Povežite se sa nama

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena?  

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

Razlike u politikama i pristupima su uvijek prisutne i vjerujem da ih ne treba potencirati ali ih ne treba ni skrivati već otvoreno raspravljati i tražiti puteve sporazumijevanja. Takođe, treba osnaživati sinergiju među različitim pogledima i aktivnostima koje zajedno treba da doprinesu zajedničkom cilju.

MONITOR: Trenutno imamo tri pokreta –  Odupri se, Do slobode i Ne boj se.  Koliko je to dobro?  Da li vam to liči na dosadašnje borbe oko tog ako će predvoditi i promjene, zbog čega su neki od pokušaja promjena i propali ?

MUK: Postoje neke suštinske razlike između te tri strukture, “Odupri se“ je autentični građanski pokret, “Ne boj se” je koalicija tri političke stranke, a ”“Do slobode” je pokret koji je okupio Duško Knežević i o kojem ne znamo mnogo. Građani koji podržavaju ove pokrete imaju zajednički cilj – političke promjene.

Istina je da kao i među partijama, tako i među različitim protestima postoje određene tenzije i nesuglasice, ali su do sada uspješno prevazilažene. Partije nisu načisto sa mogućim političkim ambicijama organizatora protesta ”Odupri se “ što je iz njihove perspektive razumljivo. Zato su se organizatori protesta mogli jasnije distancirati od takve mogućnosti, jer ih u suprotnom postojeće partije doživljavaju kao potencijalnu konkurenciju a ne kao saradnike. Bojim se da relaksaciji tih odnosa nije doprinijela ideja da se u predizbornoj vladi nađe trećina nestranačkih ličnosti. Bez obzira što je opozicija potpisala Sporazum koji sadrži takav koncept, i iako te nestranačke ministre na kraju krajeva moraju izglasati poslanici vlasti i opozicije.

Ali ovdje nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Okupljanja su poželjna, podsticajna i šalju snažnu poruku i drugim građanima u zemlji ali i međunarodnoj javnosti. Na kraju, to je jedna velika škola demokratije i građanskog društva. Međutim, potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana. To može uključiti spoljnopolitičku platformu i zajednički tim koji će komunicirati sa međunarodnom zajednicom, ali i specijalizovane timove za pripremu ključnih pravnih i institucionanih izmjena u cilju stvaranja fer uslova za parlamentarne izbore. Na kraju, opozicija mora proaktivno promišljati o ličnostima koje će predložiti na mjesta onih čije ostavke traži, od VDT i članova Sudskog savjeta, pa do Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije i dr.

MONITOR: Kako vidite dalji razvoj situacije? Početak kraja ili kraj početka ?

MUK: Riječ je o živom političkom procesu, u kojem je po prirodi stvari najveća odgovornost političkih partija odnosno njihovih lidera i rukovodstava. Vjerujem takođe da je još mnogo slojeva nepovjerenja prisutno u odnosima opozicionih stranaka. Tom nepovjerenju trenutno najviše doprinose inicijativa SDP u Kotoru za smjenu gradonačelnika Jokića, kao i medijski istupi pojedinaca iz Demokratskog fronta. Ali nije bilo davno kad su i druge partije trošile značajnu energiju na međusobne sukobe. Ponekad se čini da je neprijateljstvo unutar opozicije snažnije od zajedničkog protivljenja ovoj vlasti. Koliko bude svijesti o potrebi zajedništva i saradnje toliko će i pobjeda opozicije biti izvjesnija.

Ključno pitanje je hoće li režim pristati da se sa opozicijom dogovori o uslovima za parlamentarne izbore. Da ključne institucije vode profesionalci, da prestane kupovina glasova i da se ne zloupotrebljavaju javna sredstva za pobjedu DPS-a. Ne smatram da predizborna vlada može predstavljati rješenje za sve probleme izbornog procesa.

Na kraju, opozicija pojedinačno i u cjelini mora ubijediti dovoljan broj građana da je ono što nudi bolje od onoga što imamo sada. Mnogi građani koji priželjkuju promjene, nisu načisto šta bi nova vlast donijela u pogledu ekonomskih i socijalnih politika, ali i spoljnopolitičkog kursa zemlje. Opozicija ne može kao jedinu alternativu nuditi poštenje, kao što je jasno da odlaskom jednog čovjeka ili jedne vlasti neće biti riješeni svi naši društveni problemi. Opozicija mora pokazati da je sposobna da ozbiljno i odgovorno vodi državne poslove i osmišljava bolje, kvalitetnije javne politike koje će jasno biti u javnom interesu.

MONITOR: Protesti su pokrenuti nakon afere Koverta,  koja je tek jedna u nizu potvrda i afera o pokradenim izborima. Kako po vama institucije tretiraju ovu aferu?

MUK: Uskoro će 100 dana od objavljivanja video snimka, a javnost nema informacije o radnjama koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima u postupku koji vodi osim saznanja da je saslušan Slavoljub Stijepović i jedan broj aktivista DPS iz Zete, te da je iz mjesnog odbora DPS u Zeti izuzeta određena dokumentacija.

Nažalost, iako se DPS zajedno sa ASK trudi da prikaže “koverat“ kao incident i izolovan slučaj,riječ je samo o vidljivom dijelu dugodošnje masovne prakse.  Istovremeno, DPS se solidariše sa odgovornima za taj slučaj. Migo Stijepović je i dalje na istoj funkciji- generalnog sekretara Predsjednika Crne Gore, a i dalje je član Predsjedništva DPS-a što znači da je sve od početka bilo i poznato i podržano iz DPS-a, a da se oni u suštini ponose njime, jer niti se distanciraju od njega I drugih aktera niti ih sankcionišu u okviru partije ili smjenjuju sa funkcija koje obavljaju. No, to je samo nastavak prakse da osuđeni aktivisti DPS-a i funkcioneri SD-a ostaju na funkcijama, napreduju ili bivaju nagrađeni.

MONITOR: Nedavno je vaš Institut Alternativa uputio tužbu Upravom sudu radi poništenja rješenja Agencije za sprečavanje korupcije kojim  vam je odbijen pristup dokumentu u kom je ASK  utvrdila da se DPS nezakonito finansirao u predizbornoj kampanji 2016. godine.  Agencija ogoljeno štiti vlast?

MUK:  Agencija koju vodi Sreten Radonjić, prijatelj Duška Markovića, zajedno sa drugim institucijama koje je režim zarobio, uvijek kada je riječ o nekom osjetljivom slučaju koji zadire u interese vlasti, pokušava da svim silama odbrani režim. Smatramo da ASK to čini i u ovom slučaju, jer  svoje postupanje vezuje za postupak koji se vodi u SDT i time javnost lišava sadržaja odluke koju je ASK već donio. Međutim, slučaj Koverta nam govori da je mandat koji ima ASK ograničen I da ova institucija ne može stati na put sistemu koji je razvio DPS. To može jedino nezavisno i profesionalno specijalno tužilaštvo koje će biti spremno da vodi kompleksne istrage nezakonitog finansiranja stranaka i kupovine glasova. Upravo ono što je SDT praktično odbilo da uradi tokom 2016. godine  kada je imalo sve pravne pretpostavke i resurse.

Nije utvrđena istina u slučaju državni udar

 

MONITOR: Proces vijeka, kako zovu suđenje u slučaju državni udar, koji se  veže za izbore 2016. i koji dio javnosti, opozicija i civilni sektor vide kao još jedan način na koji je vlast uticala na izborni proces i volju građana, završen je i očekuje se presuda. Ona, kazali ste, neće donijeti istinu o onome što se dešavalo 16. oktobra. Šta će donijeti i kako bi se ta presuda mogla odraziti na trenutnu političku situaciju? 

MUK:  Nažalost, živimo u zemlji gdje nema mnogo povjerenja u tužilaštvo i sudstvo. U brojnim velikim i osjetljivim slučajevima, godinama i decenijama unazad, pravosuđe je pokazivalo da nije nezavisno.  Od početka se javnost podijelila u skladu sa svojim političkim stavovima na one koji vjeruju u krivicu lidera DF i verziju koju nudi tužilaštvo i one koji smatraju da je cijeli slučaj farsa.  Vođenje cijelog slučaja i u tužilaštvu i tokom suđenja ne doprinosi nadi da će biti utvrđena nesporna istina u ovom slučaju

U slučaju oslobađajuće presude DF će dobiti zadovoljenje i slobodu punog političkog djelovanja. U slučaju osuđujuće presude za lidere DF-a, može očekivati politički odgovor DF-a i usložnjavanje političkih prilika. U svakom slučaju, sudanija će biti nastavljena žalbama na presudu pa je dug put do pravosnažnosti i konačnog pravosudnog epiloga. Vjerujem da će ovaj slučaj i narednih godina, a svakako do narednih izbora, izazivati političku i medijsku pažnju i izazivati brojne kontroverze.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo