija je demantovala autentičnost navodno službenih zabilješki ali je ostalo nepoznato od koga je potekla priča. I šta je u njoj bilo lažno a šta istinito. Analitičari su aferu Listing uzimali kao početnu tačku otvorenih sukoba dva interesno suprotstavljena klana iz vrha vladajuće partije.

Tik pred hapšenje iz Crne Gore je pobjegao i Safet Kalić. Potom je direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač, nakon hapšenja Nasera Keljmendija, saopštio da je taj narkobos ,,imao veze s ljudima iz crnogorske obavještajne službe”. Niko nije bio zatečen tom informacijom.

Slijedile su nove optužbe: “Lazović i Golubović su dio ove privatne bezbjednosne agencije koja je pod kontrolom Đukanovića i Roćena, a istovremeno rade i sa značkama ANB-a. Oni su kopča ANB-a i te privatne službe, operativci koji koriste informacije koje Agencija dobija legalnim putem kroz razmjenu podataka sa partnerskim službama, posebno sa NATO”, tvrdio je  je Medojević početkom 2012. Tadašnji ministar odbrane Boro Vučinić to je demantovao. Da bi , nepunih mjesec dana kasnije, dobio prekomandu – na mjesto direktora ANB.

Lazović i Golubović su se u žižu interesovanja ovdašnje javnosti vratili jesenas, nakon medijski esploatisanih tvrdnji da su se našli na listi za likvidaciju kriminalnih grupa koje su predvodili Kotoranin Igor Vukotić, Nikšićanin Ranko Radulović i albanski državljanin Erogen Brajović.

Pozivajući se na iskaze svjedoka-saradnika kodnog naziva Jadranko Jonski, Pobjeda je pisala kako su njih dvojica „bili u vrhu liste za odstrijel jer su ometali djelovanje kriminalnih grupa”. Ostala je enigma – kako su to neraspoređeni službenici tajne policije ometali djelovanje kriminalnih grupa. I da li se ta smetnja odnosi na sve grupe uključene u aktuelni rat kotorskih narko bandi koji se, u međuvremenu, proširio na cijeli region. Uz desetine mrtvih i ranjenih.

Mediji naklonjeni strukturama moći pod kontrolom DPS tom pričom (spiskom za likvidaciju) pokušavaju objasniti i najavljenu promociju Lazovića (i Golubovića – kako se priča sve glasnije) na čelna mjesta u Upravi policije.

Može  se pročitati (teže je povjerovati) : „Država je ovim predlogom pokazala da se nije uplašila prijetnji koje su došle od strane škaljarskog klana, već zadaje kontra udarac i na mjesto pomoćnika direktora u Upravi policije dovodi Zorana Lazovića iskusnog i prevejanog borca protiv organizovanog kriminala, upravo čovjeka čiju likvidaciju je naručila škaljarska organizovana kriminalna grupa“. Dodaju: „Zoran Lazović u obavještajnim krugovima važi za iskusnog operativca tajne službe, sa profesionalnim kredibilitetom, te je obavljao više značajnih funkcija u tajnoj službi, zbog čega je bio na udaru nekih konstruisanih afera, koje osim medijske špekulacije nijesu imale drugih rezultata.“

O tome da Lazović, u dosadašnjoj karijeri, nije ni sekunde proveo na poslovima u javnoj policiji – ni riječi. Zaboravlja se i to da je njegov napredak u službi počeo nakon podjele DPS 1997., kada je Đukanovićevo krilo vladajuće partije bilo suočeno sa velikim kadrovskim problemima u službi na sjeveru Crne Gore.

O tome nema pomena ni u izjavi ministra Melvudina Nuhodžića, koji kaže :”Strateškim sagledavanjem bezbjednosnih izazova i dobrim planiranjem na kvalitetniji način ćemo raspodijeliti organizacione, ljudske i materijalne resurse, što će uticati na efikasnije otkrivanje i rasvjetljavanje krivičnih djela, bolju bezbjednost u saobraćaju, sigurnu i bezbjednu granicu, kao i na poboljšanje usluga koje pružamo građanima“. Ko je razumio – razumio je.

Da pojednostavimo.  Prema nezvaničnim najavama, Lazović i Golubović će se naći u sektoru koji će kontrolisati organizovani kriminal, pranje novca, privođenja i hapšenja „bezbjednosno interesantnih osoba“. Kontrolisaće  i  Specijalni policijski tim kojim rukovodi Dragan Radonjić. Prema nalozima i zadacima koje im izdaje SDT Milivoje Katnić.

Zato se već čuju pitanja zašto Katnić ne reaguje i autonomiju svog policijskog tima brani makar približno onome kako je to radio tokom 2016. godine (do afere državni udar). Kada je, manje više otvoreno,  optuživao Duška Markovića i tadašnjeg direktora UP Slavka Stojanovića da protiv njega i Specijalnog tužilatva vode specijalni rat.

Naši izvori iz UP kažu da je Lazović, suštinski, i do sada nadgledao rad tog tima. Bez zvaničnih ingerencija.

Predrag Bulatović cijeni: „Ako protivnici Veselina Veljovića dobiju ova mjesta, onda grupa suprotstavljena Markoviću njima hoće da ostvari balans. Ili su obje grupe u DPS-u sklopile primirje zbog činjenice da su poljuljani aferom Koverta, protestima i sporazumom opozicije i pokreta Odupri se“. I najavljuje: „Ako pobratim SDT Milivoja Katnića u policiji dobije nova zaduženja, to znači da Đukanović umjesto ostavke sprema obračun sa protivnicima“.

Nekadašnji član skupštinskog Odbora za bezbjednost Velizar Kaluđerović, još  direktnije insisitira da bi eventualno imenovanje Lazovića i Golubovića na rukovodeća mjesta u borbi protiv organizovanog kriminala predstavljalo „otvoreno priznanje Đukanovića i Markovića da su upravo oni prvi ljudi organizovanog kriminala u Crnoj Gori“.

Valja  pomenuti i mišljenje sagovornika Monitora sa dugogodišnjim iskustvom u izvršnoj vlasti koji najavljeno postavljenje Zorana Lazovića za pomoćnika Veselina Veljovića doživljava kao  pobjedu  – Duška Markovića. Makar u odnosu na grandovce.

„Komandni lanac je jasan. Premijer – direktor UP – pa njegovi pomoćnici, koliko god da ih ima. I bez obzira na mogući stepen (ne)lojalnosti  tu je jasno ko kome komanduje i ko koga nadzire. I ko je sada glavni.“

A gdje je Đukanovićevo mjesto u toj priči – to tek treba da se vidi. U svakom slučaju: – Zoran Lazović, pomoćnik direktora UP ne zvući ništa gore od iskaza Veselin Veljović njen direktor.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo