Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SMRT UDOVICE: Šta je nama Mira Marković

Objavljeno prije

na

U Beogradu je 1999. ubijen Slavko Ćuruvija, u Podgorici je  2004. godine ispred svoje redakcije ubijen vlasnik i glavni i odgovorni urednik Dana Duško Jovanović. Opozicionari kao izdajnici, manjine kao neprijatelji – iste su slike važile u oba oka u glavi. Odjekuje do dana današnjeg

 

Mirjana Marković, životna saputnica bivšeg predsjednika Srbije i SRJ  Slobodana Miloševića umrla je 14. aprila u Moskvi. Nekadašnja doktorka sociologije i političarka, po ocjenama mnogih, bila je ‘siva eminencija’ svog supruga  preminulog 2006. tokom suđenja u Haškom tribunalu za ratne zločine počinjene u Bosni i Hersegovini, Hrvatskoj i na Kosovu. Od 2003,  Mirjana Marković je živjela u Rusiji, gdje je dobila politički azil.

Za nekadašnjom liderkom JUL-a  Srbija je 2005. raspisala međunarodnu potjernicu zato što je izbjegavala suđenje  zbog podstrekavanja Živke Knežević, članice Komisije za stambena pitanja na zloupotrebu službenog položaja, odnosno na dodjelu stana dadilji njenog unuka Iloni Pešić. Presuda je  lani  ukinuta i suđenje je krenulo ispočetka.

Mirjana Marković je u medijima  pominjana kao mogući nalogodavac ubistva Ivana Stambolića. Nikad nije saslušana. Ime joj je pominjano  u istrazi povodom ubistva vlasnika Dnevnog telegrafa Stanka Ćuruvije.  Nije optužena. Sa sinom Markom sumnjičena je i za šverc duvana. Nije optužena. U odsustvu joj se,  dakle, sudilo, samo zbog dadiljinog stana. Ako je Srbima samo za to bila kriva – neka je puste da počiva u miru.

U Srbiji je smrt Mire Marković izazvala poplavu vijesti – od  toga da li će njen ,,pepeo biti podijeljen na tri dijela” i ko će prisustvovati sahrani, do prisjećanja da se, osim ,,krvavih ratova tokom devedesetih godina, ime Mirjane Marković i njenog supruga Slobodana Miloševića dovodi u vezu i sa brojnim ubistvima u Srbiji”. Iako naoko različite, obje grupe tekstova, imale su važnu zajedničku crtu – površnost.

Nije teško dokučiti zašto. Ko je čuo makar rečenicu iz govora koje ovih dana diljem Srbije vrti predsjednik Aleksandar Vučić, mogao je da otkrije: na vlasti je savršen najgori učenik Slobodana Miloševića. Sa debelim dodatnim premazom demagogije. Mitinzi kakve posljednjih sedmica organizuje SNS,  su prepisani ,,kontramitinzi” iz Miloševićevog vremena. Kolone koje pješke kreću na završni miting Za budućnost Srbije još jedan viđen prizor.  Nešto je i unaprijeđeno. Kontrolu, na primjer nad medijima, kakvu ima sadašnja vlast u Srbiji, Milošević nije mogao da ostvari. Ni uz svesrdnu pomoć  supruge.

Mrljav je odnos države Srbije, kako prema Miloševiću, tako i prema njegovoj ženi. Likovi su im sporni, na sramotu se ponekad prizna da nije valjalo ni poneko djelo, osnove ostaju suštinski netaknute. Za Vučića iz onog vremena Milošević je bio preblag. U međuvremenu se mladi radikal prilagodio. Sad je naprednjak, evropejac. Samo mu iz odnosa prema neistomišljenicima uporno viri stara slika. Radikalna.

U Crnoj Gori vijest o smrti Mirjane Marković je objavljena pri kraju informativnih emisija, osvrti na lik i djelo su izostali. Nekoliko zrna prašine podiglo se oko umrlice koju su povodom smrti svoje majke na cijeloj stranici Pobjede objavili njeni ćerka i sin, Marija i Marko.

Pristup ,,nama Mirjana Marković nije ništa”, sasvim je u skladu sa državnom politikom koja,  decenijama, radi sve što može ne bi li iz  vremenskih tokova izbrisala rane devedesete. Godine koje ne postoje. Staju u četiri-pet riječi: Crna Gora je sačuvala mir. Ajde.

Ruku na srce, nije Mira Marković naročito poslovala po Crnoj Gori. Njen pokušaj da ovdje organizuje Jugoslovensku ljevicu propao je.

Nakon nekoliko najava kako će JUL proširiti djelovanje na Crnu Goru Milo Đukanović je beogradskom nedeljniku NIN rekao da, iako ima vlast i moć, ,,iza JUL-a ne stoje rezultati na izborima”.

Mirjana Marković, zabilježio je AIM, nije gubila vrijeme i na promociji JUL-a u Novom Sadu govorila je o čovjeku koji je ,,prikriveni švercer, zaposlen kao istaknuti političar i član partije lijeve orijentacije”, a potom u svom dobro poznatom stilu u Dnevniku koji je redovno objavljivao NIN napisala kako se sve to ne odnosi na Đukanovića.

,,Ja lično sumnjam da je on švercer iz jednostavnog razloga što znam da crnogorski narod, poznat kroz čitavu svoju istoriju, po svom poštenju i borbi protiv svakog zla, pa i kriminala, ne bi dopustio da mu se danas na čelu nalazi nepošten i nemoralan čovek”.

Đukanović je tvrdio da JUL nema nikakve šanse u Crnoj Gori. Saglasio se i Momir Bulatović: ,,Gospodin Đukanovic je to izjavio na bazi uvida u dva najnovija istraživanja javnog mnjenja. Zajedno smo ih gledali i mislim da ta politička organizacija u Crnoj Gori nema nikakve šanse da zabilježi bilo kakav iole vrijedan politički razultat, a o ulasku u parlament je gotovo iluzorno govoriti”. Bilo je i onih koji su tvrdili da je Mirjani Marković Đukanović smetao jer je smatrala da švercom duvana treba da se bavi samo njen sin.

Pod velom istraživanja javnog mnjenja i kobajagi ideoloških razlika, jasno se vidjela namjera Đukanovića i Bulatovića da ne dijele vlast.

Nije bilo nikakve potrebe pustiti Miru da im vršlja po dvorištu.

Svakom svoje. Slobodan Milošević, uz, kako se pripovijeda, veliki uticaj svoje žene, bio je glavni točak krvavih zločina u bivšoj Jugoslaviji. Njegove saborce u Crnoj Gori, proporcionalno, zapalo je da budu glavni u zločinima na dubrovačkom ratištu, da, u okviru svojih mogućnosti, pomažu Karadžiću; da deportuju izbjeglice.

Tačno je: u Crnoj Gori nije ubijen nijedan političar iz prethodne generacije, kao što je u Srbiji stradao Ivan Stambolić. Tačno je i drugo: U Beogradu je 1999. ubijen Slavko Ćuruvija, u Podgorici je  2004. godine ispred svoje redakcije ubijen Duško Jovanović, vlasnik Dana.

Opozicionari kao izdajnici, manjine kao neprijatelji – iste su slike važile u oba oka u glavi. Odjekuje do dana današnjeg.

Sve što je zasijano devedesetih i dalje rađa i hrani puk. Kad su protesti Odupri se 97000 okupljali najviše ljudi, po društvenim mrežama bujala je ideja o organizovanju mitinga na kojem bi vlast pokazala  snagu. Stiglo je i od mladih DPS-ovih snaga: ,,Uvažavajući okolnost da među ljudima koji učestvuju na protestima, ima značajan broj onih sa najčasnijim namjerama… zapitajmo se šta bi se dogodilo, da recimo, na ulice izađe više od 180 hiljada građana Crne Gore koji su na posljednjim predsjedničkim izborima podržali kandidata vladajuće koalicije, isprovocirani time što neko želi da obezvrijedi njihov glas”, kazao je poslanik vladajuće koalicije Andrija Nikolić.

Ima još zlokobnijeg. Nezadovoljan ulogom koja mu je oko protesta pripala Duško Knežević je odabrao da se ustremi tamo gdje misli da je najtanje. Ne može na čelu protesta biti ,,neki Džemo”. Već Crnogorac koji, iz opisa se moglo nazrijeti nekako nalikuje bankaru samom. ,,Neki Džemo”, ima ime – Džemal Perović – časno u kategorijama koje Knežević, najvjerovatnije, nije sposoban da shvati. Zato shvata ono što je od devedesetih naovamo prva greška koja se može pronaći – ime. Kao u vozu u Štrpcima.

I da ništa drugo nije, Mira nam je ostavila neodvojivi dio stvarnosti – Pink. ,,Draga Miro, obeležiti jednu epohu bez da je ta ista epoha bila spremna da te razume, nije samo tvoja sudbina, već sudbina svih čije su ideje označene velikim vizijama ali i grehovima! Bio sam klinac ali znam da si me volela i zato, budi mi dobro i spokojno tamo gde ideš! Tvoj Željko”, napisao je, opraštajući se od Mirjane Marković, vlasnik i direktor Pink Media Grupe Željko Mitrović.

U riječi je, naravno, stao tek sićušan dio zahvalnosti za pokroviteljstvo u stvaranju jednog od najvećih monstruma, koji je preživjeo ratove i hara i Srbijim i Crnom Gorom kao udarna pesnica vlasti i u jednoj i u drugoj državi.

,,Minut -dva” ćutnje za Mirjanu Marković. Zaslužila je, a vođe u Crnoj Gori i Srbiji joj zvanično ne priznaju.

 

Momir Bulatović  – govornik

 

Nakon niza nagađanja, među kojima je bilo i ono da bi se mogla biti sahranjena i u Crnoj Gori, objavljeno je da će urna sa posmrtnim ostacima Mirjane Marković biti položena u grob u Požarevcu u subotu 20. aprila u 15 sati. ,,Time će biti ispunjena njena želja da počiva ispod lipe pored svog supruga Slobodana Miloševića, bivšeg predsednika Srbije i SR Jugoslavije”, objavili su srpski mediji.

Sin Mirjane Marković i Slobodana Miloševića, Marko, živi u Rusiji, takođe zbog međunarodne potjernice koju je raspisala Srbija. Njihova ćerka, Marija već 20 godina živi na Cetinju. ,,Mislim da niko od nas, ni živ ni mrtav, ne treba da bude u Srbiji”, kazala je nedavno u jednom od rijetkih intervjua. Kroz medije se provukla vijest da sada posjeduje dokumenta koja godinama nije imala jer su joj ona izdata u Srbiji istekla, a u Crnoj Gori nije mogla da dobije državljanstvo zato što nije mogla da obezbijedi ‘otpust’ iz srpskog. Da li to što sada, navodno, ima dokumenta sa kojima je prema jednoj od spekulacija, mogla da putuje u Rusiju na sahranu, znači da je u međuvremenu dobila crnogorsko državljanstvo, ne zna se.

Zna se da će, na sahrani Mirjane Marković, govoriti bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović. On je počasni predsjednik Udruženja Sloboda, čiji je osnivač bila i supruga Slobodana Miloševića. Zadatak udruženja je da se ,,bori za slobodu i istinu o Miloševiću, njegovom životu i djelu”.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

HTP Boka posjedovala je ogromnu imovinu, oko 128.000 kvadrata zemljišta u zoni morskog dobra i 45.000 kvadrata poslovnih objekata. U okviru HTP Boka poslovao je prestižni Hotel Plaža u centru grada, hoteli Tamaris i Igalo, restoran Žanjice na Luštici, ugostiteljsko-poslovni  objekat Galeb u Igalu i mnogi drugi sadržaji i lokacije, kao što je zemljište porušenog starog Hotela Boka na obali, koji je sada pretvoren u park.

Prethodno je od mađarskih kompanija otkupio udio od 33 odsto u HTP Boka, čime je ostvario kontrolu od 92 odsto vlasništva hercegnovske turističke kompanije koja postaje Vektra Boka.

Brković se ugovorom obavezao da će u naredne tri godine u rekontrukciju i obnovu hotela uložiti 50 miliona eura, da će ulagati 200 hiljada eura godišnje u razvoj komunalne infrastrukture i sporta u Herceg Novom. Umjesto toga, na hotele HTP Boka upisao je hipoteke zbog kredita u iznosu od 23,7 miliona eura koji je otišao glavnoj, majci firmi Vektri Montenegro. Vektru Boka ubrzo je uveo u stečaj, a veliki dio  atraktivnih nekretnina rasprodao, iako po kupoprodajnom ugovoru na to nije imao pravo.

Tokom trinaest godina gazdovanja hercegnovskim hotelima Brković je prodao sve manje objekte Vektra Boke. Prodat je ugostiteljski kompleks  Žanjice sa objektima i zemljištem za milion eura, koji je bio procijenjen na iznos od 3 miliona. Prodat je restoran Levanger koji se nalazi na samoj obali Igala. Na doboš su otišli objekti i zemljište restorana Galeb, ugostiteljski kompleks na plaži Milašinović na Toploj… Prodati su čak i teniski tereni zajedno sa objektima, na šetalištu Pet Danica.

Razmjere štete koju je nekada renomiranoj hotelskoj kući HTP Boka i Opštini Herceg Novi nanio Dragan Brković, nemjerljive su. Hotel Tamaris je porušen 2012. godine, novi nije sagrađen. Na njegovom mjestu, na glavnom gradskom šetalištu, ostala je ledina za parking vozila. Hotel Igalo, oronuo, napušten i zarastao u bršljan i drače, ne radi posljednjih deset godina. Najpoznatiji novski hotel Plaža radi u oskudnim uslovima, kao odmaralište, kategorizovan sa tri, odnosno dvije zvjezdice. Planovi za rekonstrukciju hotela ili izgradnju novog na toj ekskluzivnoj lokaciji, nisu realizovani.

Vektra Boka duguje Opštini oko 4 miliona eura po raznim osnovama, radnicima na ime plata i doprinosa gotovo isto toliko. Poslovanje Brkovića u Herceg Novom nalik je uraganu, prirodnoj katastrofi koja bez milosti ruši sve pred sobom.

Brkovićevo poslovno carstvo prošireno je i na Budvu, na čijoj teritoriji posjeduje vrijedne nekretnine. Vektra je vlasnik bečićkog odmarališta Alet, poznatog Međunarodnog omladinskog centra – MOC, kojeg je kupio 2006. od beogradskog Geneksa za 4,8 miliona eura. Planovi da se na toj lokaciji sagradi luksuzni turistički kompleks, nisu realizovani.

U neposrednoj blizini MOC-a, posjeduje parcelu površine 6.100 m2, na kojoj je kao vlasnik upisana of šor firma Anotech Corporation, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, iza koje stoji Brković. Iz Vektre Montenegro upućen je prije dvije godine zahtjev Opštini Budva za izdavanje uslova za gradnju stambenog kompleksa, koji je DUP-om Bečići predviđen na toj lokaciji. Ali do gradnje nije došlo.

Parcela je založena za dva kredita od 50 i 55 miliona eura koje je Vektra Montenegro uzela 2007. i 2009. godine od pomenute NLB Inter Finanz banke. Krediti nisu vraćeni pa je švajcarska banka u nekoliko navrata pokušala prodaju zemljišta u Bečićima, koja je procijenjena na iznos od 1,5 miliona eura.

Vektra je vlasnik stare zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva- JRB u Budvi, na Slovenskoj obali, koju je kupio od beogradskog biznismena Nenada Đorđevića za 3 miliona eura. Oronula zgrada na velikoj parceli uz more, u blizini Starog grada, decenijama nije u funkciji. Služi kao spomenik propale privatizacije i tajkunske trgovine, bez želja i inicijativa za rekonstrukcijom ili izgradnjom novih sadržaja.

Na sve tri nekretnine Vektre u Budvi upisane su milionske hipoteke banaka i drugih povjerilaca među kojima je i Opština Budva, kojoj Brkovićeva firma duguje na ime poreza na nepokretnost. Uprava lokalnih javnih prihoda blokirala je Brkovićevu parcelu u Bečićima stavljanjem hipoteke u ukupnom iznosu od 100.743 eura, na osnovu rješenja o obezbjeđenju poreskog potraživanja koje traje od 2016. godine.

Ista zabilježba hipoteke u korist Opštine Budva upisana je i u posjedovni list zgrade JRB u ukupnom iznosu od 212.406 hiljada eura. Dug Vektre Opštini Budva dostigao je sumu od 313 hiljada eura. Sve navedene nekretnine pod hipotekama su na vrtoglave iznose koji premašuju 100 miliona eura. Šta je biznismen Brković radio sa tolikim milionima, ostavljajući pustoš za sobom u privatizovanim državnim preduzećima, teško je objasniti. Gdje je novac nestao i avio-kompanija čijim se letjelicama putovalo u šoping u Milano, u Monako, na odmore na francuskoj rivijeri i slične uživancije.

Da li će proglašenjem fajronta u kompaniji Vektra Montenegro, miljenici svih depeesovskih vlada i premijera, stotine napaćenih radnika naplatiti svoja potraživanja, u čije ruke će dospjeti hercegnovski hoteli i budvanske nepokretnosti, pitanja su koja za sada nemaju odgovora. Ako bankrot nije samo još jedan manevar u nizu, da se imperija  i ortaci otarase nagomilanih dugovanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo