Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena?  

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

Razlike u politikama i pristupima su uvijek prisutne i vjerujem da ih ne treba potencirati ali ih ne treba ni skrivati već otvoreno raspravljati i tražiti puteve sporazumijevanja. Takođe, treba osnaživati sinergiju među različitim pogledima i aktivnostima koje zajedno treba da doprinesu zajedničkom cilju.

MONITOR: Trenutno imamo tri pokreta –  Odupri se, Do slobode i Ne boj se.  Koliko je to dobro?  Da li vam to liči na dosadašnje borbe oko tog ako će predvoditi i promjene, zbog čega su neki od pokušaja promjena i propali ?

MUK: Postoje neke suštinske razlike između te tri strukture, “Odupri se“ je autentični građanski pokret, “Ne boj se” je koalicija tri političke stranke, a ”“Do slobode” je pokret koji je okupio Duško Knežević i o kojem ne znamo mnogo. Građani koji podržavaju ove pokrete imaju zajednički cilj – političke promjene.

Istina je da kao i među partijama, tako i među različitim protestima postoje određene tenzije i nesuglasice, ali su do sada uspješno prevazilažene. Partije nisu načisto sa mogućim političkim ambicijama organizatora protesta ”Odupri se “ što je iz njihove perspektive razumljivo. Zato su se organizatori protesta mogli jasnije distancirati od takve mogućnosti, jer ih u suprotnom postojeće partije doživljavaju kao potencijalnu konkurenciju a ne kao saradnike. Bojim se da relaksaciji tih odnosa nije doprinijela ideja da se u predizbornoj vladi nađe trećina nestranačkih ličnosti. Bez obzira što je opozicija potpisala Sporazum koji sadrži takav koncept, i iako te nestranačke ministre na kraju krajeva moraju izglasati poslanici vlasti i opozicije.

Ali ovdje nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Okupljanja su poželjna, podsticajna i šalju snažnu poruku i drugim građanima u zemlji ali i međunarodnoj javnosti. Na kraju, to je jedna velika škola demokratije i građanskog društva. Međutim, potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana. To može uključiti spoljnopolitičku platformu i zajednički tim koji će komunicirati sa međunarodnom zajednicom, ali i specijalizovane timove za pripremu ključnih pravnih i institucionanih izmjena u cilju stvaranja fer uslova za parlamentarne izbore. Na kraju, opozicija mora proaktivno promišljati o ličnostima koje će predložiti na mjesta onih čije ostavke traži, od VDT i članova Sudskog savjeta, pa do Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije i dr.

MONITOR: Kako vidite dalji razvoj situacije? Početak kraja ili kraj početka ?

MUK: Riječ je o živom političkom procesu, u kojem je po prirodi stvari najveća odgovornost političkih partija odnosno njihovih lidera i rukovodstava. Vjerujem takođe da je još mnogo slojeva nepovjerenja prisutno u odnosima opozicionih stranaka. Tom nepovjerenju trenutno najviše doprinose inicijativa SDP u Kotoru za smjenu gradonačelnika Jokića, kao i medijski istupi pojedinaca iz Demokratskog fronta. Ali nije bilo davno kad su i druge partije trošile značajnu energiju na međusobne sukobe. Ponekad se čini da je neprijateljstvo unutar opozicije snažnije od zajedničkog protivljenja ovoj vlasti. Koliko bude svijesti o potrebi zajedništva i saradnje toliko će i pobjeda opozicije biti izvjesnija.

Ključno pitanje je hoće li režim pristati da se sa opozicijom dogovori o uslovima za parlamentarne izbore. Da ključne institucije vode profesionalci, da prestane kupovina glasova i da se ne zloupotrebljavaju javna sredstva za pobjedu DPS-a. Ne smatram da predizborna vlada može predstavljati rješenje za sve probleme izbornog procesa.

Na kraju, opozicija pojedinačno i u cjelini mora ubijediti dovoljan broj građana da je ono što nudi bolje od onoga što imamo sada. Mnogi građani koji priželjkuju promjene, nisu načisto šta bi nova vlast donijela u pogledu ekonomskih i socijalnih politika, ali i spoljnopolitičkog kursa zemlje. Opozicija ne može kao jedinu alternativu nuditi poštenje, kao što je jasno da odlaskom jednog čovjeka ili jedne vlasti neće biti riješeni svi naši društveni problemi. Opozicija mora pokazati da je sposobna da ozbiljno i odgovorno vodi državne poslove i osmišljava bolje, kvalitetnije javne politike koje će jasno biti u javnom interesu.

MONITOR: Protesti su pokrenuti nakon afere Koverta,  koja je tek jedna u nizu potvrda i afera o pokradenim izborima. Kako po vama institucije tretiraju ovu aferu?

MUK: Uskoro će 100 dana od objavljivanja video snimka, a javnost nema informacije o radnjama koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima u postupku koji vodi osim saznanja da je saslušan Slavoljub Stijepović i jedan broj aktivista DPS iz Zete, te da je iz mjesnog odbora DPS u Zeti izuzeta određena dokumentacija.

Nažalost, iako se DPS zajedno sa ASK trudi da prikaže “koverat“ kao incident i izolovan slučaj,riječ je samo o vidljivom dijelu dugodošnje masovne prakse.  Istovremeno, DPS se solidariše sa odgovornima za taj slučaj. Migo Stijepović je i dalje na istoj funkciji- generalnog sekretara Predsjednika Crne Gore, a i dalje je član Predsjedništva DPS-a što znači da je sve od početka bilo i poznato i podržano iz DPS-a, a da se oni u suštini ponose njime, jer niti se distanciraju od njega I drugih aktera niti ih sankcionišu u okviru partije ili smjenjuju sa funkcija koje obavljaju. No, to je samo nastavak prakse da osuđeni aktivisti DPS-a i funkcioneri SD-a ostaju na funkcijama, napreduju ili bivaju nagrađeni.

MONITOR: Nedavno je vaš Institut Alternativa uputio tužbu Upravom sudu radi poništenja rješenja Agencije za sprečavanje korupcije kojim  vam je odbijen pristup dokumentu u kom je ASK  utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u predizbornoj kampanji 2016. godine.  Agencija ogoljeno štiti vlast?

MUK:  Agencija koju vodi Sreten Radonjić, prijatelj Duška Markovića, zajedno sa drugim institucijama koje je režim zarobio, uvijek kada je riječ o nekom osjetljivom slučaju koji zadire u interese vlasti, pokušava da svim silama odbrani režim. Smatramo da ASK to čini i u ovom slučaju, jer  svoje postupanje vezuje za postupak koji se vodi u SDT i time javnost lišava sadržaja odluke koju je ASK već donio. Međutim, slučaj Koverta nam govori da je mandat koji ima ASK ograničen I da ova institucija ne može stati na put sistemu koji je razvio DPS. To može jedino nezavisno i profesionalno specijalno tužilaštvo koje će biti spremno da vodi kompleksne istrage nezakonitog finansiranja stranaka i kupovine glasova. Upravo ono što je SDT praktično odbilo da uradi tokom 2016. godine  kada je imalo sve pravne pretpostavke i resurse.

Nije utvrđena istina u slučaju državni udar

 

MONITOR: Proces vijeka, kako zovu suđenje u slučaju državni udar, koji se  veže za izbore 2016. i koji dio javnosti, opozicija i civilni sektor vide kao još jedan način na koji je vlast uticala na izborni proces i volju građana, završen je i očekuje se presuda. Ona, kazali ste, neće donijeti istinu o onome što se dešavalo 16. oktobra. Šta će donijeti i kako bi se ta presuda mogla odraziti na trenutnu političku situaciju? 

MUK:  Nažalost, živimo u zemlji gdje nema mnogo povjerenja u tužilaštvo i sudstvo. U brojnim velikim i osjetljivim slučajevima, godinama i decenijama unazad, pravosuđe je pokazivalo da nije nezavisno.  Od početka se javnost podijelila u skladu sa svojim političkim stavovima na one koji vjeruju u krivicu lidera DF i verziju koju nudi tužilaštvo i one koji smatraju da je cijeli slučaj farsa.  Vođenje cijelog slučaja i u tužilaštvu i tokom suđenja ne doprinosi nadi da će biti utvrđena nesporna istina u ovom slučaju

U slučaju oslobađajuće presude DF će dobiti zadovoljenje i slobodu punog političkog djelovanja. U slučaju osuđujuće presude za lidere DF-a, može očekivati politički odgovor DF-a i usložnjavanje političkih prilika. U svakom slučaju, sudanija će biti nastavljena žalbama na presudu pa je dug put do pravosnažnosti i konačnog pravosudnog epiloga. Vjerujem da će ovaj slučaj i narednih godina, a svakako do narednih izbora, izazivati političku i medijsku pažnju i izazivati brojne kontroverze.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo