Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena?  

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

Razlike u politikama i pristupima su uvijek prisutne i vjerujem da ih ne treba potencirati ali ih ne treba ni skrivati već otvoreno raspravljati i tražiti puteve sporazumijevanja. Takođe, treba osnaživati sinergiju među različitim pogledima i aktivnostima koje zajedno treba da doprinesu zajedničkom cilju.

MONITOR: Trenutno imamo tri pokreta –  Odupri se, Do slobode i Ne boj se.  Koliko je to dobro?  Da li vam to liči na dosadašnje borbe oko tog ako će predvoditi i promjene, zbog čega su neki od pokušaja promjena i propali ?

MUK: Postoje neke suštinske razlike između te tri strukture, “Odupri se“ je autentični građanski pokret, “Ne boj se” je koalicija tri političke stranke, a ”“Do slobode” je pokret koji je okupio Duško Knežević i o kojem ne znamo mnogo. Građani koji podržavaju ove pokrete imaju zajednički cilj – političke promjene.

Istina je da kao i među partijama, tako i među različitim protestima postoje određene tenzije i nesuglasice, ali su do sada uspješno prevazilažene. Partije nisu načisto sa mogućim političkim ambicijama organizatora protesta ”Odupri se “ što je iz njihove perspektive razumljivo. Zato su se organizatori protesta mogli jasnije distancirati od takve mogućnosti, jer ih u suprotnom postojeće partije doživljavaju kao potencijalnu konkurenciju a ne kao saradnike. Bojim se da relaksaciji tih odnosa nije doprinijela ideja da se u predizbornoj vladi nađe trećina nestranačkih ličnosti. Bez obzira što je opozicija potpisala Sporazum koji sadrži takav koncept, i iako te nestranačke ministre na kraju krajeva moraju izglasati poslanici vlasti i opozicije.

Ali ovdje nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Okupljanja su poželjna, podsticajna i šalju snažnu poruku i drugim građanima u zemlji ali i međunarodnoj javnosti. Na kraju, to je jedna velika škola demokratije i građanskog društva. Međutim, potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana. To može uključiti spoljnopolitičku platformu i zajednički tim koji će komunicirati sa međunarodnom zajednicom, ali i specijalizovane timove za pripremu ključnih pravnih i institucionanih izmjena u cilju stvaranja fer uslova za parlamentarne izbore. Na kraju, opozicija mora proaktivno promišljati o ličnostima koje će predložiti na mjesta onih čije ostavke traži, od VDT i članova Sudskog savjeta, pa do Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije i dr.

MONITOR: Kako vidite dalji razvoj situacije? Početak kraja ili kraj početka ?

MUK: Riječ je o živom političkom procesu, u kojem je po prirodi stvari najveća odgovornost političkih partija odnosno njihovih lidera i rukovodstava. Vjerujem takođe da je još mnogo slojeva nepovjerenja prisutno u odnosima opozicionih stranaka. Tom nepovjerenju trenutno najviše doprinose inicijativa SDP u Kotoru za smjenu gradonačelnika Jokića, kao i medijski istupi pojedinaca iz Demokratskog fronta. Ali nije bilo davno kad su i druge partije trošile značajnu energiju na međusobne sukobe. Ponekad se čini da je neprijateljstvo unutar opozicije snažnije od zajedničkog protivljenja ovoj vlasti. Koliko bude svijesti o potrebi zajedništva i saradnje toliko će i pobjeda opozicije biti izvjesnija.

Ključno pitanje je hoće li režim pristati da se sa opozicijom dogovori o uslovima za parlamentarne izbore. Da ključne institucije vode profesionalci, da prestane kupovina glasova i da se ne zloupotrebljavaju javna sredstva za pobjedu DPS-a. Ne smatram da predizborna vlada može predstavljati rješenje za sve probleme izbornog procesa.

Na kraju, opozicija pojedinačno i u cjelini mora ubijediti dovoljan broj građana da je ono što nudi bolje od onoga što imamo sada. Mnogi građani koji priželjkuju promjene, nisu načisto šta bi nova vlast donijela u pogledu ekonomskih i socijalnih politika, ali i spoljnopolitičkog kursa zemlje. Opozicija ne može kao jedinu alternativu nuditi poštenje, kao što je jasno da odlaskom jednog čovjeka ili jedne vlasti neće biti riješeni svi naši društveni problemi. Opozicija mora pokazati da je sposobna da ozbiljno i odgovorno vodi državne poslove i osmišljava bolje, kvalitetnije javne politike koje će jasno biti u javnom interesu.

MONITOR: Protesti su pokrenuti nakon afere Koverta,  koja je tek jedna u nizu potvrda i afera o pokradenim izborima. Kako po vama institucije tretiraju ovu aferu?

MUK: Uskoro će 100 dana od objavljivanja video snimka, a javnost nema informacije o radnjama koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima u postupku koji vodi osim saznanja da je saslušan Slavoljub Stijepović i jedan broj aktivista DPS iz Zete, te da je iz mjesnog odbora DPS u Zeti izuzeta određena dokumentacija.

Nažalost, iako se DPS zajedno sa ASK trudi da prikaže “koverat“ kao incident i izolovan slučaj,riječ je samo o vidljivom dijelu dugodošnje masovne prakse.  Istovremeno, DPS se solidariše sa odgovornima za taj slučaj. Migo Stijepović je i dalje na istoj funkciji- generalnog sekretara Predsjednika Crne Gore, a i dalje je član Predsjedništva DPS-a što znači da je sve od početka bilo i poznato i podržano iz DPS-a, a da se oni u suštini ponose njime, jer niti se distanciraju od njega I drugih aktera niti ih sankcionišu u okviru partije ili smjenjuju sa funkcija koje obavljaju. No, to je samo nastavak prakse da osuđeni aktivisti DPS-a i funkcioneri SD-a ostaju na funkcijama, napreduju ili bivaju nagrađeni.

MONITOR: Nedavno je vaš Institut Alternativa uputio tužbu Upravom sudu radi poništenja rješenja Agencije za sprečavanje korupcije kojim  vam je odbijen pristup dokumentu u kom je ASK  utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u predizbornoj kampanji 2016. godine.  Agencija ogoljeno štiti vlast?

MUK:  Agencija koju vodi Sreten Radonjić, prijatelj Duška Markovića, zajedno sa drugim institucijama koje je režim zarobio, uvijek kada je riječ o nekom osjetljivom slučaju koji zadire u interese vlasti, pokušava da svim silama odbrani režim. Smatramo da ASK to čini i u ovom slučaju, jer  svoje postupanje vezuje za postupak koji se vodi u SDT i time javnost lišava sadržaja odluke koju je ASK već donio. Međutim, slučaj Koverta nam govori da je mandat koji ima ASK ograničen I da ova institucija ne može stati na put sistemu koji je razvio DPS. To može jedino nezavisno i profesionalno specijalno tužilaštvo koje će biti spremno da vodi kompleksne istrage nezakonitog finansiranja stranaka i kupovine glasova. Upravo ono što je SDT praktično odbilo da uradi tokom 2016. godine  kada je imalo sve pravne pretpostavke i resurse.

Nije utvrđena istina u slučaju državni udar

 

MONITOR: Proces vijeka, kako zovu suđenje u slučaju državni udar, koji se  veže za izbore 2016. i koji dio javnosti, opozicija i civilni sektor vide kao još jedan način na koji je vlast uticala na izborni proces i volju građana, završen je i očekuje se presuda. Ona, kazali ste, neće donijeti istinu o onome što se dešavalo 16. oktobra. Šta će donijeti i kako bi se ta presuda mogla odraziti na trenutnu političku situaciju? 

MUK:  Nažalost, živimo u zemlji gdje nema mnogo povjerenja u tužilaštvo i sudstvo. U brojnim velikim i osjetljivim slučajevima, godinama i decenijama unazad, pravosuđe je pokazivalo da nije nezavisno.  Od početka se javnost podijelila u skladu sa svojim političkim stavovima na one koji vjeruju u krivicu lidera DF i verziju koju nudi tužilaštvo i one koji smatraju da je cijeli slučaj farsa.  Vođenje cijelog slučaja i u tužilaštvu i tokom suđenja ne doprinosi nadi da će biti utvrđena nesporna istina u ovom slučaju

U slučaju oslobađajuće presude DF će dobiti zadovoljenje i slobodu punog političkog djelovanja. U slučaju osuđujuće presude za lidere DF-a, može očekivati politički odgovor DF-a i usložnjavanje političkih prilika. U svakom slučaju, sudanija će biti nastavljena žalbama na presudu pa je dug put do pravosnažnosti i konačnog pravosudnog epiloga. Vjerujem da će ovaj slučaj i narednih godina, a svakako do narednih izbora, izazivati političku i medijsku pažnju i izazivati brojne kontroverze.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ALEKSANDAR ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU POLICIJE: Kritikuju nas i vlast i opozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Savjet za građansku kontrolu rada policije ne pristaje na manipulacije „događanje naroda” kada su u pitanju vjerske svetkovine, kao ni na „spontano događanje mladosti” kada je riječ o proslavi Dana nezavisnosti

 

MONITOR: Savjet je nakon proslave Dana nezavisnosti zatražio od direktora Uprave policije Veselina Veljovića da saopšti da li je tog dana bilo hapšenja, pošto  su se pojavili snimci na kojima se vide javna okupljanja, koja su u to vrijeme još zabranjena. Da li ste dobili odgovor?

ZEKOVIĆ: Nakon dvije požurnice, dobili smo podatak za koji osnovano sumnjamo da objektivno ne održava stanje sa terena. Obaviješteni smo da su policijski službenici podnijeli krivične prijave protiv tri lica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinila krivična djela protiv zdravlja ljudi. U pogledu rasvjetljavanja tuče u Nikšiću ocijenili smo da je policija postupala  brzo i efikasno kao i kod napada na pravoslavnog sveštenika u Baru.

MONITOR: Da li činjenica da nema hapšenja zbog javnog okupljanja tokom Dana nezavisnosti, dok se zbog istog  hapse  predstavnici Mitropolije, govori o selektivnoj primjeni zakona od strane policije? .

ZEKOVIĆ: Savjet za građansku kontrolu rada policije ne pristaje na manipulacije „događanje naroda” kada su u pitanju vjerske svetkovine, kao ni na „spontano događanje mladosti” kada je riječ o proslavi Dana nezavisnosti. Naša je odgovornost da podržimo policiju u neselektivnom postupanju ali i obaveza da je prozovemo ukoliko nije dosljedna u primjeni zakona. Ne možemo još uvijek reći konačnu ocjenu jer smo Upravi policije ukazali i na određene snimke, posebno na onaj sa mauzoleja na Lovćenu, povodom kojih nam još nije odgovoreno. Mogu konstatovati da se nijesmo štedjeli da proaktivnim i preventivnim djelovanjem spriječimo povredu prava, neselektivnu primjenu zakona ali i da podržimo i pomognemo profesionalni rad policijskih službenika kako bi se odbacile kvalifikacije da je crnogorska policija zapravo partijska policija.

MONITOR: Kakav je nalaz Savjeta o postupanju poliicije otkako je proglašena pandemija? Da li ste i koja sve prekoračenja konstatovali?

ZEKOVIĆ: U uslovima bitnog zadiranja u građanske slobode, usljed protivepidemijskih mjera, pristupili smo aktivnom praćenju poštovanja ljudskih prava pri postupanju policije. Naročita je pažnja posvećena tretmanu uhapšenih građana. Tokom intenzivnog postupanja, policija se generalno ponašala odgovorno i profesionalno. Ipak, registrovali smo slučaj prekoračenja ovlašćenja, prebijanje mladića u Pljevljima. Uočili smo i određene greške policije kao posljedicu neprofesionalnog postupanja zdravstveno-sanitarnih inspektora. Vjerujemo da će se o tome više govoriti, posebno od strane Ombudsmana. Vlada Crne Gore je, preko svoje Uprave za imovinu, potpuno zanemarila uslove za boravak osoba lišenih slobode. Zbog loših uslova i prenatrpanosti u pritvoru smo često i oštro reagovali, rekao bih opravdano i sa priličnim uspjehom. Jedini smo bez zadrške prozivali državno tužilaštvo zbog prekomjernog zadržavanja građana koji krše zdravstvene propise. Pokazano je nerazumijevanje prema stvarnim kapacitetima i uslovima policijskog pritvora. Zadražni građani su bili bez bitnijih primjedbi na postupanje osoblja u policijskom pritvoru što je značajan napredak u radu policije.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAFETA BIŠEVAC, KOLUMNISTKINJA BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS: Vele, da nemamo Vučića pomrli bismo od korone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija korona virusa je u Srbiji više nego zloupotrijebljena. Aleksandar Vučić i njegova SNS se trude da sve politički iskoriste, pa su to uspjeli i sa pandemijom. Njihovi simpatizeri su ubijeđeni da bi se u Srbiji ponovio ,,italijanski scenario” da nije bilo Vučića. Čovjek ne zna da li da plače ili da se smije

 

MONITOR: Kako glasi najnoviji zvanični izvještaj o epidemiji korona virusa u Srbiji?

BIŠEVAC: U sredu, 27. maja je saopšteno da je u poslednja 24 sata preminula jedna osoba od KOVID-19, a registrovano još 48 novih slučajeva zaraze.  Na bolničkom lečenju su 622 pacijenta, od kojih 10 na respiratoru. Od početka epidemije, a prvi slučaj je zabeležen 6. marta,  testirano je skoro 230 hiljada, a registrovano 11.275 zaraženih. Umrlo je 240 ljudi, procenat smrtnosti je 2,13 odsto. Oporavilo se 6.277 obolelih.

MONITOR: Koje su mjere još na snazi?

BIŠEVAC: Najuočljivije je da putnici u gradskom prevozu u Beogradu uglavnom nose maske i rukavice, bar oni srednje i starije generacije. Mladi većinom ne poštuju nikakve mere. Na pijacama, u prodavnicama, tržnim centrima, kao i ostalim zatvorenim objektima takođe se mogu videti ljudi s maskama, ali sve su ređi. Preporučeno je nošenje zaštitne opreme i na radnim mestima. Na ulici se građani trude da drže rastojanje, ali sve je mnogo opuštenije.

MONITOR:Je li Srbija spremno dočekala epidemiju?

BIŠEVAC: Epidemiju nisu spremno dočekale ni mnogo veće, bogatije i razvijenije zemlje, pa kako bi onda Srbija? Ako je korona iznenadila Francusku,  Italiju i Španiju, šta od Srbije da očekujemo?  Ipak,  mislim da smo prošli bolje od mnogih. Zaostajemo za većim delom bivše Jugoslavije, Hrvatskom i Crnom Gorom, na primer, ali u poređenju sa ostatkom kontinenta nismo loši. Verujem da su za to zaslužni ljudi na terenu, zaposleni u bolnicama, lekari, medicinske sestre, tehničari, vozači, spremačice… Pandemija virusa KOVID-19 je pokazala da su bolje prošle zemlje koje su očuvale državni zdravstveni sistem nego one koje su sve privatizovale.  U Srbiji je, ipak, pored silnih problema i nedostatka para, opstao državni zdravstveni sistem.

MONITOR:  U februaru je na konferenciji za novinare rečeno da je korona virus najsmješnija epidemija …

BIŠEVAC: Svašta se moglo čuti na toj konferenciji za novinare. I da treba da idemo u šoping u Milano i da rakija leči koronu. Posle nekoliko dana, vlast je ,,okrenula ćurak” i na ulicama se pojavila vojska, koja je počela da čuva bolnice, domove za stare, migrantske centre, proglašeno je vanredno stanje, predsednik Vučić je govorio da će nam groblja biti mala… Od smeha i tvrdnji da Srbi imaju gene otporne na koronu, za nekoliko dana smo prešli 180 stepeni i ušli u fazu panike i histerije, imali smo karantin po tri dana.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, POTPREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA I BORACA NARODNOOSLOBODILAČKOG RATA BiH: Svojevrsni praznik antifašizma u Sarajevu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U BiH je donijet  opaki virus neofašizma i nacionalizma, koji već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli. Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa napaćene BiH

 

MONITOR: Povodom nedavne mise u Sarajevu ustašama stradalim  u Blajburgu članovi Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH, i drugi građani antifašisti, organizovali su  komemorativnu šetnju kako bi se odala pošta žrtvama ustaškog režima. Koje su najvažnije poruke sa tog  antifašističkog skupa?

SKENDERAGIĆ: Sarajevo nikada nije bilo na pogrešnoj strani istorije. Kroz istoriju je Sarajevo preživjelo mnoga razaranja, ubijanja koja su kod njegovih stanovnika izazvala prkos i inat da se odupru svim nevoljama.

Nije u redu da se usred jednog antifašističkog, slobodarskog Sarajeva, koje se još liječi od dva krvava rata, dosipa so na rane tako što se održava misa onima koji su počinili neke od najkrvavijih zločina u ovome gradu.

Poruka, koju je poslalo građansko, antifašističko Sarajevo, pozitivno je odjeknula u cijelom svijetu i regionu. Bio sam ponosan na svoje sugrađane koji su jednom tihom, dostojanstvenom, komemorativnom šetnjom odavali poštovanje žrtvama ustaškog režima u Sarajevu bez ijednog incidenta.

Bio je ovo jedan od najvećih vjerskih i etnički miješanih antifašističkih skupova u BiH posljednjih decenija. Bio je to svojevrsni praznik antifašizma  u Sarajevu. To je svima nama koji volimo svoj grad i svoju domovinu dalo neku nadu i podstrek da se vrijedi boriti za bolje sutra.

MONITOR: Jeste li zadovoljni odzivom građana, je li među njima bilo poznatih ličnosti iz kulture i politike?

SKENDERAGIĆ: Onako masovan odziv građana Sarajeva učinio je ukupni dojam još impresivnijim i veličanstvenijim. Bezbroj uglednih i poštovanih ljudi je defilovalo taj dan – umjetnika, redatelja, glumaca, medicinskih radnika, književnika, sportista, poznatih i dragih Sarajlija. Ono što me posebno obradovalo jeste veliki broj mladih. Na mene je naročito emotivan dojam ostavilo to što se tih dana, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, oglasio veliki broj potomaka nevino stradalih Sarajlija koji su pisali o svojim djedovima, bakama, stričevima i rođacima koje su ustaše surovo mučile i svirepo ubijale.

MONITOR: Misa, koja je održana pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske, bilo je još jedno miješanje Hrvatske u unutrašnje stvari BiH. Zašto vam to rade susjedi?

SKENDERAGIĆ: Nama u BiH je donijet  jedan opaki virus neofašizma i nacionalizma. Taj opaki virus, evo već tridesetak godina razara ovu lijepu državu u kojoj smo složno i u ljubavi živjeli.

Političke aspiracije i susjeda i komšija neprestano se lome preko leđa ove napaćene BiH. Nikako da nas, ako već neće da nam pomognu,  bar ostave na miru da sami rješavamo svoje probleme i gradimo ljepšu budućnost. Znate kako se kod nas kaže: kad se u Beogradu i Zagrebu nakašlju, mi u BiH dobijemo upalu pluća.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo