Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I  LJEVIČARSKI AKTIVISTA IZ SPLITA: Fašizam itekako prisutan u Hrvatskoj, Srbiji i BiH

Objavljeno prije

na

Fašizam se u ove tri države manifestuje kroz otvoreni revizionizam u vidu javne, istoriografske, pa i sudske rehabilitacije zločinaca i kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata, ali i kroz tvrdoglavo ustrajavanje na nacionalističkim politikama i odbrani ili potpunoj negaciji zločina koji su se dogodili u posljednjim ratovima devedesetih

 

MONITOR: Hrvatska se ovih dana našla u centru pažnje javnosti zbog pisanja slovenačkih medija da je hrvatska Sigurnosna obavještajna agencija (SOA) prisluškivala slovenačke zvaničnike.

MARKOVINA:Mislim da su sve te stvari prilično tragikomične. To vrijedi za sve afere u kojima se spominju obavještajne službe, ali i za činjenicu da se jedan svećenik spominje kao ključna osoba u svemu tome.

MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je u Briselu da nema informacija o aferi prisluškivanja u kojoj Slovenija proziva Hrvatsku da je špijunirala Slovence u procesu arbitraže i da treba voditi računa da se u Sloveniji održavaju izbori.

MARKOVINA: Općenito govoreći, odnosi između Hrvatske i Slovenije svih ovih godina po pitanjima razgraničenja, koja su u suštini marginalna, su na adolescentskoj razini. Od upornih periodičnih histeriziranja jedne i druge strane, do odbijanja da se izglasa svojevremeni dogovor dviju vlada, pa sve do arbitraže i svega što se uz nju vezuje.

MONITOR: A kad smo kod Slovenije šta Vi mislite o predlogu slovenačke stranke Levica da Slovenija ponudi politički azil osnivaču Vikiliksa Džulijanu Asanžu?

MARKOVINA: Mislim da je svaki takav prijedlog danas izgubio smisao, ali neovisno o tome činjenica da je Levica uspjela postati parlamentarna stranka i politički faktor u Sloveniji, ohrabruje. Jednako kao što ohrabruje način na koji u mandatu aktualne vlade koriste svoj utjecaj.

MONITOR: Vi ste predsjednik stranke Nova ljevica. Šta je Vaša stranka ostvarila na političkoj sceni Hrvatske?

MARKOVINA:Nova ljevica je osnovana u prosincu 2016. godine i od tada je imala priliku izaći isključivo na lokalne izbore u svibnju 2017., na kojima je postigla solidan i odličan rezultat. Na izbore smo izašli u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, pri čemu smo u Zagrebu u koaliciji s četiri sestrinske stranke dobili skoro osam odsto glasova i četiri mjesta u gradskoj skupštini, dok nam je u Splitu jako malo falilo da pređemo izborni prag u koaliciji Nove Ljevice i RF-a, jer smo dobili 4,40 odsto glasova. U međuvremenu smo stvorili nužnu infrastrukturu i konsolidirali zeleno-lijevi blok, u čijem sastavu (Možemo-Nova ljevica-Orah) upravo idemo na europske izbore, s ciljem da se ta suradnja nastavi i na parlamentarnim izborima. Kako sada stvari stoje, siguran sam da ćemo već na ovim izborima ostvariti zapažen rezultat, kao i  da ćemo na parlamentarnim ući u Sabor.

MONITOR: Prilikom osnivanja stranke rekli ste da nudite zemlju u kojoj ćete smjestiti ustaški pokret na mjesto koje mu pripada. Koliko ste u tome uspjeli?

MARKOVINA:Mislim da je i vama, s obzirom na opću poplavu revizionizma i paralelne komemoracije u Jasenovcu, jasno da na općem planu nismo uspjeli. No, realno govoreći, s margine se takve stvari ne mogu mijenjati bez razumijevanja i podrške vladajućih. Što se nas tiče, velika je stvar da smo pružili organizirani otpor tim tendencijama i da je svijest o potrebi otpora nadišla nas i praktično je usvojena od strane svih političkih i društvenih faktora koji se ne nalaze na desnici. To je velika stvar i za nadati se da će svi spomenuti akteri uspjeti promijeniti vlast u zemlji na sljedećim izborima pa dovesti taj proces do kraja.

MONITOR: Po čemu će ostati zapamćena predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović?

MARKOVINA: Sadržajno, isključivo po skandaloznim druženjima s radikalnom desnicom i preuzimanjem njihove retorike i sadržaja, od odgovora Miloradu Pupovcu, do pokušaja relativiziranja ustaškog pozdrava, uklanjanja Titove biste s Pantovčaka i otvorenog koketiranja s klerikalnim pokretom. Njezino aktualno distanciranje od svega toga, za koje se nada da će joj donijeti pobjedu na izborima, ništa neće promijeniti po ovom pitanju. No, to će joj pamtiti samo oni koji su zainteresirani za političke sadržaje. Većina ljudi će je pamtiti isključivo kroz estradizaciju funkcije predsjednice, koja je do vrhunca došla na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji.

MONITOR: Kao čelnik Nove ljevice osnovali ste školu antifašizma. Šta Vas je na to motivisalo?

MARKOVINA: Školu sam, ipak, osnovao kao profesionalni povjesničar i znanstvenik, zbog toga što sam bio i ostao uvjeren da jedino obrazovanje i rad s ljudima mogu na duge staze mijenjati stvari. Ono što me u tom uvjerenju učvrstilo je činjenica da su do tog zaključka došli i ljudi iz Saveza antifašista koji su bili nosioci projekta, ali i svi oni koji su drage volje došli predavati na školi. U svemu tome, najljepši je bio velik broj polaznika i njihova motivacija.

MONITOR: Koliko je u današnjim društvima zemalja nastalim raspadom Jugoslavije fašizam prisutan?

MARKOVINA:On je nažalost itekako prisutan, posebno u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, a manifestira se na nekoliko načina. Jedan je otvoreni revizionizam u vidu javne, historiografske, pa i sudske rehabilitacije zločinaca i kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata. Drugi se odnosi na tvrdoglavo ustrajavanje na nacionalističkim politikama i obrani ili potpunoj negaciji zločina koji su se dogodili u posljednjim ratovima devedesetih godina, dok je treći suvremeni europski fenomen i odnosi se na snažnu retradicionalizaciju i povratak ideje klerikalizma, oličene u sve većoj političkoj i društvenoj moći koja je koncentrirana u vjerskim organizacijama.

MONITOR: Nedavno je u javnost dospjela fotografija srdačnog susreta u Vašem rodnom gradu Mostaru Dragana Čovića, Zdravka Mamića i Aleksandra Vučića. Dakle, u gradu u kojem djeca idu u odvojene škole i razrede, u gradu gdje nema izbora, gdje su zacementirane ratne podjele, čiji je centar grada i dalje polusrušen i pust…

MARKOVINA:Pisao sam o tome u Oslobođenju. Ta slika govori o pravoj naravi posljednjih ratova, o savršenom međusobnom razumijevanju novonastalih tajkunskih i političkih elita i općem nedostatku osjećaja za mjeru i izostanku bilo kakve empatije. Činjenica da oni tako srdačno razgovaraju u gradu u kojem se građanima uskraćuje civilizacijski obrazovni, socijalni i demokratski minimum je strašna.

MONITOR: Kome odgovara stvaranje trećeg entiteta u BiH?

MARKOVINA:Odgovara praktičnom svim tamošnjim nacionalizmima. Hrvatskom, jer bi konačno ostvario ono što je zacrtano još s Herceg-Bosnom, srpskom jer bi konačno bio dovršen proces etnonacionalističke teritorijalne podjele BiH, a bošnjačkom zbog toga što bi se s jedne strane mogao stalno neiskreno pozivati na građanske principe, a istovremeno učvršćivati vlastitu ideologiju na preostalom teritoriju.Mislim da je suvišno napominjati kako mi je bilo kakva teritorijalna podjela po nacionalnim kriterijima duboko odbojna.

MONITOR: Ustaštvo u Hrvatskoj, četništvo u Srbiji, svi nacionalizmi u Bosni i Hercegovini… Čemu to vodi?

MARKOVINA: Ne vodi više nigdje, to je, naime, već dovelo do ovoga u čemu živimo, a može trajati još desetljećima. Primarni zadatak svih onih koji ovo razumiju i ne slažu se s takvim društvenim vrijednostima je u tome da im pruže organizirani otpor. On, pak, neće pobijediti bez iskrenog suočavanja s prošlošću.

MONITOR: I dalje traje hladni rat između Srbije i Hrvatske, između Hrvatske i BiH, odnosi između Srbije i Crne Gore daleko su od normalnih… U toku su protesti u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji. Kakve su Vaše procjene kakav će biti epilog svega toga što se dešava u našem regionu?

MARKOVINA:Teško je davati bilo kakve suvisle procjene, ali ono što vam mogu ovako na prvu reći jeste da mi se čini kako će status quo i sukob interesa velikih sila trajati na ovim prostorima još jako dugo. Očekivati, pak, da će Europska unija, ovakva kakvaje sada, primiti bilo koga novoga u svoju zajednicu, a posebno sve zemlje regije upaketu, je, nažalost, prilično naivno. Iako bi bilo najbolje.

MONITOR: Šta, kao istoričar, mislite o tome da li istoriju pišu pobjednici ili poraženi?

MARKOVINA: Službenu istoriju su uvijek pisali pobjednici, ali ona je u pravilu bila i ostala manjkava, ponajprije jer je uvijek dogmatska, a potom jer joj nedostaje autorefleksije i empatije s drugima, koje su nužne za kvalitetnu historiografiju.

Upravo iz tih razloga sam 2015. i napisao knjigu ‘Povijest poraženih’.

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da se, oni koji  pišu ili govore kritički o  hrvatskoj strani u Domovinskom ratu, neće dobro provesti?

MARKOVINA: Bilo kakav iskren razgovor o tom ratu, koji bi doveo u pitanje državotvornu mitologiju predstavlja siguran put da vam se zalijepi etiketa nacionalnog izdajnikai da se posljedično nađete na udaru ekstremnih portala i pojedinaca.

 

                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo