Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena?  

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

Razlike u politikama i pristupima su uvijek prisutne i vjerujem da ih ne treba potencirati ali ih ne treba ni skrivati već otvoreno raspravljati i tražiti puteve sporazumijevanja. Takođe, treba osnaživati sinergiju među različitim pogledima i aktivnostima koje zajedno treba da doprinesu zajedničkom cilju.

MONITOR: Trenutno imamo tri pokreta –  Odupri se, Do slobode i Ne boj se.  Koliko je to dobro?  Da li vam to liči na dosadašnje borbe oko tog ako će predvoditi i promjene, zbog čega su neki od pokušaja promjena i propali ?

MUK: Postoje neke suštinske razlike između te tri strukture, “Odupri se“ je autentični građanski pokret, “Ne boj se” je koalicija tri političke stranke, a ”“Do slobode” je pokret koji je okupio Duško Knežević i o kojem ne znamo mnogo. Građani koji podržavaju ove pokrete imaju zajednički cilj – političke promjene.

Istina je da kao i među partijama, tako i među različitim protestima postoje određene tenzije i nesuglasice, ali su do sada uspješno prevazilažene. Partije nisu načisto sa mogućim političkim ambicijama organizatora protesta ”Odupri se “ što je iz njihove perspektive razumljivo. Zato su se organizatori protesta mogli jasnije distancirati od takve mogućnosti, jer ih u suprotnom postojeće partije doživljavaju kao potencijalnu konkurenciju a ne kao saradnike. Bojim se da relaksaciji tih odnosa nije doprinijela ideja da se u predizbornoj vladi nađe trećina nestranačkih ličnosti. Bez obzira što je opozicija potpisala Sporazum koji sadrži takav koncept, i iako te nestranačke ministre na kraju krajeva moraju izglasati poslanici vlasti i opozicije.

Ali ovdje nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Okupljanja su poželjna, podsticajna i šalju snažnu poruku i drugim građanima u zemlji ali i međunarodnoj javnosti. Na kraju, to je jedna velika škola demokratije i građanskog društva. Međutim, potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana. To može uključiti spoljnopolitičku platformu i zajednički tim koji će komunicirati sa međunarodnom zajednicom, ali i specijalizovane timove za pripremu ključnih pravnih i institucionanih izmjena u cilju stvaranja fer uslova za parlamentarne izbore. Na kraju, opozicija mora proaktivno promišljati o ličnostima koje će predložiti na mjesta onih čije ostavke traži, od VDT i članova Sudskog savjeta, pa do Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije i dr.

MONITOR: Kako vidite dalji razvoj situacije? Početak kraja ili kraj početka ?

MUK: Riječ je o živom političkom procesu, u kojem je po prirodi stvari najveća odgovornost političkih partija odnosno njihovih lidera i rukovodstava. Vjerujem takođe da je još mnogo slojeva nepovjerenja prisutno u odnosima opozicionih stranaka. Tom nepovjerenju trenutno najviše doprinose inicijativa SDP u Kotoru za smjenu gradonačelnika Jokića, kao i medijski istupi pojedinaca iz Demokratskog fronta. Ali nije bilo davno kad su i druge partije trošile značajnu energiju na međusobne sukobe. Ponekad se čini da je neprijateljstvo unutar opozicije snažnije od zajedničkog protivljenja ovoj vlasti. Koliko bude svijesti o potrebi zajedništva i saradnje toliko će i pobjeda opozicije biti izvjesnija.

Ključno pitanje je hoće li režim pristati da se sa opozicijom dogovori o uslovima za parlamentarne izbore. Da ključne institucije vode profesionalci, da prestane kupovina glasova i da se ne zloupotrebljavaju javna sredstva za pobjedu DPS-a. Ne smatram da predizborna vlada može predstavljati rješenje za sve probleme izbornog procesa.

Na kraju, opozicija pojedinačno i u cjelini mora ubijediti dovoljan broj građana da je ono što nudi bolje od onoga što imamo sada. Mnogi građani koji priželjkuju promjene, nisu načisto šta bi nova vlast donijela u pogledu ekonomskih i socijalnih politika, ali i spoljnopolitičkog kursa zemlje. Opozicija ne može kao jedinu alternativu nuditi poštenje, kao što je jasno da odlaskom jednog čovjeka ili jedne vlasti neće biti riješeni svi naši društveni problemi. Opozicija mora pokazati da je sposobna da ozbiljno i odgovorno vodi državne poslove i osmišljava bolje, kvalitetnije javne politike koje će jasno biti u javnom interesu.

MONITOR: Protesti su pokrenuti nakon afere Koverta,  koja je tek jedna u nizu potvrda i afera o pokradenim izborima. Kako po vama institucije tretiraju ovu aferu?

MUK: Uskoro će 100 dana od objavljivanja video snimka, a javnost nema informacije o radnjama koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima u postupku koji vodi osim saznanja da je saslušan Slavoljub Stijepović i jedan broj aktivista DPS iz Zete, te da je iz mjesnog odbora DPS u Zeti izuzeta određena dokumentacija.

Nažalost, iako se DPS zajedno sa ASK trudi da prikaže “koverat“ kao incident i izolovan slučaj,riječ je samo o vidljivom dijelu dugodošnje masovne prakse.  Istovremeno, DPS se solidariše sa odgovornima za taj slučaj. Migo Stijepović je i dalje na istoj funkciji- generalnog sekretara Predsjednika Crne Gore, a i dalje je član Predsjedništva DPS-a što znači da je sve od početka bilo i poznato i podržano iz DPS-a, a da se oni u suštini ponose njime, jer niti se distanciraju od njega I drugih aktera niti ih sankcionišu u okviru partije ili smjenjuju sa funkcija koje obavljaju. No, to je samo nastavak prakse da osuđeni aktivisti DPS-a i funkcioneri SD-a ostaju na funkcijama, napreduju ili bivaju nagrađeni.

MONITOR: Nedavno je vaš Institut Alternativa uputio tužbu Upravom sudu radi poništenja rješenja Agencije za sprečavanje korupcije kojim  vam je odbijen pristup dokumentu u kom je ASK  utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u predizbornoj kampanji 2016. godine.  Agencija ogoljeno štiti vlast?

MUK:  Agencija koju vodi Sreten Radonjić, prijatelj Duška Markovića, zajedno sa drugim institucijama koje je režim zarobio, uvijek kada je riječ o nekom osjetljivom slučaju koji zadire u interese vlasti, pokušava da svim silama odbrani režim. Smatramo da ASK to čini i u ovom slučaju, jer  svoje postupanje vezuje za postupak koji se vodi u SDT i time javnost lišava sadržaja odluke koju je ASK već donio. Međutim, slučaj Koverta nam govori da je mandat koji ima ASK ograničen I da ova institucija ne može stati na put sistemu koji je razvio DPS. To može jedino nezavisno i profesionalno specijalno tužilaštvo koje će biti spremno da vodi kompleksne istrage nezakonitog finansiranja stranaka i kupovine glasova. Upravo ono što je SDT praktično odbilo da uradi tokom 2016. godine  kada je imalo sve pravne pretpostavke i resurse.

Nije utvrđena istina u slučaju državni udar

 

MONITOR: Proces vijeka, kako zovu suđenje u slučaju državni udar, koji se  veže za izbore 2016. i koji dio javnosti, opozicija i civilni sektor vide kao još jedan način na koji je vlast uticala na izborni proces i volju građana, završen je i očekuje se presuda. Ona, kazali ste, neće donijeti istinu o onome što se dešavalo 16. oktobra. Šta će donijeti i kako bi se ta presuda mogla odraziti na trenutnu političku situaciju? 

MUK:  Nažalost, živimo u zemlji gdje nema mnogo povjerenja u tužilaštvo i sudstvo. U brojnim velikim i osjetljivim slučajevima, godinama i decenijama unazad, pravosuđe je pokazivalo da nije nezavisno.  Od početka se javnost podijelila u skladu sa svojim političkim stavovima na one koji vjeruju u krivicu lidera DF i verziju koju nudi tužilaštvo i one koji smatraju da je cijeli slučaj farsa.  Vođenje cijelog slučaja i u tužilaštvu i tokom suđenja ne doprinosi nadi da će biti utvrđena nesporna istina u ovom slučaju

U slučaju oslobađajuće presude DF će dobiti zadovoljenje i slobodu punog političkog djelovanja. U slučaju osuđujuće presude za lidere DF-a, može očekivati politički odgovor DF-a i usložnjavanje političkih prilika. U svakom slučaju, sudanija će biti nastavljena žalbama na presudu pa je dug put do pravosnažnosti i konačnog pravosudnog epiloga. Vjerujem da će ovaj slučaj i narednih godina, a svakako do narednih izbora, izazivati političku i medijsku pažnju i izazivati brojne kontroverze.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo