Povežite se sa nama

FOKUS

STEČAJ U ATLAS BANCI: Država pobjegla sa mjesta zločina

Objavljeno prije

na

Uz nova saznanja o stanju u Kneževićevim bankama postaje jasnije i zašto su državni zvaničnici iz njegovih privatnih i poslovnih prostorija u zemlji i inostranstvu izlazili zadovoljeni debelim kovertama, diplomama i(li) kreditnim garancijama

 

Savjet Centralne banke Crne Gore (CBCG) donio je u petak odluku da otvori stečajni postupak nad Atlas bankom. Koji bi, tek da se zna, mogao trajati godinama. Tako je, nakon Invest Banke Montenegro (IBM), ozvaničena propast starije i veće članice (posrnule) finansijske imperije odbjeglog tajkuna Duška Kneževića.

Oglasom o otvaranju stečajnog postupka povjerioci su iz CBCG pozvani su da u roku od 30 dana prijave svoja potraživanja. A dužnicima je poručeno  „da svoje dugove izmire bez odlaganja“. Knežević i njegova Atlas grupa su, pozivajući se na međunarodne konvencije o zaštiti stranih investitora, najavili da će u Vašingtonu tužiti Crnu Goru zahtijevajući odštetu od pola milijarde (500.000.000) eura.

Istovremeno je guverner CBCG Radoje Žugić obznanio da crnogorski bankarski sistem „nikada nije bio zdraviji“, nakon propasti dvije banke sa ukupnim depozitima od blizu četvrt milijarde eura (250.000.000). I ne koleba ga ni činjenica da su građani Crne Gore sa privatnih računa u ovdašnjim bankama od početka decembra do kraja februara podigli preko 50 miliona eura. I odnijeli ih u slamarice ili u strane banke. Da tamo, kako bi stari rekli, hrane tuđu đecu.

Događaj bi se, dakle, mogao opisati čuvenom frazom operacija uspjela, pacijent umro.

Kada je, početkom decembra prošle godine, CBCG izvršila svojevrstan desant na Kneževićeve banke, uvodeći privremenu upravu i moratorijum na sve isplate  sa računa njihovih klijenata (uz malobrojne izuzetke), Žugić je objašnjavao kako se mjere monetarnih vlasti mogu posmatrati ponajviše kao pokušaj da se zaštite deponenti i povjerioci IBM i Atlas banke. Pošto ukupan sistem nije ugrožen njihovim lošim poslovanjem. „Deponenata sa nivoom depozita do 50 hiljada eura je 87 hiljada, dok je 560 onih koji prekoračuju taj nivo. Cilj nam je da i njih zaštitimo“, govorio je guverner, šireći optimizam. Pokazalo se – bez pokrića.

Evo rezultat: Nakon četiri mjeseca prinudne uprave, Atlas banka je stečaj dočekala sa 189 miliona depozita na računima. I bez novca kojim bi mogla isplatiti svoje deponente. Zato će iz Fonda za zaštitu depozita (FZD) biti isplaćeni svi depoziti manji od 50 hiljada eura ili, sve ukupno, 89 miliona eura.

To će u najvećoj mjeri isprazniti Fond na čijim računima, kako tvrde nadležni, trenutno ima 108 miliona. Ovdašnje banke ponovo će morati da porade na njegovom punjenju, pa se sve glasnije govori o mogućem rastu premije koju izdvajaju za FZD, kao procenat od depozita koji su prikupili od građana i preduzeća. A novi troškovi, zasigurno, neće donijeti jeftinije bankarske usluge.

Vlasnici preostalih 100 miliona sa računa Atlas banke još su u goroj poziciji. Njima će novac, teoretski, biti vraćen nakon što se u stečajnom postupku unovči imovina banke (koja je već sada, po procijenjenim cijenama, manja od dugova). Ali tek pošto se iz tako prikupljene sume izmire troškovi stečajnog postupka i vrati novac FZD-u. A to se, gotovo je izvjesno, neće desiti.

Tih 100 miliona imaju i svoju zasebnu priču. Direktor Sektora za kontrolu banaka CBCG Dejan Vujačić je predočio da su skoro dvije trećine (63 miliona) tog novca pod sudskom blokadom, na zahtijev Specijalnog državnog tužilaštva koje istražuje moguće pranje novce u Atlas banci. I država ima depozite u Atlas banci od 8,9 miliona. Taj novac, uz 7,1 milion nedavno plaćenih državnih garancija za kredit koji je Kneževićeva banka svojevremeno dobila od EBRD, predstavlja gotovo izvjestan gubitak poreskih obveznika.

Ostatak od dvadesetak miliona, odnosno novac koji nije pod sumnjom da je prljav a nije ni iz državne kase (tu svoje učešće imaju državna preduzeća i lokalne samouprave), pripada kategoriji teško stečenog i – poharanog. Njegovi vlasnici su vjerovali u tvrdnje čelnika Atlas banke i monetarnih vlasti da je sa bankom i njihovim novcem sve u najboljem redu. I sada će platiti ceh tog povjerenja.

A i svi mi skupa sa njima. Pošto takav gubitak (preciznije je reći – pljačka) ne može proći bez posljedica nigdje, a posebno ne u ovako maloj ekonomiji kakva je crnogorska.

„Sumnjamo da je stvarni interes grupe ljudi koja stoji iza cijelog procesa da se domognu značajne imovine Atlas grupe u Crnoj Gori, da se likvidna sredstva banke od preko 70 miliona eura nađu na računima drugih banaka, te da te druge banke preuzmu operacije Atlas banke, prije svega u domenu e-komerca”, navodi se u saopštenju Atlas grupe. Bez osvrta na vlastitu odgovornost za nastalo stanje i pričinjenu štetu.

A da li se sve to moglo spriječiti?

Mjesec dana pred uvođenje prinudne uprave u Atlas i IBM Radoje Žugić u razgovoru za Monitor (tekst Bankarski sistem na pragu nove krize: Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati)  insistira kako je CBCG blagovremeno preduzela adekvatne mjere prema bankama „koje imaju problema sa radom“. Nije, ipak, želio da otkrije koje su to mjere. I koje banke. Ali je uporno tvrdio kako one ,,imaju realne šanse za oporavak”. I kako ,,ne mogu ugroziti sistem”.

Već tada su dostupne informacije jasno ukazivale na problematične banke. Dok su i šturi podaci koji su se probijali iza sve gušćih barijera CBCG finansijskim analitičarima bili sasvim dovoljni da precizno predvide buduća dešavanja. Tako je Mila Kasalica za pomenuti Monitorov tekst iznijela stav da je „vjerovatnoća brzog rješenja i/ili oporavka“ Atlas banke – neznatna“. Kasalica je dodatno pojasnila i argumentovala kako je i zašto ,,CB CG proaktivnim mjerama mogla početi još od 2011-e“.

Na Žugićevoj strani bio je, očekivano, Duško Knežević. On je tih dana u Pobjedi objašnjavao kako ,,klijenti (njegove) banke nemaju razloga da strahuju. Jedino stečenu aktivu treba da rasporedimo, jer nam je Centralna banka dala rok”.

Onda je bilo šta je bilo. Neko je u Londonu u bjekstvu. Više njih u Spužu, u pritvoru. A guverner Žugić se junači i tvrdi kako „ne postoji ni jedan razlog zbog koga bi on podnio ostavku“.

Sve zavisi od perspektive. Racimo, te 2011. kada je mogao/morao početi „proaktivne mjere“ prema Atlas banci Žugić je spremao doktorat na Beogradskoj bankarskoj akademiji. Osnivač  te visokoškolske ustanove je Duško Knežević. Žugićev mentor i predsjednik komisije bili su Zoran Grubišić i Hasan Hanić, članovi a kasnije i predsjednici Upravnog odbora Atlas banke. Treći član komisije bio je viceguverner CBCG Nikola Fabris, jedno vrijeme nakon toga zadužen i za kontrolu banaka. Ili je svijet baš mali, ili su neki ljudi dobro povezani.

Ovih dana, iz CBCG za slom banke za koju su, prethodno, tvrdili kako se „prati na dnevnoj osnovi“ krive višu silu – događaje za koje navodno nijesu znali. Žugić i njegovi najbliži saradnici iz kontrole banaka kažu kako su tek nakon uvođenja privremene uprave, 7. decembra, utvrdila da su parametri Atlas banke  znatno lošiji nego što ih je banka predstavljala!? „Našli su nekoliko skrivenih mana“. Privremena upravnica Banke iz  CBCG Tanja Terić odbacila je kritike akcionara Atlas banke koji tvrde da su ona i njeni saradnici povećali troškove i pogoršali poslovne parametre. Terić odgovara da su ona i njen tim uradili sve što su mogli. I prijeti tužbama na račun onih koji se usuđuju da kritikuju njeno postupanje u Atlasu.

A kritika i sumnji ima (vidjeti boks) više nego dovoljno. Što nije teško razumjeti ima li se u vidu obim pričinjene štete i ravnodušnost sa kojom nadležni iz monetarnih i izvršnih vlasti prate cijeli slučaj.

Na drugoj strani, Kasalica zvaničnicima CBCG spočitava da su „pronašli u brojkama trošak koji je u revizorskim izvještajima identifikovan još od 2014, a u izvještajima Kontrole banaka CBCG  u 2015. godini…“. Dakle, ne da su mogli – nego su morali znati za loše stanje Atlas banke. I to mnogo prije uvođenja prinudne uprave.

Ako ne još 2011., kada su se u izvještajima eksternog revizora pojavile prve naznake skrivenih problema, a onda zasigurno nakon kontrole banke koju su 2015. izvršili inspektori CBCG, i koja je pokazala da je banka već tada ispunjavala uslove za likvidaciju. Zato što su novac iz nje izmuzali njeni akcionari iz Atlas grupe. SDT Milivoje Katnić kaže da se sumnja kako je jednim od takvih poslova iz  banke uzeto 40 miliona eura.

U, nedavno obznanjenom, izvještaju kontrole CBCG iz ‘15. je konstatovano da se većina rizičnih kredita (a takvih je ljetos u banci bilo približno trećina) odnosi na firme iz Atlas grupe. Tadašnji viceguverner Velibor Milošević (danas jedan od pritvorenika iz afera Knežević) na osnovu urađenog izvještaja traži da se u Atlas banku uvede privremena mjere. Njegov izvještaj nadležni su, prosto, ignorisali. On je pronašao novi posao a CBCG je sledeću kontrolu u Atlas banku uputila poslije tri godine. Prekasno.

Kneževićeve firme su, još od početka decenije, smanjivale učešće u depozitima banke, tako da se,  tri godine unazad, njihov udio u računima u Atlas banci srozao na manje od jednog procenta. Deset puta manje nego što je Knežević iz banke odnio samo po osnovu operacije Kaspija. Ta saznanja pomažu da shvatimo zašto su državni zvaničnici iz njegovih privatnih i poslovnih prostorija u zemlji i inostranstvu izlazili zadovoljeni debelim kovertama, diplomama i(li) kreditnim garancijama. To su, izgleda, bile njegove najprofitabilnije investicije. Uz dugo najavljivani snimak „plave sportske torbe“. Koja je najvjerovatnije, ukoliko je priča tačna, takođe napunjena novcem deponenata Atlas banke. Da bi bila predata jednom od njenih VIP klijenata.

Pa sad svi, kao  mudro, šute. Njihovi ulozi nijesu propali. Još.

 

Jednakiji od drugih?

Pomenimo makar dvije podgoričke glasine o dešavanjima tokom trajanja prinudne uprave, uz jasnu napomenu da se one ne mogu ni dokazati ni osporiti bez uvida u podatke iz Atlas banke. Nije sporno da je tokom prinudne uprave došlo do smanjenja depozita za više do 20 miliona eura. Sporno je – kako i zašto. Tanja Terić odbija mogućnost o kojoj se šapuće – da su privilegovani bili u prilici da  podignu svoj novac i tokom moratorijuma. Dok su, navodno, oni iz prvog ešalona povlašćenih o problemima Atlas banke bili obaviješteni još ljetos, nakon što je 11. juna započela višemjesečna kontrola njenog rada.

Terić tvrdi da su depoziti, uz propisane troškove plata, liječenja…, smanjeni zato što su deponenti tim novcem vraćali kredite. Pitanje-spekulacija glasi: da li je bilo i onih koji su, u dogovoru sa prijateljima i poslovnim partnerima, svojim novcem vratili tuđe kredite i tako oživjeli zarobljena sredstva?

Sumnja se, ponovimo – bez prezentovanih dokaza, da je vlasnicima nekih računa većih od 50 hiljada (maksimum koji pokriva Fond za zaštitu depozita) omogućeno da novac  rasitne na više manjih partija, kako bi se namirili iz sredstava FZD!? Tako bi, primjera radi, imaginarni  vlasnik ušteđevine od 150 hiljada eura na blokiranom računu u Atlas banci, stečaj dočekao sa tri zasebna računa. I po 40 – 45 hiljada na svakom. A to što se računica ne poklapa (40 + 40 + 45 NIJE JEDNAKO 150) nije stvar loše matematike nego provizije od, tvrde verzirani, 15 procenata.

Treba li očekivati da će nadležni u CBCG ili Državnom tužilaštvu, u sadašnjem sastavu, krenuti u provjeru tih priča? Ali, kad tad, neko će biti spreman da to uradi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA VEĆINA IZABRALA PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE I PREDLOŽILA MANDATARA: Trenutak koji valja opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Započeo je proces koji treba da potvrdi da je vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka

 

Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.

Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi.  Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.

Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.

I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.

Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.

Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.

Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).

Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade  izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.

Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo