Povežite se sa nama

FOKUS

SPORAZUM ZA BUDUĆNOST: Vrijeme i ljudi za slobodu

Objavljeno prije

na

Uoči prethodnih izbora dogovaranje o vladi izbornog povjerenja trajalo je 113, a  njeno djelovanje – 150 dana. April je 2019, iduća godina je izborna. Organizatori protesta i opozicionari saglasni su da vlada građanskog jedinstva ima smisla samo ako nastane godinu prije izbora

 

Organizatori protesta Odupri se – 97000 i svih 39 poslanika opozicije potpisali su prošle subote, 30. marta, na Trgu Nezavisnosti u Podgorici, pred hiljadama građana Sporazum o budućnosti.

Obavezali su se na ,,zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema, uz poštovanje principa smjenjivosti vlasti, kao prvog preduslova za ostvarenje svih liberalno-demokratskih normi”.

Kakav će biti krajnji ishod pakta koji su opozicione partije napravile sa predstavnicima građana koji već mjesecima u velikom broju protestvuju na podgoričkim ulicama, niko u ovom trenutku ne može da procijeni, ali je fakat da se ništa slično nikad ranije u ovoj zemlji nije desilo. Dogovor među opozicionim partijama građani Crne Gore su, uoči svakih izbora, čekali k'o ozeblo sunce. Ponekad su i uspijevali da se sporazumiju ali svaki put je to bilo u posljednji čas, kratko i kuso.

Osnovni predmet Sporazuma koji je sada potpisan su minimalni uslovi za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma.

Potpisnici su se saglasili da će se zalagati za formiranje vlade građanskog jedinstva, koja će djelovati u ograničenom mandatu i čiji će osnovni zadatak biti da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora.

Vladu građanskog jedinstva činili bi na paritetnoj osnovi: po jedna trećina predstavnika stranaka vladajuće većine, predstavnika parlamentarne opozicije i nestranačke ličnosti. Predsjednik vlade građanskog jedinstva ne može biti pripadnik stranaka koje su sada na vlasti.

,,Upravo zbog toga što želimo mirnu tranziciju u vladi građanskog jedinstva će biti trećina članova iz vladajuće većine. Računamo na razumne ljude sa sviješću da smo članica NATO saveza i zemlja u procesu evropskih integracija koji nijesu pod hipotekama bezočne pljačke”, kaže za Monitor Džemal Perović, član Organizacionog odbora protesta.

Potpisnici, piše u Sporazumu za budućnost,  neće učestvovati ni na jednim izborima, lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka vlade građanskog jedinstva.

U sporazumu su ponovljeni zahtevi ranije postavljeni na građanskim protestima, za ostavke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, predsjednika Vlade Duška Markovića, vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, direktora Agencije za sprečavanje korupcije Sretena Radonjića i rukovodstva Radio televizije Crne Gore.

,,Mislim da je sporazum važna stvar zato što je to, usuđujujem se reći, jedina moguća formula za delegitimisanje jednog korumpiranog režima i za mirnu tranziciju vlasti. Sporazum u grubim crtama daje red koraka kako da se do toga dođe. Kao takvog treba da ga prepoznaju nezadovoljni građani Crne Gore, a takvih je na stotine hiljada, a ne desetine hiljada koliko ih izlazi na proteste”, kaže Džemal Perović.

Predrag Bulatović, jedan od lidera Demokratskog fronta, smatra da sveukupnih društvenih, ekonomskih i političkih promjena u Crnoj Gori nema bez promjene ove vlasti što je jedino moguće na istinskim fer i demokratskim izborima. ,,Sporazum koji je ostvaren je značajan i veoma važan korak u tom smjeru. Po prvi put je opozicija postigla ovakav sporazum dovoljno rano prije roka za održavanje redovnih izbora.To znači da ima prostora da se i ostvare uslovi koje opozicija traži”, kaže Bulatović u izjavi za Monitor.

Potpredsjednik Socijaldemokrata Crne Gore i ministar prosvjete Damir Šehović je ocijenio da je Sporazum za budućnost ,,platforma za duboku prošlost i vraćanje Crne Gore u pretpolitičko doba”.

Ozbiljno se zabrinuo da zahtjevi vode ,,obezgavljivanju države” i obesmišljavanju izbora, i to ,,samo zato što je nekom iz opozicije palo na pamet da to zatraži, jer je svjestan svoje nesposobnosti da na izborima smijeni ovu vlast”.

Iz jednog malog ugla gledano – u pravu je ministar. Ova vlast se, na izborima kakvi su do sada organizovani, ne može smijeniti. Međutim, iako se o sposobnostima opozicije zaista može diskutovati, svi, pa i Šehović, znaju, da je daleko važniji uzrok za nesmjenjivost vlasti to što vladajuća i satelitske partije kakva je ministrova SD – izbore kradu. Podmićuju, zastrašuju, kupuju, pišu, brišu, dovoze, odvoze, zapošljavaju. Nije za kikiriki, nego baš za te poslove Duško Knežević Slavoljubu Stijepoviću uručio 97.500 eura u čuvenim kovertama od kojih su protesti počeli.

,,Ja vjerujem da će DPS morati prihvatiti prelaznu vladu u kojoj neće imati većinu, koja će predložiti suštinsku promjenu izborne regulative i stvoriti uslove za ravnopravnost svih na izborima. Da će tako biti  garancija je jedinsvo opozicije i ostalih antirežimskih subjekata, ali i masovnost i istrajnost protesta”, kaže Predrag Bulatović.

Po riječima Džemala Perovića sve zavisi od toga da li će ,,opozicione partije da se izmjeste iz dosadašnjih pozicija koje su grubo rečeno, dekor, jednom režimu”.

,,Ukoliko opozicija ne vidi u građanskim protestima šansu da ostvari ono što je uloga svake opozicije u demokratskom svijetu – da preuzme vlast i da pokaže da je bolja alternativa postojećoj vlasti – onda će ovaj sporazum biti doveden pod znak pitanja. Ali i u tom slučaju postoji alternativa. U Crnoj Gori su se desili građanski protesti, postoji snažna vjera u proteste i građansko jedinstvo. Građani su prepoznali sistem vladanja kovertama i da zatvorene intitucije nijesu u službi zakonitosti i pravde, već u službi nekoliko familija i klanova koji pljačkaju državne resurse i enormno zadužuju buduće generacije”, kaže Perović.

Šehovićevo i slična koprcanja režimskih umnih glava biće, najvjerovatnije, samo način da vlast krene u proces dogovaranja sa ljudima koji protestvuju i opozicijom što kasnije. Logika je: ako krenu, ne od nule, nego iz minusa, duže će trajati dok se do nekog stola i nekih razgovora stigne. To je za vlast dobitna kombinacija.

Iskustvo nas uči da je vrijeme veoma važan faktor u ovakvoj stvari. Ne mora se ići daleko u prošlost, tek do vremena uoči prošlih izbora. Već krajem 2015. postalo je jasno da če SDP, konačno, napustiti vladajuću koaliciju. Tada premijer Crne Gore Milo Đukanović, 27. januara je predložio da u vladu, kako bi se povećalo povjerenje u izborni proces, uđu predstavnici opozicije. Razgovaralo se, pregovaralo, pristajalo i odustajalo, sporazum o obezbjeđivanju uslova za fer izbore pisan je i brisan, dopunjavan i skraćivan. Skupština je posebni zakon za primjenu političkog sporazuma o “vladi izbornog povjerenja” izglasala 19. maja. Izbori su bili 16. oktobra.

Dogovaranje je, dakle, trajalo 113, djelovanje ,,vlade izbornog povjerenja” – 150 dana. Da se ne vraćamo na koncept te vlade, jasno je da je, i da je bila zamišljena najbolje na svijetu, imala premalo vremena. Čak i tako, izbori su, sjetićete se, završeni državnim udarom. Onim pravim, ne ovim kojem se sudi.

U Demokratskom frontu su, kaže Predrag Bulatović, svjesni da je Sporazum samo prvi, istina važan korak: ,,To znači da će biti prepreka, teškoća i izazova zato što je aktuelna vlast kriminogena i spremna da se brani svim sredstvima, a posebno nedozvoljenim.

DPS će pokušati da odugovlači, da ne dođe do suštinskih izmjena ili da čak kroz fingiranje izmjena dovede potpisnike Sporazuma u cajtnot”.

Po Bulatovićevim riječima ključna odbrana od ove mogućnosti jeste bojkot izbora. ,,Ja vjerujem da će na tome istrajati svi potpisnici Sporazuma. No, moguće je da i u tim uslovima vlast fingira izbore po ugledu na Nikšić.Taj scenario treba anticipirati i pripremiti snažan i odlučan odgovor, da ne bude moguće da DPS održi takve izbore. To bi bila kriza velikih razmjera i radikalizacija ukupnih odnosa”, kaže Bulatović. On naglašava da je sada važno nastaviti proteste i učiniti ih  masovnijim i snažnijim. ,,Jedinstveno ih je moguće proširiti na čitavu Crnu Goru i osmisliti optimalnu dinamiku koja bi podizala politički pritisak na vlast.”

,,Važno je ostvariti još veći nivo koordinacije čitave opozicije, ukljucujući i vanparlamentarnu, kao i ostalih antirežimskih subjekata.

Bilo je do sada jednostranih poteza, ali i nekih oblika uslovljavanja. Ubuduće to treba potpuno isključiti , skoncetrisati se na DPS.

Bez obzira što EU nije pokazala adekvatan interes za krizu u Crnoj Gori, treba osmisliti komunikaciju sa njima i drugim spoljnjim faktorima. Potpisnici sporazuma moraju detaljno da utvrde Plan i metode kako da ostvare sadržaj sporazuma uz pomoć, prije svega, vaninstitucionalnih oblika djelovanja”, ocjenjuje Bulatović.

Vrijeme, k'o vrijeme – prolazi. April je 2019, iduća godina je izborna. Na pitanje da li postoji neki rok nakon kojeg ispunjavanje zahtjeva iz Sporazuma o budućnosti više ne bi imalo smisla Džemal Perović kaže: ,,Taj rok bi bio da ne ostane manje od 12 mjeseci do redovnih izbora”.

Isto procjenjuje i Predrag Bulatović: ,,Najmanje godinu dana prije izbora mora da bude obezbijeđeno za rad ove vlade, ali ne sa promjenama samo na nivou ministara, već po širini i dubini i to uključivanjem izuzetno brojih kadrova. Smatram da se 2016. radilo o maloj rekonstukciji, što nije dobro”.

Oktobar iduće godine je samo posljednji rok kada izbori moraju biti održani. DPS može da ih raspiše kad hoće. Što znači da je dragocjen svaki dan. I svaki čovjek na protestima.

Miloš BAKIĆ

RUŠENJE KRSTIONICE U TIVTU:  Identitetskim pitanjima protiv promjena

 

Kad god vlastima zatreba podjela, da bi se što duže održali, tu je Mitropolija crnogorsko primorska i mitropolit Amfilohije.  Manje je bitno ko je u dramatičnim epizodama koje se serviraju javnosti negativac  a ko pozitivac, ko ruši i navodno se pridržava zakona, a ko je žrtva selektivne pravde.  Stvar je u tome da je to uvijek Vladina sigurna karta za podgrijavanje identitetskih pitanja i podjela kad god  zatreba i  kad građane treba skrenuti od misli o promjenama i štetnim odlukama ove vlasti. Sada, kada je u Podgorici napravljen društveni ugovor o promjenama i građanski bunt raste, Vlada se dosjetila nelegalne krstionice u Tivtu i krenula da je ruši.

Najprije je Ministarstvo turizma Pavla Radulovića javno najavilo rušenje bespravno podignute krstionice na Prevlaci kod Tivta.  Valjda da se Mitropolija, Amfilohije i njihove pristalice što bolje pripreme za ,,odbranu”.  Da sve podsjeća na rat, angažovan je veliki broj policijskih službenika, pa i interventna jedinica.  Na kraju je rušenje  spriječeno, ali se eneregija, makar na tren, preusmjerila u željenom pravcu.

Iznenadna  odluka Ministarstva održivog razvoja da ruši krstionicu nije slučajna, smatra Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). On kaže da se radi o političkom pitanju, koje odgovara prije svega Vladi.

Rušenje kristionice u Tivtu nije slučajno smatra Dejan Milovac iz MANS-a. Vjeruje da se radi o političkom pitanju koje odgovara prije svega Vladi . On ukazuje da je nelegalni objekat trebalo rušiti kada je stavljena prva cigla. „A ne kada vlastima odgovara i kada treba te teme staviti u pravi plan onda se djeluje. Brojni su nelegalni objekti u Boki koje inspektori ne diraju“.

I Ranko Krivokapić, lider SDP-a ukazao da se na ovaj način želi skrenuti pažnja sa gorućih tema svih građana. „Kao i devedesetih se pojavljuju nacionalne tačke zagrijavanja“.

Ministar Pavle Radulović saopštio je da se radi samo o primjeni zakona. ,,Kako smo srušili objekte u Baru, Ulcinju tako ćemo srušiti i ovaj apsolutno podjednako”, kazao je.

Nije objasnio zašto zakon ne važi za brojne druge nelegalne objekte u Boki. Vijesti su objavile listu nekih od objekata koji još čekaju rušenje.

Podsjetili su da  je radi izgradnje prve faze obalnog šetališta Lungo mare u Krašićima, koje je započela Opština Tivat, sa trase duge samo 400 metara, potrebno ukloniti čak desetak u međuvremenu nelegalno napravljenih objekata – ponti, lođa, bazena, potpornih zidova i slično.

Tu su i vile u Krašićima koje su nelegalno sazidali u partnerstvu sin predsjednice Višeg suda Crne Gore Vesne Medenice, Miloš Medenica i tivatski biznismen Rado Arsić i sada ih pokušavaju legalizovati.  Na Obali Đuraševića nalazi se čitava jedna nelegalna marina koja godinama posluje, pišu Vijesti.   Tu je i  bar-vidikovac Verige 65 na Turskom rtu u Verigama.  Dnevni list podseća da inspekcija ne vidi ni čitavo novo divlje naselje od desetak kuća investitora iz Podgorice i Nikišića koje su oni u proteklih pola godine podigli u Novom naselju u Radovićima, na državnoj zemlji na parceli 421/10 KO Nikovići.

Mitropolit je kazao da se od akcije policije na Prevlaci nije uspio čuti sa premijerom Duškom Markovićem, ali da bi se “rado čuo sa predsjednikom i jednim i drugim, da i oni shvate da ovo ovdje nije ni protiv koga, pa ni protiv njih, niti se mi miješamo u ono što su pitanja vlasti”.

Naravno da nije protiv njih, dobro veli mitropolit.

M.P.K.

Komentari

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo