Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

na

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj

desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

MONITOR: Koliko je najnovija „afera“ Predsjednika Hrvatske (ovog puta ne samo sa Premijerom već i sa Ustavnim sudom), te njegovo odbijanje da odustane od svoje (doduše ipak ne tako aktivne) kampanje za budućeg premijera, uticala na rezultat?

MARKOVINA: Prije svega, Milanović jeste puno izgubio s tim što nije podnio ostavku i izravno se kandidirao. Jer je ovako ispalo da je mobilizirao desnicu, tj. glasače Domovinskog pokreta, kojima se zapravo obraćao i s čijim vodstvom se moguće i dogovorio nešto uoči izbora, ali je i dalje zapravo najviše dobio od nekoć matičnih birača SDP-a, stranke koju je vodio i koja je zapravo sebe suspendirala u kampanji da bi promovirala njega. To je na koncu donijelo i do definitivne obustave razgovora SDP-a i Možemo o tzv. točkastoj koaliciji, zbog čega je u nekoliko jedinica u kojima je Možemo bio oko praga, ostao bez mandata i zbog toga su SDP i Možemo dobili 4-5 mandata manje, koje je ovako dobio HDZ. I inače mislim da je Milanović od pojave u politici teška štetočina i autentični tuđmanovac desničar koji je neprirodno vodio SDP i ostavio mnoge glasače te partije još uvijek potčinjenje njegovim likom i djelom.A što se tiče Ustavnog suda, on je tu u pravu. Riječ je o sudu izravno kontroliranom od strane HDZ-a, koji je donio čitav niz redikuloznih, ako ne i opasnih istupa i odluka u vezi izbora.

MONITOR: Zoran Milanović se oglušuje i o najnoviju postizbornu odluku Ustavnog suda da on ne može biti ni premijer ali ni mandatar. On predlaže „antikorupcijsku“ vladu što je, vjerovatno, dio pregovora koji su počeli…Ima li ikakve šanse da se formira vlada sa SDP-om?

MARKOVINA: Milanović je, da se ne lažemo, ove izbore na kojima je i sudjelovao i nije sudjelovao, spektakularno izgubio. Umnogome i zato što se nije izravno kandidirao, kao što sam već rekao. I on je kao takav upravo ispao iz igre, što je čak jučer potvrdio i predsjednik SDP-a Peđa Grbin. Mogućnost za takvu Vladu još uvijek postoji, ali je minimalna, a nju bi mogli sačinjavati SDP, Most, stranke regija i centra te kompletan manjinski blok. Brojčano ostvarivo, a realno teško.

MONITOR: Zaključak većine komentatora je da su desničar Ivan Penava i njegov Domovinski pokret posjednici „zlatne akcije“ pri sastavljanju nove vlade. Neki tvrde da je on ipak pragmatični desničar i da neće bez velikog dobitka pristati da podrži HDZ. Šta se može očekivati od Penave?

MARKOVINA: Prvo, bez obzira što je Penava formalno prvi čovjek Domovinskog pokreta, svima je jasno da je to Mario Radić. Kao što je svima koji prate jasno da su oni itekako nakačeni na ruski kapital i utjecaj. I da ima unutra raznih frakcija. No, sve se primarno svodi na to da je njihov ključni interes žestoki desničarski nacionalizam identičan devedesetima i da bi možda mogli pristati na sve drugo, samo da Milorada Pupovca i SDSS izbace iz Vlade. I sad, stvarno je moguće da Plenković, koji se upravo stavio na čelo HDZ-ove liste za izbore za Europski parlament početkom šestoga, ode u Bruxelles, a HDZ s nekim autentičnim desničarem na čelu, poput Ivana Anušića, formira otvoreno desničarsku Vladu s Domovinskim pokretom. No, protiv toga je već dvoje ljudi Mislava Kolakušića koji su ušli u Sabor u koaliciji s Domovinskim pokretom, a protiv te ideje su izgleda sve više i sve ostale partije, tj. otpor ideji ovakve Vlade raste kako se sve više otkrivaju programske stavke Domovinskog pokreta i što više, inače nesuvisli Penava, istupa u javnosti. Tako da, vidjet ćemo. Paradoks je da je Domovinski pokret s bitno lošijim rezultatom nego prije četiri godine, sada u puno boljoj poziciji.

MONITOR: Iznose se i  pretpostavke da bi Domovinski pokret uz materijalne, plasirao i svoje ideološke interese u vidu izbacivanja SDSS-a Milorada Pupovca iz pregovora, pa čak i zahtjeva za zabranom abortusa-oko kojeg već odavno postoje problemi…Ima li HDZ neki adut protiv Penavine očekivane „ofanzive“?

MARKOVINA: Kao što sam rekao maloprije, bez obzira na njihove materijalne interese ili političke veze s ruskim kapitalom, njihov primarni motiv i ljepilo je u antisrpskim sentimentima, sve drugo služi da zamagli tu činjenicu, koju nikakva nesuvisla objašnjenja kako im smeta samo Pupovac, a ne Srbi, ne mogu demantirati. HDZ je realno nemoćan. Jer, osim njih ne može više ni na koga računati u ovoj situaciji. Ostanu li pak manjine jedinstvene u tome da će nastupiti kao blok od osam zastupnika, a liberalne i regionalne stranke pri tome da neće s Domovinskim pokretom, od ove Vlade neće biti ništa. Most bi se sada samouništio da opet ode sa HDZ-om.

MONITOR: Lijevo-zelena koalicija Možemo koja upravlja Zagrebom, osvojila je deset mandata-prema dosadašnjim podacima. Koliko je njima pomoglo zagrebačko iskustvo-posebno kada se zna da stranke na vlasti obično lakše gube na popularnosti?

MARKOVINA: Možemo je čak u samom Zagrebu lošije prošao od očekivanog, što jeste posljedica teškoća u vladanju i činjenice da su sada vlast izvrgnuta kritikama. Međutim, prošao je i puno bolje nego na zadnjim parlamentarnim izborima jer su sada prepoznati kao relevantna opcija. Ali opet, kao što sam već ranije rekao, zbog tvrdokornog odbijanja da se povežu sa SDP-om, izgubili su barem 2-4 mandata. U dvije jedinice su prešli prag, ali im D’Hondt nije išao na ruku. U još dvije su bili blizu praga s oko četiri posto glasova, u jednoj su dobili više od devet posto a samo jedan mandat. Uglavnom, Možemo se ipak dokazalo kao nacionalno relevantna opcija i ima prostora za rast, što je dobro.

MONITOR: Nemački Bild tvrdi da je Andrej Plenković jedan od kandidata za predsjednika Evropske komisije, posle junskih izbora za Parlament EU. Dosta se i ranije spekulisalo o njegovim ambicijama usmjerenim ka vrhu EU. Može li ova vijest (potvrđena ili ne), uticati na postizborne kombinacije i položaj Plenkovića u HDZ i Hrvatskoj?

MARKOVINA: Plenković se nalazi u vrlo nezavidnoj poziciji da je pobijedio na izborima, ali da je realno ucijenjen od strane Domovinskog pokreta, a da mu je mimo toga koalicijski potencijal smanjen. Moja prva ideja, a vjerujem i njegova, bila je da dogovori suradnju s osam manjinskih zastupnika, zatim s regionalnim strankama i strankama centra te da preotme 2-3 zastupnika od desnice koliko bi mu ih u tom slučaju falilo. Ali čini se da je od regionalaca i liberala dobio odbijenicu, a da je Domovinski pokret kohezivniji nego što se činio. Stoga doista nije nemoguće da ode u Bruxelles i možda se zato stavio na čelo liste za Europski parlament.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo