Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Zviždanje

Objavljeno prije

na

Važno je ne prestati zviždati. Ali je i važno znati da  zvižduk Duška Kneževića, tajkuna koji je otkrio tajnu vlastite koverte,  nije kao onaj Patricie Pobrić.  To je zvižduk trgovca. Koji može biti odličan svjedok saradnik, a nikako alteranativa samom sebi

 

Uhapsili su Asanža. Odjeci ove prošlonedjeljne vijesti o hapšenju najpoznatijeg zviždača današnjice, tek će se osjetiti. Ovdje, kao  i u svakom drugom ćošku svijeta. To je opasna poruka svim uzbunjivačima javnosti  na svim meridijanima. Da se ne isplati upirati prstom u moćnike. Da njihove tajne pretežu nad javnim interesom. Da je bolje ćutati.

Moćnicima na svim krajevima svijeta, uključujući i naš mali kraj,  zajedničko je da žele ograničiti pravo javnosti da zna. Da bi zaštitili svoje tajne. O skrivenim računima, of-šor kompanijama, korupciji, imovini, zločinima, i svemu ostalom što svjedoči da elite ne rade za nas, iako se u to zaklinju.

Za razliku od razvijenog svijeta, ovdašnji se moćnici ni ne pokušavaju  opravdati kad rade protiv zviždača. Ne izdaju saopštenja, ne objašnjavaju, ne pozivaju se na presude, procedure, dokumenta, institucije.  Uglavnom nagrađuju one koji krše zakone, a kažnjavaju one koji se o tome usude govoriti.  Njima čak i javno priprijete.

Ćutanje je ono što nakon tri godine od slučaja Ramada i dalje dobija Mladen Bojanić, bivši poslanik koji je uporan u tome da se ova koruptivna afera ne zaboravi i da se odgovorni kazne.

Podsjećanje: Patricija Pobrić, bivša menadžerka hotela Ramada obznanila je javno da je državnim, odnosno novcem Željeznice, plaćen skup Socijaldemokratama u hotelu Ramada u kom je radila, i tako oštećen državni budžet za oko 950 eura.  Epilog: Patricija Pobrić je dobila otkaz i do danas ova samohrana majka nije uspjela da se opet zaposli. Iako je pred sudom dokazano da je bila u pravu, i da su funkcioneri Ministarstva saobraćaja, ujedno funkcineri SD-a ne samo kršili zakon, već  i lagali na sudu, a među njima i  lider te partije Ivan Brajović,   nikom od njih dlaka s glave ne fali.  Brajović je i dalje predsjednik parlamenta, a osuđeni u ovom slučaju, bivši direktor Direkcije za željeznice Nebojša Obradović sjedi u Vladi, kao savjetnik za finansije u Ministarstvu saobraćaja. Njegove im vještine sigurno valjaju.

Bojanić je ovih dana i pismeno podsjetio premijera Duška Markovića da svjesno promoviše koruptivno ponašanje službenika Vlade, tako što još nije pokrenuo disciplinski postupak protiv  Obradovića. ,,Uporno izbjegavate da promijenite zakonske odredbe koje propisuju obavezu poslodavca, u ovom slučaju Vlade, da pokrene disciplinski postupak protiv lica koja su pravosnažno osuđena za koruptivno djelo”.  Na kraju pisma upitao je Markovića: ,,Pitanje koje treba da zabrine cjelokupnu javnost  – ako je vaša vlast spremna da se ovako ponaša zbog vama tričavih 950 eura, na šta ste tek spremni za neke veće iznose?” Iz Markovićevog kabineta, na masnom papiru sa zlatnim zaglavljem stigao je odgovor da  su pismo proslijedili Ministarstvu saobraćaja. Super.

Odgovor na to na šta je sve ova vlast sve spremna za veće iznose, dobijamo gotovo svakog dana. Tako je, recimo, za koverte od 100 hiljada i naviše,  bila spremna da rasprodaje za siću svojim tajkunima naša dobra.  Da im toleriše minuse, poslovanja koja ugrožavaju ekonomiju zemlje, kako bi se njihovim kovertama održavala na funkcijama. Na šta je sve spremna da bi ućutkala one koji o tome govore, takođe smo već vidjeli: pucnji u novinare, paljenje imovine, udarci u mraku, gušenje medija. Na šta je spremna da bi održala vlast? I to smo vidjeli: policijske palice koje nemilice udaraju  jednog čovjeka i njegov automobil, suzavci koji oblivaju  grad, ucjene, pritisci, krađe izbora, laži, montirani procesi…

Važno je nastaviti sa zviždanjem. Građanski protesti Odupri se su jedina djelotvorna snaga današnje Crne Gore. Naravno,  i drugi imaju pravo da organizuju proteste. I  Duško Knežević.  Ali, važno je i upamtiti – njegovih protesta se Đukanović ne boji. Naprotiv.  Zvižduk Duška Kneževića, tajkuna koji je, kad je pričepljen, otkrio ono što odavno znamo, tajne svoje koverte, nije kao onaj Patricijin, i još brojnih hrabrih crnogorskih građana koji su,  plaćajući visoku cijenu,   progovorili o mračnim tajnama sistema. Hranjenog  kovertama.

To je zvižduk trgovca.  Njegovo javno svjedočenje  je izuzetno značajno. Bilo je okidač građanske pobune. Van svake je sumnje da   Knežević može biti  odličan svjedok saradnik na suđenju  glavi hobotnice.  Ništa više od toga. Nema tog protesta i pokreta koji će osnovati,  koji ga mogu pretvoriti u alternativu.  Džaba mu i DF. Koji  igra  svoju igru. Duško Knežević ne može biti altrernativa samom sebi.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

DANAS, SJUTRA:  Teror

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjetničkom direktoru Nikšićkog narodnog pozorišta  postalo je dosadno od terora priče o diskriminaciji nad ženama. Zato je odbio gostovanje predstave IzloŽene. To mu je izlizano. On preferira  priče o  teroru nad Srbima. Valjda ne primjećuje da je postalo prilično izlizano  da se o diskriminaciji nad Srbima sada mahom govori sa pozicija vlasti. Dobijenih zahvaljujući bliskosti Mitropoliji

 

Predstava “IzloŽene” neće igrati u Nikšićkom pozorištu jer je umjetničkom direktoru te institucije Janku Jeliću tema rodne ravnopravnosti, kojom se ova predstava bavi – izlizana. I ne samo to, po Janku u stvari – “žene diskriminišu”.

Umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta je dao i nepobitne naučne dokaze za svoje tvrdnje, u pismu koje je uputio Nezavisnoj teatarskoj sceni Bunt, koja izvodi predstavu “IzloŽene”:

„ Uvažene koleginice, uz svo poštovanje prema vašem umjetničkom pregnuću ne nalazim nijedan opravdani razlog da do beskonačnosti razvlačimo izlizanu temu o ženskoj obespravljenosti i o tome kako žene neko diskriminiše, iskorišćava i ponižava. Igrom slučaja, ženjen sam, imam živu majku, u komšiluku mi živi udata sestra i oženjen brat, a usput sam zapamtio i babu, poznajem komšije, družim se sa kumovima i poznanicima… Ni u jednom od pomenutih primjera nijesam primijetio diskriminaciju žena, čak naprotiv, mislim da žene diskriminišu“.  Blagoš majci, i ženi.  Na Jankovom sokolovom oku, izoštrenom  da vidi i prepozna diskriminaciju.

Jelić je, veli, igrom slučaja ženjen. Igrom slučaja nije, međutim, umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta. Na tu poziciju izabran je nakon avgusta 2020. najprije kao vršilac dužnosti.  Zvanične reference su mu svršene studije srpskog jezika i književnosti u Nikšiću, knjiga poezije Pobuna stvari, roman Bilježnica preobražaja, zbirka  priča Zlatni čovjek, za koju je dobio nagradu Radoje Domanović…  Pisao je  i nakon postavljenja. Objavio je nedavno  knjigu Braća na lomači, u kojoj se nalazi „17 momačkih priča“. Kako prigodno. Još prigodnije je što je promociju Jankove knjige organizovalo društvo Sveti Đorđe, a o njoj je na promociji govorio protojerej Mirko Vuković.

Sad se već malkice naziru Jelićeve nešto važnije reference.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Godine prolaze, zaludu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijeme prolazi a sistem zasnovan na nepravdi opstaje. I, ponekad se učini, jača. Samo se u tom kontekstu može razumjeti da Milo Đukanović i  DPS danas uživaju veću podršku anketiranih građana nego u vrijeme predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji su označili njegov odlazak sa vlasti

 

 

Prije godinu Milo Đukanović je, nakon ubjedljivog poraza u drugom krugu predsjedničkih izbora, okončao vladavinu dužu od tri decenije. Ubrzo se povukao i sa mjesta predsjednika DPS, mada se  osnovano pretpostavlja da je njegov uticaj u partiji, sada opozicionoj, i dalje dominantan.

Nedavno objavljeno istraživanje javnog mnjenja pokazuje da je Đukanović  i dalje jedan od najpopularnijih političara u Crnoj Gori.  Ispred su samo predsjednik Milatović, premijer Spajić i potpredsjednik vlade Aleksa Bečić. Tome su, vjerovatno, doprinijele i „zaboravljene“ afere koje su Đukanoviću i njegovim sljedbenicima predstavljale ozbiljan teret dok su bili na vlasti. A sada se, gotovo, i ne pominju. Makar ne sa adresa nadležnih za njihovo razrješenje i, eventualne, sudske presude

Šverc i tranzit koji je stvorio klasu tranzicionih pobjednika, uništavanje Kombinata aluminijuma, spašavanje Prve banke, sporne privatizacije – od hotelskih preduzeća i drvoprerađivačke industrije do Jugopetrola i Telekoma – nezakonito finansiranje DPS-a po principu „interesne dobrovoljnosti“, milionski poslovi sa bratom, sestrom, sinom, školskim drugovima i kumovima, firme skrivene u inostranstvu, laži o višemilionskom kreditu iz Londona, plava torba…

Sjećate li se te priče? Prošle su četiri godine kako je, uz pregršt drugih optužbi o partijskom finansiranju, zajedničkim poslovima upitne legalnosti, korupciji i iznudi, odbjegli biznismen Duško Knežević ustvrdio kako posjeduje snimak na kome Đukanoviću predaje torbu sa novcem. “Imam pored snimka plave torbe još materijala, imam podatke i o Milovim sredstvima u inostranstvu, a sve će biti objavljeno u dogovoru sa mojim advokatskim timom. Ne znam kada će to biti”, najavljivao je Knežević uoči izbora 2020. Umjesto obećanih dokaza o učešću Đukanovića u  nezakonitim poslovima, Knežević se nakon promjene vlasti posvetio pokušajima da sa sebe skine teret nekoliko aktivnih optužnica koje ga terete za ogromne finansijske zloupotrebe. I, kako se šapuće među upućenima, izgleda kako mu ne ide loše u tom poslu.

Tri godine su prošle i od kako su iz tadašnje Vlade, prve nakon detronizacije DPS-a, izašli sa paketom optužbi na račun Petra Ivanovića, nekadašnjeg ministra poljoprivrede, savjetnika predsjednika države (Mila Đukanovića) i poslanika DPS. Suđenje je počelo nedavno, nakon višegodišnje istrage u kojoj su postupajući tužioci uspjeli da naprave i neke diletantske greške (na primjer: saslušanje svjedoka bez prisustva advokata) koje su  usporile postupak utvrđivanja istine. Zato do pravosnažne presude mogu proći godine.

Ostalim čelnicima nekadašnjih vlasti koji su bili sinonimi za sumnjive poslove iz sive zone partnerstva državnih funkcionera i kontroverznih biznismena sa raznih strana, praktično se gubi trag. Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković, Ivan Brajović, Miomir Mugoša… postaju dio mita o nedodirljivosti onih „što su se snašli“ u vrijeme kada je ta snalažljivost podrazumijevala spremnost da se krše pisani i nepisani zakoni na kojima počiva društvo. Svetozar Marović je tu priču podigao na viši nivo, potvrđujući svojim primjerom prekogranično jedinstvo „kontroverznih“.

„Nasljednici“ na vlasti vode permanentne borbe za fotelje. Svakodnevno pokazujući da im DPS prakse nijesu strane i da nekadašnja borba protiv režima nije, makar kod nekih, bila iskreni otpor sistemskoj nepravdi i neslobodi, nego težnja da se zauzmu pozicije koje garantuju privilegije i moć.

Danas sa tih pozicija utiču ne samo na budućnost građana ove zemlje. nego i na interpretaciju bliže i dalje prošlosti Crne Gore i nekadašnje SFRJ.  U toj priči „naši“ su vječite žrtve ali i pobjednici. A „njihovi“ prevrtljivci i zlikovci. Kada činjenice nijesu u saglasju sa mitovima i poluistinama, nove ih vođe baš kao i stare, ignorišu. Trudeći se da ih što prije predaju zaboravu.

Vrijeme prolazi a sistem o(p)staje. I, ponekad se učini, jača. Samo se u tom kontekstu može razumjeti da Milo Đukanović i DPS danas uživaju veću podršku anketiranih građana nego u vrijeme predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji su označili njegov odlazak sa vlasti. Sliku o Đukanovićevim vremenima ne može poporaviti on, već ovi koji su došli poslije njega, i koji nemilice troše nadu, da sve u ovoj zemlji može biti drugačije. Bolje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Staro za novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nove vlasti su se javno obavezale da će jedan od osnovnih principa međusobne saradnje biti „uvažavanje modela argumentovanja i stručnosti prilikom političkog odlučivanja“ . Rade suprotno

 

U Sporazumu 11 partija članica vladajuće koalicije, koji je potpisan uoči formiranja parlamentarne većine i vlade, kao jedan od osnovnih principa međusobne saradnje navedeno je „uvažavanje modela argumentovanja i stručnosti prilikom političkog odlučivanja“.

Svjedočimo kako je bilo lakše napisati nego sprovesti.

Tek što je Vlada saopštila odluku da na mjesto predsjednika borda Investiciono-razvojnog fonda (IRF) imenuje Predraga Drecuna, oglasio se Milan Knežević. Bolje bi bilo, poručio je predsjednik DNP, da su na čelo IRF imenovali Aca Đukanovića nego što su postavili nekadašnjeg direktora njegove banke. „On je ‘96. pitao đe su pare, i ‘95. i ‘94… I onda je, očigledno, našao pare kad je postao izvršni direktor Prve banke. Evo mu prilika da sa institucionalnog nivoa otkrije đe su sve one pare koje je tražio devedesetih, pa ih je zaboravio kad je došao na čelo Prve banke“, kazao je Knežević.

Mediji navode da ga je Drecunovo imenovanje toliko naljutilo da, u znak protesta, nije došao na redovni sastanak čelnika vladajuće koalicije. I, navodno, tamo neće ići „do daljnjeg“.

Mimo mandata glavnog izvršnog direktora u Prvoj banci, Drecun je, kao član nekadašnje Narodne stranke, bio i ministar rada i socijalnog staranja u vladama Filipa Vujanovića i direktor Universal kapital banke (UCB) Petrosa Statisa, biznismena bliskog bivšim DPS vlastima. To ga, makar iz ekonomskog ugla, kvalifikuje za povjereni posao, kako god gledali na njegovo „vratite pare“ nekad i sad.

Nekim novim kadrovskim rješenjima nedostaje ispunjavanje i tog  kriterijuma. Uz davno poznate biografske detalje i učinke.

Novoimenovana predsjednica Upravnog odbora EPCG Solar gradnja je Marina Jočić, funkcionerka i dugogodišnja poslanica DF. Nakon promjene vlasti 2020. godine Marina  Jočić se oprobala kao predsjednica Upravnog odbora Nacionalnih parkova, direktorica Prve TV i predsjednica Upravnog odbora JU Muzeji i galerije u Podgorici. Ništa od navedenog ne preporučuje je za rukovodeću funkciju u državnoj energetskoj kompaniji (Solar gradnja je dio sistema EPCG).

Braneći njeno imenovanje, predsjednik borda EPCG Milutin Đukanović kaže da je riječ o velikom radoholiku. Ali Marina Jočić nije samo to. „Za krst časni  i slobodu zlatnu daćemo sve: makar to bili naši životi, životi  naše braće i naše djece“, objašnjavala je tadašnja predsjednica Kola srpskih sestara u Podgorici Monitoru  (mart 1995.) odlučnost da se brane Šešeljeve granice Velike Srbije (Karlobag – Ogulin – Karlovac – Virovitica).  Ubojito precizna bila je pred izbore 2020. godine , kada je uz fotografiju salonki poručila: „Nove, pobjedničke, da gazim mafiju i bezbožnike. Sad ili nikad”. Odlazak sa prve od navedenih državnih funkcija Jočić je objasnila konstatacijom da je smijenjena zato što je tadašnjeg premijera, Zdravka Krivokapića nazvala „izdajnikom crkve i srpskog naroda“.

Minuli rad sporan je, prema navodima Demokrata, i kod novog  vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Partija iz koje dolazi i aktuelni ministar MUP-a spočitava Aleksandru Radoviću da je „kadar Veselina Veljovića“. Iako, valjda, znaju da je za imenovanje na čelnu funkciju Uprave policije neophodan uslov da kandidat „ima najmanje pet godina na rukovodećim radnim mjestima u policiji, sudu, državnom tužilaštvu ili ANB-u“. Prema tome, svi potencijalni kandidati još makar godinu dana moraju biti „kadrovi Veselina Veljovića“. Ili, kao jedna od malobrojnih alternativa, Vesne Medenice.

Dok se vlast bavi kadrovanjem, bivša ministarka evropskih integracija Jovana Marović upozorava kako je sve što je aktuelna vlast postigla u EU integracijama „rezultat pakta sa đavolom čiju naplatu čekamo“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo