Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLIV NOVCA IZ JAVNOG ZDRAVSTVA: Privatnicima se sve više priliva

Objavljeno prije

na

Fond za zdravstveno osiguranje je posljednjih osam godina izdvojio 20 miliona eura za privatne zdravstvene ustanove. Za bolnicu u Meljinama od 2005. godine 24, a za Institut u Igalu 33 miliona. Liječenje u inostranstvu plaćeno je 70,5 miliona eura.  Kada treba uložiti manje od pet miliona eura za izgradnju neophodnih klinika u javnom zdravstvu, čeka se pomoć međunarodnih institucija

 

Fond za zdravstveno osiguranje platio je posljednjih osam godina  20 miliona eura  privatnim zdravstvenim ustanovama (PZU) za liječenje pacijenata, koji nijesu zbrinuti u javnom zdravstvu za koje svakog mjeseca poslodavci plaćaju osiguranje državi.

Zakonom o zdravstvenom osiguranju od 2011. godine Fond potpisuje ugovore sa zdravstvenim ustanovama kako bi se smanjilo čekanje na preglede ili za zdravstvene usluge koje nijesu dostupne u javnim zdravstvenim ustanovama.

Iznos koji se iz budžeta izdvaja za PZU, kako pokazuju dokumenta, stalno raste, pa je od početnih 777 hiljada iz 2011/12. godine porastao na 6,7 miliona u prošloj godini.

Najviše novca dobija Specijalna bolnica Codra, vlasnika Dragice Perović-Ivanović i Zorana Ivanovića, koja je posljednje dvije godine dobila blizu osam miliona eura.

Trend povećanja izdataka nastaviće se tokom ove i sljedeće godine. Iz Fonda zdravstva kažu da su za period od aprila ove do 2021. godine potpisali ugovore sa 15 PZU. Spisak Fonda pokazuje koje zdravstvene usluge se ne obavljaju na vrijeme, ili se ne obavljaju u javnom zdravstvu: ,,Ambulantne oftalmološke usluge, usluge bolničke oftalmološke zdravstvene zaštite, usluge magnetne rezonance, pato-histološke usluge, usluge vantjelesne oplodnje”.

Ministar zdravlja Kenan Hrapović pohvalio se ranije da je  prvi put od 2010.  za ovu godinu odobren budžet za zdravstvo projektovan na osnovu realnih potreba i na nivou stvarne potrošnje. Za zdravstvo će se ove godine izdvojiti 32 miliona eura više nego lani, kada je bilo predviđeno 205 miliona. No, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, građani Crne Gore preko 40 odsto budžeta za zdravstvo, odnosno oko 100 miliona eura, daju za liječenje mimo sistema javnog zdravstva.

Definicija korupcije u zdravstvu obuhvata i namjerno slabljenje javnog zdravstva u korist privatnog i prelivanje novca građana u privatne džepove. Jedan od načina je i sve češći monopol privatnih ustanova u odnosu na javne, zbog nedostatka adekvatne opreme u javnom zdravstvu. Dešava se da se određeni testovi mogu uraditi samo kod privatnika, ili da pojedini aparati u KCCG ne rade. Kod privatnika neophodni  pregled, u zavisnosti od toga što se snima, košta od 150 do 450 eura.

,,Kako se u KCCG čeka duže od mjesec dana kod očnog, uputili su me kod privatnika. Kada sam nazvao privatnika, rekli su mi da mogu zakazati tek za mjesec i po – dva. Da li može prije, pitao sam. Može, ako platite pregled, rekli su mi”, jedna je od uobičajenih žalbi pacijenata. A sa tom praksom se suočavaju i doktori: ,,Zakazujemo pregled kod specijaliste u privatnoj ordinaciji i kompjuter izbaci termin tek za nekoliko mjeseci. Pacijent onda nazove tu ordinaciju, dogovori se da plati i zakaže pregled za par dana”.

Stručnjaci odavno izražavaju sumnju da PZU, čija je zarada uslovljena  brojem pacijenata i pruženih usluga, zbog profita ,,izmišljaju” bolesti, usluge ili rade nepotrebne dijagnostičke postupke. U Fondu tvrde da obavljaju kontrolu svih ispostavljenih faktura od strane privatnih zdravstvenih ustanova: ,,U informacionom sistemu su implementirani automatski kontrolni mehanizmi (da se može fakturisati samo ugovorena usluga po ugovorenoj cijeni i dr.),  kao i kroz kontrolu usaglašenosti ekonomsko finansijske dokumentacije sa medicinskom dokumentacijom”.

Ukoliko se kontrolom dokumentacije utvrdi da je fakturisana ugovorena usluga, a koja nije potkrijepljena odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, navode iz Fonda, ona se ne priznaje,  već se umanjuje faktura za neopravdano fakturisani iznos.

Pored novca koji se posljednih osam godina daje za PZU, Fond liječenje osiguranika plaća i Opštoj bolnici u Meljinama i Institutu Simo Milošević Igalo.

Prema dostupnim podacima Fonda u periodu od 2005. do 2018. godine, OB Meljine je iz budžeta Fonda dobila 24 miliona eura. Od 2008, otkada Meljinama upravlja Atlas grupa Duška Kneževića, iz Fonda je ovoj bolnici do 2018, uplaćeno preko 19 miliona eura. Epilog ove privatizacije je uvođenje stečaja.

Bolnica u Meljinama kupljena je za 25 miliona eura. Iz Atlas grupe tvrde da su za prethodnih 10 godina uložili 32 miliona eura, te da su o svom trošku finansirali funkcionisanje bolnice: ,,Izdvajali smo ogromne sume za  plate osoblja i redovno funkcionisanje bolnice u proteklih 10 godina,  zato što od naplaćivanja medicinskih usluga od Fonda zdravstva nije bilo moguće pokriti ni polovinu izdataka’’.

Strateška opredijeljenost vlasti ka privatizaciji zdravstva potvrđena je i najavljenom prodajom Instituta Simo Milošević. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer Duško Marković, je krajem marta ozvaničio početak pregovora o prodaji 56,4 odsto akcijskog kapitala Instituta, sa konzorcijumom koji čine češka kompanija Philibert.a.s. i crnogorska Vile Oliva d.o.o, biznismena Žarka Rakčevića. Oni su ponudili 10 miliona eura za kupovinu 56,48 odsto akcija i investicije od blizu 28 miliona eura.

Krajem ljeta ministarka ekonomije Dragica Sekulić izjavila je da je iz medija informisana da je blizu 26 odsto akcija Instituta, koje su bile u vlasništvu Vlade Srbije, kupio Žarko Rakčević. Pored prodatih akcija Vlade Srbije, koje su plaćene 2,9 miliona eura, crnogorski Investiciono-razvojni fond ima 23,65 odsto dionica, Vlada Crne Gore 19,19 odsto, Fond zdravstva 10,23 i Zavod za zapošljavanje 3,41 odsto…

Vlasnik akcija Fond za zdravstvo je u periodu od 2005. do 2018. Institutu na ime rehabilitacije osiguranika platio ukupno 33 miliona eura.

Dugoročni plan je privatizacija javnog zdravstva. Neposredno prije parlamentarnih  izbora 2016. tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, sada ambasador, obznanio je saradnju sa kompanijom sa Malte – Vitalis Global Healthcare (VGH). Ministar je tada najavio privatizaciju javnog zdravstva na period od 30 godina i ulaganje Maltežana od 375 miliona eura.

Ubrzo nakon toga, a pošto su izbori minuli, VGH se našla u središtu korupcionaške afere. Kada je buknula afera, u Ministarstvu zdravlja su rekli da o tome ne znaju ništa. Ministar Šegrt je izjavio da ,,svako o svom poslu ili obrazu treba da vodi računa”.
Po dolasku Kenana Hrapovića na čelo Ministarstva zdravlja, ugovor sa kompanijom VGH je stopiran. Razlog – nepoštovanje procedura.

Da se skroz nije odustalo, potvrda je memorandum o razumijevanju između Vlade Crne Gore i Steward Health Care International Limited iz maja prošle godine, opet neposredno prije lokalnih izbora u Podgorici. Potpisali su ga ministar zdravlja Kenan Hrapović i predstavnik kompanije Armin Ernst, koji je bio izvršni direktor Vitalis Global Healthcare. Mediji u Americi i na Malti kao reference ove američke kompanije navode i to što se ona našla u fokusu javnosti, nakon što je kupila bolnicu u gradu Kvinsu, u državi Masačusets, otpustila radnike, a zgradu i zemljište sa pogledom na okean prodala investitoru za izgradnju stanova za tržište, ostavljajući 100.000 žitelja bez zdravstvene zaštite.

,,Imajući u vidu da kompanija Steward do sada nije dostavila precizne analize niti konkretne projekte kao oblike saradnje, ranije potpisani memorandum do sada nije proizveo bilo koje pravno dejstvo, niti materijalna ili finansijska izdvajanja’’, kazali su iz Ministarstva zdravlja. Naglašavaju da čekaju da im se iz kompanije jave, pa će onda ,,opredjeliti dalje pravce djelovanja”.

Dosadašnje djelovanje rezultiralo je time da sadašnja vlast za 30 godina vladavine nije bila u stanju da igradi nijednu bolnicu. Ministar Hrapović za ovu godinu najavljuje izgradnju dvije klinike. Vrijednost  izgradnje i opremanja Klinike za infektologiju iznosi 8,3 miliona eura, finansiraće se iz granta sredstava Programa IPA 2018. u iznosu od 4,5 miliona, a dijelom iz budžetskih sredstava. Za Kliniku za mentalno zdravlje urađen je glavni projekat,  planirano je da košta 4,7 miliona eura, a ministar tvrdi da imaju pozitivne signale za gradnju iz međunarodnih institucija.

 

LIJEČENJE U INOSTRANSTVU (2010-2018): Plaćeno 70,5 miliona eura

 

Fond za zdravstveno osiguranje je za posljednjih devet godina platio 70,5 miliona eura liječenje osiguranika iz Crne Gore u inostranstvu. Najviše za liječenje u Srbiji, preko 50 miliona eura. Slijede Njemačka – 8,2 miliona; Turska 4,5 miliona; Hrvatska 1,8 miliona; Velika Britanija 1,4 miliona; Švajcarska milion eura; Francuska 792.555 eura, Italija 491.266; Slovenija 317.328 eura…

Predrag NIKOLIĆ

 

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Naš novac  DPNCG&Sindikata doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku EU kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.  Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Komentari

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti,  osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina

 

Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni  sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti,  još je na nivou projektnog zadatka. Kako su  saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano.  Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni  projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za  zaštitu životne  sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.

Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio  poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.

“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.

Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo  kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan  je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.

Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim,  cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.

Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje.  Za to bi bile neophodne  cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.

Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani,  ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta.  Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima,  kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati  sistemom za vodosnabdijevanje  objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.

Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi,  110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija  na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg  i kada.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada

 

Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.

Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane.  „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.

On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.

„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest  do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.

Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“

Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.

Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.

Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.

Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.

Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala  novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.

Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.

Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.

                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo