Šta najavljena preraspodjela moći u Upravi policije znači u odnosima dva od ranije sukobljena DPS klana – grandovaca i mojkovčana – a kako se moguća pomjeranja mogu odraziti na poziciju njihovog zajedničkog šefa
Dugogodišnji funkcioner Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Zoran Lazović mogao bi, uskoro, nakon godina provedenih u statusu neraspoređenog službenika ANB, postati jedan od formacijski najuticajnijih pomoćnika direktora Uprave policije (UP) Veselina Veljovića.
Dovoljna je bila samo nezvanična najava tog transfera da bi analitičari bezbjednosnih, političkih i ekonomskih dešavanja ponudili pregršt teorija i objašnjenja uzroka i posljedica Lazovićevog imenovanja.
Mire se zavađeni DPS klanovi – mojkovčani i grandovci!? Premijer Duško Marković, angažovanjem Zorana Lazovića u UP, na račun grandovaca jača vlastite kao i pozicije interesne grupe okupljene oko njega i Veselina Veljovića!? Milan Roćen, savjetnik predsjednika države sa posebnim privilegijama, angažovanjem Zorana Lazovića u UP, slabi mojkovčane (Markovića i Veljovića) i jača pozicije svoje interesne grupe, kojoj je Lazović, kao visoko pozicionirani funkcioner ANB, godinama unazad pružao bezbjednosnu logistiku!? Predsjednik Milo Đukanović, miješajući karte interesno sukobljenih grupacija u DPS, jača vlastite pozicije!? Do one : nema sukoba u vladajućoj partiji – samo su njeni čelnici odlučni da objedine političku i finansijsku moć!?
A da bi rastumačili teorije neophodno je stvari (i ljude) postaviti u odgovarajući kontekst.
Nakon što je Đukanović, krajem 2016., imenovao Markovića za svog nasljednika na mjestu predsjednika Vlade izgledalo je da su mojkovčani (tzv. duvanski klan, zbog navodnih veza sa međunarodnim tranzitom/švercom cigara) stekli nedostižnu institucionalnu prednost u odnosu na grandovce (tzv. građevinski klan zbog veza sa unosnim poslovima visoko i nisko gradnje – mada ni oni, navodno, nisu gadljivi na tranzite). Utisak je ojačan odlukom Markovića da na mjesto direktora UP vrati Veselina Veljovića, i pored niza afera koje su poljuljale njegov kredibilitet (Listing, Limenka, kamp Zlatica, Crne trojke…).
“Dolaskom Markovića, balans moći, kontrole i uticaja se narušava i počinju finalni obračuni unutar piramide moći“, najavljivao je poslanik Nebojša Medojević, „Kartel iz Granda (nekadašnji lokal u Podgorici – prim.a.) koji vodi bivši visoki funkcioner ANB Zoran Lazović, sa svojim pobratimom Milivojem Katnićem, koji je, istovremeno i glavni specijalni tužilac, neće skrštenih ruku posmatrati, kako neprijateljski Mojkovački klan, preuzima moć nad policijom, ANB, carinom, tužilaštvom, sudovima i kompletnom Vladom, jer su svjesni da će oni biti prve žrtve ove nove političke konfiguracije unutar režima. Potpunu kontrolu nad švercom cigareta, droge, oružja i ljudi, na relaciji Luka Bar-Rožaje-Kosovo, vrijednog milijardu eura godišnje, sada bi mogao preuzeti Mojkovački klan, što bi moglo zabrinuti mnoge kriminalne strukture u Crnoj Gori, koje su, do sada, uz saglasnost Đukanovića dijelile taj kolač.”
Na drugoj strani klackalice, među Grandovcima, vladala je osjeka novostečenih državnih funkcija. Navodni utemeljivač tog društva, Milan Roćen otišao je u penziju, mada je zadržao poziciju Đukanovićevog konsiljera. Nekadašnji premijer Igor Lukšić, izgubio je želju da učestvuju u nastavku ovdašnjih Igara prijestola, nakon Đukanovićeve odluke da ga politički ražaluje 2012.
Slično je bilo i sa tajnovitim krilom grandovaca koje je – makar prema tvrdnjama verziranih analitičara – predvodio Zoran Lazović.
Lazović i njegov prijatelj i saradnik iz ANB Duško Golubović zamrznuti su u firmi u aprilu 2015. godine, na talasu odluke da se iz Agencije sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza, prije svega Rusije. Tada je iz ANB otišlo 70-tak službenika. Neki su penzionisani, drugi dobili status neraspoređenih.
Lazovića je pozicija u službi koštalo isto ono što ga je nekih petnaest godina ranije nakon ubistva Darka Belog Raspopovića funkcionera ANB formacijski zaduženog za kontakte sa podzemljem, poguralo ka vrhu – razgranati (neki bi rekli i prisni) kontakti sa licima iz kriminalnog miljea. Budućeg pomoćnika UP proslavilo je prisustvo na svadbi Safeta Saja Kalića, u Rožajama krajem prošlog vijeka, u društvu nekih od tada najmoćnijih kriminalaca iz regina (Ljubiša Buha Čume, Darko Šarić…). Ali i tadašnjeg kolege iz službe Ljubiše Mijatovića, koji je i pored toga napredovao do šefa obezbjeđenja Mila Đukanovića.
Dušku Goluboviću su, skoro istovremeno, spočitavani (službeno potvrđeni) kontakti sa regionalnim narko bosom Naserom Keljmendijem. Doduše, iz ANB kojom je rukovodio Marković, tumačeno je kako su svi ti kontakti bili „sastavni dio njegovog posla”. Javnost je uočila kako su pomenuti kriminalci – i pored osuda u inostranstvu – na teritoriji Crne Gore zadržali privilegovan status.
Darko Šarić je glatko prošao bezbjednosnu provjeru ANB vazanu za povratak u crnogorsko državljanstvo, da bi bez problema otišao iz Crne Gore nakon početka međunarodne policijske akcija Balkanski ratnik, u jesen 2009. On je, navodno, za Švajcarsku odletio sa podgoričkog aerodroma gdje ga je na vladinom terminalu čekao avion privatne avio-kompanije. U avionu sa Šarićem bio je, prema izvoru Monitora, i jedan tadšnji ministar, a njime je upravljao pilot ranije angažovan od strane crnogorske Vlade.
Nakon njegovog bjekstva izbila je afera Listing – transkript navodnih razgovora koje su sa Šarićem vodili Milan Roćen i Igor Lukšić. Policija je demantovala autentičnost navodno službenih zabilješki ali je ostalo nepoznato od koga je potekla priča. I šta je u njoj bilo lažno a šta istinito. Analitičari su aferu Listing uzimali kao početnu tačku otvorenih sukoba dva interesno suprotstavljena klana iz vrha vladajuće partije.
Tik pred hapšenje iz Crne Gore je pobjegao i Safet Kalić. Potom je direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač, nakon hapšenja Nasera Keljmendija, saopštio da je taj narkobos ,,imao veze s ljudima iz crnogorske obavještajne službe”. Niko nije bio zatečen tom informacijom.
Slijedile su nove optužbe: “Lazović i Golubović su dio ove privatne bezbjednosne agencije koja je pod kontrolom Đukanovića i Roćena, a istovremeno rade i sa značkama ANB-a. Oni su kopča ANB-a i te privatne službe, operativci koji koriste informacije koje Agencija dobija legalnim putem kroz razmjenu podataka sa partnerskim službama, posebno sa NATO”, tvrdio je je Medojević početkom 2012. Tadašnji ministar odbrane Boro Vučinić to je demantovao. Da bi , nepunih mjesec dana kasnije, dobio prekomandu – na mjesto direktora ANB.
Lazović i Golubović su se u žižu interesovanja ovdašnje javnosti vratili jesenas, nakon medijski esploatisanih tvrdnji da su se našli na listi za likvidaciju kriminalnih grupa koje su predvodili Kotoranin Igor Vukotić, Nikšićanin Ranko Radulović i albanski državljanin Erogen Brajović.
Pozivajući se na iskaze svjedoka-saradnika kodnog naziva Jadranko Jonski, Pobjeda je pisala kako su njih dvojica „bili u vrhu liste za odstrijel jer su ometali djelovanje kriminalnih grupa”. Ostala je enigma – kako su to neraspoređeni službenici tajne policije ometali djelovanje kriminalnih grupa. I da li se ta smetnja odnosi na sve grupe uključene u aktuelni rat kotorskih narko bandi koji se, u međuvremenu, proširio na cijeli region. Uz desetine mrtvih i ranjenih.
Mediji naklonjeni strukturama moći pod kontrolom DPS tom pričom (spiskom za likvidaciju) pokušavaju objasniti i najavljenu promociju Lazovića (i Golubovića – kako se priča sve glasnije) na čelna mjesta u Upravi policije.
Može se pročitati (teže je povjerovati) : „Država je ovim predlogom pokazala da se nije uplašila prijetnji koje su došle od strane škaljarskog klana, već zadaje kontra udarac i na mjesto pomoćnika direktora u Upravi policije dovodi Zorana Lazovića iskusnog i prevejanog borca protiv organizovanog kriminala, upravo čovjeka čiju likvidaciju je naručila škaljarska organizovana kriminalna grupa“. Dodaju: „Zoran Lazović u obavještajnim krugovima važi za iskusnog operativca tajne službe, sa profesionalnim kredibilitetom, te je obavljao više značajnih funkcija u tajnoj službi, zbog čega je bio na udaru nekih konstruisanih afera, koje osim medijske špekulacije nijesu imale drugih rezultata.“
O tome da Lazović, u dosadašnjoj karijeri, nije ni sekunde proveo na poslovima u javnoj policiji – ni riječi. Zaboravlja se i to da je njegov napredak u službi počeo nakon podjele DPS 1997., kada je Đukanovićevo krilo vladajuće partije bilo suočeno sa velikim kadrovskim problemima u službi na sjeveru Crne Gore.
O tome nema pomena ni u izjavi ministra Melvudina Nuhodžića, koji kaže :”Strateškim sagledavanjem bezbjednosnih izazova i dobrim planiranjem na kvalitetniji način ćemo raspodijeliti organizacione, ljudske i materijalne resurse, što će uticati na efikasnije otkrivanje i rasvjetljavanje krivičnih djela, bolju bezbjednost u saobraćaju, sigurnu i bezbjednu granicu, kao i na poboljšanje usluga koje pružamo građanima“. Ko je razumio – razumio je.
Da pojednostavimo. Prema nezvaničnim najavama, Lazović i Golubović će se naći u sektoru koji će kontrolisati organizovani kriminal, pranje novca, privođenja i hapšenja „bezbjednosno interesantnih osoba“. Kontrolisaće i Specijalni policijski tim kojim rukovodi Dragan Radonjić. Prema nalozima i zadacima koje im izdaje SDT Milivoje Katnić.
Zato se već čuju pitanja zašto Katnić ne reaguje i autonomiju svog policijskog tima brani makar približno onome kako je to radio tokom 2016. godine (do afere državni udar). Kada je, manje više otvoreno, optuživao Duška Markovića i tadašnjeg direktora UP Slavka Stojanovića da protiv njega i Specijalnog tužilatva vode specijalni rat.
Naši izvori iz UP kažu da je Lazović, suštinski, i do sada nadgledao rad tog tima. Bez zvaničnih ingerencija.
Predrag Bulatović cijeni: „Ako protivnici Veselina Veljovića dobiju ova mjesta, onda grupa suprotstavljena Markoviću njima hoće da ostvari balans. Ili su obje grupe u DPS-u sklopile primirje zbog činjenice da su poljuljani aferom Koverta, protestima i sporazumom opozicije i pokreta Odupri se“. I najavljuje: „Ako pobratim SDT Milivoja Katnića u policiji dobije nova zaduženja, to znači da Đukanović umjesto ostavke sprema obračun sa protivnicima“.
Nekadašnji član skupštinskog Odbora za bezbjednost Velizar Kaluđerović, još direktnije insisitira da bi eventualno imenovanje Lazovića i Golubovića na rukovodeća mjesta u borbi protiv organizovanog kriminala predstavljalo „otvoreno priznanje Đukanovića i Markovića da su upravo oni prvi ljudi organizovanog kriminala u Crnoj Gori“.
Valja pomenuti i mišljenje sagovornika Monitora sa dugogodišnjim iskustvom u izvršnoj vlasti koji najavljeno postavljenje Zorana Lazovića za pomoćnika Veselina Veljovića doživljava kao pobjedu – Duška Markovića. Makar u odnosu na grandovce.
„Komandni lanac je jasan. Premijer – direktor UP – pa njegovi pomoćnici, koliko god da ih ima. I bez obzira na mogući stepen (ne)lojalnosti tu je jasno ko kome komanduje i ko koga nadzire. I ko je sada glavni.“
A gdje je Đukanovićevo mjesto u toj priči – to tek treba da se vidi. U svakom slučaju: – Zoran Lazović, pomoćnik direktora UP ne zvući ništa gore od iskaza Veselin Veljović njen direktor.
Zoran RADULOVIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice