FOKUS
SPORAZUM ZA BUDUĆNOST: Vrijeme i ljudi za slobodu

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Uoči prethodnih izbora dogovaranje o vladi izbornog povjerenja trajalo je 113, a njeno djelovanje – 150 dana. April je 2019, iduća godina je izborna. Organizatori protesta i opozicionari saglasni su da vlada građanskog jedinstva ima smisla samo ako nastane godinu prije izbora
Organizatori protesta Odupri se – 97000 i svih 39 poslanika opozicije potpisali su prošle subote, 30. marta, na Trgu Nezavisnosti u Podgorici, pred hiljadama građana Sporazum o budućnosti.
Obavezali su se na ,,zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema, uz poštovanje principa smjenjivosti vlasti, kao prvog preduslova za ostvarenje svih liberalno-demokratskih normi”.
Kakav će biti krajnji ishod pakta koji su opozicione partije napravile sa predstavnicima građana koji već mjesecima u velikom broju protestvuju na podgoričkim ulicama, niko u ovom trenutku ne može da procijeni, ali je fakat da se ništa slično nikad ranije u ovoj zemlji nije desilo. Dogovor među opozicionim partijama građani Crne Gore su, uoči svakih izbora, čekali k’o ozeblo sunce. Ponekad su i uspijevali da se sporazumiju ali svaki put je to bilo u posljednji čas, kratko i kuso.
Osnovni predmet Sporazuma koji je sada potpisan su minimalni uslovi za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma.
Potpisnici su se saglasili da će se zalagati za formiranje vlade građanskog jedinstva, koja će djelovati u ograničenom mandatu i čiji će osnovni zadatak biti da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora.
Vladu građanskog jedinstva činili bi na paritetnoj osnovi: po jedna trećina predstavnika stranaka vladajuće većine, predstavnika parlamentarne opozicije i nestranačke ličnosti. Predsjednik vlade građanskog jedinstva ne može biti pripadnik stranaka koje su sada na vlasti.
,,Upravo zbog toga što želimo mirnu tranziciju u vladi građanskog jedinstva će biti trećina članova iz vladajuće većine. Računamo na razumne ljude sa sviješću da smo članica NATO saveza i zemlja u procesu evropskih integracija koji nijesu pod hipotekama bezočne pljačke”, kaže za Monitor Džemal Perović, član Organizacionog odbora protesta.
Potpisnici, piše u Sporazumu za budućnost, neće učestvovati ni na jednim izborima, lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka vlade građanskog jedinstva.
U sporazumu su ponovljeni zahtevi ranije postavljeni na građanskim protestima, za ostavke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, predsjednika Vlade Duška Markovića, vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, direktora Agencije za sprečavanje korupcije Sretena Radonjića i rukovodstva Radio televizije Crne Gore.
,,Mislim da je sporazum važna stvar zato što je to, usuđujujem se reći, jedina moguća formula za delegitimisanje jednog korumpiranog režima i za mirnu tranziciju vlasti. Sporazum u grubim crtama daje red koraka kako da se do toga dođe. Kao takvog treba da ga prepoznaju nezadovoljni građani Crne Gore, a takvih je na stotine hiljada, a ne desetine hiljada koliko ih izlazi na proteste”, kaže Džemal Perović.
Predrag Bulatović, jedan od lidera Demokratskog fronta, smatra da sveukupnih društvenih, ekonomskih i političkih promjena u Crnoj Gori nema bez promjene ove vlasti što je jedino moguće na istinskim fer i demokratskim izborima. ,,Sporazum koji je ostvaren je značajan i veoma važan korak u tom smjeru. Po prvi put je opozicija postigla ovakav sporazum dovoljno rano prije roka za održavanje redovnih izbora.To znači da ima prostora da se i ostvare uslovi koje opozicija traži”, kaže Bulatović u izjavi za Monitor.
Potpredsjednik Socijaldemokrata Crne Gore i ministar prosvjete Damir Šehović je ocijenio da je Sporazum za budućnost ,,platforma za duboku prošlost i vraćanje Crne Gore u pretpolitičko doba”.
Ozbiljno se zabrinuo da zahtjevi vode ,,obezgavljivanju države” i obesmišljavanju izbora, i to ,,samo zato što je nekom iz opozicije palo na pamet da to zatraži, jer je svjestan svoje nesposobnosti da na izborima smijeni ovu vlast”.
Iz jednog malog ugla gledano – u pravu je ministar. Ova vlast se, na izborima kakvi su do sada organizovani, ne može smijeniti. Međutim, iako se o sposobnostima opozicije zaista može diskutovati, svi, pa i Šehović, znaju, da je daleko važniji uzrok za nesmjenjivost vlasti to što vladajuća i satelitske partije kakva je ministrova SD – izbore kradu. Podmićuju, zastrašuju, kupuju, pišu, brišu, dovoze, odvoze, zapošljavaju. Nije za kikiriki, nego baš za te poslove Duško Knežević Slavoljubu Stijepoviću uručio 97.500 eura u čuvenim kovertama od kojih su protesti počeli.
,,Ja vjerujem da će DPS morati prihvatiti prelaznu vladu u kojoj neće imati većinu, koja će predložiti suštinsku promjenu izborne regulative i stvoriti uslove za ravnopravnost svih na izborima. Da će tako biti garancija je jedinsvo opozicije i ostalih antirežimskih subjekata, ali i masovnost i istrajnost protesta”, kaže Predrag Bulatović.
Po riječima Džemala Perovića sve zavisi od toga da li će ,,opozicione partije da se izmjeste iz dosadašnjih pozicija koje su grubo rečeno, dekor, jednom režimu”.
,,Ukoliko opozicija ne vidi u građanskim protestima šansu da ostvari ono što je uloga svake opozicije u demokratskom svijetu – da preuzme vlast i da pokaže da je bolja alternativa postojećoj vlasti – onda će ovaj sporazum biti doveden pod znak pitanja. Ali i u tom slučaju postoji alternativa. U Crnoj Gori su se desili građanski protesti, postoji snažna vjera u proteste i građansko jedinstvo. Građani su prepoznali sistem vladanja kovertama i da zatvorene intitucije nijesu u službi zakonitosti i pravde, već u službi nekoliko familija i klanova koji pljačkaju državne resurse i enormno zadužuju buduće generacije”, kaže Perović.
Šehovićevo i slična koprcanja režimskih umnih glava biće, najvjerovatnije, samo način da vlast krene u proces dogovaranja sa ljudima koji protestvuju i opozicijom što kasnije. Logika je: ako krenu, ne od nule, nego iz minusa, duže će trajati dok se do nekog stola i nekih razgovora stigne. To je za vlast dobitna kombinacija.
Iskustvo nas uči da je vrijeme veoma važan faktor u ovakvoj stvari. Ne mora se ići daleko u prošlost, tek do vremena uoči prošlih izbora. Već krajem 2015. postalo je jasno da če SDP, konačno, napustiti vladajuću koaliciju. Tada premijer Crne Gore Milo Đukanović, 27. januara je predložio da u vladu, kako bi se povećalo povjerenje u izborni proces, uđu predstavnici opozicije. Razgovaralo se, pregovaralo, pristajalo i odustajalo, sporazum o obezbjeđivanju uslova za fer izbore pisan je i brisan, dopunjavan i skraćivan. Skupština je posebni zakon za primjenu političkog sporazuma o “vladi izbornog povjerenja” izglasala 19. maja. Izbori su bili 16. oktobra.
Dogovaranje je, dakle, trajalo 113, djelovanje ,,vlade izbornog povjerenja” – 150 dana. Da se ne vraćamo na koncept te vlade, jasno je da je, i da je bila zamišljena najbolje na svijetu, imala premalo vremena. Čak i tako, izbori su, sjetićete se, završeni državnim udarom. Onim pravim, ne ovim kojem se sudi.
U Demokratskom frontu su, kaže Predrag Bulatović, svjesni da je Sporazum samo prvi, istina važan korak: ,,To znači da će biti prepreka, teškoća i izazova zato što je aktuelna vlast kriminogena i spremna da se brani svim sredstvima, a posebno nedozvoljenim.
DPS će pokušati da odugovlači, da ne dođe do suštinskih izmjena ili da čak kroz fingiranje izmjena dovede potpisnike Sporazuma u cajtnot”.
Po Bulatovićevim riječima ključna odbrana od ove mogućnosti jeste bojkot izbora. ,,Ja vjerujem da će na tome istrajati svi potpisnici Sporazuma. No, moguće je da i u tim uslovima vlast fingira izbore po ugledu na Nikšić.Taj scenario treba anticipirati i pripremiti snažan i odlučan odgovor, da ne bude moguće da DPS održi takve izbore. To bi bila kriza velikih razmjera i radikalizacija ukupnih odnosa”, kaže Bulatović. On naglašava da je sada važno nastaviti proteste i učiniti ih masovnijim i snažnijim. ,,Jedinstveno ih je moguće proširiti na čitavu Crnu Goru i osmisliti optimalnu dinamiku koja bi podizala politički pritisak na vlast.”
,,Važno je ostvariti još veći nivo koordinacije čitave opozicije, ukljucujući i vanparlamentarnu, kao i ostalih antirežimskih subjekata.
Bilo je do sada jednostranih poteza, ali i nekih oblika uslovljavanja. Ubuduće to treba potpuno isključiti , skoncetrisati se na DPS.
Bez obzira što EU nije pokazala adekvatan interes za krizu u Crnoj Gori, treba osmisliti komunikaciju sa njima i drugim spoljnjim faktorima. Potpisnici sporazuma moraju detaljno da utvrde Plan i metode kako da ostvare sadržaj sporazuma uz pomoć, prije svega, vaninstitucionalnih oblika djelovanja”, ocjenjuje Bulatović.
Vrijeme, k’o vrijeme – prolazi. April je 2019, iduća godina je izborna. Na pitanje da li postoji neki rok nakon kojeg ispunjavanje zahtjeva iz Sporazuma o budućnosti više ne bi imalo smisla Džemal Perović kaže: ,,Taj rok bi bio da ne ostane manje od 12 mjeseci do redovnih izbora”.
Isto procjenjuje i Predrag Bulatović: ,,Najmanje godinu dana prije izbora mora da bude obezbijeđeno za rad ove vlade, ali ne sa promjenama samo na nivou ministara, već po širini i dubini i to uključivanjem izuzetno brojih kadrova. Smatram da se 2016. radilo o maloj rekonstukciji, što nije dobro”.
Oktobar iduće godine je samo posljednji rok kada izbori moraju biti održani. DPS može da ih raspiše kad hoće. Što znači da je dragocjen svaki dan. I svaki čovjek na protestima.
Miloš BAKIĆ
RUŠENJE KRSTIONICE U TIVTU: Identitetskim pitanjima protiv promjena
Kad god vlastima zatreba podjela, da bi se što duže održali, tu je Mitropolija crnogorsko primorska i mitropolit Amfilohije. Manje je bitno ko je u dramatičnim epizodama koje se serviraju javnosti negativac a ko pozitivac, ko ruši i navodno se pridržava zakona, a ko je žrtva selektivne pravde. Stvar je u tome da je to uvijek Vladina sigurna karta za podgrijavanje identitetskih pitanja i podjela kad god zatreba i kad građane treba skrenuti od misli o promjenama i štetnim odlukama ove vlasti. Sada, kada je u Podgorici napravljen društveni ugovor o promjenama i građanski bunt raste, Vlada se dosjetila nelegalne krstionice u Tivtu i krenula da je ruši.
Najprije je Ministarstvo turizma Pavla Radulovića javno najavilo rušenje bespravno podignute krstionice na Prevlaci kod Tivta. Valjda da se Mitropolija, Amfilohije i njihove pristalice što bolje pripreme za ,,odbranu”. Da sve podsjeća na rat, angažovan je veliki broj policijskih službenika, pa i interventna jedinica. Na kraju je rušenje spriječeno, ali se eneregija, makar na tren, preusmjerila u željenom pravcu.
Iznenadna odluka Ministarstva održivog razvoja da ruši krstionicu nije slučajna, smatra Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). On kaže da se radi o političkom pitanju, koje odgovara prije svega Vladi.
Rušenje kristionice u Tivtu nije slučajno smatra Dejan Milovac iz MANS-a. Vjeruje da se radi o političkom pitanju koje odgovara prije svega Vladi . On ukazuje da je nelegalni objekat trebalo rušiti kada je stavljena prva cigla. „A ne kada vlastima odgovara i kada treba te teme staviti u pravi plan onda se djeluje. Brojni su nelegalni objekti u Boki koje inspektori ne diraju“.
I Ranko Krivokapić, lider SDP-a ukazao da se na ovaj način želi skrenuti pažnja sa gorućih tema svih građana. „Kao i devedesetih se pojavljuju nacionalne tačke zagrijavanja“.
Ministar Pavle Radulović saopštio je da se radi samo o primjeni zakona. ,,Kako smo srušili objekte u Baru, Ulcinju tako ćemo srušiti i ovaj apsolutno podjednako”, kazao je.
Nije objasnio zašto zakon ne važi za brojne druge nelegalne objekte u Boki. Vijesti su objavile listu nekih od objekata koji još čekaju rušenje.
Podsjetili su da je radi izgradnje prve faze obalnog šetališta Lungo mare u Krašićima, koje je započela Opština Tivat, sa trase duge samo 400 metara, potrebno ukloniti čak desetak u međuvremenu nelegalno napravljenih objekata – ponti, lođa, bazena, potpornih zidova i slično.
Tu su i vile u Krašićima koje su nelegalno sazidali u partnerstvu sin predsjednice Višeg suda Crne Gore Vesne Medenice, Miloš Medenica i tivatski biznismen Rado Arsić i sada ih pokušavaju legalizovati. Na Obali Đuraševića nalazi se čitava jedna nelegalna marina koja godinama posluje, pišu Vijesti. Tu je i bar-vidikovac Verige 65 na Turskom rtu u Verigama. Dnevni list podseća da inspekcija ne vidi ni čitavo novo divlje naselje od desetak kuća investitora iz Podgorice i Nikišića koje su oni u proteklih pola godine podigli u Novom naselju u Radovićima, na državnoj zemlji na parceli 421/10 KO Nikovići.
Mitropolit je kazao da se od akcije policije na Prevlaci nije uspio čuti sa premijerom Duškom Markovićem, ali da bi se “rado čuo sa predsjednikom i jednim i drugim, da i oni shvate da ovo ovdje nije ni protiv koga, pa ni protiv njih, niti se mi miješamo u ono što su pitanja vlasti”.
Naravno da nije protiv njih, dobro veli mitropolit.
M.P.K.
Komentari
IZDVOJENO
-
Mladen Novosel
-
MUGDIM GALIJAŠEVIĆ, NOVINAR I KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: BiH opet visi o tankom užetu
-
SINIŠA GAZIVODA, ADVOKAT: Vlada ohrabrije one koji krše zakon
-
SPAŠAVANJE PLAŽE NA ADI BOJANI:Uzmi đe ima, bačaj đe fali
-
Hod
-
PRVI SOLITERI U HOTELSKOM KOMPLEKSU BEČIĆKA PLAŽA: Tri kule umjesto Akva parka

Ako se uzmu u obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se po njima ubuduće mjerimo, 13. jul postaće antipod samom sebi. Još je teže stanje nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj antifašizam koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane
U susret Trinaestom julu slavilo se mnogo štošta, a najmanje antifašizam i antifašističko nasleđe. Ono se uglavnom krečilo. Sedmicu uoči Dana ustanka obilježila je dodjela Trinaestojulske nagrade, koja je možda bolje od ičega ogolila vrijednosti vlasti moderne Crne Gore. Što bi rekao predsjednik parlamenta Andrija Mandić na dodjeli nagrada u Vili Gorica: „Djela ovogodišnjih dobitnika nagrade, simbol su onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku“. Lelek.
Ako se uzmu o obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se ubuduće mjerimo po njima, 13. jul može postati antipod samom sebi. Nagradu su ove godine, po volji Žirija, odnosno parlamentarne većine koja ga je birala u parlamentu, dobili pjesnik Bećir Vuković i grafičar Veljo Stanišić. Nagradu je dobio i muzičar Miloš Karadaglić, ali je odbio da je primi „u ovim okolnostima“. Žiri su činili predsjednik Nikola D. Rakočević i članovi Želidrag Nikčević, David Kalaj, Radoslav Stanišić, Miodrag Živković, Danilo Marunović i Dragan Koprivica.
Vuković je javnosti, više nego po poeziji, poznat po negiranju crnogorske nacije. „Smatramo da je ova odluka nagrada onima koji otvoreno negiraju postojanje crnogorske nacije i identiteta”, navodi se u peticiji pokrenutoj za oduzimanje nagrade Vukoviću. Društvene mreže i mediji preplavljeni su njegovim izjavama na tu temu, od kojih je najčuvenija ona u kojoj kaže da su crnogorsku naciju izmislili Milovan Đilas i Kominterna, a Crnu Goru naziva nesrećnicom koju treba cimnuti za mrtve nogare.
„Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom? Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje”, pisao je svojevremeno. Tu je i Vukovićev poetski uzlet: „Četnici su gospoda, bili i ostali“.
Osim što je ovjenčan ovogodišnjom Trinaestojulskom nagradom, Vuković je 2021. izabran i za predsjednika Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Na to su ga mjesto preporučili glasovi bivšeg DF, a od sedam članova Administrativnog odbora, šest je glasalo za tu odluku. Protiv je bila samo Kenana Strujić-Harbić. Godinu ranije predložen je za člana žirija, a iz DPS-a su podršku tom predlogu obrazlagali kao pokušaj „zdravog dijaloga“ unutar parlamenta. Danas, kažu iz te partije, Vuković zaslužuje prezir.
Za razliku od Vukovićevih mrziteljskih izjava, podatak o tome da li je i gdje je objavio knjigu za koju je ove godine nagrađen, nije lako pronaći. Radi se o zbirci poezije Kuće beskućnika. Da knjiga postoji, što je dobar dio javnosti problematizovao, Vuković se potrudio da dokaže na dodjeli u Vili Gorica, podižući jedan primjerak u zrak. Prethodno su mediji objavili da zbirka nije registrovana u skladu sa propisima. Vijesti su objavile da do petka, 4. jula, knjiga nije bila katalogizovana u COBISS.CG. Pretragom COBISS.CG mogla se pronaći samo knjiga istoimenog naziva Benamina Isovića iz 1969. Vuković nije očito bio ni mnogo originalan. Vijesti su objavile i da je istog dana ustanovljeno da je zapis u sistemu COBISS.SR izmijenjen, koristeći prethodno formiran zapis od 2. aprila 2025. Vukovićeva knjiga je tada registrovana kao „u štampi“, uz napomenu da nijedna biblioteka u sistemu COBISS.SR ne posjeduje njen primjerak.
“Moja knjiga je registrovana u Srbiji, ovo je antisrpska histerija” ,uzvratio je Vuković. Dal je antisrpska histerija zaposjela i Srbiju, tek je i Narodna biblioteka Srbije potvrdila da ne posjeduje primjerak Vukovićeve knjige.
Dok Vuković dobija svu javnu pažnju, drugi ovogodišnji laureat, grafičar Veljo Stanišić, bio je van fokusa. Pažnju javnosti izazvalo je tek njegovo televizijsko gostovanje gdje je Karadaglićevo odbijanje da primi nagradu, okvalifikovao kao „ciganisanje“. Reagovale su civilne organizacije i ombudsman, ocjenjujući da je Stanišićeva izjava govor mržnje i diskriminatorska. Stanišić se potom izvinio i zatražio oproštaj od braće Roma. „Da bismo razumjeli na šta mislim, molim da se romske organizacije raspitaju kod nikšićke braće, ko je i kakav Vojo Stanišić“, kazao je. Kao biva, njemu je ova izjava koja odiše duboko utkanimm predrasudama, tek uzrečica. Inače je dobar komšija.
Stanišić je u emisiji izjavio i da Karadaglić nije dostojan Trinaestojulske nagrade. O Karadagliću se svakako ne mora raspitivati u Nikšiću, obzirom da ima međunarodnu muzičku karijeru i reputaciju. Mnogi izražavaju poštovanje prema njegovom odbijanju nagrade. No neki podsjećaju da je javno podržao Đukanovića u političkoj kampanji 2018, odnosno bio njen dio.
Stanišić je Karadaglićevo odbijanje Trinaestojulske nagrade, objasnio je naknadno, doživio kao uvredu i ambiciju da ponizi njegov narod i njega. „Kao što to prikriveno ili otvoreno sprovodi jedan određeni broj nevladinih organizacija i političkih partija. Mi smo crni, a oni su bijeli, mi smo traktordrajversi, a oni građani. Da li smo mi koji ne pripadamo javnoj sceni, u njenoj vještačkoj performativnosti, uopšte priznati kao jednaki njima? Mora li se to nazvati aparthejd?”, zapitao se Stanišić. Kandidujući se tako da dobije još jednu nagradu za redefinisanje pojma „aparthejd“. Po Stanišiću kritika onih koji veličaju krvave ideologije i ratne zločince zove se aparthejd.
Karadaglić je u obraćanju u kom kaže da ne može da primi nagradu kazao da je neizmjerno zahvalan na odluci da bude predložen i izabran za dobitnika najvećeg crnogorskog priznanja – Trinaestojulske nagrade.
„Tu odluku doživljavam ne samo kao priznanje za dosadašnji rad, već još više kao obavezu za buduće vrijeme. Moja namjera je bila da sav novčani iznos nagrade usmjerim u Fondaciju koju sam osnovao radi pomoći mladim umjetnicima i talentima iz Crne Gore. Nažalost, u okolnostima na koje nijesam mogao uticati, ja ovo izuzetno priznanje ne mogu primiti i nadam se da će ukupna crnogorska javnost imati razumijevanje za ovaj moj čin”, naveo je.
Fondaciju koju je Karadaglić osnovao i u koju je htio da donira novac od nagrade, javno je 2022, trošeći posljednje dane mandata predsjednika Crne Gore, podržao Milo Đukanović. Nakon sastanka sa Karadaglićem, Đukanović je tada poručio da će ta fondacija biti most između Crne Gore i svijeta. Nesporno je Karadaglićevo pravo na politički stav. Ali ne treba prećutati: međunarodno ugledni muzičar nije se nikada osvrnuo na ulogu Đukanovićevog režima u krvavim devedesetim kada je istorija takođe prekrajana, proganjani svjedoci ratnih zločina i mirovni aktivisti, a predmeti ratnih zločina duboko skrivani u tužilačkim fiokama, kako bi se odgovornost vlasti zaboravila.
U javnosti i na društvenim mrežama brojni su glasovi da se Vukoviću oduzme nagrada. Trinaestojulska je ove godine svakako oduzeta od sebe same i antifašizma koji treba da simbolizuje. Na dodjeli, posebno mjesto zauzeo je, u tom duhu, mitropolit Joanikije. Svaki govornik na svečanosti, od predsjednika parlamenta kao domaćina proslave, do laureata, govor bi započinjao obraćanjem mitropolitu, te sveštenstvu koje je takođe bilo prisutno na zabavi. Mitropolit je svojim nedavnim izjavama o ratnom zločincu Pavlu Đurišiću kao „heroju nepobjedivog karaktera“ otvorio novu sezonu veličanja četničkog pokreta kod kuće, te njihovog predstavljanja kao antifašista. Antifašisti se prevrću u grobovima. Nastavile su i druge kolege iz MPC. Domaćin dodjele Trinaestojulske nagrade, Mandić to je nedavno definisao slobodom govora. Ostatak vlasti i dalje ćuti.
Trinaestojulsko slavlje, povodom dodjele nagrade u Vili Gorica bilo je u stvari tek nastavak politike koja pokušava izjednačiti fašiste i antifašiste, kroz brižljivo odabrane riječi govornika, raznorazne ansamble i njihove igre, te odabir zvanica. Na proslavi su osim sveštenstva, mahom bili prisutni predstavnici Mandićevog dijela parlamentarne većine. Dobar dio vlasti nije bio na proslavi, niti su se uključivali u polemike oko dodjele nagrade.
Znakovito: na tri decenije od genocida u Srebrenici, koji se desio 11. Jula 1995. godine, u žiriju koji je dodijelio Trinaestojulsku nagradu bio je i savjetnik predsjednika parlamenta, Želidrag Nikčević, član žirija koji je 1993. godine dodijelio nagradu Risto Ratković Radovanu Karadžiću.
Na proslavi nije bilo ni opozicije, ali je jedan dio opozicionih poslanika bio među protestantima ispred Vila Gorica. Mediji su objavili da je protestovalo više stotina građana. Policija ih je spriječila da dođu do vile upotrebom biber spreja, dok je interventna jedinica upotrijebila i silu.
Policija nije dozvolila Danilu Marunoviću, članu Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, da prođe ka Vili Gorica zbog toga što je, kako su naveli, pozvao građane da probiju kordon.
Marunović je, navodno zbog svoje kolumne, nedavno priveden na informativni razgovor BIA dok je boravio u Beogradu, gdje je gostovala njegove pozorišna predstava Gospoda Glembajevi. „Ne može se završiti na ovome“, poručio je na protestu ispre Vile Gorica.
Marunović je u javnosti prepoznat kao blizak bivšem režimu. „Bemax je posljednja linija odbrane Crne Gore“, pisao je svojevremeno u jednoj od svojih kolumni. Đukanovića je poređivao sa kraljom Nikolom. Proglašavao ga simbolom, svetionikom u mraku…
Još je teže stanje nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj antifašizam koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane. Zato, nemamo se mnogo čime pohvaliti. Na djelu je raskućivanje.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Različite su spekulacije zbog čega političkoj grupaciji bivšeg DF smeta aktuelni šef policije i njegov izvještaj o radu. Od toga da nijesu zadovoljni načinom procesuiranja slučaja bratanića predsjednika parlamenta, do pominjanja potencijalno sumnjivih poslova na koje Šćepanović ne bi žmurio. Čini se, ipak, da je suština svakog sukoba na relaciji djelova vlasti oko bezbjednosnog sektora – pokušaj da se nad tim sektorom preuzme i učvrsti politička kontrola
Visoki tonovi i škakljive teme otvorene na sjednici Odbora za bezbjednost održanoj prethodne sedmice zaglušili su zidovi gluve sobe parlamenta. Čija je uloga upravo da službene tajne to i ostanu. Poneki detalj sa sjednice, ipak, je isplivao u javnost.
Objavljeno je da poslanik Nove srpske demokratije Jovan Vučurović nije glasao, odnosno da je bio suzdržan u odnosu na izvještaj o radu policije koji je na sjednici predstavio vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović. Radi se o posebnom Izvještaju o rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije za period od 1.12.2024. godine do 27.05.2025. godine.
Djelovi tog izvještaja već su objavljeni u javnosti. U dokumentu se navode rezultati policije kada su u pitanju pranje novca, podaci o stopostotnom uspjehu u tom periodu u rasvjetljavanju djela protiv tjela i života, statistika o prijavama protiv organizovanih kriminalnih grupa i bezbjednosno interesantnih lica, te hapšenjima zbog šverca cigareta u nekoliko velikih akcija. U policijskom vrhu tvrde da je to jedan od najboljih izvještaja do sada.
Vučurović je na sjednici problematizovao to što policija nije riješila blokade puteva širom Crne Gore, zbog čega će navodno patiti turistička sezona.
Prema riječima Monitorovih sagovornika, visokopozicioniranih u bezbjednosnom sektoru, to ne može biti zvanični, odnosno legitiman razlog za uzdržanost. Oni ukazuju da se izvještaj odnosi isključivo na rezultate u oblasti borbe protiv kriminala i korupcije, te da pitanje blokada puteva ni ne može biti tretirano tim dokumentom.
Šćepanović je na sjednici navodno burno reagovao, saopštivši da neće biti beskičmenjak, da neće dozvoliti da policija bude zloupotrebljena u političke svrhe, i da s njom rukovode ljudi bez kičme. Navodno je kazao poslanicima da je njihov problem to što bi na čelu policije “htjeli da vidite čovjeka koji će raditi kako vama odgovara”.
Po zakonu, parlament može da ne usvoji izvještaj o radu policije i da nakon toga predloži ministru policiije razrješenje direktora UP. To u ovom slučaju gotovo nije opcija, jer je Šćepanović nedavno reizabran uz svesrdnu podršku ministra policije Danila Šaranovića iz Demokrata. Zato se reakcija poslanika Vučurovića vidi ne samo kao poruka dijela vlasti ( bivši DF) da im novi šef policije nije po mjeri i da na tom mjestu žele nekog svog, već i kao političko trvenje između Demokrata Alekse Bečića, koje kontrolišu bezbjednosni sektor i političke grupacije oko predsjednika parlamenta Andrije Mandića. Mediji su nešto ranije, u susret ponovom izboru Šćepanovića, izvještavali i da oko Šćepanovića i dalje tinja spor na relaciji PES – Demokrate, te da su Demokrate Šćepanovićev reizbor uslovile glasanjem za sporazume sa Ujedinjenim arapskim emiratima u parlamentu.
Vlada je 16. juna ove godine, bez održavanja sjednice i, kako se navodi u vladinom dokumentu „uz pribavljenu saglasnost većine članova“, donijela rješenje kojim je Šćepanović opet određen za vršioca dužnosti Uprave policije, na narednih šest mjeseci. Za tu poziciju, opet ga je predložio ministar policije Danilo Šaranović, koji za Šćepanovića i njegove rezultate ima samo riječi hvale. U predlogu za produženje Šćepanovićevog mandata, Šaranović između ostalog navodi da su rezultati aktuelnog šefa UP „ bez presedana u savremenom radu Uprave policije”.
Šćepanović je bio Šaranovićev kandidat, na kome je insistirao nakon što je tu poziciju napustio bivši direktor policije Zoran Brđanin. Zbog Šćepanovića on je ušao u svojevremeni sukob sa Spajićevim PES-om oko kontrole bezbjednosnog sektora, tokom prethodnog izbora novog šefa policije.
Nije prvi put da nove vlasti nakon avgusta 2020., upravo preko izvještaja o radu policije, mimo zakona, disciplinuju vrh policije, odnosno pokušavaju uspostaviti i učvrstiti kontrolu nad bezbjednosnim sektorom. Izvještaji o radu policije bili su povod za smjenu Brđanina, koji je za direktora Uprave policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Brđanina je više naknadnih vlada smjenjivalo a sud vraćao na poziciju šefa policije. Na kraju je na sopstveni zahtjev krajem prošle godine napustio to radno mjesto.
Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu svojevremeno je dao negativno mišljenje na dva Brđaninova izvještaja o radu UP. Izvještaji su razmatrani nakon zakonskog roka, zakašnjelo, iako se po mišljenju suda smatra da su izvještaji koje Odbor nije razmatrao na vrijeme, u stvari usvojeni. To nije omelo parlamentarnu većinu. I ti izvještaji su u jednom periodu od strane vlasti predstavljani kao „istorijski“, po rezultatima.
Ministar Šaranović, čijeg je kandidata za šefa UP sada uzeo na zub dio parlamentarne većine na čelu sa Mandićem, tada je izjavio da će tražiti razrješenje Brđanina ukoliko parlament ne usvoji njegove izvještaje. Ignorišoći uputstvo suda da se izvještaji u stvari već smatraju usvojenim.
Brđanin je tada odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, saopštivši da se neblagovremenim razmatranjem izvještaja samo „fingirala“ njegova zakonita smjena. On je više puta u javnosti govorio o tome da ni nova vlast, nakon pada DPS-a, na toj poziciji ne želi profesionalca, već nekog kog može da kontroliše.
Lideri bivšeg DF su tražili smjenu Šćepanovića ali i kompletnog bezbjednosnog sektora, nakon klanovskog ubistva na Cetinju u septembru prošle godine. Njihova suzdržanost bila je očigledna i tokom produženja Šćepanovićevog mandata u junu ove godine. Ministri iz Nove srpske demokratije (NSD) glasali su za Šćepanovića tek nakon zaključenja glasanja, dok iz Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića nijesu uopšte.
Različite su spekulacije zbog čega političkoj grupaciji bivšeg Demokratskog fronta smeta novi šef policije. Govori se i o tome da nijesu zadovoljni načinom procesuiranja slučaja Mandićevog bratanića Danila Mandića, do pominjanja potencijalno sumnjivih poslova na koje Šćepanović ne bi žmurio. Čini se da je suština svakog sukoba na relaciji djelova vlasti oko bezbjednosnog sektora, i sada, kao i ranije – pokušaj da se nad tim sektorom preuzme politička kontrola.
Šćepanović je navodno na sjednici Odbora za bezbjednost u petak u gluvoj sobi parlamenta saopštio da “neki političari oko njega očekuju da procesuira Bemax, a da ih istovremeno pusti da prave Bemax2”. Šćepanović za Monitor nije želio da komentariše dešavanja u gluvoj sobi, pa ni šta je mislio pod tim Bemax 2. Ni drugi sagovornici koje je Monitor kontaktirao u vrhu policije nijesu željeli da odgovore ili nijesu imali odgovor na pitanje šta je Bemax2, odnosno šta je pod tim Šćepanović konkretno mislio.
Kako su nezvanično objavile Vijesti, pozivajući se na izvore iz vrha Vlade, a u kontekstu Šćepanovićevog pominjanja Bemax-a 2, neki poslovno kriminalni krugovi iz Srbije, bliski Aleksandru Vučiću, već su se infiltrirali na crnogorsko primorje, gdje navodno pokušavaju da operu velike količina novca.
“Mislim da je Šćepanović Bemax 2 pomenuo u kontekstu planova za sve poslove koje je pokrivao Bemax, a za šta trenutno postoji otvoren prostor”, kazao je za Monitor sagovornik iz vrha bezbjednosnog sektora.
Bemax je crnogorska moćna građevinska kompanija, koja se tokom prethodnog režima povezivala sa vrhom vlasti, u kontekstu ne samo unosnih građevinskih poslova, već i šverca. Aleksandar Mijajlović, koji se povezuje sa vlasništvom Bemaxa, uhapšen je u februaru prošle godine po nalogu SDT, kao dio kriminalne grupe koja se tereti za međunarodno krijumčarenje cigareta.
Predstavljajući se kao beskompromisni borci protiv organizovanog kriminala i korupcije, funkcioneri grupacije bivšeg Demokratskog fronta već neko vrijeme izražavaju nezadovoljstvo navodnom neažurnošću istražnih organa kada su u pitanju kriminal i visoka korupcija. Dok istovremeno osporavaju sve akcije policije i tužilaštva koje se povezuju sa njihovim članovima ili njima bliskim osobama, od hapšenja bivšeg gradonačelnika Budve Mila Božovića, do slučaja Mandićevog bratanića.
Ove sedmice poslanik Vučurović ponovio je za portal Borba, koji se vezuje za bivši DF, prethodno izraženo nezadovoljstvo Milana Kneževića navodnim nereagovanjem tužilaštva kada su u pitanju svjedočenja pred parlamentarnim Anketnim odborom o slučaju crnih trojki, koji je inicirao bivši DF, ali i drugim nerasvijetljenim aferama iz doba DPS.
„Pored svega što smo tamo čuli, tužilaštvo i dalje ćuti, što je zaista čudno i krajnje sumnjivo. Vidjećemo do kada će se to nastaviti i na osnovu njihovog ponašanja zauzećemo vrlo jasan stav,” kazao je Vučurović. Nakon što je pred Anketnim odborom o slučaju crne trojke svjedočio bivši visokopozicionirani policijski funkcioner Milan Paunović, tužilaštvo je saopštilo da je slučaj zastareo. Dio stručne javnosti kritike bivšeg DF na račun navodne neažurnosti tužilaštva oko svjedočenja pred Anketnim odborom vidi kao neprimjereni pritisak na pravosuđe.
Anketni odbor dobro dođe za političku reklamu. Praksa je i dalje depeesovska – stavi institucije pod svoju kontrolu, da služe našima.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Juna, 2025
Uprava za državnu imovinu raspisala je oglas za nabavku 30 službenih automobila ukupne vrijednosti blizu 700.000 eura. Morsko dobro potrošiće 400.000 eura na manju luksuznu motornu jahtu, a Vlada će ove godine pazariti avion za 25 miliona eura. Reprezentacije i ostala troškarenja iz budžeta više niko i ne broji
,,Dok građani sami plaćaju terapije i ljekove, dok čekaju mjesecima na refundacije za bolovanja, dok se roditelji snalaze da kupe ono što im sistem duguje – Vlada Crne Gore troši skoro 700.000 eura na 30 novih vozila za državne službenike. Toliko o prioritetima. Za narod – nema. Za njihove udobne fotelje i vozila – ima”, ovako je Ana Leković, članica Odbora DPS Prijestonice propratila najavu o kupovini novih službenih automobila.
,,Kad zdravlje postane luksuz, a limuzine politička norma – to je jasan znak da vlast ne služi narodu, već sebi. A vlast koja izgubi dodir sa narodom – gubi i pravo da vlada”, zaključila je.
Znaju to u DPS-u dobro. Građani su se, međutim, nadali da trošenje, bahatos i razmetanje sa državnom kasom nakon njih ne može da se ponovi. Bili su u zabludi.
Stranke sadašnje vlasti, dok su bili opozicija, upućivali su slične prijekore DPS-u zbog trošenja državnog novca na limuzine – ,,Za djecu nema, a za automobile ima para”. Najavljivali su da će luksuzne audije i mercedese prodati i taj novac potrošiti na rješavanje socijalnih problema. Da pokažu da će biti drugačija vlast od prethone, prvih su dana dolazili na posao taksijem. Kad su zadužili službena vozila i ostale privilegije, sve se promijenilo.
Uprava za državnu imovinu raspisala je ovog mjeseca javni oglas za nabavku 30 službenih vozila za potrebe više državnih organa, čija je ukupna procijenjena vrijednost blizu 700.000 eura s uračunatim PDV-om. Nabavka obuhvata 27 novih i tri polovna vozila.
Tako recimo Zavod za zapošljavanje planira nabavku dvije limuzine – vrijednosti 41.322 i 26.925 eura. Nije jasno za koje potrebe Zavodu trebaju luksuzni automobil vrijedni desetine hiljada eura. . Iste nejasnoće važe i za planirani SUV od 42.939 eura koje će dobiti Ministarstvo javne uprave.
Zanimljive su i cijene polovnih automobila koji će biti kupljeni za više ministarstava. Polovni auto za Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava koštaće 15.702 eura, Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO planira kupovinu polovnog automobila vrijednog 30.000 eura, dok će Uprava za igre na sreću nabaviti vozilo za 21.347 eura. Za te pare mogu se kupiti i novi automobili. Doduše, ne tako luksuzni kakvi očigledno dolikuju državnim institucijama i njihovim čelnicima.
Ponude za ova vozila mogu se dostavljati do 21. jula, a 1. jula ističe tender za popunu voznog parka Skupštine Crne Gore. Za pet novih crnih limuzina Skupština će platiti preko 150 hiljada eura.
Skupština je doduše u tome revnosna. Tokom 2022, 2023. i prošle godine najviši zakonodavni dom je za kupovinu novih vozila izdvojio preko 400 hiljada eura. Sve ukupno sa ovom najnovijom kupovinom, od dolaska novih vlasti, Skupština je na limuzine potrošila blizu 600.000 eura.
Poslanicima i zaposlenima u Skupštini na raspolaganju je vozni park od 37 vozila, od kojih je najveći dio starosti ispod 10 godina. Ako nastave ovim tempom Skupština će moći da svakom predstavniku naroda uz ostale privilegije ponudi i lični-službeni automobil.
Valja podsjetiti kako je javnost bila šokirana, a opozicija zgrožena kada se 2015. godine saznalo da tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica treba da dobije novo službeno vozilo vrijedno 70.000 eura, iako je već koristila luksuzni audi A6 star svega osam godina.
Deset godina potom, skoro neprimjetno je prošla vijest da je Budžetom predviđeno da Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dobije novi službeni auto u vrijednosti od 60.000 evra. Istina, dobio ga je na jedvite jade. Vlada je tokom prošle godine ignorisala zahtjev kabineta predsjednika Milatovića za kupovinu vozila za njega i njegovu porodicu. Konačno se ipak smilovala, pošto se službeni auto podrazumjeva i za ,,obične” službenike a kamoli predsjednika države.
Statistika govori da je nova vlast po pitanju kupovine automobila tri puta raskalašnija od stare. Institut Alternativa je početkom protekle godine izračunao, da je, po nepotpunim podacima, vrijednost državnog voznog parka u to vrijeme bila blizu 20 miliona eura. U odnosu na 2020, veća za 13,3 miliona eura. Ako se uračuna i broj automobila koji se ove godine planira kupiti, broj službenih automobila je premašio brojku od 5.000
Pored limuzina, pazare se i druga prevozna sredstva.
Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom najavilo je da će potrošiti 400.000 eura na kupovinu manje luksuzne motorne jahte za protokolarne potrebe te državne firme.
Ovim preduzećem rikovodi funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Mladen Mikijelj. A ono je pod Ministarstvom prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je takođe kadar NSD Slaven Radunović.
Iz Radunovićevog ministarstva su objasnili da će se ovo plovilo koristiti za edukativne i naučne obilaske u zaštićenim područjima, terenske aktivnosti sa domaćim i stranim institucijama i organizacijama, prezentaciju obale stranim delegacijama i potencijalnim investitorima, potrebe Morskog dobra i drugih državnih institucija Crne Gore.
Naglasili su ,,kao što je poznato, Crna Gora, iako izlazi na more, nema nijedno adekvatno plovilo za potrebe države, kad je u pitanju reprezentacija”, te da se ministar ,,saglasio sa ovom inicijativom nadležnih organa Morsko dobro”.
Morsko dobro raspolaže jednim brzim čamcem dužine 7,8 metara, sa vanbrodskim motorom snage 200 konja. Dobilo ga je s ciljem – ,,promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore”. A što ćeš pokazati i promovisati sa čamcem koji vrijedi samo 170.000 eura, jahta je jahta.
Ima tu i tradicije. Sadašnji ministar Radunović i njegov stranački lider Andrija Mandić u ljeto 2017. uslikani su na jahti Mila Božovića. Božović je kasnije kao kadar NSD postao gradonačelnik Budve, a potom je uhapšen zbog sumnje da je švercovao drogu i stvorio kriminalnu organizaciju.
Kada su za funkcionere obezbijedili adekvatan vodeni i kopneni prevoz, nije u redu da manjka i u vazduhu.
Tako je za ovu godinu planirana kupovina aviona za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Cijena, sitnica, 25 miliona eura.
Iako su stručnjaci upozorili da je avion koji se sada koristi kupljen 1999. i da može da se koristi još deceniju, iz Vlade su obrazložili da zbog starosti, čestih kvarova i skupog održavanja, treba kupiti novi. Avion za državni vrh kupiće se od kredita, a u Budžetu se navodi da će se kreditor utvrditi tokom ove godine.
Nezavisna poslanica Radinka Ćinćur, je u Skupštini, u februaru, predložila zajednički amandman sa poslanicom Jevrosimom Pejović, i navela da bi kupovina Vladinog aviona bila ,,luksuzni projekat”. Ona ističe da za tu kupovinu nema mjesta u budžetu Crne Gore, budući da, kako je kazala, košta 25 miliona eura. Ministar ekonomije Novica Vuković objasnio joj je da avion neće koštati 25 nego do 20 miliona eura. Naglasio je da to neće biti samo Vladin avion, nego će ga koristiti i predsjednik države i Skupština. To je već nešto drugo. Svaka grana vlasti zahtijeva bar po jednu jahtu i avion.
Nedavno je javnost upoznata i sa tim da je Skupština Crne Gore, kojom predsjedava Andrija Mandić, za reprezentaciju u 2024. potrošila 78 hiljada eura. Riječ je uglavnom o restoranskim računima za svečane ručkove i večere priređene u čast gostiju koji su dolazili u Crnu Goru. Iznosi se kreću od 1.000 do 3,7 hiljada eura.
Za razliku od poslanika, ministri i ostali funkcioneri, iako ih ima znatno više manje troše. Za svaku ,,pohvalu” je što su za godinu, od 1. novembra 2023. godine do 1. novembra 2024. godine, 12 ministarstava Vlade Crne Gore potrošilo ukupno na reprezentaciju samo 58,7 hiljada eura.
Kako god bilo, crnogorska centralna administracija, bez lokalne administracije, državnih i javnih preduzeća, je samo u prošloj godini za troškove reprezentacije (ručkovi, večere, jela, zakuske) potrošila oko 950 hiljada eura.
Po ovome ispada da funkcioneri malo jedu i piju, kada se pogledaju troškovi za prevoz. Štedi se, odvaja od usta, ulaže strateški u limuzine, jahtu i avion.
Skromna imovina partija
Kako im je na raspolaganju državna imovina koju nemilice koriste, partije raspolažu sa dosta skromnom vlastitom imovinom.
Prema podacima iz finansijskih izvještaja za prošlu godinu, samo Demokratska partija socijalista (DPS) i Socijalistička narodna partija (SNP) imaju nekretnine.
DPS, prema podacima iz finansijskog izvještaja za 2024. objavljenom na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), ima zemljište i pomoćni građevinski objekat u Podgorici, kao i poslovne prostore u Tivtu, Bijelom Polju, Beranama, Danilovgradu i Andrijevici. Ova partija koja je na vlasti bila tri decenije ima 18 vozila, a najskuplji je audi A6 iz 2018. godine, procijenjene vrijednosti 27.214 eura.
SNP, koji je nastao raskolom u DPS-u krajem 90-ih, prema podacima iz finansijskog izvještaja, ima poslovne prostore u Podgorici, Andrijevici i Danilovgradu. Ta partija ima deset vozila, ukupno vrijedna 44.800 eura. Najskuplje vozilo je škoda oktavija iz 2015. godine, procijenjena na 13.500 eura.
Nova srpska demokratija (NSD) nema nepokretne imovine, a od pokretne posjeduje tri automobila ukupne procijenjene vrijednosti 19.567 eura. Prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, NSD ima mercedes iz 2012. godine vrijedan 17.395 eura, reno iz 2010 (2.100 eura) i citroen 5 iz 2008. vrijedan svega, kako je navedeno, 72,6 eura. Skromno, narodski.
Demokrate, prema izvještaju za 2024, nemaju nekretnine, ali imaju šest vozila procijenjene vrijednosti od ukupno 38.163 eura. U voznom parku najskuplja su dva automobila marke nisan kaškai od 15.000 i 10.950 eura.
DNP Milana Kneževića, prema izvještaju, ima samo dva automobila (audi A6 iz 2007. i 2018), ukupne procijenjene vrijednosti 48.489 eura. A6 iz 2018. godine, skuplji je od DPS-ovog i procijenjen je na 43.706 eura, a iz 2007. na 4.782 eura.
Bošnjačka stranka (BS) posjeduje tri automobila ukupne vrijednosti 45.197 eura. Najskuplji je mercedes benz S 350 iz 2017. godine (32.873 eura). Mercedes E 350 iz 2013. godine procijenjen je na 10.906 eura, a pasat 6 iz 2006. godine na 1.416 eura.
GP URA, prema izvještaju, posjeduje tri automobila – škodu superb iz 2019. godine vrijednu 23.500 eura, zatim škodu oktaviju (2011) procijenjene vrijednosti 4.980 eura i pežo (2008) vrijedan 3.062 eura.
Socijaldemokrate (SD) imaju četiri automobila, procijenjene vrijednosti od ukupno 21.309 eura. Najskuplje vozilo SD-a je škoda iz 2018. godine, čija je vrijednost procijenjena na 11.677 eura.
Pokret Evropa sad (PES), prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, nema nikakvu imovinu. A i što će im, imaju većinu državnih resursa.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


RASHODOVANJE TRINAESTOG JULA: Kuća raskućnika

JAVNA UPRAVA I PLATE: Sve je stalo, samo one rastu

MONITOROVA ANKETA: Krivo vrijeme za prave vrijednosti
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
FOKUS3 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe
-
DRUŠTVO4 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja
-
Izdvojeno3 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
-
Izdvojeno2 sedmice
POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka