Povežite se sa nama

INTERVJU

MUGDIM GALIJAŠEVIĆ, NOVINAR  I KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: BiH opet visi o tankom užetu

Objavljeno prije

na

Iz dana u  dan se čuju prijetnje i zveckanje oružjem i bojim se da je moja domovina  opet pred velikim opasnostima

 

MONITOR: Pokušaj hrvatskih obavještajaca i diplomata da vrbuju selefije u BiH jedan od najaktuelnijih događaja u BiH. Šta je bio cilj te tajne operacije? 

GALIJAŠEVIĆ: Afera koju je prvo razotkrio Magazin Žurnal.info.  već dvadesetak dana je u žiži javnosti. To je glavna priča u medijima i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, općenito u regionu. Može se pročitati da su obavještajci i diplomate  Hrvatske najmanje  dva puta pokušali vrbovati pripadnike selefijskog pokreta iz BiH za prenošenje oružja i eksploziva u mesdžide na području Zeničko-dobojskog kantona. To je potvrdio Dragan Mektić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine. Prema informacijama Žurnala sve ove aktivnosti navodno provođene su uz pomoć zamjenika ministra sigurnosti BiH Mije Krešića. Prema tim informacijama akcijama na teritoriji BiH koordinirao je konzul Hrvatske u Tuzli Ivan Bandić, koji je navodno dugogodišnji službenik hrvatske obavještajne službe. Javnost je najviše iznenadilo da se kao veza s institucijama RS spominje novinar RTRS Mato Đaković.

Ministar Mektić je dostavio informaciju Predsjedništu BiH o vrbovanju selefija za krijumčarenje oružjem, u organizaciji hrvatske obavještajne agencije  SOA. On kaže da su hrvatski obavještajci željeli da potvrde optužbe hrvatske predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović koja je ranije rekla da je naša domovina „leglo terorizma“. Mektić je u više navrata demantirao takve informacije, ali njegov zamjenik Mijo Krešić, koji se spominje u „aferi vrbovanje selefija“, više puta ponovio je da u BiH postoje teroristički kampovi.

MONITOR: Kako će se ta afera reflektovati na odnose između BiH i Hrvatske?

GALIJAŠEVIĆ: Duže odnosi između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine nisu na zavidnom nivou, a ova afera će ih sigurno još dodatno opteretiti. Hrvatska već duže opstruira razvoj tih odnosa. Puno je primjera: raspolaganje imovinom BiH u Hrvatskoj, slobodnog morskog prolaza iz Neuma, utvrđivanje granica… Tome su povremeno razlog i političari iz BiH (i bošnjački i srpski i hrvatski), ali se organizirana opstrukcija sve očitije vodi iz Zagreba. Dugo se na svim nivoima vlasti u Hrvatskoj (Vlada, Sabor i predsjednica Kolinda Grabar- Kitarević) raspravlja o potrebi mijenjanja Izbornog zakona u BiH i ustavnim promjenama. Navodi se da je neophodno obezbijediti jednakopravnost Hrvata u BiH. Međutim, ne treba biti puno vidovit pa zaključiti da se sve ipak svodi na priču o trećem entitetu, koja se malo, malo pa ponovo aktuelizira. Trebat će puno dobre volje da se promijeni trenutno stanje, a tek se onda može razgovarati o unapređenju tih odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između dvije zemlje.

MONITOR: Jesu li opravdane ranije izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o hiljadama islamističkih ektremista u BiH koji su prijetnja sigurnosti cijelog našeg regiona?

GALIJAŠEVIĆ: Svakako da nisu. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarević je sebi dozvolila da ničim dokazano tvrdi da je u Bosni i Hercegovini leglo terorizma. Ona ustvari pokušava da Evropsku uniju ubijedi u tu besmislenost. Njeno stalno miješanje u unutrašnje poslove BiH sigurno nije nimalo u duhu dobrosusjedskih odnosa. Kolinda Grabar-Kitarević nije uspjela da dokaže tvrdnju o teroristima u Bosni, ali ona i dalje nastavlja s istom pričom.

 MONITOR: Ustavni sud BiH po drugi put je proglasio neustavnim Dan Republike Srpske. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik najavio je da će se u RS  on i dalje slaviti. Šta to znači?

GALIJAŠEVIĆ: Sasvim je jasno da 9. januar ne može biti Dan entiteta RS, jer je 9. januara 1992. godine ‘uspostavljena’ paradržava Srpska Republika BiH u sastavu SRJ, dok je entitet RS svoj administrativni naziv u sastavu BiH ostvario koncem 1995. godine, potpisivanjem opšteg okvirnog sporazuma „Za mir u BiH.“ RS je entitet ravnopravnih građana i naroda, a ne entitet samo srpskog naroda, saopćeno je u Odluci Ustavnog suda.

Bilo bi  vrijeme da  srpske političke strukture RS-a shvate da se kreću u pogrešnom smjeru i da 24 godine od uspostavljanja mira u BiH „sipaju so na ranu žrtvama genocida i najtežih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava”. Ne može se zajednička budućnost graditi na negaciji i osporavanju, ustvrdila je predsjednica RS Željka Cvijanović.
I opet kao i do  sada i ova odluka Ustavnog suda se koristi za dodatne tvrdnje da je nemoguće živjeti u takvoj državi Bosni i  Hercegovini. Dakle, opet se upućuje na česte prijetnje Milorada Dodika da će se RS otcijepiti od BiH kad-tad.

MONTOR: Podsjeća li Vas ovo što se dešava u našem regionu na ratne devedesete, koje su nas naučile da su rat i politika komplementarni?

GALIJAŠEVIĆ: Nažalost, iz dana u dan dešavanja  u Bosni i Hercegovini i mom Sarajevu sve me više podsjećaju na one devedesete kada je i najnaivnijem bilo jasno da se sprema zlo. I dogodilo se. BiH opet visi o tankom užetu i ono bi moglo i da pukne  i da se ponovi 1992-1996. godina.  Iz dana u  dan se čuju prijetnje i zveckanje oružjem. A zar ne bode oči koliko je današnji član Predsjedništva Milorad Dodik, doskora predsjednik RS, učinio sve da naoruža policiju najmodernijim oružjem i oruđem. Očito je da je to regularna vojska samo se drugačije zove. Presuda ratnom zločincu Radovanu Karadžiću u RS i Srbiji je dočekana riječima „opet su Srbi izigrani, opet su svi protiv nas“. Nadanja da će ova presuda otvoriti put pomirenju u BiH daleko je od realnosti.
Bojim se da je moja domovina  opet pred velikim opasnostima. I sva događanja u regionu, na kraju će se odraziti na BiH. Veliki i moćni koji upravljaju svijetom ne čine dovoljno ili veoma malo da pomognu BiH i da otklone opasnost od eventualnog rata.

MONITOR: Nakon što je Dodik imenovao režisera Emira Kusturicu za savjetnika, hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić imenovao je lidera LDP-a Čedomira Jovanovića za savjetnika. Vaš komentar?

GALIJAŠEVIĆ: „Prihvatajući iskren poziv Željka Komšića da postanem njegov savetnik, on i ja nastavljamo ono što smo započeli u kampanji, kada smo rekli da ćemo dati zadnji atom snage da rešimo sve one probleme koji su Bosnu i Hercegovinu učinili nefunkcionalnom državom, koju Srbija često ne razume, a i sama je nesrećna i u problemima“, riječi su predsjednika LDP-a Čedomora Jovanovića. Siguran sam da nema i  ne može biti bilo kakvog Komšićevog pokušaja pariranja Dodiku. Pogledi Kusturice i Jovanovića na probleme Bosne su različiti, a ni njih dvojica nisu od istog materijala, kao ni njihovi šefovi.

MONITOR: Mnogi su u BiH nezadovoljni rezultatima posljednjih izbora. Zbog čega birači od izbora do izbora biraju vlast kojom nisu zadovoljni?

GALIJAŠEVIĆ: Rezultatima izbora, pa i onim posljednjim, nisu zadovoljni građani Bosne i  Hercegovine. Ali isti ti građani ne čine ništa da promijene sliku političke scene i na koncu pomognu sebi. Manje više glasaju za one na koje se ljute i tvrde da nisu ispunili obećanja. A i nisu. I opet glasaju  za njih! Ovdje je ljude prije svega uhvatila apatija. S druge strane ne pojavljuju se drugi političari koji bi mogli pokrenuti ovu žabokrečinu. Svi oni govore skoro istim jezikom, obećavaju, a ne ispunjavaju. I  umjesto da ih kazne, birači ponovo za njih glasaju. Do kada? Ovi što vole fotelje neće se nikada umoriti. Kada se pojave jake ličnosti  koje mogu učiniti preokret to će birači osjetiti. Istina, ne treba izuzeti i izborne podvale, a ni to da oni koji glasaju stalno za iste to čine da ne bi ostali bez posla, pa za sitno daju svoj glas.

MONITOR: Kako kao novinar ocjenjujete izjavu lidera SDA Bakira Izetbegovića povodom napada predsjednika Opštinskog odbora SDA Novi Grad Huse Ćesira na fotografa Žurnala Adija Kebu. Izetbegović je kazao da Ćesir “nije napao čovjeka nego kameru”. 

GALIJAŠEVIĆ: Napadi na novinare u mojoj zemlji nisu rijetki. Izjava Bakira Izetbegovića je svakako iritantna.  Predsjednik SDA je zaista kazao nešto što izaziva opravdan revolt kolega novinara. Znači li to da će sutra opet neki drugi stranački dužnosnik napasti novinara i nikom ništa.

MONITOR: Objavili ste više knjiga u kojima ste opisali ratne događaje u BiH iz devedesetih. Jesu li svi ratni zločinci osuđeni? 

GALIJAŠEVIĆ: Objavio sam pet knjiga. Nemalo ratnih zločinaca šeće  slobodno. Zna se šta su počinili, ali  imaju oni svoje zaštitnike. Kriju se oni i po dalekim zemljama. Eto neki dan su kanadske  vlasti uhapsile zločinca iz Vlasenice. Prošlost je u BiH kao Damoklov mač. Stalno se gotovo u jednakim vremenskim razdobljima događaju ratovi, ubijanja.  Jedan se čestito i ne završi, a već se uveliko zagovara novi rat.

 

Jedanaest genocida

MONITOR: Vi ste član Internacionalnog ekspertskog tima Instituta za istraživanje genocida iz Kanade. Šta je istina kad je riječ o genocidu u BiH?

GALIJAŠEVIĆ: Ako Bošnjaci zaborave genocid, osuđeni su na to da im se ponovi. Bošnjaci su u BiH itekako osjetili genocid, najveće zlo koje je u mojoj domovini unesrećilo više od milion Bosanaca i Hercegovaca. Genocid je ubijanje, silovanje, protjerivanje, uništavanje gradova i sela, rušenje historijskih spomenika i vjerskih kuća. Negiraju ga oni koji su ga i uvrstili u svoju ratnu strategiju. Genocid je i to kada se onemogućava jednako pravo svim građanima bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. U BiH je u toku agresije počinjeno 11 genocida. Zar nije  strašan genocid počinjen u Srebrenici, Vlasenici, Žepi, Sarajevu, Mostaru, Pijedoru… Zatvaranje u logore smrti samo  je jedan od vidova genocida. Dokazivati genocid koji je zadesio Bošnjake nije potrebno. Ali, postoji i onaj genocid kada ti ga čine „tvoji“. Nije li Momčilo Krajišnik naredio svim Srbima da ostave svoje kuće i odu iz Sarajeva.

 

Djeca i nacionalizam

MONITOR: Jesu li u pravu oni koji tvrde da su se mržnja i nacionalizam toliko proširili u BiH da se i djeca od malih nogu uče da budu veliki Srbi, Hrvati ili Bošnjaci i tako od djece prave fašisti i nacionalisti?

GALIJAŠEVIĆ: Nažalost u pravu su. Ljudi se dijele na neke tabore, veoma je važno kako se ko zove, koje je vjere, odakle je. Pa pogledajte djecu u osnovnim školama. Njih kod kuće uče da su oni veliki Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Ne govore im o ljudskim vrijednostima o tome da je vrijednost u različitostima. Nigdje u svijetu ne postoje dvije škole pod jednim krovom. U nas ih je još puno takvih. Djecu odvajamo zidovima i odmalena im sugerišemo da onaj iza zida nije njegovo društvo, jer on ne vrijedi pošto je druge vjere. Nacionalizam i fašizam se uvlači među nas. To je vidljivo iz dana u  dan.

Kako to spriječiti? Prije svega kućnim odgojem, kazivanjem djeci istinu o onome što nam se dogodilo da se ne bi ponovilo. Udžbenici u školama moraju biti takvi da učenicima govore istinu.  Svakako je za tu preobrazbu potrebno vrijeme, a mi ga nemamo. Stasavaju djeca koja nisu zapamtila rat, ali o njemu pričaju onako kako ih uče.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SINĐA PO DRUGI PUT MEĐU CRNOGORCIMA: Između robije i nakalemljenog sjećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta još možemo očekivati od Sinđe, svojevrsne džuboks mašine spremne da otpjeva sve ono što naruči onaj koji je zadnji ubacio novčić u njegov džep? A šta će poželjeti učesnici igranke koja će, sve je izvjesnije, dobiti svoj nastavak prije drugostepene odluke u slučaju državni udar

 

Što bi u Bosni rekli: kako pošlo – tako došlo.  Kontroverzni svjedok saradnik u slučaju državni udar /terorizam u pokušaju Aleksandar Saša Sinđelić ponovo se obreo u Crnoj Gori. I traži azil.

Muštuluk nam je uhvatio glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić. „Danas je u Crnu Goru prvi put od Srbina pobjegao Srbin“, kazao je Katnić u Skupštini, tokom rasprave sa poslanicima Demokratskog fronta: ,,To je ovaj Sinđelić. Prebjegao je pod kuršumom. Nisam ga ja gonio. Vi ga gonite i za to postoje dokazi. Molim vas da stanete”.

Pošto je lidere DF tako lijepo zamolio da zaustave progon za koji, kaže, postoje dokazi (možda bi Katnić o svojim saznanjima trebalo da obavijesti nekoga iz Tužilaštva?) epski nastrojeni SDT je nastavio k'o uz gusle: “Sinđelić je preko staza, mimo graničnog prelaza i redovnih prelaza bježao u Crnu Goru, što je bilo vidno na njegovim nogama i tijelu“. Slijedili su fakti: ,,Ono što je činjenica je da je (Sinđelić – prim. autor) u Crnoj Gori i da je izjavio da traži politički azil“. Pa opet red nedokazanih pripovijesti: „On je u situaciji da mora da bježi isključivo zbog toga što je morao da svjedoči pred sudom u Crnoj Gori”.

I mnogo neiskusniji čovjek od Milivoja Katnića zna da je krajnje neozbiljno, da ne kažemo rizično po sopstvenu reputaciju, povezivati interpretacije Aleksandra Saše Sinđelića sa bilo čime što je činjenica ili je isključivo dokazano. Ta osoba, prosto, previše i prečesto laže.

Za dokazivanje te teze (da je Sinđa osoba kojoj se ne može vjerovati ni koliko je sati) možda je najmanje bitna tvrdnja DF da Sinđelić ne govori istinu ni o svom navodnom bjekstvu, pošto je u Crnu Goru, prema njihovim informacijama, stigao desetak dana ranije. „On se u Podgorici nalazi skoro desetak dana, gdje ga Katnić danima priprema za konferenciju za medije“, saopštili su iz DF-a dan po potvrdi prispijeća (ne)zvanog gosta.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, SLOBODNI NOVINAR: Otvorena je Pandorina kutija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kod nas nije teško indukovati mržnju.  Mi smo stalno u stanju gdje je i jedan mrk pogled dovoljan da zapali vatru mržnje. Mi se nismo detoksikovali i zato se začas pretvaramo u zvijeri.

 

MONITOR: Kakva je situacija u medijima u Crnoj Gori?

MONITOR: Mutnija nego devedesetih. Tada je postojala polarizovana medijska scena, ali na neki drugi, čist i jasan način. Ta polarizacija je bila poštenija. Zagovarao se  rat ili mir, ali je u tom zagovaranju bilo ubjeđenja. Sad to ne vidim. Vidim samo kalkulantska razmišljanja – hoće li mi ovo donijeti neko dobro na kratak rok, hoću li se ogrebati iz nekog fonda. Vidim jednu neiskrenost koja je problematična.

MONITOR: Lista kandidata za Savjet RTCG govori da se vlast neće odreći javnog servisa?

VUKOVIĆ:To je jasno i očekivano. Nije vlast  lani izvela akciju osvajanja RTCG  radi kratkoročnog rezultata, već radi  dugoročne kontrole. To je demotivisalo neke ozbiljne ljude koji bi htjeli da stvari popravljaju, da se bore u tom Savjetu.

Kad se pogleda spisak kandidata, ne vidim među novima nikog ko se uključio u borbu za javno dobro minulih godinu dana.

Ono što je za mene posebno razočaravajuće je da u samom RTCG nije bilo vidljivog otpora. Neki kažu – pa mi razgovaramo o tome svaki dan, mi se bunimo. Da, ali moraš to činiti javno, da bi  korespondiralo sa onim što javnost čini u odbrani  javnog servisa.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRKO RADONJIĆ, DIPLOMIRANI SLIKAR I POZORIŠNI REDITELJ: Tumor traži skalpel

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučajevi protesta su usamljeni ili nevidljivi zbog elitizma umjetnika i neshvatanja da tumor koji dišemo ne traži ni pero, niti mač, već sklapel i preciznu ruku. Drugi razlog je sveobuhvatna apatija koja je duboko pustila svoje korijenje i čini da svaka promjena djeluje nemoguće

 

MONITOR: Predstava Sin dobila je neočekivani marketing nakon što je jesenas gradonačelnik Nikšića Veselin Grbović sa suprugom demonstrativno napustio izvođenje predstave. Brojna gostovanja, povoljne kritike, nagrade, ali ipak gest političara, koji su postale zvijezde javnog života, učinio je više za reklamu ove predstave. Kako to tumačite?

RADONJIĆ: Prije bih rekao da je predstava dobila očekivani marketing i da je g. Grbović bio izrežiran da demonstrativno napusti predstavu.

Sin progovara o prošlosti i crnogorskom učešću u ratovima 90-ih, no još više govori o rašrafljenom društvenom trenutku u kome trenutno živimo. Teme krivice, traume i individualne odgovornosti ne spadaju u domen ,,pitkih”, te je za očekivati da generišu i osjećaj nezadovoljstva, kao kod gorepomenutog gospodina. U tom smislu, gest po sebi ne nosi nikakav skandal. Skandalozno pak jeste što se kroz taj i naknadne nastupe povodom ove teme sasvim jasno pokazalo da prvi čovjek Opštine direktno utiče na repertoarsku politiku Gradskog pozorišta, do te mjere da i gostujuće predstave moraju da prođu njegovo odobrenje. To je suština ove teme, no za nju je potrebno naći sagovornika među umjetnicima koji rade u pomenutom pozorištu.

MONITOR: Krajem prošle godine na festivalu ,,Dani Jurislava Korenića” u Sarajevu osvojili ste nagradu za najbolju režiju za predstavu “Sin”, dok je Mirjana Medojević za istu predstavu osvojila Nagradu  za najbolji tekst. Komentar na to da je Medojević već godinama u Sloveniji, dok je Vaša posljednja režija bila u Srbiji?

RADONJIĆ: Nagrade iz Sarajeva su i Mirjani i meni jako drage jer su pokazatelj međuzavisnosti teksta i režije, proizvod bliske saradnje i jedan od dokaza da ta saradnja ima smisla. U međuvremenu, oboje širimo svoj krug saradnika i u već postojeći nukleus uvodimo one za koje smatramo da tom smislu mogu da doprinesu. Kad je riječ o velikim pozorišnim sistemima (a i Mirjana  je u prethodnom mjesecu imala premijeru u nacionalnom teatru u Ljubljani) mora i kod rukovodioca / umjetničkog direktora da postoji vjerovanje da je smisleno pozvati baš vas. Očigledno je da ne tražimo svi smisao na istoj strani.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo