Povežite se sa nama

INTERVJU

ČEDOMIR MAROVIĆ, BIOTEHNIČKI INŽENJER I AGRARNI EKONOMISTA: Poljoprivredu uništila loša politika

Objavljeno prije

na

Korišćenje poljoprivrednih površina u 1989. godini iznosilo je oko 36 odsto, a u 2017. svega pet odsto. Podataka za prošlu  godinu još nema

 

MONITOR:Kakvo je danas stanje u poljoprivredi i na selu? 

MAROVIĆ: Krajnje zabrinjavajuće, da ne kažem težu riječ! Umjesto očekivanog progresa  svakodnevno doživljavamo bježanje mladih ljudi sa sela i devastaciju  ono malo privredne strukture  pretekle iz vremena iza nas. Danas na 75 – 80 odsto ruralnog prostora u Crnoj Gori nema ni vukova, jer nemaju šta tražiti tamo gdje nema ljudi. Nije bogatstvo priroda i turizam, bogatstvo su mladi ljudi!

Korišćenje poljoprivrednih površina u 1989. godini iznosilo je oko 36 odsto, dok je  u 2017. palo na pet odsto. Podataka za 2018. godinu još nema.Produktivnost u najvažnijoj poljoprivrednoj grani stočarstvu, prema čijem se stanju mjeri stepen razvijenosti ove privredne grane u jednoj zemlji, na veoma je niskom nivou. Imamo produkciju od 2.784 litra mlijeka po muznom grlu na godišnjem nivou (2017), dok je ta produktivnost u zemljama razvijene Evrope 6. 500 litara po grlu, naravno za godinu.U Kanadi je ta mlječnost 9.100 litara, a u Izraelu 11.140.Regionalni prosjek se kreće od 3800 do 4500 litara po muznom grlu godišnje.

Uvozimo godišnje 70–75 odsto prehrambenih proizvoda, potrebnih za ishranu stanovništva i turista. Cijena tog uvoza kreće se od 490 do 500  miliona eura godišnje. Sopstvenom proizvodnjom i izvozom pokrivali smo 1989. oko 65 odsto domaće potrošnje. Sada jedva 25–30 osto (riječ je o procjeni, jer zvaničnih podataka nema), dok nam  pokrivenost uvoza izvozom ne prelazi 12 do 15 odsto.

MONITOR: Gdje se Crna Gora nalazi u odnosu na razvijenu Evropu kad je riječ o poljoprivrednoj i seoskoj razvijenosti?

MAROVIĆ: Crna Gora je na pretposljednjem ili posljednjem mjestu na ljestvici agrarno razvijenih zemalja Evrope! Kao rezultat pomenutih i nepomenutih problema, standard ljudi koji žive i privređuju na selu daleko je najniži  u odnosu na sve ostale kategorije stanovništva u Crnoj Gori!

MONITOR: Šta mislite o  aktuelnom konceptu (strategiji)  razvoja poljoprivrede i sela u Crnoj Gori?   

MAROVIĆ: Strategijski posmatrano, važeći koncept razvoja poljoprivrede i ruralne privrede (2015-2020), treći po redu od 1990. godine, ne počiva na  dobroj prilagođenosti strateških rješenja specifičnostima crnogorskog agrarnog (prirodnog) prostora na jednoj strani, a na drugoj realnim tržišno ekonomskim  ciljevima  i pretpostavkama za ostvarivanje tih ciljeva, već ad hoc rješenjima koja odudaraju od realnih  potreba Crne Gore bilo da je riječ o kraćem ili dužem roku.

Polazeći od te konstatacije, realno je dovesti u sumnju postojeći  koncept   namjenskog  korišćenja  investicionih sredstava (domaćih i inostranih), ali i njihovog  ekonomskog efektuiranja u trodecenijskom periodu, koji bi umjesto drastičnog pada proizvodnje u odnosu na baznu 1989. rezultirao povećanim proizvodnim bilansima, njihovom ekonomijom i izvozom, što bi u cjelini rezultiralo da  crnogorska agrarna privreda bude  održiva  i  ostvaruje regionalne prosjeke, a o približavanju evropskim  ostvarenjima  da i ne govorimo.

Skoro tri decenije ostali su van domašaja tekuće i razvojne politike, nauke i struke najveći  prirodni potencijali u Crnoj Gori: Bjelopavlićka ravnica, Lješkopolje, Crmničko, Vladimirsko i Ulcinjsko polje, priobalna zona Skadarskog jezera sa Zetom, Mrčevo polje, Tivatsko polje, Sutorina, Grahovsko polje, Limska dolina, Vraneška dolina, Krnovo, Lukavica, Kosanica, Drmitorska površ, Bjelasica, Komovi… Na tom prostoru izgubljeno je oko 7000 hektara meliorisanog iosposobljenog zemljišta za intenzivnu proizvodnju hrane (još iz socijalističkog perioda), prilikom vraćanja zemljišta ranijim vlasnicima. Izgubljena je  ili vraćena u šikare i korov d v o s t r uka  produkciona vrijednost, koja se ostvaruje u plantažnim zasadima u Ćemovskom polju!

MONITOR: Nedavno je jedan zvaničnik Ministarstva poljoprivrede izjavio da Crna Gora raspolaže kritičnom masom proizvodnje koja garantuje dalji uspješan  razvoj…

MAROVIĆ: Poznavaocima ove materije ovakva tvrdnja zvuči najblaže rečeno neuvjerljivo. Crna Gora u ovom trenutku  sopstvenom produkcijom  podmiruje jedva 25–30 odsto potreba u ishrani stanovništva i za izvoz, a ostalo je uvoz prehrambenih proizvoda. Da bi država posjedovala tu kritičnu – održivu masu sopstvene produkcije, taj procenat bi trebalo da iznosi najmanje 51 odsto, računajući godišnji obim  potrošnje i izvoza. Pored toga,  produktivnost rada u ovoj privrednoj grani trebala  bi da bude  najmanje na nivou regionalne produktivnosti (stočarstvo), što kod nas nije. Za sada, sve je u domenu pretpostavki, očekivanja. Milton Fridman je rekao: „Jedna od najvećih grešaka je ocjenjivanje programa i namjera, umjesto konkretnih rezultata“.

MONTOR: Zašto?

MAROVIĆ: Zato, između ostalog, jer sune tako davno politički čuvari države i njenog zdravlja drugačije mišljenje smatrali otpadništvom, a nerijetko i razlogom za  gubitak građanskih sloboda. Negirati, minimizrati, diskreditovati i odvratiti pažnju od dijaloga i drugačijeg mišljenja, bila je i ostala odlika više od 20 godina tranzicije u višepartijskom sistemu Crne Gore u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Jednostavno, bilo je to vrijeme stigmatizacije drugačijeg mišljenja! Čudno, ali je tako.

MONITOR: Crna Gora je izvoznik pojedinih poljoprivrednih proizvoda…

MAROVIĆ: Bilo bi nepravedno ne istaći da smo posljednjih šest, sedam godina imali  pozitivne pomake i u proizvodnji i u  izvozu vina, mesa, povrća i voća. Konkurentnost i kvalitet naših proizvoda prihvatila su tržišta, Srbije, BiH, Hrvatske, Makedonije i Kosova, dok su crnogorska vina brend u značajnom broju evropskih i svjetskih država.

MONITOR: Kakva je situacija sa institucionalnom infrastrukturom?

MAROVIĆ:Nije ništa bolja u odnosu na ukupno stanje u ovoj privrednoj grani,koja je  nedovoljna  i nije orgnizovana na stručno naučnoj osnovi i koja bi bila kadra da unese novu snagu u intenzivniji razvoj i konkurentnosti na tržištu.Imamo veoma kvalitetan med, koji se prodaje po 10 eura, u Mađarskoj po tri, a u Kini po 1,5.Na drugoj strani, to malo institucija koje imamo do te mjere su beživotne, zarobljene nedovoljno životno izučenom idejom, koja je sve svezala u „čvor“ i kao takva ne daje rezultate.

MONITOR: Kako otvoriti nove – evropske procese u poljoprivredi?

MAROVIĆ: Recept u ovom trenutku ne može dati niko. Pomoć možemo potražiti  otvaranjem dijaloga  i reformisanjem (strukturnim promjenama) postojećeg agrarnog sistema. Mislim da posjedujemo osnove za pokretanje kvalitetnog nasušno potrebnog dijaloga!

 

Zloupotreba zemlje

 

MONITOR: Kakao ocjenjujete pojedina rješenjima u agrarnoj politici u Crnoj Gori?

MAROVIĆ: Prisutan je višedecenijski nedostatak dobro utemeljene zemljišne politike, bez koje nema uspješne agrarne i privredno ekonomske politike. Sada je resurs zemlja kao neobnovljiv, izvrgnut raznim zloupotrebama i nepoštovanju. U zemljama koje adekvatno vrednuju resurs zemlja, ovaj potencijal se štiti ustavom. Predugo je evidentan nedostatak koncepta valjane tržišne organizacije  u bazičnoj poljoprivrednoj proizvodnji i preradi, pa ovaj  problem decenijama predstavlja rak ranu poljoprivredne produkcije na crnogorskom ruralnom prostoru. Nema kooperativa ili drugih efikasnih oblika udruživanja kao nosilaca tehnološkog, tržišno  ekonomskog i razvojnog napretka.

Na tom planu izostala je valorizacija  visokih prednosti udruživanjem proizvođača hrane u reprodukcione  cjeline: bazična poljoprivredna  proizvodnja, industrijska prerada,  tržište i razvoj. Taj bi se proces najbolje ostvario organizovanjem određenih oblika udruživanja i čvršćeg povezivanja proizvođača. Sdašnji modaliteti nijesu  dali očekivane rezultate i figuriraju kao sveta voda – niti pomažu niti odmažu. Prosto rečeno, nema ni slova „U“ od udruživanja!

Izostala je ozbiljna dogradnja efikasnog sistema planiranja i upravljanja procesima u regionima. Nedostajui dobro poslovno upravljanje i  o d g o v o r n o s t. O korišćenju informacionih tehnologija u proizvodnji, tržištu i upravljanju procesima u proizvodnji na selu da ne govorimo.

 

Trodecenijski slom

 

MONITOR: Kako poboljšati stanje u poljoprivredi i na selu kao strateškoj privrednoj grani u Crnoj Gori?

MAROVIĆ:Teško pitanje. No,suštinska (decenijska) karakteristika nerazumijevanja oko stanja u poljoprivredi i ruralnoj privredi je izostanak krupnih  strukturnih  promjena u   bazičnoj poljoprivrednoj proizvodnji (koja je doživjela trodecenijski slom), a ne na područja birokratskih ograničenja u regulaciji trgovine, zaštite životne sredine, tržišta rada i finansijskih usluga, kao glavnih obilježja svih neoliberalnih projekata u svijetu zapadnog kapitalizma.

Poljoprivreda i ruralna privreda kod nas su toliko složen privredni i ekonomsko- socijalni  organizam da, kada bi skupili svu crnogorsku pamet iz ove oblasti na jedno mjesto, ne bi bila dovoljna da otvorimo ,,gvozdena” vrata rješenjima decenijama nagomilanih problema i krenemo putem kojim odavno koračaju zemlje razvijene Evrope! Kod nas su posve  krivo  shvaćeni postulati neoliberalizma u bazičnoj poljoprivrednoj proizvodnji na selu, zato imamo stanje kakvo imamo. Nadalje, kod nas predugo  traje nedostatak ozbiljnijih promjena u sistemu  budžetiranja poljoprivrede i sela (nema valjanih projekata zbog čega nam stoje neiskorišćena bespovratna sredstva), uz puno jaču  n a m j e n s k u  kontrolu i sistemsku podršku,  regionalnom razvoju u oblasti infrastrukture, razvoja, proizvodnje hrane i seoskog turizma.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo