Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Druga faza

Objavljeno prije

na

Konsolidacija, podjela rada, internacionalizacija. Još jednom o tridesetmartovskom Sporazumu za budućnost

 

Po pravilu, ko je spreman za pobunu svakog dana, spreman je i za pobunu dana D. Obrnuto, ko se sprema samo za pobunu dana D, nije spreman i za pobunu svakog dana. U ovome je logička prednost pa i superiornost pobune svakog dana u odnosu na pobunu dana D. U Crnoj Gori, međutim, na lošu logiku pobune dana D, nadovezuju se još i istorija i savremenost. Istorija prepuna velikog broja razočaravajućih dana D, koji su u svoje vreme izgledali tako obećavajuće. I savremenost mafijaške vlasti, očigledno rešene da tridesetgodišnju nesmenjivost (od)brani svim pa i najnasilnijim sredstvima. Što onda mora samo da poveća, a ne da oslabi, rešenost slobodnih građana, ujedinjenih u Sporazumu za budućnost, da se do prvih slobodnih izbora u Crnoj Gori, dođe mirnim, a ne nasilnim, takozvanim aberevolucionarnim, državnoudarnim i sličnim DPS-ovskim putem.

U svakom slučaju, više je nego dovoljno razloga da se tridesetmartovci spreme, za dugu, maratonsku, a ne za kratku, stometarsku stazu. Za tešku borbu, do kraja kalendarske 2019, možda i proleća 2020, a ne za nekakav spektakularni, istorijski dan D, koji bi obavezno morao da se dogodi pre julsko-avgustovskih žaropeka 2019, mada, recimo to još jednom, naravno da treba biti spreman i za neki takav dan, ukoliko do njega ipak dođe. U tom smislu, možda je dobro, da se o periodu februar-mart 2019. već počne razmišljati kao o prvoj, a o periodu koji počinje sa Sporazumom za budućnost 30. marta 2019. kao o drugoj fazi ili fazi konsolidacije procesa oslobađanja od nesmenjive mafiokratije. U ovakvoj konceptualizaciji, tradicionalno ozloglašena julsko-avgustovska klimatska kataklizma, čak dobro dođe, kao koristan, pa i blagotvoran predah do odlučujućeg, jesenjeg nastavka druge faze.

A da se u drugoj fazi oslobađanja, koliko god dugo da ona potraje, ne treba plašiti od, za takozvane ili stvarne revolucionare toliko mrske dosade, jasno pokazuje, čak i najsažetija agenda ove faze. Unutra, ne samo uobičajeni masovni građanski protesti, i ne nužno svake i baš svake subote, nego i mnoštvo najraznovrsnijih, manjih ali jednako delotvornih protestnih performansa, akcija i kreacija, i to ne više samo od inicijalnih potpisnika sporazuma, nego sve više i od strane sve većeg broja novih, pridružujućih partija, sindikata i nevladinih organizacija. I vani, ne manje značajna, dobro pripremljena i sprovedena, informisana, argumentovana i kompetentna internacionalizacija. Ali se, nakon tridesetmartovskog sporazuma, ne treba plašiti ni preteranog opterećenja. Brojnost i snaga ujedinjenih tridesetmartovaca već sada omogućavaju široku, snažnu i moćnu podelu rada.

Na kraju, još samo jedan, i to hanaarentovski, „uspaničeno-maštovski“ razlog za strpljivo, mirno, ali i neodustajno oslobađanje. O konačnom oslobođenju zemlje od mafiokratske vlasti Mila Đukanovića, kao o toliko sanjanoj pozitivnoj opciji, ne treba trošiti previše reči. Ali ne treba smetnuti s uma ni onu drugu, suprotnu, negativnu opciju. Koju zapravo čine tri negativne i povezane pod-opcije, građanski rat, otvorena diktatura, i konačno potonuće svih preostalih normalnih i svega preostalog normalnog u ovoj zemlji, u živo blato kleptokratije, bez otpora, borbe i glasa. Prosto da čovek ne zna koja je od ovih negativnih pod-opcija najgora. A sve su još uvek moguće, i to, u odnosu na onu pozitivnu opciju, sa približno jednakom verovatnoćom, pedeset prema pedeset. Zbog toga tridesetmartovci moraju istrajati. Ulog je preveliki da bi se smelo odustati.

 

Milan POPOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Šta voda nosi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijera veseli ono što rade vladini strateški partneri u Bokokotorskom zalivu. Zato nerado govori o učincima ovdašnje vlasti.  Ili ih ne vidi, ili zazire da mu ne uzvrate istom mjerom

 

„Danas mi je i u profesionalnom i u građanskom smislu puno srce“, pohvalio se neki dan premijer Duško Marković, impresioniran onim što je vidio. Šta je to vidio naš predsjednik Vlade? Ili šta  nije vidio u nekoliko minulih dana – a trebalo je?

Noseći stubovi mosta Moračica – „simbola prvog crnogorskog autoputa“ – spojeni su. Konačno.  Premijer nije prisustvovao završnim radovima na spajanju mosta. Da jeste, možda bi nam mogao objasniti kuda će i kako Moraču preći distributivni cjevovod unutrašnjeg prečnika 300 milimetara, naknadno isplaniran i pridodat projektu.  Pored, ispod ili iznad mosta?  Pošto povelike cijevi nijesu položene tamo gdje im je bilo mjesto, u unutrašnjost tek završene konstrukcije.

Još se, doduše, ne zna ni odakle će, kako ga prozvaše, regionalni vodovod zahvatati vodu. Zasigurno, za taj poduhvat neće biti korišćena voda iz pljevaljskih rijeka. Njima  uz teške otrove iz Termoelektrane i Rudnika uglja ovih dana ponovo  plove i fekalije iz gradske kanalizacije. Breznicom i kroz centar grada.

Nije  incident već odluka lokalne uprave, suočene sa činjenicom da  novoizgrađeno postrojenje za preradu otpadnih voda ne može da primi i preradi sve tečnosti koje stižu gradskom kanalizaciom. I to u momentu kada u njoj nema voda koje donose kiše ili otapanje snijega.

Marković nije prisustvovao svečanosti, tokom koje je pljevaljsko naselje Ševari „otkačeno“ sa gradske kanalizacione mreže, a otpadne vode preusmjerene u Breznicu. Umjesto u postrojenje za preradu koje je koštalo šest miliona eura.

Da je bio tamo, premijer bi možda objasnio kakvu je ulogu u tom skupom, i o nestručno obavljenom poslu, imalo vladino preduzeće PROCON, kome zaposleni tepaju „Nacionalna jedinica za implenemtaciju projekata iz oblasti komunalne infrastrukture i zaštite životne sredine“. Uf.

Premijer bi Pljevljacima imao pojasniti još dosta toga. Ali ne stiže. Pljevalja se kloni već dvije godine.

Možda  gleda fotografije koje su mu pripremili vladini namjesnici iz PROCOM-a. Pa će jednom  kao onomad u Beranama, sa pukom podijeliti srećne vijesti. „Dobio sam slike dok sam dolazio ovdje i rekao zar je moguće da i tu rijeku (Lještanicu) treba da ubacimo u cijevi“, kazao je Marković. „Nije tragično odustati od neke odluke, ako je to u korist države ili u korist građana”, nastavio je premijer ne objašnjavajućiašto te ili druge, slične, fotografije on i njegovi saradnici nijesu pogledali prije donošenja spornih odluka. I zaboravljajući kako je njegova vlada, samo petnaestak dana ranije, kršeći vlastitu odluku o moratorijumu na gradnju malih elektrana, odobrila koncesije za gradnju elektrana u vodotoku Skrbuše i Vranještice.

Prije neku veče  pred zgradom Vrhovnog državnog tužilaštva, u organizaciji pokreta Odupri se, okupili su građani. Većina prisutnih potpisala bi Markovićevu izjavu da „država mora da reaguje ozbiljno, odgovorno i brzo. Sada je na provjeri sposobnosti državnog Tužilaštva: ili da zaustavi opstrukciju i kompromitaciju tužilaštva radi vršenja neprimjerenog uticaja, ili da razotkrije one koji su uključeni u mito i korupciju i da ih pohapsi”. Samo,  za razliku od njega, građani se ne mire sa činjenicom da Tužilaštvo ne želi da uradi ništa.  Markovića, naravno, nijesmo očekivali na protestu. Ali jesmo u Tužilaštvu, da zatraži valjana objašnjenja i postavi pitanje odgovornosti. Pod uslovom da se ne pribojava mogućnosti da mu u Specijalnom tužilaštvu odgovore kako će istrage o mogućoj korupciji u sopstvenoj kući voditi onako kako su „izviđali“ dokaze o korumpiranosti DPS-a, aktuelnog predsjednika države, parlamenta… Nikako, dakle.

Predsjednik Vlade obreo se u rizortu Porto Novi. Tamo azerbejdžanski AzmontInvestment gradi veliki turistički kompleks nadajući se još većem profitu.  Uz novac, znanje i iskustvo koje investitori preko Porto Novog donose Crnoj Gori, premijer se pohvalio i računicom po kojoj će naredne godine tu biti 1.500 novih radnih mjesta. U hotelima i pratećim objektima.

Na  primorju  ove godine, tokom dva-tri mjeseca tursitičke sezone, nije bilo dovoljno spremnih i sposobnih da odgovore zahtjevima poslodavaca u hotelima, restoranima, trgovinama. Svi koji su mogli,  otišli tamo gdje ih više cijene i bolje plaćaju. Naredne godine otići će ih još.  Ukoliko se ovdje nešto ozbiljno ne promijeni.

Teško da te promjene mogu stići preko Porto Novog i njegovih vlasnika iz Azerbejdžana. Još teže do njih mogu dovesti njihovi domaćini iz Vlade. Ali, ko zna šta voda nosi. Jesen je za proteste.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Logika sile

Objavljeno prije

na

Neno je uzeo 20 hiljada od lošeg čovjeka, zbog čega su ga uhapsili časni ljudi. Ministar Radulović je vidio zelenu površinu u City kvartu.  Predsjednik je dočekao da sin biznismen stasa i plati papreno svadbu, od mukom zarađenog novca. Takva je logika sile. Ona ide protiv zdravog razuma.  I traje dok može da se trpi

 

Neno nije uzeo 800 hiljada eura od  Duška Kneževića, tajkuna bliskog vlastima, kome je biznis krenuo  po zlu  kad se posvađao sa dojučerašnjim važnim prijateljima, i nije ih  odnio tužiocima kao mito.   Neno, sekretar u tužilaštvu, u stvari je od Duška, pozajmio  20 hiljada eura  za sopstveno liječenje. I ne samo da nije uzeo ovih dodatnih 780 hiljada eura, kako se misli, nego nije ni bolovanje  uzimao.  Ali se opuštao. Volio je  da Duška, ,,lošeg čovjeka” koji mu je pomogao da plati liječenje, zeza preko telefona. Normalno, čovjek koji ti pozajmljuje pare za liječenje je stvarno za sprdnju.  Ko ne bi odolio iskušenju da ga malo, zamajava”.

Neno nije ono uobičajeno, zivkao pa spuštao slušalicu. Zvao bi Duška i govorio mu da je 800 hiljada eura mita koje je od njega uzeo odnio tužiocima. A u stvari, jel’, nije. Nekako ipak, Kneževića nije uspijevao da zbuni.  Ovome, iz neobjašnjivih razloga, uopšte nije bilo čudno što ga Neno, čovjek kome je dao 20 hiljada eura za liječenje, zove i sa njim priča o 800 hiljada eura mita za tužilaštvo. Ni da pita –  Alo, bre, ko je to? Ili možda – Alo Neno, o čemu jadan ne bio pričaš, pa ja sam ti samo pozajmio pare za liječenje. Ništa. Duško bi, umjesto toga, najnormalnije pitao Nena oće li tih 800 hiljada eura koje mu je dao završiti posao. I kad, jer mu se žuri.  Da pukneš. Od smijeha ili muke.  Da se  bar Neno  sjetio da mu  duva u slušalicu.

Neno je prvo od tog neuspjelog zamajavanja klisnuo preko granice, a onda shvatio da nema šta da krije. Vratio se i lijepo  objasnio da  800 hiljada eura, koje je Duško mislio da mu je dao, a i on  potvrdio da ih je uzeo i dao tužiocima, ne samo da nije uzeo, nego mu ni na pamet nije padalo da ih da tužiocima jer su oni ,,časni ljudi”. Prosto, Duško je loš čovjek koji ne samo da mu je platio liječenje, nego se pravio da je sve što Neno priča istina, a ne zamajavanje. Nekim čudnim slučajem,  dešavalo se  da su se Dušku te pare koje Neno nije ni uzeo ni nosio, ipak isplatile. Računi firmi bi se odblokirali, a iz pritvora su puštani njegovi saradnici, kad god bi Neno telefonom zamajavao Duška. Bajanje neko, šta li. Ili je Kneževiću tih mjeseci prosto Merkur bio u pravoj kući. U tužilaštvu.

Na kraju priče, časni ljudi su uhapsili Nena ni krivog ni dužnog. Nijesu ga, međutim, opterećivali da im pojašnjava sudbinu ovih  800 hiljada eura. Oni znaju da među njima ima nečasnih, ali su to krili od Nena. Kao što od javnosti još kriju njihova imena. A Neno je, jadan, morao iz novina da sazna da  tužioci znaju da je on ipak davao pare nekim tužiocima, iako se u stvari posle ispostavilo da nije. To bi ukratko bilo objašnjenje s vrha o novoj aferi Koverta u tužilaštvu. Kroz Nenova usta. Ko je mislio da ne može gore od od državnog udara, evo može. Moždani udar.

Nije to jedini udar na zdravu logiku koji je ove nedjelje došao sa vrha. Ministar turizma i životne sredine Pavle Radulović saopštio je da on zna da u betonskom City kvartu u Podgorici postoji zelena površina. To što je niko drugi nije nikad vidio, ako se ne računa saksija ili žbunić, nije problem. Rekao je i da oni kojima je malo ta zamišljena zelena površina u City kvartu, idu u šumu. I dobro je rekao. Ko ne bi pobjegao u šumu od ministara i službenih istina. Da spasi zdravi razum. Jedino je problem što su i šume raskrčene i rasprodate. Doduše, ako može ministar da vidi zelenu površinu u City kvartu, možemo i mi  šumu u ulazima, na ulici, gdje se ko zatekne.

Bila je i Blažova svadba. Predsjednik države je s plate od nešto više od hiljadu eura oženio sina jedinca. Na Svetom Stefanu. I to je papreno koštalo. Ko da je, ne daj bože, Đukanović milioner. Mada, prebio je on to, njemu donose velike koverte. A i sin jedinac je biznismen. A i striko je bankar. Neko bi rekao, pa tu i nije problem sa zdravom logikom. Možda, ali jeste sa sjećanjem. Stric je bio do skoro nezaposlen, a sin jedinac školarac. Koji je preko tatine vlade krvavo zaradio  sve što ima.

Takva je logika sile. Ona ide protiv zdravog razuma.  I traje dok može da se trpi.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sistem u koverti

Objavljeno prije

na

Di Kej je, nakon objavljivanja snimka o novoj koverti,  rekao  da „nemamo više tužilaštvo“. Da znaju oni koji su mislili da ga imamo.  Niko nije javio imamo li opoziciju.   Ako je  Di Kej postane alternativa,  za to će biti ona odgovorna.  A mi ćemo biti odgovorni ako dozvolimo  da nam  budu pokradeni i građanski protesti najavljeni za ovu jesen

 

Stigla nova koverta.  Prethodna je  završila u Migovom džepu, a ova, sedam, osam puta punija, u  tužilaštvu.  Neka niko ne kaže da je iznenađen. Na kraju krajeva, nijesu to mogli reći ni u tužilaštvu. Znali su i oni, priznaju, da je Neno nosio koverte tužiocima.  Znali su i da je koverta do nekih tužilaca stizala, kao i da su zbog njih neki optuženi postajali neviniji.  Ali, Neno zbog toga nije izgubio posao sekretara u tužilaštvu.  Niti je ijedan tužilac odgovarao. Niko u tužilaštvu  nije ni pokušao da zaustavi Nena. Ni da raznosi koverte,  ni da nestane iz  Crne Goru  dva dana prije nego što je snimak koji inkriminiše njega i vrh tužilaštva, objavio  Duško Knežević.  Dugogodišnji prijatelj predsjednika države, tajkun koji je dijelio koverte za svoj i opstanak Đukanovićevog sistema, a koji je od skoro, kad ga je sistem nagazio,  postao insajder sa političkim ambicijama.  Jednom rječju – Di Kej.

I samo zbog toga što su u tužilaštvu ćutali o Nenu sve dok nije pobjegao, Ivica Stanković  bi morao  da podnese ostavku. A kamoli zbog optužbi koje se moraju   istražiti –   da je Neno koverte upravo nosio njemu. Vrhovnom državnom tužiocu.  Ali,  on je umjesto ostavke objavio  da je nevin i pozvao nadležne organe da utvrde istinu. Pošto  je nadležni organ upravo on,  logično je ustanovio  da protiv njega nema dokaza. I kraj priče.

Specijalni tužilac, još jedan Organ, s gađenjem je odbio i da pokuša da traži dokaze.  Ustanovio je da je  „Ivica Stanković vrsni čovjek i pravnik, bez ijedne mrlje“. Rekao je drug Milivoje i za sebe da je genijalni pravnik i da je lijep i da mi svi to znamo. Moglo bi biti  čak i zabavno, kad to uveseljavanje publike ne bi služilo za maskiranje stvarne,  opake prirode režima.  Zato, ne smijte se Katnićevim dosjetkama.  Jer, strašno je  to što činjenica da Neno na snimku kaže da je koverte nosio Prepoštenom Stankoviću,  za  njega  nije razlog ni za istragu.  I još strašnije – što to nije nikakvo iznenađenje.   Katnić i samo iznova demonstrira  da svoj posao radi dosljedno, po principu –  naš je nevin ,prepošten  i lijep, a njihov – kriv. Ništa dokazi, istrage i i bakrači.

Di Kej je nakon objavljivanja snimka  rekao  da „nemamo više tužilaštvo“. Čisto da znaju oni koji su mislili da ga imamo. Niko još nije javio imamo li opoziciju, i na čijoj je strani.  Nova Koverta, stara Koverta, afera Stanovi uzdrmala je svakog građanina ove zemlje koji nije u sistemu koverti.  Oni ćute.

Demokratski front dok curi vrijeme da opozicija  učini  ono što je do nje kako bi naredni izbori bili fer , ili da složno bojkotuje lažne izbore,  traži da se mijenja Ustav i održava referendum kako bi se pored državne uvela i narodna zastava. Kojeg naroda – da nagađamo. Traži i da u ustavu službeni jezik bude srpski.  Ko ne vidi da je podgrijavanje identitetskih tema ono što treba  Đukanoviću-  možda i vidi da je Milivoje lijep a Ivica prepošten.  Demokrate ratuju saopštenjima , sa ostalom opozicijom i vlastima,  a  SDP-u  je  stigla prva rata hipoteke nove predsjednice,  Ivicine supruge.  Zato nije čudo da se SDP baš sad, dok zemlju potresa nova afera,  zalaže za smanjenje PDV –a na računima za struju  i  nove filtere na Termolektrani u Pljevljima.  Šta bi drugo?  Kako sad da Draginja, glavni organ te partije,  liderka koja je imala ambiciju da okupi opoziciju, kaže išta o novoj koverti.  Da li je bilo? Zna li da sto posto nema dokaza protiv Ivice? I ostala uzaludna pitanja.

Uzalud su i iz pokreta Odupri se, nakon novog Kneževićevog snimka pozvali opoziciju na totalni bojkot, uz  ocjenu da je nastavak građanskih protesta jedini odgovor na objavljene snimke.  Opozicione partije traže da im se taj poziv napismeno dostavi. Pa da ga valjda zavedu i odbiju.

Ostaje Di Kej, koji se nudi kao politička alternativa Đukanoviću. Njegove političke ambicije su očigledne, još od kad je pokušao da se nametne kao nadzornik  građanskih protesta.  To Đukanović priziva u najljepšim snovima:  šraf njegovog sistema, s kojim je trgovao toliko puta, kao  politički protivnik. Ljepota.  Poroka.

Ako nam  Di Kej bude politička alternativa  -odgovorna će biti opozicija.  A mi ćemo biti odgovorni ako dozvolimo  da nam  budu pokradeni i građanski protesti najavljeni za ovu jesen.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo