Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SMRT UDOVICE: Šta je nama Mira Marković

Objavljeno prije

na

U Beogradu je 1999. ubijen Slavko Ćuruvija, u Podgorici je  2004. godine ispred svoje redakcije ubijen vlasnik i glavni i odgovorni urednik Dana Duško Jovanović. Opozicionari kao izdajnici, manjine kao neprijatelji – iste su slike važile u oba oka u glavi. Odjekuje do dana današnjeg

 

Mirjana Marković, životna saputnica bivšeg predsjednika Srbije i SRJ  Slobodana Miloševića umrla je 14. aprila u Moskvi. Nekadašnja doktorka sociologije i političarka, po ocjenama mnogih, bila je ‘siva eminencija’ svog supruga  preminulog 2006. tokom suđenja u Haškom tribunalu za ratne zločine počinjene u Bosni i Hersegovini, Hrvatskoj i na Kosovu. Od 2003,  Mirjana Marković je živjela u Rusiji, gdje je dobila politički azil.

Za nekadašnjom liderkom JUL-a  Srbija je 2005. raspisala međunarodnu potjernicu zato što je izbjegavala suđenje  zbog podstrekavanja Živke Knežević, članice Komisije za stambena pitanja na zloupotrebu službenog položaja, odnosno na dodjelu stana dadilji njenog unuka Iloni Pešić. Presuda je  lani  ukinuta i suđenje je krenulo ispočetka.

Mirjana Marković je u medijima  pominjana kao mogući nalogodavac ubistva Ivana Stambolića. Nikad nije saslušana. Ime joj je pominjano  u istrazi povodom ubistva vlasnika Dnevnog telegrafa Stanka Ćuruvije.  Nije optužena. Sa sinom Markom sumnjičena je i za šverc duvana. Nije optužena. U odsustvu joj se,  dakle, sudilo, samo zbog dadiljinog stana. Ako je Srbima samo za to bila kriva – neka je puste da počiva u miru.

U Srbiji je smrt Mire Marković izazvala poplavu vijesti – od  toga da li će njen ,,pepeo biti podijeljen na tri dijela” i ko će prisustvovati sahrani, do prisjećanja da se, osim ,,krvavih ratova tokom devedesetih godina, ime Mirjane Marković i njenog supruga Slobodana Miloševića dovodi u vezu i sa brojnim ubistvima u Srbiji”. Iako naoko različite, obje grupe tekstova, imale su važnu zajedničku crtu – površnost.

Nije teško dokučiti zašto. Ko je čuo makar rečenicu iz govora koje ovih dana diljem Srbije vrti predsjednik Aleksandar Vučić, mogao je da otkrije: na vlasti je savršen najgori učenik Slobodana Miloševića. Sa debelim dodatnim premazom demagogije. Mitinzi kakve posljednjih sedmica organizuje SNS,  su prepisani ,,kontramitinzi” iz Miloševićevog vremena. Kolone koje pješke kreću na završni miting Za budućnost Srbije još jedan viđen prizor.  Nešto je i unaprijeđeno. Kontrolu, na primjer nad medijima, kakvu ima sadašnja vlast u Srbiji, Milošević nije mogao da ostvari. Ni uz svesrdnu pomoć  supruge.

Mrljav je odnos države Srbije, kako prema Miloševiću, tako i prema njegovoj ženi. Likovi su im sporni, na sramotu se ponekad prizna da nije valjalo ni poneko djelo, osnove ostaju suštinski netaknute. Za Vučića iz onog vremena Milošević je bio preblag. U međuvremenu se mladi radikal prilagodio. Sad je naprednjak, evropejac. Samo mu iz odnosa prema neistomišljenicima uporno viri stara slika. Radikalna.

U Crnoj Gori vijest o smrti Mirjane Marković je objavljena pri kraju informativnih emisija, osvrti na lik i djelo su izostali. Nekoliko zrna prašine podiglo se oko umrlice koju su povodom smrti svoje majke na cijeloj stranici Pobjede objavili njeni ćerka i sin, Marija i Marko.

Pristup ,,nama Mirjana Marković nije ništa”, sasvim je u skladu sa državnom politikom koja,  decenijama, radi sve što može ne bi li iz  vremenskih tokova izbrisala rane devedesete. Godine koje ne postoje. Staju u četiri-pet riječi: Crna Gora je sačuvala mir. Ajde.

Ruku na srce, nije Mira Marković naročito poslovala po Crnoj Gori. Njen pokušaj da ovdje organizuje Jugoslovensku ljevicu propao je.

Nakon nekoliko najava kako će JUL proširiti djelovanje na Crnu Goru Milo Đukanović je beogradskom nedeljniku NIN rekao da, iako ima vlast i moć, ,,iza JUL-a ne stoje rezultati na izborima”.

Mirjana Marković, zabilježio je AIM, nije gubila vrijeme i na promociji JUL-a u Novom Sadu govorila je o čovjeku koji je ,,prikriveni švercer, zaposlen kao istaknuti političar i član partije lijeve orijentacije”, a potom u svom dobro poznatom stilu u Dnevniku koji je redovno objavljivao NIN napisala kako se sve to ne odnosi na Đukanovića.

,,Ja lično sumnjam da je on švercer iz jednostavnog razloga što znam da crnogorski narod, poznat kroz čitavu svoju istoriju, po svom poštenju i borbi protiv svakog zla, pa i kriminala, ne bi dopustio da mu se danas na čelu nalazi nepošten i nemoralan čovek”.

Đukanović je tvrdio da JUL nema nikakve šanse u Crnoj Gori. Saglasio se i Momir Bulatović: ,,Gospodin Đukanovic je to izjavio na bazi uvida u dva najnovija istraživanja javnog mnjenja. Zajedno smo ih gledali i mislim da ta politička organizacija u Crnoj Gori nema nikakve šanse da zabilježi bilo kakav iole vrijedan politički razultat, a o ulasku u parlament je gotovo iluzorno govoriti”. Bilo je i onih koji su tvrdili da je Mirjani Marković Đukanović smetao jer je smatrala da švercom duvana treba da se bavi samo njen sin.

Pod velom istraživanja javnog mnjenja i kobajagi ideoloških razlika, jasno se vidjela namjera Đukanovića i Bulatovića da ne dijele vlast.

Nije bilo nikakve potrebe pustiti Miru da im vršlja po dvorištu.

Svakom svoje. Slobodan Milošević, uz, kako se pripovijeda, veliki uticaj svoje žene, bio je glavni točak krvavih zločina u bivšoj Jugoslaviji. Njegove saborce u Crnoj Gori, proporcionalno, zapalo je da budu glavni u zločinima na dubrovačkom ratištu, da, u okviru svojih mogućnosti, pomažu Karadžiću; da deportuju izbjeglice.

Tačno je: u Crnoj Gori nije ubijen nijedan političar iz prethodne generacije, kao što je u Srbiji stradao Ivan Stambolić. Tačno je i drugo: U Beogradu je 1999. ubijen Slavko Ćuruvija, u Podgorici je  2004. godine ispred svoje redakcije ubijen Duško Jovanović, vlasnik Dana.

Opozicionari kao izdajnici, manjine kao neprijatelji – iste su slike važile u oba oka u glavi. Odjekuje do dana današnjeg.

Sve što je zasijano devedesetih i dalje rađa i hrani puk. Kad su protesti Odupri se 97000 okupljali najviše ljudi, po društvenim mrežama bujala je ideja o organizovanju mitinga na kojem bi vlast pokazala  snagu. Stiglo je i od mladih DPS-ovih snaga: ,,Uvažavajući okolnost da među ljudima koji učestvuju na protestima, ima značajan broj onih sa najčasnijim namjerama… zapitajmo se šta bi se dogodilo, da recimo, na ulice izađe više od 180 hiljada građana Crne Gore koji su na posljednjim predsjedničkim izborima podržali kandidata vladajuće koalicije, isprovocirani time što neko želi da obezvrijedi njihov glas”, kazao je poslanik vladajuće koalicije Andrija Nikolić.

Ima još zlokobnijeg. Nezadovoljan ulogom koja mu je oko protesta pripala Duško Knežević je odabrao da se ustremi tamo gdje misli da je najtanje. Ne može na čelu protesta biti ,,neki Džemo”. Već Crnogorac koji, iz opisa se moglo nazrijeti nekako nalikuje bankaru samom. ,,Neki Džemo”, ima ime – Džemal Perović – časno u kategorijama koje Knežević, najvjerovatnije, nije sposoban da shvati. Zato shvata ono što je od devedesetih naovamo prva greška koja se može pronaći – ime. Kao u vozu u Štrpcima.

I da ništa drugo nije, Mira nam je ostavila neodvojivi dio stvarnosti – Pink. ,,Draga Miro, obeležiti jednu epohu bez da je ta ista epoha bila spremna da te razume, nije samo tvoja sudbina, već sudbina svih čije su ideje označene velikim vizijama ali i grehovima! Bio sam klinac ali znam da si me volela i zato, budi mi dobro i spokojno tamo gde ideš! Tvoj Željko”, napisao je, opraštajući se od Mirjane Marković, vlasnik i direktor Pink Media Grupe Željko Mitrović.

U riječi je, naravno, stao tek sićušan dio zahvalnosti za pokroviteljstvo u stvaranju jednog od najvećih monstruma, koji je preživjeo ratove i hara i Srbijim i Crnom Gorom kao udarna pesnica vlasti i u jednoj i u drugoj državi.

,,Minut -dva” ćutnje za Mirjanu Marković. Zaslužila je, a vođe u Crnoj Gori i Srbiji joj zvanično ne priznaju.

 

Momir Bulatović  – govornik

 

Nakon niza nagađanja, među kojima je bilo i ono da bi se mogla biti sahranjena i u Crnoj Gori, objavljeno je da će urna sa posmrtnim ostacima Mirjane Marković biti položena u grob u Požarevcu u subotu 20. aprila u 15 sati. ,,Time će biti ispunjena njena želja da počiva ispod lipe pored svog supruga Slobodana Miloševića, bivšeg predsednika Srbije i SR Jugoslavije”, objavili su srpski mediji.

Sin Mirjane Marković i Slobodana Miloševića, Marko, živi u Rusiji, takođe zbog međunarodne potjernice koju je raspisala Srbija. Njihova ćerka, Marija već 20 godina živi na Cetinju. ,,Mislim da niko od nas, ni živ ni mrtav, ne treba da bude u Srbiji”, kazala je nedavno u jednom od rijetkih intervjua. Kroz medije se provukla vijest da sada posjeduje dokumenta koja godinama nije imala jer su joj ona izdata u Srbiji istekla, a u Crnoj Gori nije mogla da dobije državljanstvo zato što nije mogla da obezbijedi ‘otpust’ iz srpskog. Da li to što sada, navodno, ima dokumenta sa kojima je prema jednoj od spekulacija, mogla da putuje u Rusiju na sahranu, znači da je u međuvremenu dobila crnogorsko državljanstvo, ne zna se.

Zna se da će, na sahrani Mirjane Marković, govoriti bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović. On je počasni predsjednik Udruženja Sloboda, čiji je osnivač bila i supruga Slobodana Miloševića. Zadatak udruženja je da se ,,bori za slobodu i istinu o Miloševiću, njegovom životu i djelu”.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

DRUŠTVO

DODJELA DRŽAVNOG ZEMLJIŠTA KOMPANIJI UNIPROM, MIJENJA RAČUNICU O PRODAJI KAP-A: Milioni kvadrata na poklon

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na pitanje CIN-CG, o tome koji je javni interes opredijelio da se 2,6 miliona kvadrata državnog zemljišta ustupi privatnom vlasniku, iz Vlade nije stigao precizan odgovor. Bez odjeka tužilaštva su i ranije prijave MANS-a, zahtjevi Foruma 2010 i izvještaji opštinske komisije

 

Bez objašnjenja o motivima i javnom interesu, pozivajući se samo na propise koji to omogućuju, Vlada Crne Gore je nikšićkoj kompaniji Uniprom, vlasniku Kombinata aluminijuma u Podgorici, praktično poklonila 2,65 miliona metara kvadratnih čija se vrijednost, s obzirom na nedavne transakcije na lokacijama u blizini, može mjeriti i stotinama miliona eura.

Štura pozivanja na paragrafe, nijesu bacila mnogo svjetla na odluku, koja podsjeća na nastavak politike, kada su u KAP, kao u rupu bez dna, vlasti usule više od 300 miliona eura nezaštićenih garancija i nepovratne državne pomoći, a tadašnji ruski partner Oleg Deripaska, je prema tvrdnjama čelnika Socijaldemokratske partije Crne Gore, dugogodišnjeg koalicionog partnera Demokratske partije socijalista, kroz razne mehanizme isisao bar još pola milijarde.

Prodaja onoga što je ostalo od KAP-a, koji je u međuvremenu utonuo u stečaj, kompaniji Veselina Pejovića početkom 2014, nakon šest godina tako dobija novu kalkulaciju. Uniprom je za kompaniju koja je bila samo korisnik zemljišta platio 25,7 miliona eura u četiri rate. Vrijednost  zemljišta, čiji je vlasnik sada postao, je prema najnižim procjenama 20 miliona eura. S obzirom na to da je Glavni grad susjedne parcele u sklopu Industrijske zone, na kojima su logistički centri kompanija Voli i Tehnomax, prodavao po 100 eura za kvadrat, potencijalna vrijednost je više stotina miliona.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAKON O PLANIRANJU I IZGRADNJI NEEFIKASAN: Ekspanzija divlje  gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odrednice inoviranog Zakona  o planiranju prostora i izgradnji objekata koji je ukinuo građevinske dozvole i propisao da investitor može započeti gradnju na osnovu prijave građenja i propisane projektne dokumentacije nadležnoj inspekcijskoj službi, išle su naruku onima koji više vole graditi „na divlje“

 

Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata nije  spriječio nelegalnu gradnju objekata. Naprotiv, bespravna, odnosno divlja gradnja, doživljava procvat u svim dijelovima Crne Gore, u svim gradovima na primorju, u glavnom gradu, u naseljima na sjeveru države. Odrednice inoviranog zakona koji je ukinuo građevinske dozvole i propisao da investitor može započeti gradnju na osnovu prijave građenja i propisane projektne dokumentacije nadležnoj inspekcijskoj službi, išle su naruku onima koji više vole graditi „na divlje“, što je daleko isplativije. Ne moraju se pridržavati nikavog ovjerenog projekta niti zadatih urbanističkih parametara. Znaju takođe da su inspekcijske službe Ministarstva održivog razvoja i turizma najslabija karika u sistemu kontrole izgradnje objekata i da prođe dovoljno vremena prije nego malobrojni inspektori posjete neko nelegalno gradilište.

Vlasnici nelegalnih objekata koji se uveliko grade nakon isteka roka za legalizaciju, koja je okončana 16. jula 2018, nadaju se novoj legalizaciji, odnosno produženju roka za legalizaciju do 2020. godine. Dodatni rok se očekuje jer je od oko 100.000 nelegalno izgrađenih objekata u Crnoj Gori, za legalizaciju pristiglo oko 51.000 hiljada zahtjeva, od kojih je do danas obrađeno oko 30.000.

Očekuje se da Ministarstvo održivog razvoja i turizma završi evidenciju nelegalnih objekata na području Crne Gore na osnovu završenog orto-foto snimanja stanja u prostoru. Ovaj obiman posao još nije počeo, a tek nakon preciznije analize stanja razmatraće se mogućnost propisivanja novog roka i uslova za legalizaciju objekata za koje nije podnijet zahtjev. U tom međuprostoru nastao je raj za nelegalne graditelje, pa divlja gradnja prosto cvjeta. Podižu se nelegalne stambene zgrade, hoteli, vile, ponte, seoske kuće, vjerski i svakojaki objekti diljem države. Iskustvo im kazuje da će povoljnije proći prilikom legalizacije divlje podignutog objekta od građana koji su poštovali zakone.

Iako je divlja gradnja krivično djelo za koje su kazne pooštrene izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, niko do sada za ovo djelo nije odgovarao. Za gradnju objekta bez prethodno podnijete prijave i dokumentacije ili suprotno revidovanom glavnom projektu ili odluci nadležnog organa o zabrani građenja predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina. Dok se za nelegalnu gradnju složenih inženjerskih projekata kazna povećava na period od jedne do osam godina.

Da ove zakonske smjernice nemaju primjenu u praksi pokazuje najsvježiji primejr nelegalne gadnje na hotelu Budva u Budvi. Vlasnik hotela, poznati biznismen Veselin Pejović, dogradio je čitavo jedno krilo hotela koji se nalazi na glavnom šetalištu u Budvi. Geneza postupaka oko ove bespravne gradnje u centru Budve, pokazala je svu nemoć nadležnih u MORT-u i njihovu prećutnu podršku. U slučaju nelegalne gradnje dijela hotela Budva, ministar Pavle Radulović javno je demonstrirao selektivan  pristup u primjeni mjera zabrane gradnje i rušenja nelegalno sagrađenih objekata. I dok inspektori uz podršku kordona policije jurišaju na rušenje one krstionice Srpske pravoslavne crkve u Tivtu, odlučnost u slučaju hotela Budva je izostala. Crnogorski tranzicioni bogatun, vlasnik KAP-a i Rudnika boksita, najvećih kompanija u državi i mnogih drugih firmi i hotela čija se vrijednost  cijeni na više od 100 miliona eura, uprkos protivljenju lokalnih vlasti u Budvi, bespravno dograđuje nedavno sagrađeni hotel.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVIJET FINANSIJA: Izuzetak kao pravilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

CBCG je konačno odobrila CKB da otkupi akcije SGMN banke. SDT je, istovremeno, formirala predmet povodom mogućih zloupotreba depozita tokom prinudne uprave u Atlas banci. Guverner Žugić se u prvom od pomenutih slučajeva izuzeo a o drugom, navodno, nema podataka. Da li je to dobro ili loše za sistem

 

Crnogorska komercijalna banka (CKB) dobila je odobrenje Centralne banke (CBCG) za preuzimanje Societe generale banke Montenegro (SGMN). Tako je, nakon višemjesečnog iščekivanja, postala izvjesna realizacija posla iz  februara ove godine, kada je objelodanjeno da je ovdašnja podružnica OTP banke ugovorila kupovinu 90,56 odsto akcijskog kapitala SGMN za 40,46 miliona eura.

Nakon realizacije ugovorenog posla francuska SGB će se povući sa crnogorskog tržišta, dok će mađarska  OTP  biti vlasnik dvije ovdašnje banke. Prema dostupnim informacijama, CKB nastavlja rad pod sadašnjim imenom dok će SGMN vratiti predprivatizacioni naziv – Podgorička banka i pod njim će poslovati do konačnog spajanja sa CKB.

Istovremeno sa ovim vijestima do javnosti  je stigla i informacija da je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo predmet o načinu na koji je privremena uprava Atlas banke tokom svog mandata umanjila zatečene depozite  za 21,8 miliona eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 24. MAJA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo