Povežite se sa nama

INTERVJU

DARKO STIJEPOVIĆ, DIREKTOR NVO CENTAR ZA RAZVOJ DURMITORA: Ekološka Crna Gora je fatamorgana

Objavljeno prije

na

Ekološka Crna Gora bila je prevara i kada je lansirana ideja ekološke države, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru

MONITOR: Ovih dana dogodilo se više ekoloških incidenata u Crnoj Gori: zamućene su rijeke Tara i Svinjača, zapaljene  stotine guma na Ćemovskom polju, da nije bilo protesta građana bili bi izgrađeni  bungalovi u Nacionalnom parku Durmitor … Šta to govori  državi Crnoj Gori?

STIJEPOVIĆ: Ekološki incidenti sa paljenjem guma i zamućenjem Tare su ugrožavanje zdravlja ljudi  koji su u nadležnosti inspekcijskih službi. One ne rade, jer je cijela država korumpirana i ne može se očekivati da rade organi koji su „mač države“ jer se korupcija manifestuje prvo u krahu inspekcijskog nadzora. Ovi incidenti su minorni fenomeni daleko većeg ugrožavanja i trovanja životne sredine koji nema epilog. Na primjer, Durmitor je devastiran divljanjem (ne samo na Crnom jezeru) koje je u suštini ugrožavanje životne sredine i građani pokušavaju da stanu na put survavanju ljudskosti i da principe zajedničkog života sačuvaju od uništenja. Uslov zajedničkog života je doveden u pitanje tj. shvatanje zajedničkog dobra koje je u srži ekološke paradigme. Država Crna Gora, kako vi kažete ekološka, je fatamorgana koja nas vodi u propast ako se pravimo da ne vidimo laž.

MONITOR: Crna Gora je postala najveća evropska kanta za smeće, kazao nam je svojevremeno naučnik Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi. Je li u pravu?

STIJEPOVIĆ: Kada se pogleda odnos prema svemu zajedničkom kao uslovu opstanka ljudi u grupi i na jednom mjestu Crna Gora pokazuje ogroman deficit razumijevanja značaja društvenog dogovora kao temelja zajednice i dominaciju sebičnosti i egoizma. Izraz toga je Hajdukovićeva najveća evropska kanta za smeće. Bilo đe da se pređe crnogorska granica odmah se uoči upravo granica u odnosu prema otpadu i smeću u prostoru koji vas okružuje. Čovjek se osjeća kao da ulazi u državu đe ne postoji komunalna infrastruktura, kao da se obreo u nekoj afričkoj zemlji. Mi jesmo evropski budžak.

  MONITOR: Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka, ali aktuelnu vlast to ne zabrinjava. 

STIJEPOVIĆ: Jeste da ima mnogo crnih tačaka koje su ostale iz perioda industrijskog razvoja, ali najcrnje tačke su one koje nastaju sada i koje devastiraju resurse kao što je dolina Tare kod Mateševa. Mi nemamo sličnu vizuru i prekrasnu pejžanu ljepotu kakva je ta dolina kod Mateševa. Ne možemo to ničim nadomjestiti, to smo izgubili za života našijeh. To je crna tačka. Golema saobraćajnica je, slično nekadašnjim jalovištima, zanemarivanje opšteg dobra i popuštanje pohlepi i težnja siromaha da se brzo i najjeftinije razvije, a to znači prebacivanjem na životnu sredinu smanje troškovi izgradnje objekta. Sada svi vidimo da se lako mogla izbjeći destrukcija. Naše elite su elite primitivizma, naše naučne elite su elite srednjovjekovlja, naše javno mišljenje je nezrelo i atavizmi izbijaju na svaku stranu. Zašto 30 godina nema odlučne reakcije kao alternative nije samo pitanje aktuelnoj vlasti već i aktuelnoj alternativi vlasti. Ekološka paradigma nije bila integrisana u alternativno mišljenje i alternativnu društvenu i političku opciju. Pritisak iz EU uslovio je ekološku remedijaciju, a što se tiče naše kritične mase društvenog pritiska na vladajuće strukture vidi se da toga nema. Cijena brzine industrijskog razvoja nekada se plaćala destrukcijom životne sredine, ali tridesetogodišnja ravnodušnost je pokazatelj pasivnosti i stagnacije cjelokupne društvene strukture i ne samo vladajuće. Eko alternativa nalazi uporište samo u neprofitnom sektoru i NVO, a jedva i u političkom organizovanju.

  MONITOR: Da li je Tara ugrožena?

STIJEPOVIĆ: Devastacija Tare je bila prepoznata u Deklaraciji o zaštiti rijeke Tare. I u vrijeme usvajanja Deklaracije, sporni dio teksta bio je devastacija ovog dijela u gornjem toku. Čak su pokušali da preko nekoliko NVO-a  izmijene taj dio i usvoje ono što bi omogućilo uništenje koje se danas desilo. Misle li da je prolazak ispod stubova vijadukata i mostova na dijelu đe se rijeka rađa atraktivan? Misle li da milioni tona otpada iz tunela i od radova na autoputu koji su bačeni u korito Tare na mjestu njenog rođenja atraktivno? Misle li da to remećenje njenog tijela, tamo đe se rijeka rađa, ne uništava cijelu sliku? Misle li da komadanje tijela, koje ga životno ne ugrožava, ne utiče na njegovu cjelinu? Pokušali su se opravdati svim mogućim skoro bizarnim floskulama ali zaludu, car je go.

  MONITOR: Koliko je Crna Gora zaista ekološka država? 

STIJEPOVIĆ:  Ekološka Crna Gora i kada je lansirana ideja ekološke države bila je prevara, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru. Mjesec dana poslije proglašenja ekološke države ti „ekolozi“, ti ekodržavotvorci, jurnuli su da raskomadaju Dubrovnik. Onda su se vratili iz pohoda i počeli da ponovo propovijedaju ekologiju. Ne ide. Više i ne proslavljaju Dan ekološke države, jer je provalija između ideje i stvarnosti preduboka.

 MONITOR: Žabljački DPS se nakon protesta zahvalio građanima na odbrani Crnog jezera, iako je DPS kreator uništenja tog dragulja prirode …

STIJEPOVIĆ: Stav žabljačkog odbora DPS-a je izuzetna reakcija i njihova podrška je dobrodošla. Ljude koji daju podršku ekološkim akcijama ne dijelimo prema partijskoj pripadnosti. Oduprijeti se partijskoj mašineriji je đavoljski teško i unošenje gledišta koje vodi računa o javnom dobru u politički kontekst je važno za ekološku paradigmu. Prvi put se jedan lokalni odbor DPS-a suprotstavio lihvarima u sopstvenim redovima i dao prednost interesu  zajednice kao cjeline. Iako je to malo kasno to je vjesnik promjene društvenog diskursa. Ko i mala dobra čini i velika će kad uzmogne, kazao je Marko Miljanov.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu, kako je  onda Crna Gora  otvorila  Poglavlje 27 za pristup Evropskoj uniji?

STIJEPOVIĆ: Otvaranje Poglavlja 27 nije vezano sa realnom situacijom na očuvanju životne sredine već sa proizvoljnim procjenama EU činovništva. Njih interesuje malo higijene i da se na granicama EU uspostavi sanitarni kordon, a ostalo je stvar političke konjukture. U vrijeme destrukcije na Tari, napada na najelitnije i najzaštićenije ekološke prostore, pripremu dalje gradnje svuda kroz urbanistička burgijanja, dezintegraciju institucionalne zaštite, zaobilaženje usvojenih regula i pravosudnu nepostojeću aktivnost te postavljanje svih mogućih barijera ekološkom aktivizmu EU telali o našim uspjesima u zaštiti prirode. Jasno je da je svako kovač svoje sreće i tu EU ne može nikome pomoći, a EU sprovodi svoje politike prema našoj  evropskoj zabiti nezavisno od realnog stanja u Crnoj Gori. Nekompetentnost i površnost ne interesuju eurokratiju, a korupcija nije strana ni evropskim čnovnicima. O tome najbolje govori 36 miliona tobožne pomoći za zaštitu životne sredine u CG koje je imalo efekta u životu stvarnih Crnogoraca koliko miš može ponijeti. Ne očekujte priznanje neuspjeha od eurokratije, jer za fijasko programa bi neko mogao odgovarati.

 

Zločin Vlade

MONITOR: Hoće li ,,suza Evrope” biti skinuta sa liste UNESCO-a? 

STIJEPOVIĆ: Vlada je viđela šta je uradila, ali sada je kasno. Kajanje ne pomaže. To što su opredijelili 5,5 miliona za studije koje će dalje preduprijediti ovakve zločine pokazuje da su shvatili. Gospodin Simović kaže ožiljci na Tari, jer ne može da kaže pravu riječ. Ali sve od doline đe se Tara rađa pa do Dunavske delte nema prirodne cjeline koja je prepoznata i pod zaštitom je UNESCO-a kao M&B (Man and Biosphere) rezervat i UNESCO World Heritage Site nešto niže u kanjonu. Nije isto zaštititi elitni prostor i zaštititi prostor koji je jednoobrazan i banalan. Ništa više ne znači ni ostanak ni izbacivanje iz UNESCO-ove zaštite. Dolina Tare na mjestu njenog rođenja je kanal Dunav-Tisa-Dunav. Planinsku rijeku su pretvorili u ravničarsku, a planinska rijeka je divlja ili nije planinska. „Zašto usahnu rijeka? Podigoh nasip da bih je sačuvao od izlivanja. Zato usahnu rijeka“. Zato i prepuče struna na harfi, zato se ugasi žižak, zato uvenu cvijet. Prepoznajete – Rabindranat Tagore.

 

Atmosfera vašarišta

 MONITOR: Jednom ste rekli da su skijanje i turizam u Žabljaku predstava Hamleta u Mrduši Donjoj. Šta  to znači? 

 STIJEPOVIĆ:  Skijanje i turizam u Žabljaku znači isto što i pokušaj izvođenja Hamleta u  Mrduši Donjoj. Ne postoje potrebni preduslovi za kvalitetan turistički teatar. Svi parametri pokazuju dno. Nekadašnji elitni centar izgubio je magiju turističke originalne i jedinstvene ponude i privlačnosti. Nekadašnji imidž koji se gradio decenijama više ne postoji. Hoteli su ruine ili su u pepelu, turistički smještaj je bizaran, turistička publika je najjeftiniji burek turista ili omladinac turbo avanturista. Turističkom ponudom smatraju prostačku atmosferu vašarišta, čengelama i bizarnom vožnjom na žicama iako je prostor prepoznat od UNESCO-a kao dragocjena svjetska baština, ali sada urnisan mišljenjem barbarogenija da su dorasli božanskom nadahnuću da unaprijede njegovo djelo. Skijanje nude na romantičnim praistorijskim žičarama skalamerijama, sklonim padu, sa brzinama kornjače i komforom kamenog doba. Turizam je postao borba staraca da dopune penzije izdavanjem kojeg kreveta, stanovništvo se istopilo, deklasirano je ekonomski, a radno najsposobnije i najvitalnije je otišlo u pečalbu. Kakva predstava turističkog Hamleta može biti u Mrduši Donjoj toj mahali sa ćorsokacima bez vode i struje na čijem nebu kruži lešinar developer da dovrši obrok koji se raspada?

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

HADŽEM HAJDAREVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: U BiH su fašisti u znatnoj mjeri u vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelne probleme bosanskohercegovačke države i društva prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći

 

MONITOR: Koji su najveći problemi u današnjoj Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Nema tog problemoskopa, niti nekog, da se našalimo, ovozemaljskog problemjera kojim bi se preciznije moglo “odrediti”, “klasificirati”, “izračunati” aktualne probleme bosanskohercegovačke države i društva! Ja te probleme prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći… Vlasti u Zagrebu i Beogradu, preko svojih naciziranih satelitskih ispostava u Bosni, bjesomučno, od disolucije Jugoslavije pa sve do danas,  ustrajavaju na mentalnoj i svakoj drugoj kolonizaciji bh. društva, a kad se tome doda razroko ideološko nejedinstvo, nesnalaženje,  stranačko politička cirkusanija onih bosanskih snaga koje se vole prikazivati patriotskima, onda to “razvlačenje pameti”, kako se živopisno izrazio jedan od đeneralskih ratnih zločinaca, kao da će trajati do Dana sudnjega. Kako nikad nisu “definirani” uzroci i posljedice agresorsko-genocidnih politika/ratova od 1991. do 1995. godine, ostavljena je mogućnost da se suksecivno reaktualiziraju mnogi socijalnopolitički i socijalnopsihološki problemi u Bosni i na Balkanu. Devedesete  su bile nastavak Drugoga svjetskog rata; nanovo su orgijali i četnici i ustaše. Sadašnje veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida, ignoriranje zločina i posljedica zločina, nije ništa drugo do prihvatanje fašizma kao vlastite nacionalne kulturne tečevine. Tako se ponašaju mnogi političari u Zagrebu, tako se ponaša vlast u Srbiji, tako se ponašaju njihovi profašistički sateliti u Bosni… To su najveći problemi države Bosne i Hercegovine!

MONITOR: Šta  BiH najviše nedostaje?

HAJDAREVIĆ: Osjećanje sigurnosti njenih građana. Mirovnim sporazumom skrpljenim u Daytonu nametnut je antigrađanski, naciokratski, idiotski koncept vlasti, u svemu, od politike do ekonomije, pa je dojučerašnjim ubicama, a koju godinu kasnije i “haškim pitomcima”, povjereno postdejtonsko “instaliranje vlasti”, čime je pometena normalnija i dugoročnija sigurnost bh. građanina. Pripadam onima koji su uvjereni da su granice države BiH na Drini, Savi, Uni visoke do nebesa, ništa njih nikad neće pomjeriti, ali nažalost svi ćemo prije pomrijeti,  negoli će bešćutne neonacističke protuhe ikada to shvatiti.

MONITOR: Jednom ste kazali da čovjek u Bosni više misli glavom nekog Beograda i Zagreba, neke Ankare, Moskve, Teherana, Brisela i Vašingtona nego glavom svoje države… 

HAJDAREVIĆ: To je jedan od fundamentalnih problema Bosne – ta drama “posuđenih identiteta”, ta (auto)kolonizacija svijesti, ti krvavoliki kleronacistički “uvjetni refleksi” naprema normalnog građanskoga života, ta usiljena pseudoznanstvena ideologizacija/mitologizacija i prošlosti i budućnosti… Često glava čovjeka u Bosni nije u državi u kojoj živi, nije u društvu iz kojeg potječe, nego je u nekom Beogradu, Zagrebu, nekom Istanbulu, Teheranu, Moskvi, Washingtonu… Morat će proći generacije i generacije, pa da se dekolonizira svijest razbosančenih dijelova bh. društva!

MONITOR: Nedavno je  grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca, među njima i Vi,  uputila otvoreno pismo institucijama BiH u kojem  navode – potvrdite da BiH nije više pašaluk u kome se bespogovorno izvršavaju naredbe iz Stambola. 

HAJDAREVIĆ: Potpisujem i borim se za sve ono što uzdiže dostojanstvo zemlji Bosni i državi Bosni i Hercegovini. Nadam se da do izručivanja političkih neistomišljenika Turskoj, ili onih koji se etiketiraju takvima, neće doći… Dogodi li se, bio bi to veliki bosanski poraz i strašna sramota bosanskohercegovačke političke i svake druge pameti!

MONITOR: Šta bi BiH donijelo članstvo u EU ?

HAJDAREVIĆ: Mnogo bi šta dobroga. Prije svega, osjećali bismo se sigurnije. I u osobnom i u kolektivnom smislu. To bi donijelo veću zaštitu od bešćutnih, lakomih, kolonijalistički raspoloženih susjeda. Doprinijelo bi procesu postupne denacifikacije. Mirnije bismo lijegali u postelje i horniji dočekivali jutarnje sunce.

MONITOR:  U BiH se, kažu mnogi, danas najmanje čuje glas antifašista. Zašto?

HAJDAREVIĆ: Pa zato što je BiH država gdje su fašisti, u znatnoj mjeri, danas u vlasti! Dodatno je tragična činjenica da je Bosna najstradalničkiji prostor i u vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme agresorskog komšijskog fašizma devedesetih godina prošloga vijeka! Ali, ipak, čuje se glas antifašista, nije da se ne čuje, ne dao Bog da se ne čuje!

MONITOR: I dalje na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju. Čemu to vodi? 

HAJDAREVIĆ: To vodi u daljnji društveni haos, u kontinuiranu, naciokratski dirigiranu ”strategiju haosa”, u neprestani strah i nesigurnost, vodi u produbljivanje bijede i siromaštva, vodi u masovno iseljavanje mladih sa svih prostora nekadašnje jugoslavenske državne zajednice!

MONITOR: Radite u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu. Često se polemiše o tome kakvim jezikom govore Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Hrvati…

HAJDAREVIĆ: Jezik je žalosno ispolitiziran. Mada, valja znati, jezik je i jedno od ponajvažnijih političkih a ne samo komunikacijskih, edukacijskih, kulturnih, memorijskih i ostalih  životnih pitanja… Prihvatimo li opću civilizacijsku istinu da je pitanje jezika pitanje elementarne čovjekove slobode, onda je razumljivo da je on za jedne bosanski, ili crnogorski, ili hrvatski, ili, za neke, srpski jezik… Za mene, lično, u BiH svi govore jednim jezikom, i ja ga osjećam, čujem, čitam kao bosanski jezik, ali, kako je jezik najuže vezan za čovjekovu slobodu, onda nema nikojeg razloga da mi smeta  da neko u BiH kaže kako se njegov jezik zove srpski ili hrvatski jezik. Je li na onom čuvenom Bečkom dogovoru od 28. maja 1850. godine bilo ijednog Crnogorca, ijednog Bošnjaka? I Bosna i Crna Gora bile su izvan i Austro-Ugarske monarhije i tadašnje srpske kneževine. Koji su to životni prostori u srednjojužnoslavenskim govorima poslužili tadašnjim kodifikatorima nekog zajedničkog standarnog jezika? Pogledajte u geografsku kartu Balkana! Oni koji niječu ime bosanskoga i ime crnogorskoga jezika zapravo se osjećaju nesigurnima u vlastitom jezičkom identitetu!

MONITOR: Izjavili ste da su lingvisti na Balkanu danas ponajveći nacionalisti. 

HAJDAREVIĆ: To je tako. Ako se nekome negira pravo na jezik i ime maternjeg jezika, negira mu se i pravo na život i na vlastito postojanje, posvaja mu se nacionalna memorija, otima kultura, historijsko sjećanje, sve… To je fašizam!

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi u Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Stanje je vrlo neuređeno, često nacionalistički “usmjereno”, nesređeno, jadno. BiH je jedina država u Evropi koja nema državno ministarstvo za kulturu. Zato je BiH, kad su u pitanju institucije kulture, danas najzapušteniji prostoru Evropi. Ovdje, kao i na mnogim dijelovima Balkana, kultura nije, primarno, u funkciji kultiviranja, uzdizanja, spajanja, zdrave kulturne interakcije, nego je u funkciji nabildavanja “nacionalnih mišića” i, najčešće, mozaik živopisnih samolagarija o sebi, a sve prema projiciranim epskoguslarskim matricama i “natpjevavanjima”.

MONITOR: Objavili ste preko dvadeset pet knjiga. Kakve su šanse u BiH da pisac objavi novi rukopis i koliko se uopšte danas  čitaju knjige? 

HAJDAREVIĆ: Ja imam sreću da imam prijatelja koji ima izdavačku kuću i štampariju. Riječ je o sarajevskoj “Dobroj knjizi”. Inače, šanse za objavljivanje rukopisa su vrlo ograničene. Tu su na posebnom nesretnom udaru mladi talentirani autori. Neki tzv. kantonalni i entitetski ministri za kulturu u BiH više se ponašaju kao osioni blagajnici negoli kao kulturotvorni stratezi. Decenijama nas u Bosni guši i teror amaterizma. Pa, ipak, u cijelome ovom haosu, probije se i mnogo važnih, velikih književnih djela. Smio bih ustvrditi da se u Bosni ovih godina ispisuje jedna od najvećih književnosti u Evropi, pitanje je samo kako to na kvaltetan način prepoznati i prezentirati. Inače, prestalo me boljeti sve slabije nečitanje knjiga. Kome se ne čita, ima svoje ustavno i građansko pravo biti ograničen i biti glup!

 

Aluminij – tipična naciokratska priča 

 

MONITOR: Afera mostarski Aluminij trenutno je jedan od najaktuelnijih događaja u BiH …

HAJDAREVIĆ: Mostarski Aluminij je tipična naciokratska priča! Ovih dana svi pričaju o Aluminiju, a samo u Mostaru je, od vremena agresije na Bosnu do danas, propalo mnogo, možda i značajnijih privrednih giganata, kakvi su Soko, Hepok, Fabrika duhana Mostar, Pamučna industrija Đuro Salaj, Tvornica kompresora, GP Hercegovina. Samo je Aluminij zadržan da funkiconira kao “zlatna koka” partijsko-nacionalističkog kriminala u režiji jedne od nacionalističkih, antibosanskih partija – HDZ-a. Nije stradao ni jedan kooperant Aluminija u Hrvatskoj ili BiH, stradao je samo Aluminij, stradalo je, zapravo, nekoliko stotina porodica koje su vjerovale u Aluminij i u partitokratnu, antigospodarsku hadezeovsku priču i politiku. Pogledajte ko sad pregovara o Aluminiju. Lider nacionalističke političke stranke koja je uništila Aluminij! To je posao za ekonomske stručnjake, ali i za policiju, tužilaštva, sudove, proceduru prava i zakonitosti…

MONITOR: Hrvatski mediji tvrde da je aktuelna bošnjačka politika “iz osvete” uništila Aluminij.

HAJDAREVIĆ: Bošnjaci, ni koju deceniju iz Daytona, nisu mogli ni primirisati “Aluminiju”. Čak je finansijskoj policiji zabranjivan ulazak. Tzv. privredni gigant bio je organiziran po mjeri hadezeovske naciokracije i kriminala pod zašitom “nacionalnih interesa”. U pitanju je pljačkaški interes lokalne, mafijaške klike unutar HDZ BiH.

 

Klerofašizam je balkansko zlo

 

MONITOR: Školovali ste se i na sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj medresi. Da li se u BiH i u našem regionu manipuliše vjerom?

HAJDAREVIĆ: Itekako se manipulira vjerom. I svi manipuliraju vjerom. Pokazalo se da je nacionalistički konfesionalizam na Balkanu više antivjera negoli ikakva vjera. Devedesete godine su svjedočile da su mnogi tzv. duhovnici bili promotori i zaštitnici zločina. Klerofašizam je najozbiljnija prijetnja budućnosti svih naših prostora. Klerofašizam je  zlo u kojemu su pozivi na Boga i vjerske svetinje u službi najperverznijega mogućeg sataništva. Koliko se u socijalističkoj Jugoslaviji pretjerivalo u službenom odnosu prema vjeri i instituciji vjere kroz crkve i druge vjerske zajednice, danas se otišlo u još opakiju krajnost – nacionalistički konfesionalizam je postao “mjera svih stvari”, a Bog i citati iz svetih knjiga opadaju s licemjernih propovjedničkih usana poput natruhla lišća, ili uprazno vise po uzdignutim, podnebesnim tornjevima.

                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ENVER KAZAZ, KNJIŽEVNIK I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U  SARAJEVU: Talac borbe tri nacionalizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih političkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok

 

MONITOR: Prošle sedmice navršilo se deset mjeseci od izbora u BiH. Kakvi su rezultati aktuleni vlasti u tom periodu?

KAZAZ: Nove vlasti, zapravo, nema, osim u nekoliko kantona i u Republici Srpskoj. Pregovori oko njenog formiranja su zapeli oko članstva BiH u NATO-u. Hoće li Predsjedništvo BiH podržati novog mandatara Vijeća ministara iz Dodikovog SNSD-a, još uvijek se ne zna. Ali, može se već sada reći da je BiH u pregovorima oko formiranja vlasti zakočena na svom putu u NATO, jer je Bakir Izetbegović popustio pred Dodikovim zahtjevima i pristao na reduciranje Godišnjeg akcionog plana koji je uslov da ta vojna alijansa počne razmatrati uslove za prijem BiH u svoje članstvo. To znači da će BiH u narednom periodu biti primorana da pravi ustupke republičkosrpskim oligarhijama kad je u pitanju članstvo u NATO-u.

Dobra vijest iz BiH je da Vlada Kantona Sarajevo, formirana u složenoj koaliciji bez Izetbegovićeve nacionalističke SDA, radi odličan posao. Ona je uvela niz principa transparentnosti, odgovornosti i poštenja, a u nekim privrednim i ekonomskim mjerama pokazala zavidnu razinu efikanosti.

Kantoni pod kontrolom HDZ-a nisu formirali vlast, jer ta stranka na čelu sa Draganom Čovićem vodi borbu protiv SDA oko promjena izbornog zakona, tražeći da se tobožnjim etničkim legitminim predstavljanjem uvedu takve odredbe izbornog zakona prema kojemu će pripadnici svake od etnija moći glasati samo za svoje predstavnike. Jednostavno rečeno, HDZ računa da se na izbore izlazi s etničkim trakama oko ruke.

Sve u svemu BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih poltičkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da u BiH vladaju interesne krimi-etno grupe i da građani žive između straha i strepnje…

KAZAZ: Da, ta upozorenja imaju realne osnove, jer tri nacionalističke partije organizirane su kao tajkunski etnički karteli koji su privatizaciju pretvorili u pljačku društvene, tj. državne imovine, a institucije sistema poimaju kao sredstva za svoje bogaćenje.

Istodobno s tim nacionalizam razvija naracije o stalno nadolazećim sukobima, pa BiH živi, kako bi Ivan Lovrenović rekao, u stanju nezavršenog rata. A to znači da su sukobi s vojnog prebačeni u političko polje, te da naracija o njima služi kao maska za kriminal, korupciju, nepotizam i formiranje klase tajkuna koji su preko noći postali milioneri.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Treba nam ubrzanje reformi koje će osnažiti ugled pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast

 

MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u  radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i  da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene? 

SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva,  da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.

Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente  uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.

Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.

MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u  kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu? 

SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.

Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo