Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLIV NOVCA IZ JAVNOG ZDRAVSTVA: Privatnicima se sve više priliva

Objavljeno prije

na

Fond za zdravstveno osiguranje je posljednjih osam godina izdvojio 20 miliona eura za privatne zdravstvene ustanove. Za bolnicu u Meljinama od 2005. godine 24, a za Institut u Igalu 33 miliona. Liječenje u inostranstvu plaćeno je 70,5 miliona eura.  Kada treba uložiti manje od pet miliona eura za izgradnju neophodnih klinika u javnom zdravstvu, čeka se pomoć međunarodnih institucija

 

Fond za zdravstveno osiguranje platio je posljednjih osam godina  20 miliona eura  privatnim zdravstvenim ustanovama (PZU) za liječenje pacijenata, koji nijesu zbrinuti u javnom zdravstvu za koje svakog mjeseca poslodavci plaćaju osiguranje državi.

Zakonom o zdravstvenom osiguranju od 2011. godine Fond potpisuje ugovore sa zdravstvenim ustanovama kako bi se smanjilo čekanje na preglede ili za zdravstvene usluge koje nijesu dostupne u javnim zdravstvenim ustanovama.

Iznos koji se iz budžeta izdvaja za PZU, kako pokazuju dokumenta, stalno raste, pa je od početnih 777 hiljada iz 2011/12. godine porastao na 6,7 miliona u prošloj godini.

Najviše novca dobija Specijalna bolnica Codra, vlasnika Dragice Perović-Ivanović i Zorana Ivanovića, koja je posljednje dvije godine dobila blizu osam miliona eura.

Trend povećanja izdataka nastaviće se tokom ove i sljedeće godine. Iz Fonda zdravstva kažu da su za period od aprila ove do 2021. godine potpisali ugovore sa 15 PZU. Spisak Fonda pokazuje koje zdravstvene usluge se ne obavljaju na vrijeme, ili se ne obavljaju u javnom zdravstvu: ,,Ambulantne oftalmološke usluge, usluge bolničke oftalmološke zdravstvene zaštite, usluge magnetne rezonance, pato-histološke usluge, usluge vantjelesne oplodnje”.

Ministar zdravlja Kenan Hrapović pohvalio se ranije da je  prvi put od 2010.  za ovu godinu odobren budžet za zdravstvo projektovan na osnovu realnih potreba i na nivou stvarne potrošnje. Za zdravstvo će se ove godine izdvojiti 32 miliona eura više nego lani, kada je bilo predviđeno 205 miliona. No, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, građani Crne Gore preko 40 odsto budžeta za zdravstvo, odnosno oko 100 miliona eura, daju za liječenje mimo sistema javnog zdravstva.

Definicija korupcije u zdravstvu obuhvata i namjerno slabljenje javnog zdravstva u korist privatnog i prelivanje novca građana u privatne džepove. Jedan od načina je i sve češći monopol privatnih ustanova u odnosu na javne, zbog nedostatka adekvatne opreme u javnom zdravstvu. Dešava se da se određeni testovi mogu uraditi samo kod privatnika, ili da pojedini aparati u KCCG ne rade. Kod privatnika neophodni  pregled, u zavisnosti od toga što se snima, košta od 150 do 450 eura.

,,Kako se u KCCG čeka duže od mjesec dana kod očnog, uputili su me kod privatnika. Kada sam nazvao privatnika, rekli su mi da mogu zakazati tek za mjesec i po – dva. Da li može prije, pitao sam. Može, ako platite pregled, rekli su mi”, jedna je od uobičajenih žalbi pacijenata. A sa tom praksom se suočavaju i doktori: ,,Zakazujemo pregled kod specijaliste u privatnoj ordinaciji i kompjuter izbaci termin tek za nekoliko mjeseci. Pacijent onda nazove tu ordinaciju, dogovori se da plati i zakaže pregled za par dana”.

Stručnjaci odavno izražavaju sumnju da PZU, čija je zarada uslovljena  brojem pacijenata i pruženih usluga, zbog profita ,,izmišljaju” bolesti, usluge ili rade nepotrebne dijagnostičke postupke. U Fondu tvrde da obavljaju kontrolu svih ispostavljenih faktura od strane privatnih zdravstvenih ustanova: ,,U informacionom sistemu su implementirani automatski kontrolni mehanizmi (da se može fakturisati samo ugovorena usluga po ugovorenoj cijeni i dr.),  kao i kroz kontrolu usaglašenosti ekonomsko finansijske dokumentacije sa medicinskom dokumentacijom”.

Ukoliko se kontrolom dokumentacije utvrdi da je fakturisana ugovorena usluga, a koja nije potkrijepljena odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, navode iz Fonda, ona se ne priznaje,  već se umanjuje faktura za neopravdano fakturisani iznos.

Pored novca koji se posljednih osam godina daje za PZU, Fond liječenje osiguranika plaća i Opštoj bolnici u Meljinama i Institutu Simo Milošević Igalo.

Prema dostupnim podacima Fonda u periodu od 2005. do 2018. godine, OB Meljine je iz budžeta Fonda dobila 24 miliona eura. Od 2008, otkada Meljinama upravlja Atlas grupa Duška Kneževića, iz Fonda je ovoj bolnici do 2018, uplaćeno preko 19 miliona eura. Epilog ove privatizacije je uvođenje stečaja.

Bolnica u Meljinama kupljena je za 25 miliona eura. Iz Atlas grupe tvrde da su za prethodnih 10 godina uložili 32 miliona eura, te da su o svom trošku finansirali funkcionisanje bolnice: ,,Izdvajali smo ogromne sume za  plate osoblja i redovno funkcionisanje bolnice u proteklih 10 godina,  zato što od naplaćivanja medicinskih usluga od Fonda zdravstva nije bilo moguće pokriti ni polovinu izdataka’’.

Strateška opredijeljenost vlasti ka privatizaciji zdravstva potvrđena je i najavljenom prodajom Instituta Simo Milošević. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer Duško Marković, je krajem marta ozvaničio početak pregovora o prodaji 56,4 odsto akcijskog kapitala Instituta, sa konzorcijumom koji čine češka kompanija Philibert.a.s. i crnogorska Vile Oliva d.o.o, biznismena Žarka Rakčevića. Oni su ponudili 10 miliona eura za kupovinu 56,48 odsto akcija i investicije od blizu 28 miliona eura.

Krajem ljeta ministarka ekonomije Dragica Sekulić izjavila je da je iz medija informisana da je blizu 26 odsto akcija Instituta, koje su bile u vlasništvu Vlade Srbije, kupio Žarko Rakčević. Pored prodatih akcija Vlade Srbije, koje su plaćene 2,9 miliona eura, crnogorski Investiciono-razvojni fond ima 23,65 odsto dionica, Vlada Crne Gore 19,19 odsto, Fond zdravstva 10,23 i Zavod za zapošljavanje 3,41 odsto…

Vlasnik akcija Fond za zdravstvo je u periodu od 2005. do 2018. Institutu na ime rehabilitacije osiguranika platio ukupno 33 miliona eura.

Dugoročni plan je privatizacija javnog zdravstva. Neposredno prije parlamentarnih  izbora 2016. tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, sada ambasador, obznanio je saradnju sa kompanijom sa Malte – Vitalis Global Healthcare (VGH). Ministar je tada najavio privatizaciju javnog zdravstva na period od 30 godina i ulaganje Maltežana od 375 miliona eura.

Ubrzo nakon toga, a pošto su izbori minuli, VGH se našla u središtu korupcionaške afere. Kada je buknula afera, u Ministarstvu zdravlja su rekli da o tome ne znaju ništa. Ministar Šegrt je izjavio da ,,svako o svom poslu ili obrazu treba da vodi računa”.
Po dolasku Kenana Hrapovića na čelo Ministarstva zdravlja, ugovor sa kompanijom VGH je stopiran. Razlog – nepoštovanje procedura.

Da se skroz nije odustalo, potvrda je memorandum o razumijevanju između Vlade Crne Gore i Steward Health Care International Limited iz maja prošle godine, opet neposredno prije lokalnih izbora u Podgorici. Potpisali su ga ministar zdravlja Kenan Hrapović i predstavnik kompanije Armin Ernst, koji je bio izvršni direktor Vitalis Global Healthcare. Mediji u Americi i na Malti kao reference ove američke kompanije navode i to što se ona našla u fokusu javnosti, nakon što je kupila bolnicu u gradu Kvinsu, u državi Masačusets, otpustila radnike, a zgradu i zemljište sa pogledom na okean prodala investitoru za izgradnju stanova za tržište, ostavljajući 100.000 žitelja bez zdravstvene zaštite.

,,Imajući u vidu da kompanija Steward do sada nije dostavila precizne analize niti konkretne projekte kao oblike saradnje, ranije potpisani memorandum do sada nije proizveo bilo koje pravno dejstvo, niti materijalna ili finansijska izdvajanja’’, kazali su iz Ministarstva zdravlja. Naglašavaju da čekaju da im se iz kompanije jave, pa će onda ,,opredjeliti dalje pravce djelovanja”.

Dosadašnje djelovanje rezultiralo je time da sadašnja vlast za 30 godina vladavine nije bila u stanju da igradi nijednu bolnicu. Ministar Hrapović za ovu godinu najavljuje izgradnju dvije klinike. Vrijednost  izgradnje i opremanja Klinike za infektologiju iznosi 8,3 miliona eura, finansiraće se iz granta sredstava Programa IPA 2018. u iznosu od 4,5 miliona, a dijelom iz budžetskih sredstava. Za Kliniku za mentalno zdravlje urađen je glavni projekat,  planirano je da košta 4,7 miliona eura, a ministar tvrdi da imaju pozitivne signale za gradnju iz međunarodnih institucija.

 

LIJEČENJE U INOSTRANSTVU (2010-2018): Plaćeno 70,5 miliona eura

 

Fond za zdravstveno osiguranje je za posljednjih devet godina platio 70,5 miliona eura liječenje osiguranika iz Crne Gore u inostranstvu. Najviše za liječenje u Srbiji, preko 50 miliona eura. Slijede Njemačka – 8,2 miliona; Turska 4,5 miliona; Hrvatska 1,8 miliona; Velika Britanija 1,4 miliona; Švajcarska milion eura; Francuska 792.555 eura, Italija 491.266; Slovenija 317.328 eura…

Predrag NIKOLIĆ

 

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Naš novac  DPNCG&Sindikata doktora medicine, koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta Money Watch – Civilno društvo, čuvar budžeta, koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku EU kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.  Sadržaj teksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Komentari

OKO NAS

SEZONA NA ULCINJSKOJ RIVIJERI U PUNOM JEKU: Presudni kvalitet i lokacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudeći po zvaničnim podacima ova sezona na ulcinjskoj rivijeri je uspješna. Kvalitetni apartmani s visokim standardom usluge, uz normalnu cijenu, su puniji duže nego ranijih godina.Nakon nekoliko decenija, Ulcinj je, uz Budvu, najvažniji turistički centar Crne Gore. Nekontrolisani nastavak izgradnje stanova za izdavanje, ipak, prijeti

 

Na ulcinjskoj rivijeri u prvoj sedmici avgusta boravi za četvrtinu više evidentiranih turista nego u istom periodu prošle godine, saopšteno je iz lokalne Turističke organizacije (TO).

Broj registrovanih gostiju je nešto manji od 60 hiljada, a isto toliko je neregistrovanih. To znači da je polovina gostiju koja odmara u Crnoj Gori, smještena u Ulcinju.

U TO navode i da je naplata boravišne takse čak dva puta bolja nego 2018. Procjenjuje se da će se do kraja ove godine u kasu te institucije sliti oko milion eura, ali je to izuzetno skromno u poređenju sa Budvom đe će se, po toj osnovi, prikupiti oko 3,5 miliona eura.

Podaci sa međunarodnog prijelaza Sukobin-Murićan sa Republikom Albanijom pokazuju da on ostaje i dalje najfrekventniji granični prijelaz u državi. Naime, samo u julu granicu je prešlo oko 460 hiljada putnika, ili oko pet odsto više nego u istom mjesecu prošle godine.

Podsjetimo se da je ovaj prvi zajednički granični prijelaz u jugoistočnoj Evropi otvoren prije 17 godina i da je bilo planirano da njime prolazi oko pola miliona putnika godišnje. Upravo onoliko koliko je prošlo u julu i u prva dva dana avgusta!? Očekuje se da će u ovoj godini Sukobin preći 2,5 miliona putnika, pa je neophodno što prije krenuti u proširenje tog prijelaza, te otvaranje novih na potezu od Ade Bojane do Skadarskog jezera.

Dobra okolnost je svakako što je konačno završena rekonstrukcija treće dionice na putu od Ulcinja prema Sukobinu, pa turisti koji dolaze sa Kosova, Albanije ili Makedonije stižu do ulcinjske rivijere veoma dobrom saobraćajnicom.

Istovremeno je u Ulcinju proradilo preduzeće Parking servis, pa su gužve u saobraćaju u užem dijelu grada mnogo manje nego ranijih godina.

,,Dosta je urađeno na poboljšanju ponude, podignut je kvalitet usluga, samo na globalnim platformama za iznajmljivanje ima preko hiljadu objekata iz Ulcinja, pa je došlo i do promjene strukture gostiju”, kaže za Monitor direktor TO Fatmir Đeka.

Podaci TO pokazuju da gosti iz Zapadne i Centralne Evrope čine oko 30 odsto od ukupnog broja. ,,Njemaca, na primjer, ima 2,5 puta više nego u istom periodu prošle godine, što bi trebalo da znači da se vraćamo na turističku kartu Evrope, đe nam je po svim potencijalima i mjesto”, smatra Đeka i ističe da je prosječan boravak gostiju u hotelima u Ulcinju najveći u Crnoj Gori.

On dodaje da je i problema mnogo, ali da se lokalna vlast uz podršku državnih organa i institucija trudi da ih rješava.

,,Ono što već sada možemo zaključiti jeste da će svaka naredna sezona biti izazovnija i da će profitirati samo oni koji nude kvalitet uz prihvatljive cijene i imaju dobru lokaciju. Turizam prestaje da bude izvor brze i lake zarade. Mi smo na svjetskom tržištu i sve se tu mjeri drugačije. Svi traže sve bolju uslugu i upoređuju je sa drugima. Zato će trebati mnogo više znanja, rada i napora da se ulaže od strane svih u turističkom lancu, te državnih i opštinskih organa i institucija kako bi nam sezone bile uspješne”, kaže za Monitor stari turistički poslenik Ismet Karamanaga.

On ističe da se to najbolje može vidjeti na primjeru ulcinjskog Starog grada koji, kako tvrdi, doživljava pravu renesansu.

S druge strane, najgore će proći oni koji su turistima iznajmljivali neudobne sobe, krevete na spratove, tri ili četiri sobe na jedno kupatilo, te oni koji nemaju prostor za parkiranje vozila. Za njih je i najmanji minus u špicu sezone poziv na uzbunu. Kvalitetni apartmani s visokim standardom usluge, uz normalnu cijenu, su puniji duže nego ranijih godina.

Inače, na početku sezone najviše su negodovali oni koji su olako ušli u turistički biznis i uzeli skupe kredite koje su uglavnom ulagali u nekretnine. Samo za posljednje tri godine u Ulcinju je dograđeno oko 10 hiljada kreveta, a ukupan broj smještajnih kapaciteta niko sa sigurnošću ne može da navede. Procjene variraju od 120.000 do čak 250.000!? Samo u Štoju, u neposrednom zaleđu Velike plaže, ima oko 7.000 kuća. A rijetko koja ima manje od 15 ležaja, pa je računicu lako izvesti.

No, događaji na terenu pokazuju da se apartmanski balon nastavlja puniti iako Ulcinj ima izrazito lošu strakturu smještajnih kapaciteta. Jer, u hotelima je manje od tri odsto ležaja, što je neslavni rekord na nivou čitavog Mediterana.

Ono što je još gore i što dugoročno može da ugrozi ovu najvažniju privrednu granu jeste gradnja stanova za tržište koja je od prošle godine, uz blagoslov vlasti, ušla u ekspanziju u Ulcinju. Kao da trenutni stanovnici te opštine ništa nijesu naučili od Budve. A morali bi, ukoliko žele dobro sebi i budućim generacijama.

Sudeći po intenzitetu nelegalne gradnje u stoljetnom maslinjaku, u zoni morskog dobra ili na obalama Bojane, o činjenici da erozija uništava najveći resurs – ulcinjske plaže, o tome se ni ne razmišlja. Savezništvo kratkovidosti i pohlepe predstavlja najveći rizik po budućnost ovog grada.

,,Ciljevi koje smo sami sebi postavili Strateškim planom razvoja Opštine Ulcinj su održivi turizam, očuvanje destinacije i zadovoljstvo lokalnog stanovništva koje mora osjetiti dobrobiti od turizma. Mislim da na tome moramo istrajati”, kaže Đeka i najavljuje znatno veća ulaganja u infrastrukturne projekte koje će narednih godina podići ukupni nivo kvaliteta ponude u Ulcinju. To su, prije svega, novi hoteli, zatim konferencijski centar u kompleksu Holiday Village Montenegro sa oko 800 mjesta, rekonstrukcija vodovodne i kanalizacione mreže u koju će biti uloženo preko 20 miliona eura, te oko šest miliona u putnu infrastrukturu samo tokom 2020. godine.

Đeka je istakao da će krajem ovog mjeseca biti obavljena prezentacija virtuelne ture Ulcinja koja će biti vidljiva sa svake on-line platforme.

,,Na ovaj, savremen način biće mnogo bolje predstavljena ponuda ove opštine. Virtuelna prezentacija imaće za početak 100 tačaka koje obuhvataju najatraktivnije prirodne, istorijske, kulturne i turističke lokacije Ulcinja. Laganom i spontanom šetnjom, turistima se pruža mogućnost da u najboljoj rezoluciji dožive Ulcinj i ono što ga čini prepoznatljivim i atraktivnim”, kaže direktor TO zaključujući da će ovim događajem praktično biti označen početak naredne turističke sezone.

 

                                                                                                                  Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

INFLUENSER ZANIMANJE 21.VIJEKA: Virtuoz na društvenim mrežama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni su zvijezde društvenih mreža. Osobe od uticaja. Uz pomoć desetina hiljada pratilaca hobi su pretvorili u biznis, od koga pojedini zarađuju ozbiljan novac. Jedni ga nazivaju poslom budućnosti, a drugi izmišljenim zanimanjem

 

Poslednjih nekoliko godina svijetom je zavladao trend influensera. Oni vladaju društvenim mrežama, na kojima imaju armije pratilaca. Pokretne su reklame velikih kompanija, a hobije poput fotografisanja i snimanja videa pretvorili su u unosan posao. Mnogi zarađuju više od prosječnog građanina. Influenser, prema jednoj od definicija, jeste osoba od uticaja na kupovne odluke drugih na društvenim mrežama.

Milena Pajović je influenserka iz Crne Gore. Na Instagram profilu ima više od 18 hiljada pratilaca. O svom poslu kaže: ,,Biti influenser djeluje kao posao iz snova, sa lakom i brzom zaradom koja donosi popularnost, novac, putovanja. To je lifestyle koji obiluje luksuznim destinacijama, ukusnom hranom, besplatnom garderobom. Influenser treba samo da uživa i slika. Ipak, da bi došli do tog stadijuma, dug je put“.

Ona kaže i da influenser mora da zna kako internet funkcioniše iznutra, kako da doskoči novim trendovima i da bude ispred njih. ,,Najvažniji je tajming – biti na pravom mjestu u pravo vrijeme”, objašnjava.

Influenseri sami postavljaju kriterijume na osnovu kojih reklamiraju klijente ili proizvode. Opredjeljuju se za određene oblasti: ljepote i mode, hrane i treniranja, IT sektora – poput video igara. Nekima je prioritet zarada, a nekima kredibilitet. Milena Pajović je svjedok raznih prevara na društvenim mrežama: ,,Sada su, na primjer, aktuelni tretmani za borbu protiv celulita. Da bi pridobili publiku, influenseri pribjegavaju marketinškim trikovima – smršaćete uz pomoć ovih tretmana ili tableta. Kako bih sačuvala svoju reputaciju, nikada ne bih, ni za kakav novac, reklamirala nešto u šta ne vjerujem”.

Na pitanje šta određuje uspjeh influensera, Milena Pajović kaže da to svakako jeste broj pratilaca: ,,Pratioci jesu presudni, bilo da su stvarni ili kupljeni, jer ni to nije rijetka pojava. Ali, ljudi prepoznaju iskrenost u ovom poslu i cijene nenasilnu dopadljivost i smisao za humor”.

Jedna od marketinških tehnika kojom se influenseri služe kako bi prikupili pratioce jeste giveaway tehnika, odnosno tehnika poklanjanja. Influenser na društvenoj mreži postavi objavu u kojoj navodi šta se poklanja, a poklon varira od kompjutera do garderobe. Obično uslov za učešće u giveaway-u bude da postanete pratilac određenog profila. Influenserka Milena Pajović često nerado organizuje giveaway: ,,Postoje ljudi koji su na društvenim mrežama samo zbog giveaway-a, a često znaju da budu napadni. Kada se ipak odlučim da to uradim, trudim se da barem poklon i uslovi za učešće budu kreativni i zanimljivi”.

Nedavno je influensersku zajednicu na Instagramu uzdrmala vijest da ova mreža ukida vidljivost lajkova, odnosno broja ljudi kojima se dopada neka objava. Broj lajkova je indikator popularnosti na Instagramu. Ova promjena je već stupila na snagu u Australiji, Japanu, Kanadi i Novom Zelandu, a uskoro će zahvatiti i ostatak svijeta. Šef Instagrama Adam Moseri objašnjava da je cilj smanjiti stres korisnika: ,,Studije sugerišu da lajkovi, kao povratna informacija o sadržaju, mogu da povećaju samopoštovanje kod ljudi, ali i da isto sruše ukoliko se ne ostvari željeni broj lajkova. Stalo nam je do mentalnog zdravlja i želimo da naši korisnici manje brinu o lajkovima, a više o povezivanju sa ljudima do kojih im je stalo”.

Na online portalu američkog biznis magazina Forbs nalazi se članak novinarke Nikol Martin posvećen ovoj temi: ,,Mnogi korisnici Instagrama će obrisati fotografije koje ne dobijaju ‘dovoljno’ lajkova. Obavljena su mnoga istraživanja o kulturi društvenih medija i nezdravoj opsesiji lajkovima i poređenju sa drugima na mreži. Nedavni izvještaj britanskog Kraljevskog društva za javno zdravlje (RSPH) i Pokreta za zdravlje mladih (YHM) razmatrao je uticaj različitih platformi društvenih medija na mentalno zdravlje. Sa jedne strane, pozitivni aspekti ovakvih platformi su mogućnost samoizražavanja i osjećaja zajednice, kao i pristup zdravstvenim informacijama. Sa druge, anksioznost, depresija, usamljenost, loš kvalitet spavanja i negativan uticaj na sliku tijela samo su neki od loših uticaja društvenih mreža”.

Reakcije na odluku Instagrama su razne, jedni je kritikuju a drugi podržavaju. Milena Pajović spada u drugu kategoriju: ,,Meni to savršeno odgovara, jer bi moja ‘online sramota’ bila manje vidljiva, ako po broju lajkova budem zaostajala za kolegama. Šalu na stranu, s obzirom na to da se i lajkovi i pregledi danas kupuju, smatram da je to sasvim normalan slijed događaja i vjerujem da će IT stručnjaci naći novi model u mjerenju popularnosti”.

Sagovornicu Monitora smo upitali da li posao influensera, poput manekenstva, ima rok trajanja: ,,Influenseri jesu zamijenili banere i reklame, ali mislim da to nije trajno. Inovacija je sveprisutna i samo je pitanje vremena kada će se izmisliti nešto novo i kada će nas ‘vratiti na fabrička podešavanja’. Ovo nije siguran posao, jer niko od nas ne zna šta budućnost društvenih mreža nosi”.

Pjudipaj, Mišel Fan, Džefri Star, Huda Katan, samo su neka od imena sa milionima pratilaca koja je iznjedrio Instagram ili Youtube. Karijera influensera pomogla im je da dalje razviju biznis. Hudu Katan još nazivaju i Bil Gejtsom među influenserima u oblasti ljepote. Ona je otvorila i sopstvenu kompaniju Huda Beauty koja se bavi proizvodnjom šminke, a njena vrijednost se procjenjuje na više od bilion američkih dolara.

Trend influensera nije zaobišao ni region. Za razliku od Crne Gore, gdje prednost ima Instagram, u Srbiji i Hrvatskoj influenseri preferiraju Youtube platformu gdje kreiraju video sadržaje. Na njoj zarada zavisi od broja pregleda videa ali i od broja ljudi koji kliknu na reklame koje se u toku videa pojave. Studije influenserske marketinške platforme gen.video i marketinške agencije za kupce Geometry Global pokazuju da 33 odsto korisnika društvenih mreža navodi influensere kao pouzdane izvore pri donošenju odluke o kupovini nekog proizvoda. Video, kao najuvjerljiviji način komuniciranja sa potrošačima, navodi 75 odsto korisnika. Zbog ovoga, Youtube je pored Instagrama najpopularnija mreža za influensere.

Milena Pajović tvrdi da su, u odnosu na region i svijet, položaj i zarada influensera u Crnoj Gori daleko skromniji: ,,Malo je klijenata koji vjeruju da ovakav vid promocije može da donese više benefita od reklame u novinama. Moje Instagram objave pogleda po četiri ili pet hiljada ljudi, a nisam sigurna da li pojedine novine i imaju toliki tiraž. U svijetu je računica jasna”.

Društvene mreže imaju dobre i loše strane, a ni influenseri nisu na njih imuni. Neki su, poput Mišel Fan, iskusili obije strane. Ona je preko svoje kompanije Ipsy zaradila velike sume novca. Sve je ipak začudio njen video pod nazivom Zašto sam otišla koji je iznenada postavila na Youtubu. U njemu je govorila sa kakvim se sve pritiscima susrela kao influenserka.

Jedni kažu da je influenser posao budućnosti. Drugi ga nazivaju izmišljenim zanimanjem. Biti influenser znači imati uticaj, a kako i na koga, odlučuje publika 21. vijeka.

 Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KO TURISTE VODI PO CRNOGORSKIM PLANINAMA: Ni licenci,  ni odgovornosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protekle dvije godine nije bilo moguće proći obuku i dobiti licencu za planinskog vodiča u Crnoj Gori. Zbog toga je stanje u toj oblasti, ocjenjuju profesionalci, prilično  zabrinjavajuć, a turiste često kroz “divlju ljepotu” vode nedovoljno edukovane i nevješte osobe

 

To je vrlo problematična i neuređena oblast, kaže dugogodišnji planinski vodič Željko Pejović kada govori o regulativi i uslovima u kojima obavlja svoj posao. Iza tog zanimanja,  objašnjava, trebalo bi da stoji mnogo znanja, vještina, ali  i zvaničan dokaz da sve to posjeduje onaj ko se odluči da grupe turista povede kroz izazove crnogorskih planina. Takođe, sve to podrazumjeva i predhodnu obuku, koja, prema propisaima, nije jednostavna.

Nacionalni savjet za obrazovanje , je još u aprilu 2012. godine je usvojio Program za osposobljavanje za zanimanje planinski vodič/ vodičkinja.  Time je, objašnjeno je, Crna Gora konačno dobila zvaničan obrazovni program za sticanje te  stručne kvalifikacije.  Optimistično je najavljeno  je da su, usvajanjem Porgramastvoreni uslovi da se obrazuju planinski vodiči i da se uvede red u  tu oblast.  Program je, navodno,  urađen po savremenim standardima EU, uzimajući u obzir specifičnosti crnogorskih prilika.

Od tada do sada red nije uspostavljen, a samo u dva navrata vodiči su mogli da prođu obuku i dobiju licence.  Prema nekim procjenama,  u našoj državi sada je oko 30-ak licenciranih planinskih vodiča. Pejović kaže da to možda i nije precizna informacija, jer ne postoji registar osoba tog zanimanja.  Mnogo više ih je, objašnjava on,  koji, često bez potrebnog znanja  i licence zarađuju od tog posla.

“Ništa nije regulisano kako treba da bude. Mislim da već dvije – tri godine nije organizovana obuka niti je iko dobio licencu. Međutim, vodiča je sve više. Na sreću, nijesu prečesto dovodili grupe u opasnost, pa je to možda i dokaz da , ipak, značajan broj kolega dobro radi svoj posao. Istina je da ih mnogo radi i bez licence I bez neophodng znanja, što je velika opsanost.”- kaže Pejović za Monitor.

Trenutno jedina institucija koja ima licencu za obučavanje budućih vodiča Nacionalna crnogorska planinska akademija, objašnjava predsjednik Planinarskog saveza dr Dragan Bulatović. Međutim,  on se nada da će od septembra to moći da radi i savez na čijem je čelu. Blatović je i jedan od ukpno pet-  šest licenciranih ispitivača.

I on potvrđuje da tokom minulih nekoliko godina nije bilo obuka ili mogućnosti da se dobiju licence za planinskog vodiča.

“Milsim da od 2017. godine nije bilo novih licenci. Planinarski savez ispunio je sve uslove da od sljedeće jeseni organizuje obuke za tu vrstu zanimanja. Da podsjeti, zakon daje mogućnost kandidatima da polažu ispit za planinskog vodiča, nakon završenog programa osposobljavanja (sastoji se od devet modula, koliko ima i kategorija planinskih vodiča) ili direktnom provjerom znanja.”- objašnjava sagovornik Monitora.

Prema Programu za osposobljavanje planinskih vodiča, spisak onog što polaznik treba da zna je podugačak. Tako, na primjer, onaj koji predvodi grupu turista preko planine, trebalo bi da zna da procijeni  vremenske uslove, zahtjevnost ture i karakteristike grupe, odredi neophodnu opremu, postavlja osiguranja u kratkim penjačkim smjerovima, koristi međunarpodnu signalizaciju za pomoć u planini…

“Takođe, tebalo bi da zna i da ukaže prvu pomoć,  osnove orjentisanja u planini, način planiranja jednodnevnih i višednevnih planinskih tura,  poznaje međunarodne standarde i propise iz te oblasti,  osnove propisa o zaštiti životne sredine… Naravno, planinski vodič trebalo bi i da zna i da  informiše grupu o pravilima ponašanja u zaštićenim područjima, da poznaje zaštićene biljne i životinjske vrste, kao i način pravilnog sortiranja i odlaganja otpada.  Još mnogo toga je neophodno znati da biste bili uspješan planinski vodič, a najvažnije za bezbjednost grupe je besprekorno poznavanje terena. “- kaže Pejović.

Sagvornici Monitora se slažu da se mnogi neodgvorno i bez dijela tog znanja usude da turistima pokažu čari planine.  Pejovića i Bulatovića brine i neodgvornost turista, koji često u planinu kreću sami, osnjajući se na karte i GPS. Tada nastaju veliki prblemi, o čemu svjedoče česte informacije o zalutalim, uglavnom, inostranim gostima.

“Skoro je isti broj onih koji u planinu kreću sami, kao onih koji se odlučuju za vodiča. To zabrinjava i taj broj se iz godine u godinu ne smanjuje. U tom slučaju opasnosti su višestruke. Poznato je d asuneek  naše planine, kad je , na primjer, magla ili nevrijeme veliki izaivo i za mještane, kji su cijeli život proveli u tim krajevima. Dešavalo se i da oni zalutaju. “- priča planinski vodič.

On podsjeća da su, tokom prošle godine, u dva navrata spasilačke službe intervenisale samo u jednom dijelu Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora.  Turisti su tada koristili  karte  na kojima su podaci bili netačni.

“Ne znam kako su se u prodaju našle te stare mape, na kojima je bila ucrtana staza kroz Barnik, dio NP. Međutim, te staze odavno nema, zarasla je i jako opasna. Na planinama često i postojeća signalizacija nije baš najbolja, turisti neupoznati sa ćudima prirode, neadekvatno opremljeni…Tako se dešavaju nezgode i nesreće. U svakom slučaju, bez obzira na problem o kojima govorimo, preporučujem da se , naročito, prilikom dugih i zahtjevnih tura angažuju vodiči.”- zaključuje Pejović.

A na uvođenje reda ćemo očito još pričekati

                                                                                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo