Povežite se sa nama

INTERVJU

MUGDIM GALIJAŠEVIĆ, NOVINAR  I KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: BiH opet visi o tankom užetu

Objavljeno prije

na

Iz dana u  dan se čuju prijetnje i zveckanje oružjem i bojim se da je moja domovina  opet pred velikim opasnostima

 

MONITOR: Pokušaj hrvatskih obavještajaca i diplomata da vrbuju selefije u BiH jedan od najaktuelnijih događaja u BiH. Šta je bio cilj te tajne operacije? 

GALIJAŠEVIĆ: Afera koju je prvo razotkrio Magazin Žurnal.info.  već dvadesetak dana je u žiži javnosti. To je glavna priča u medijima i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, općenito u regionu. Može se pročitati da su obavještajci i diplomate  Hrvatske najmanje  dva puta pokušali vrbovati pripadnike selefijskog pokreta iz BiH za prenošenje oružja i eksploziva u mesdžide na području Zeničko-dobojskog kantona. To je potvrdio Dragan Mektić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine. Prema informacijama Žurnala sve ove aktivnosti navodno provođene su uz pomoć zamjenika ministra sigurnosti BiH Mije Krešića. Prema tim informacijama akcijama na teritoriji BiH koordinirao je konzul Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić, koji je navodno dugogodišnji službenik hrvatske obavještajne službe. Javnost je najviše iznenadilo da se kao veza s institucijama RS spominje novinar RTRS Mato Đaković.

Ministar Mektić je dostavio informaciju Predsjedništu BiH o vrbovanju selefija za krijumčarenje oružjem, u organizaciji hrvatske obavještajne agencije  SOA. On kaže da su hrvatski obavještajci željeli da potvrde optužbe hrvatske predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović koja je ranije rekla da je naša domovina „leglo terorizma“. Mektić je u više navrata demantirao takve informacije, ali njegov zamjenik Mijo Krešić, koji se spominje u „aferi vrbovanje selefija“, više puta ponovio je da u BiH postoje teroristički kampovi.

MONITOR: Kako će se ta afera reflektovati na odnose između BiH i Hrvatske?

GALIJAŠEVIĆ: Duže odnosi između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine nisu na zavidnom nivou, a ova afera će ih sigurno još dodatno opteretiti. Hrvatska već duže opstruira razvoj tih odnosa. Puno je primjera: raspolaganje imovinom BiH u Hrvatskoj, slobodnog morskog prolaza iz Neuma, utvrđivanje granica… Tome su povremeno razlog i političari iz BiH (i bošnjački i srpski i hrvatski), ali se organizirana opstrukcija sve očitije vodi iz Zagreba. Dugo se na svim nivoima vlasti u Hrvatskoj (Vlada, Sabor i predsjednica Kolinda Grabar- Kitarević) raspravlja o potrebi mijenjanja Izbornog zakona u BiH i ustavnim promjenama. Navodi se da je neophodno obezbijediti jednakopravnost Hrvata u BiH. Međutim, ne treba biti puno vidovit pa zaključiti da se sve ipak svodi na priču o trećem entitetu, koja se malo, malo pa ponovo aktuelizira. Trebat će puno dobre volje da se promijeni trenutno stanje, a tek se onda može razgovarati o unapređenju tih odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između dvije zemlje.

MONITOR: Jesu li opravdane ranije izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o hiljadama islamističkih ektremista u BiH koji su prijetnja sigurnosti cijelog našeg regiona?

GALIJAŠEVIĆ: Svakako da nisu. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarević je sebi dozvolila da ničim dokazano tvrdi da je u Bosni i Hercegovini leglo terorizma. Ona ustvari pokušava da Evropsku uniju ubijedi u tu besmislenost. Njeno stalno miješanje u unutrašnje poslove BiH sigurno nije nimalo u duhu dobrosusjedskih odnosa. Kolinda Grabar-Kitarević nije uspjela da dokaže tvrdnju o teroristima u Bosni, ali ona i dalje nastavlja s istom pričom.

 MONITOR: Ustavni sud BiH po drugi put je proglasio neustavnim Dan Republike Srpske. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik najavio je da će se u RS  on i dalje slaviti. Šta to znači?

GALIJAŠEVIĆ: Sasvim je jasno da 9. januar ne može biti Dan entiteta RS, jer je 9. januara 1992. godine ‘uspostavljena’ paradržava Srpska Republika BiH u sastavu SRJ, dok je entitet RS svoj administrativni naziv u sastavu BiH ostvario koncem 1995. godine, potpisivanjem opšteg okvirnog sporazuma „Za mir u BiH.“ RS je entitet ravnopravnih građana i naroda, a ne entitet samo srpskog naroda, saopćeno je u Odluci Ustavnog suda.

Bilo bi  vrijeme da  srpske političke strukture RS-a shvate da se kreću u pogrešnom smjeru i da 24 godine od uspostavljanja mira u BiH „sipaju so na ranu žrtvama genocida i najtežih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava”. Ne može se zajednička budućnost graditi na negaciji i osporavanju, ustvrdila je predsjednica RS Željka Cvijanović.
I opet kao i do  sada i ova odluka Ustavnog suda se koristi za dodatne tvrdnje da je nemoguće živjeti u takvoj državi Bosni i  Hercegovini. Dakle, opet se upućuje na česte prijetnje Milorada Dodika da će se RS otcijepiti od BiH kad-tad.

MONTOR: Podsjeća li Vas ovo što se dešava u našem regionu na ratne devedesete, koje su nas naučile da su rat i politika komplementarni?

GALIJAŠEVIĆ: Nažalost, iz dana u dan dešavanja  u Bosni i Hercegovini i mom Sarajevu sve me više podsjećaju na one devedesete kada je i najnaivnijem bilo jasno da se sprema zlo. I dogodilo se. BiH opet visi o tankom užetu i ono bi moglo i da pukne  i da se ponovi 1992-1996. godina.  Iz dana u  dan se čuju prijetnje i zveckanje oružjem. A zar ne bode oči koliko je današnji član Predsjedništva Milorad Dodik, doskora predsjednik RS, učinio sve da naoruža policiju najmodernijim oružjem i oruđem. Očito je da je to regularna vojska samo se drugačije zove. Presuda ratnom zločincu Radovanu Karadžiću u RS i Srbiji je dočekana riječima „opet su Srbi izigrani, opet su svi protiv nas“. Nadanja da će ova presuda otvoriti put pomirenju u BiH daleko je od realnosti.
Bojim se da je moja domovina  opet pred velikim opasnostima. I sva događanja u regionu, na kraju će se odraziti na BiH. Veliki i moćni koji upravljaju svijetom ne čine dovoljno ili veoma malo da pomognu BiH i da otklone opasnost od eventualnog rata.

MONITOR: Nakon što je Dodik imenovao režisera Emira Kusturicu za savjetnika, hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić imenovao je lidera LDP-a Čedomira Jovanovića za savjetnika. Vaš komentar?

GALIJAŠEVIĆ: „Prihvatajući iskren poziv Željka Komšića da postanem njegov savetnik, on i ja nastavljamo ono što smo započeli u kampanji, kada smo rekli da ćemo dati zadnji atom snage da rešimo sve one probleme koji su Bosnu i Hercegovinu učinili nefunkcionalnom državom, koju Srbija često ne razume, a i sama je nesrećna i u problemima“, riječi su predsjednika LDP-a Čedomora Jovanovića. Siguran sam da nema i  ne može biti bilo kakvog Komšićevog pokušaja pariranja Dodiku. Pogledi Kusturice i Jovanovića na probleme Bosne su različiti, a ni njih dvojica nisu od istog materijala, kao ni njihovi šefovi.

MONITOR: Mnogi su u BiH nezadovoljni rezultatima posljednjih izbora. Zbog čega birači od izbora do izbora biraju vlast kojom nisu zadovoljni?

GALIJAŠEVIĆ: Rezultatima izbora, pa i onim posljednjim, nisu zadovoljni građani Bosne i  Hercegovine. Ali isti ti građani ne čine ništa da promijene sliku političke scene i na koncu pomognu sebi. Manje više glasaju za one na koje se ljute i tvrde da nisu ispunili obećanja. A i nisu. I opet glasaju  za njih! Ovdje je ljude prije svega uhvatila apatija. S druge strane ne pojavljuju se drugi političari koji bi mogli pokrenuti ovu žabokrečinu. Svi oni govore skoro istim jezikom, obećavaju, a ne ispunjavaju. I  umjesto da ih kazne, birači ponovo za njih glasaju. Do kada? Ovi što vole fotelje neće se nikada umoriti. Kada se pojave jake ličnosti  koje mogu učiniti preokret to će birači osjetiti. Istina, ne treba izuzeti i izborne podvale, a ni to da oni koji glasaju stalno za iste to čine da ne bi ostali bez posla, pa za sitno daju svoj glas.

MONITOR: Kako kao novinar ocjenjujete izjavu lidera SDA Bakira Izetbegovića povodom napada predsjednika Opštinskog odbora SDA Novi Grad Huse Ćesira na fotografa Žurnala Adija Kebu. Izetbegović je kazao da Ćesir “nije napao čovjeka nego kameru”. 

GALIJAŠEVIĆ: Napadi na novinare u mojoj zemlji nisu rijetki. Izjava Bakira Izetbegovića je svakako iritantna.  Predsjednik SDA je zaista kazao nešto što izaziva opravdan revolt kolega novinara. Znači li to da će sutra opet neki drugi stranački dužnosnik napasti novinara i nikom ništa.

MONITOR: Objavili ste više knjiga u kojima ste opisali ratne događaje u BiH iz devedesetih. Jesu li svi ratni zločinci osuđeni? 

GALIJAŠEVIĆ: Objavio sam pet knjiga. Nemalo ratnih zločinaca šeće  slobodno. Zna se šta su počinili, ali  imaju oni svoje zaštitnike. Kriju se oni i po dalekim zemljama. Eto neki dan su kanadske  vlasti uhapsile zločinca iz Vlasenice. Prošlost je u BiH kao Damoklov mač. Stalno se gotovo u jednakim vremenskim razdobljima događaju ratovi, ubijanja.  Jedan se čestito i ne završi, a već se uveliko zagovara novi rat.

 

Jedanaest genocida

MONITOR: Vi ste član Internacionalnog ekspertskog tima Instituta za istraživanje genocida iz Kanade. Šta je istina kad je riječ o genocidu u BiH?

GALIJAŠEVIĆ: Ako Bošnjaci zaborave genocid, osuđeni su na to da im se ponovi. Bošnjaci su u BiH itekako osjetili genocid, najveće zlo koje je u mojoj domovini unesrećilo više od milion Bosanaca i Hercegovaca. Genocid je ubijanje, silovanje, protjerivanje, uništavanje gradova i sela, rušenje historijskih spomenika i vjerskih kuća. Negiraju ga oni koji su ga i uvrstili u svoju ratnu strategiju. Genocid je i to kada se onemogućava jednako pravo svim građanima bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. U BiH je u toku agresije počinjeno 11 genocida. Zar nije  strašan genocid počinjen u Srebrenici, Vlasenici, Žepi, Sarajevu, Mostaru, Pijedoru… Zatvaranje u logore smrti samo  je jedan od vidova genocida. Dokazivati genocid koji je zadesio Bošnjake nije potrebno. Ali, postoji i onaj genocid kada ti ga čine „tvoji“. Nije li Momčilo Krajišnik naredio svim Srbima da ostave svoje kuće i odu iz Sarajeva.

 

Djeca i nacionalizam

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da su se mržnja i nacionalizam toliko proširili u BiH da se i djeca od malih nogu uče da budu veliki Srbi, Hrvati ili Bošnjaci i tako od djece prave fašisti i nacionalisti?

GALIJAŠEVIĆ: Nažalost u pravu su. Ljudi se dijele na neke tabore, veoma je važno kako se ko zove, koje je vjere, odakle je. Pa pogledajte djecu u osnovnim školama. Njih kod kuće uče da su oni veliki Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Ne govore im o ljudskim vrijednostima o tome da je vrijednost u različitostima. Nigdje u svijetu ne postoje dvije škole pod jednim krovom. U nas ih je još puno takvih. Djecu odvajamo zidovima i odmalena im sugerišemo da onaj iza zida nije njegovo društvo, jer on ne vrijedi pošto je druge vjere. Nacionalizam i fašizam se uvlači među nas. To je vidljivo iz dana u  dan.

Kako to spriječiti? Prije svega kućnim odgojem, kazivanjem djeci istinu o onome što nam se dogodilo da se ne bi ponovilo. Udžbenici u školama moraju biti takvi da učenicima govore istinu.  Svakako je za tu preobrazbu potrebno vrijeme, a mi ga nemamo. Stasavaju djeca koja nisu zapamtila rat, ali o njemu pričaju onako kako ih uče.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo