Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVAN DIVJAK, PENZIONISANI GENERAL ARMIJE RBiH: Optužene za ratne zločine slave kao heroje

Objavljeno prije

na

Desna noga vlasti u BiH je preko Drine, lijeva noga je preko Save, a tijelo se koprca da sačuva državnost. Zato, veoma dobro funkcionišu „etničke“ zajednice

 

MONITOR: Prije 27 godina, petog aprila 1992. godine, počela je opsada Sarajeva, najduža opsada jednog grada u novijoj istoriji svijeta. Molim Vas da ukratko iznesete najbitnije podatke o tom događaju i žrtvama.

DIVJAK: Opsada je trajala 1.425 dana. Ubijen je 11.541 građanin. Prvi korpus (sarajevski) imao je 6.500 poginulih. Preteruje se brojka ubijene dece – ona je do 1.000. Ova preterivanjaničemu ne služe, tako ja mislim. Za vreme opsade prosečno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Haški tribunal zbog terorisanja građana Sarajeva  krivim proglasio Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, Ratka Mladića i Radovana Karadžića).

MONITOR: Je li Vas rat u Sarajevu iznenadio poslije pedeset godina mira i zajedničkog života u Jugoslaviji?

DIVJAK: Iznenadila su me događanja u Sloveniji i Hrvatskoj zato što je JNA izvršila napad na republike koje su bile sastavni deo SFRJ. Nisam verovao u pretnje predsednika SDS Karadžića – da ako muslimani dobiju državu da će to biti put smrti i da će nestati jedan narod. Nisam verovao u rat s obzirom na stav ZAVNO BiH-a 1943. – da BiH nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska već da je i srpska, i hrvatska i muslimanska.

Nisam verovao ni u rat u Sarajevu, jer je Sarajevo simbolizovalo jednistvo u različitostima, temeljilo se na bratstvu i jedinstvu i imalo je oko 10 odsto mešovitih brakova. Bejah naivan do boga!

MONITOR: Sarajlije su se tokom opsade se širom svijeta pročule po solidarnosti i ljudskoj toplini.

DIVJAK: Na veliku žalost Sarajlija i doživljenu tragediju i svijet nije na jednak način doživeo tragediju njegovih  građana. Poražavajuće je bilo da su mnogi novinari diljem sveta sa Pala i Beograda pisali pamflete o događanjima često navodeći da su muslimani izvodili diverzije na građane (Ferhadija 27. maj 1992, Markale 05.02.1994, Markale 28. 08. 1995) da bi svetska javnost optužila Srbe za ubijanje muslimana u Gradu. Tačno je da su Sarajlije, svojom odlučnošću da odbrane svoje porodice, vlasništvo, pravo na život, bile simbol otpora ovovremenom fašizmu, ali to nije doprlo do glava onih koji upravljaju životima ljudi na zemaljskoj kugli. „Veliki“ za šahovskom tablom dozvolili su blokadu Sarajeva tri i po godine. Svih ovih 27 godina pitam se zašto nisu zaustavili oružane sukobe već 1991. godine kada je rat buknuo u Hrvatskoj. Građani Sarajeva su zahvalni ljudima dobre volje, humanistima, koji su zajedno uz njih provodili dane i mesece u opkoljenom Sarajevu kao moralna snaga i bili glasnogovornici istine – ubijani su deca, žene, nemoćni – zbog čega – nije bilo odgovora. Vojnici su odbranili grad. Žene Sarajeva su ga sačuvale. A duhovni otpor je bio snažniji od svega.

MONITOR: Je li tačno da je na početku opsade Aleksandar Vučić, kao mladi četnik, pucao na Sarajlije i Sarajevo?

DIVJAK: Ja nemam saznanje o boravku Vučića na položajima srpske vojske na obroncima Grada, ali znam da je u toku rata bio na Palama. Još i danas mi je sveža poruka Vučića kada je u „sukobima“ u Srebrenici izjavio – za jednog Srbina treba pobiti 100 Muslimana. Znam da je vojvoda (!) Šešelj bio na Jevrejskom groblju i da se hvalio da je pucao. Tog dana je ubijena samo jedna osoba, kažu srpske nacionalnosti. Ispade da je ubio Šešelj.

MONITOR: U svom dnevniku ste naveli  da javno morate da posvjedočite o zlu kako biste pomogli ,,da neljudi budu osuđeni za strašne zločine”. Kako stvari stoje sa osudama zločinaca?  

DIVJAK:Gospodin Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog tribunal za bivšu Jugoslaviju, izjavio je da se trenutno vodi 3.000 postupaka za podizanje optužnica. Za mene je značajnije da Republika Srbija, Vučić i vlada, a posebno vodeće političke ličnosti u Republici Srpskoj, ne prihvataju da se dogodio genocid nad muslimanima u Srebrenici, u Višegradu, Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu. Neshvatljivo je da Parlament BiH nije usvojio deklaraciju Evropskog parlamenta iz 2006. o genocidu u Srebrenici, jer su srpski parlamentarci odbili da glasaju za nju. Optuženi za genocid, ratne zločine, narod iz koga potiču slave se kao heroji i branitelji „svog naroda“. Izvršioci zločina jesu osuđeni ali politike nisu, koje i danas ne odustaju od teritorijalnih pretenzijaprema BiH. Pročitali ste ovih dana kako predsjedavajući Predsjedništva Dodik ima viziju Srbije i sa delovima Crne Gore!!?

MONITOR: Prije pet godina niste pozvani na obilježavanje Dana Armije BiH iako ste bili jedan od prvih generala ARBiH i simbol odbrane Sarajeva. Da li i dalje nekome smeta general Divjak?

DIVJAK: Jovan Divjak i svi drugi koji sadašnjost i budućnost BiH vide kao građansku, sekularnu, Evropsku i NATO-vsku državu, jednakopravnih naroda, građana na temeljima Deklaracije o ljudskim pravima, nisu dobrodošli ni u Zagrebu, ni u Beogradu, ni u Sarajevu. Pružena mi je prilika da putem sredstava javnog informisanja govorim o društveno-političkim trendovima, o ratnim zbivanjima i da sam od velike većine građana podržan. Ekstremnom (srećom, manjem broju ljudi) delu sarajevske čaršije to smeta. To me još više snaži da istrajem u priči o BiH otvorenih vrata i širokog polja za sve koji vole i poštuju bosanskohercegovačku zajednicu, a kome to ne odgovara eno mostova na Drini i Savi i „allahimanet“!

MONITOR: Rođeni ste u Srbiji koja Vas optužuje da ste izdajnik srpskog naroda, ali  Sarajlije nisu zaboravile da ste u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. maja 1992. godine spriječili da ne dođe do većeg zločina od strane Teritorijalne odbrane RBiH…

DIVJAK: Da, rođen u Beogradu, u bolnici, ali otac je bio učitelj u Šuvajiću, Srbija, na obali Dunava, inače poreklom iz BiH. Jedan je od glavnih likova – Dule Dabić, hajduk, iz Bosanske Krupe, u knjizi Branka Ćopića. Živim u Sarajevu od 1966. U braku sam bio 57 godina, supruga mi je umrla pre dve godine. Za dobre ljude sam dobar, za one druge sam „izdajica srpskog naroda“ i „ratni zločinac“. A ja sam slobodan, nezavisan, sretan i zaljubljen. Pojam „zaljubljen“ je veoma širok – u ljude, u pravdu, u prirodu, u pozorište, u muziku, u Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, i zašto ne – u Crnu Goru. Eto me vama na čašu dobre loze. Mnogi vaši sugrađani kada me sretnu u Sarajevu na ulici pozdrave me i prave selfie. Izjašnjavao sam se kao Srbin, bio je „hit“ izjašnjavati se kao Jugosloven, a od 8. aprila 1992. izjašnjavam se kao Bosanac i Hercegovac. U Ustavu BiH navode se tri konstitutivna naroda (Srbi, Bošnjaci, Hrvati) i ostali. U tom košu „ostali“ sam i ja i vi braćo Crnogorci, građani BiH. Pa Vuk Drašković rekao je u jednom intervjuu povodom mog hapšenja u Beču – „Jovo je sačuvao moralni lik Srba!“.

MONITOR: Kakve su šanse BiH za ulazak u NATO i EU?

DIVJAK: Željena budućnost BiH je članstvo u NATO-u i Evropska unija. Kočničari ovoga su političke strukture  Republike Srpske, delimično od hrvatske.  Uticaj na ove stavove, direktan i indirektan imaju  političke ličnosti iz Srbije, kaže se (?!) pod uticajem Rusije. Ja bih voleo, što pre da se Federacija stavi u puni kapacitet – ukidanje kantona i ustanovljenje nekoliko regija koje se zasnivaju na ekonomskim, prirodnim, kulturnim sadržajima, a ne prema nacionalnoj strukturi. Jer sadašnja društveno-politička struktura je struktura za džabalebaroše. U državnim institucijama ima oko 29.000 državnih službenika sa prosekom plate od preko 1.500 KM (podsetimo da je prosek plate oko 890 KM). U poslednje četiri godine u BiH nije izgrađen ni kilometar koridora, a izgrađena je desetina privatnih hotela (priča se u većini se ne služi alkohol) i verskih objekata, a nijedno pozorište, koncertna dvorana. U Sarajevu dominiraju sportske kladionice i igre na sreću, a muzeji su na milost i nemilost od državnog budžeta.

MONITOR: Da li postoji opasnost da se opet zarati u BiH ?

DIVJAK:Zaoštreni su verbalni sukobi, propaganda – priča o mudžahedinima, okupljanje četnika u Višegradu (pre mesec dana), sve češće se čuje „za dom spremni“, Beograd i Srbija se nadmeću u kupovini oružja, Republika Srpska formira rezervnu policiju – sve ovo liči na ono 90-ih. Pa Makronu, predsedniku Francuske, sadašnje stanje liči na 30. godine prošlog veka. Za mene večitog naivca sve je ovo prazno zveckanje oružjem. Samo da rata ne bude, kako preključe u vijećnici u Sarajevu, otpeva hor od 600 dece iz Bosne i Hercegovine. Da, iz BiH!

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose BiH sa Hrvatskom i Srbijom?

DIVJAK:Obrnuto pitanje, kakav je odnos Beograda i Zagreba. Svakodnevno se mešaju u društveno-politički život BiH podržavajući nacionalističke tendencije „svog“ naroda. Bošnjačke vođe oslanjaju se na Erdogana, a on pod izrekom: „Alija je Bosnu dao u amanet Turskoj“ i ostvaruje neuporedivo jače ekonomske odnose sa Srbijom. Beograd i Zagreb neprekidno guraju trn u oko Bošnjacima i poglede bacaju na prljavštinu preko plota, a ne čiste ga u svom dvorištu.

Opet, naivni Jovan je uveren da je neargumentovano i neobjektivno razmišljati o oružanom sukobu. Mirovne snage (evropske i svetske) su na oprezu. Bilo šta da se desi ne „mrdam“ iz Sarajeva.  Kome nije priraslo srcu sretno mu putovanje i na Mars.

 

 

Neizvjesna budućnost

 

MONITOR: Koji su danas najveći problemi BiH i njenih građana?

DIVJAK: Najveća je neizvesnost o budućnosti, ekonomska situacija, verbalni sukobi, narastanje mržnje među mladima. Najveći problem je obrazovanje. Na sceni je 12 zakona o obrazovanju. Ako je Marks govorio da je „religija“ opijum za narod, za mene je obrazovanje „opijum za decu“! Deca u RS uče o građanskom ratu i agresiji NATO-a na Srbiju i Beograd, a ne govore o genocidu u Srebrenici. Bošnjačka deca uče o agresiji, genocidu, ali ne i o tome da je bilo ratnih zločina na strani odbrambeno- oslobodilačke armije. Nema nagoveštaja pomirenja ni iz jednog etničkog korpusa.

 

Nacionalno lideri uživaju u bogatstvu

 

MONITOR: Šta mislite o aktuelnoj vlasti u BiH?

DIVJAK: U vlasti koja nije ustanovljena ni šest meseci posle opštih izbora, koja je „skrojena“ od predstavnika tri „konstitutivna“ naroda nema jedinstvene vizije BiH. Desna noga vlasti je preko Drine, leva noga je preko Save, a telo se koprca da sačuva državnost. Zato, veoma dobro funkcionišu „etničke“ zajednice. Svaka ima svoj mit postojanosti,svoju istoriju/historiju/povijest, svoju zastavu, svoju proslavu „državnosti“ … ne znam šta sve nemaju. Nacionalni (nacionalistički) lideri uživaju u ličnom bogatstvu i siromaštvu svog plebstva. Hacijende nacionalnih vođa dominiraju nad kućercima 40 odsto nezaposlenih i nad 440 eura koje primaju zaposleni i 170 eura penzioneri.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

INTERVJU

DARKO STIJEPOVIĆ, DIREKTOR NVO CENTAR ZA RAZVOJ DURMITORA: Ekološka Crna Gora je fatamorgana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekološka Crna Gora bila je prevara i kada je lansirana ideja ekološke države, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru

MONITOR: Ovih dana dogodilo se više ekoloških incidenata u Crnoj Gori: zamućene su rijeke Tara i Svinjača, zapaljene  stotine guma na Ćemovskom polju, da nije bilo protesta građana bili bi izgrađeni  bungalovi u Nacionalnom parku Durmitor … Šta to govori  državi Crnoj Gori?

STIJEPOVIĆ: Ekološki incidenti sa paljenjem guma i zamućenjem Tare su ugrožavanje zdravlja ljudi  koji su u nadležnosti inspekcijskih službi. One ne rade, jer je cijela država korumpirana i ne može se očekivati da rade organi koji su „mač države“ jer se korupcija manifestuje prvo u krahu inspekcijskog nadzora. Ovi incidenti su minorni fenomeni daleko većeg ugrožavanja i trovanja životne sredine koji nema epilog. Na primjer, Durmitor je devastiran divljanjem (ne samo na Crnom jezeru) koje je u suštini ugrožavanje životne sredine i građani pokušavaju da stanu na put survavanju ljudskosti i da principe zajedničkog života sačuvaju od uništenja. Uslov zajedničkog života je doveden u pitanje tj. shvatanje zajedničkog dobra koje je u srži ekološke paradigme. Država Crna Gora, kako vi kažete ekološka, je fatamorgana koja nas vodi u propast ako se pravimo da ne vidimo laž.

MONITOR: Crna Gora je postala najveća evropska kanta za smeće, kazao nam je svojevremeno naučnik Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi. Je li u pravu?

STIJEPOVIĆ: Kada se pogleda odnos prema svemu zajedničkom kao uslovu opstanka ljudi u grupi i na jednom mjestu Crna Gora pokazuje ogroman deficit razumijevanja značaja društvenog dogovora kao temelja zajednice i dominaciju sebičnosti i egoizma. Izraz toga je Hajdukovićeva najveća evropska kanta za smeće. Bilo đe da se pređe crnogorska granica odmah se uoči upravo granica u odnosu prema otpadu i smeću u prostoru koji vas okružuje. Čovjek se osjeća kao da ulazi u državu đe ne postoji komunalna infrastruktura, kao da se obreo u nekoj afričkoj zemlji. Mi jesmo evropski budžak.

  MONITOR: Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka, ali aktuelnu vlast to ne zabrinjava. 

STIJEPOVIĆ: Jeste da ima mnogo crnih tačaka koje su ostale iz perioda industrijskog razvoja, ali najcrnje tačke su one koje nastaju sada i koje devastiraju resurse kao što je dolina Tare kod Mateševa. Mi nemamo sličnu vizuru i prekrasnu pejžanu ljepotu kakva je ta dolina kod Mateševa. Ne možemo to ničim nadomjestiti, to smo izgubili za života našijeh. To je crna tačka. Golema saobraćajnica je, slično nekadašnjim jalovištima, zanemarivanje opšteg dobra i popuštanje pohlepi i težnja siromaha da se brzo i najjeftinije razvije, a to znači prebacivanjem na životnu sredinu smanje troškovi izgradnje objekta. Sada svi vidimo da se lako mogla izbjeći destrukcija. Naše elite su elite primitivizma, naše naučne elite su elite srednjovjekovlja, naše javno mišljenje je nezrelo i atavizmi izbijaju na svaku stranu. Zašto 30 godina nema odlučne reakcije kao alternative nije samo pitanje aktuelnoj vlasti već i aktuelnoj alternativi vlasti. Ekološka paradigma nije bila integrisana u alternativno mišljenje i alternativnu društvenu i političku opciju. Pritisak iz EU uslovio je ekološku remedijaciju, a što se tiče naše kritične mase društvenog pritiska na vladajuće strukture vidi se da toga nema. Cijena brzine industrijskog razvoja nekada se plaćala destrukcijom životne sredine, ali tridesetogodišnja ravnodušnost je pokazatelj pasivnosti i stagnacije cjelokupne društvene strukture i ne samo vladajuće. Eko alternativa nalazi uporište samo u neprofitnom sektoru i NVO, a jedva i u političkom organizovanju.

  MONITOR: Da li je Tara ugrožena?

STIJEPOVIĆ: Devastacija Tare je bila prepoznata u Deklaraciji o zaštiti rijeke Tare. I u vrijeme usvajanja Deklaracije, sporni dio teksta bio je devastacija ovog dijela u gornjem toku. Čak su pokušali da preko nekoliko NVO-a  izmijene taj dio i usvoje ono što bi omogućilo uništenje koje se danas desilo. Misle li da je prolazak ispod stubova vijadukata i mostova na dijelu đe se rijeka rađa atraktivan? Misle li da milioni tona otpada iz tunela i od radova na autoputu koji su bačeni u korito Tare na mjestu njenog rođenja atraktivno? Misle li da to remećenje njenog tijela, tamo đe se rijeka rađa, ne uništava cijelu sliku? Misle li da komadanje tijela, koje ga životno ne ugrožava, ne utiče na njegovu cjelinu? Pokušali su se opravdati svim mogućim skoro bizarnim floskulama ali zaludu, car je go.

  MONITOR: Koliko je Crna Gora zaista ekološka država? 

STIJEPOVIĆ:  Ekološka Crna Gora i kada je lansirana ideja ekološke države bila je prevara, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru. Mjesec dana poslije proglašenja ekološke države ti „ekolozi“, ti ekodržavotvorci, jurnuli su da raskomadaju Dubrovnik. Onda su se vratili iz pohoda i počeli da ponovo propovijedaju ekologiju. Ne ide. Više i ne proslavljaju Dan ekološke države, jer je provalija između ideje i stvarnosti preduboka.

 MONITOR: Žabljački DPS se nakon protesta zahvalio građanima na odbrani Crnog jezera, iako je DPS kreator uništenja tog dragulja prirode …

STIJEPOVIĆ: Stav žabljačkog odbora DPS-a je izuzetna reakcija i njihova podrška je dobrodošla. Ljude koji daju podršku ekološkim akcijama ne dijelimo prema partijskoj pripadnosti. Oduprijeti se partijskoj mašineriji je đavoljski teško i unošenje gledišta koje vodi računa o javnom dobru u politički kontekst je važno za ekološku paradigmu. Prvi put se jedan lokalni odbor DPS-a suprotstavio lihvarima u sopstvenim redovima i dao prednost interesu  zajednice kao cjeline. Iako je to malo kasno to je vjesnik promjene društvenog diskursa. Ko i mala dobra čini i velika će kad uzmogne, kazao je Marko Miljanov.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu, kako je  onda Crna Gora  otvorila  Poglavlje 27 za pristup Evropskoj uniji?

STIJEPOVIĆ: Otvaranje Poglavlja 27 nije vezano sa realnom situacijom na očuvanju životne sredine već sa proizvoljnim procjenama EU činovništva. Njih interesuje malo higijene i da se na granicama EU uspostavi sanitarni kordon, a ostalo je stvar političke konjukture. U vrijeme destrukcije na Tari, napada na najelitnije i najzaštićenije ekološke prostore, pripremu dalje gradnje svuda kroz urbanistička burgijanja, dezintegraciju institucionalne zaštite, zaobilaženje usvojenih regula i pravosudnu nepostojeću aktivnost te postavljanje svih mogućih barijera ekološkom aktivizmu EU telali o našim uspjesima u zaštiti prirode. Jasno je da je svako kovač svoje sreće i tu EU ne može nikome pomoći, a EU sprovodi svoje politike prema našoj  evropskoj zabiti nezavisno od realnog stanja u Crnoj Gori. Nekompetentnost i površnost ne interesuju eurokratiju, a korupcija nije strana ni evropskim čnovnicima. O tome najbolje govori 36 miliona tobožne pomoći za zaštitu životne sredine u CG koje je imalo efekta u životu stvarnih Crnogoraca koliko miš može ponijeti. Ne očekujte priznanje neuspjeha od eurokratije, jer za fijasko programa bi neko mogao odgovarati.

 

Zločin Vlade

MONITOR: Hoće li ,,suza Evrope” biti skinuta sa liste UNESCO-a? 

STIJEPOVIĆ: Vlada je viđela šta je uradila, ali sada je kasno. Kajanje ne pomaže. To što su opredijelili 5,5 miliona za studije koje će dalje preduprijediti ovakve zločine pokazuje da su shvatili. Gospodin Simović kaže ožiljci na Tari, jer ne može da kaže pravu riječ. Ali sve od doline đe se Tara rađa pa do Dunavske delte nema prirodne cjeline koja je prepoznata i pod zaštitom je UNESCO-a kao M&B (Man and Biosphere) rezervat i UNESCO World Heritage Site nešto niže u kanjonu. Nije isto zaštititi elitni prostor i zaštititi prostor koji je jednoobrazan i banalan. Ništa više ne znači ni ostanak ni izbacivanje iz UNESCO-ove zaštite. Dolina Tare na mjestu njenog rođenja je kanal Dunav-Tisa-Dunav. Planinsku rijeku su pretvorili u ravničarsku, a planinska rijeka je divlja ili nije planinska. „Zašto usahnu rijeka? Podigoh nasip da bih je sačuvao od izlivanja. Zato usahnu rijeka“. Zato i prepuče struna na harfi, zato se ugasi žižak, zato uvenu cvijet. Prepoznajete – Rabindranat Tagore.

 

Atmosfera vašarišta

 MONITOR: Jednom ste rekli da su skijanje i turizam u Žabljaku predstava Hamleta u Mrduši Donjoj. Šta  to znači? 

 STIJEPOVIĆ:  Skijanje i turizam u Žabljaku znači isto što i pokušaj izvođenja Hamleta u  Mrduši Donjoj. Ne postoje potrebni preduslovi za kvalitetan turistički teatar. Svi parametri pokazuju dno. Nekadašnji elitni centar izgubio je magiju turističke originalne i jedinstvene ponude i privlačnosti. Nekadašnji imidž koji se gradio decenijama više ne postoji. Hoteli su ruine ili su u pepelu, turistički smještaj je bizaran, turistička publika je najjeftiniji burek turista ili omladinac turbo avanturista. Turističkom ponudom smatraju prostačku atmosferu vašarišta, čengelama i bizarnom vožnjom na žicama iako je prostor prepoznat od UNESCO-a kao dragocjena svjetska baština, ali sada urnisan mišljenjem barbarogenija da su dorasli božanskom nadahnuću da unaprijede njegovo djelo. Skijanje nude na romantičnim praistorijskim žičarama skalamerijama, sklonim padu, sa brzinama kornjače i komforom kamenog doba. Turizam je postao borba staraca da dopune penzije izdavanjem kojeg kreveta, stanovništvo se istopilo, deklasirano je ekonomski, a radno najsposobnije i najvitalnije je otišlo u pečalbu. Kakva predstava turističkog Hamleta može biti u Mrduši Donjoj toj mahali sa ćorsokacima bez vode i struje na čijem nebu kruži lešinar developer da dovrši obrok koji se raspada?

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I  LJEVIČARSKI AKTIVISTA IZ SPLITA: Fašizam itekako prisutan u Hrvatskoj, Srbiji i BiH

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fašizam se u ove tri države manifestuje kroz otvoreni revizionizam u vidu javne, istoriografske, pa i sudske rehabilitacije zločinaca i kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata, ali i kroz tvrdoglavo ustrajavanje na nacionalističkim politikama i odbrani ili potpunoj negaciji zločina koji su se dogodili u posljednjim ratovima devedesetih

 

MONITOR: Hrvatska se ovih dana našla u centru pažnje javnosti zbog pisanja slovenačkih medija da je hrvatska Sigurnosna obavještajna agencija (SOA) prisluškivala slovenačke zvaničnike.

MARKOVINA:Mislim da su sve te stvari prilično tragikomične. To vrijedi za sve afere u kojima se spominju obavještajne službe, ali i za činjenicu da se jedan svećenik spominje kao ključna osoba u svemu tome.

MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je u Briselu da nema informacija o aferi prisluškivanja u kojoj Slovenija proziva Hrvatsku da je špijunirala Slovence u procesu arbitraže i da treba voditi računa da se u Sloveniji održavaju izbori.

MARKOVINA: Općenito govoreći, odnosi između Hrvatske i Slovenije svih ovih godina po pitanjima razgraničenja, koja su u suštini marginalna, su na adolescentskoj razini. Od upornih periodičnih histeriziranja jedne i druge strane, do odbijanja da se izglasa svojevremeni dogovor dviju vlada, pa sve do arbitraže i svega što se uz nju vezuje.

MONITOR: A kad smo kod Slovenije šta Vi mislite o predlogu slovenačke stranke Levica da Slovenija ponudi politički azil osnivaču Vikiliksa Džulijanu Asanžu?

MARKOVINA: Mislim da je svaki takav prijedlog danas izgubio smisao, ali neovisno o tome činjenica da je Levica uspjela postati parlamentarna stranka i politički faktor u Sloveniji, ohrabruje. Jednako kao što ohrabruje način na koji u mandatu aktualne vlade koriste svoj utjecaj.

MONITOR: Vi ste predsjednik stranke Nova ljevica. Šta je Vaša stranka ostvarila na političkoj sceni Hrvatske?

MARKOVINA:Nova ljevica je osnovana u prosincu 2016. godine i od tada je imala priliku izaći isključivo na lokalne izbore u svibnju 2017., na kojima je postigla solidan i odličan rezultat. Na izbore smo izašli u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, pri čemu smo u Zagrebu u koaliciji s četiri sestrinske stranke dobili skoro osam odsto glasova i četiri mjesta u gradskoj skupštini, dok nam je u Splitu jako malo falilo da pređemo izborni prag u koaliciji Nove Ljevice i RF-a, jer smo dobili 4,40 odsto glasova. U međuvremenu smo stvorili nužnu infrastrukturu i konsolidirali zeleno-lijevi blok, u čijem sastavu (Možemo-Nova ljevica-Orah) upravo idemo na europske izbore, s ciljem da se ta suradnja nastavi i na parlamentarnim izborima. Kako sada stvari stoje, siguran sam da ćemo već na ovim izborima ostvariti zapažen rezultat, kao i  da ćemo na parlamentarnim ući u Sabor.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena? 

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo