Povežite se sa nama

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ADVOKAT: Vlada ohrabrije one koji krše zakon

Objavljeno prije

na

Novim izmjenama Zakona o parničnom postupku, ili po novoj sudskoj praksi, navodno se štiti državni budžet – ali sve to na štetu građana, dok oni koji svojim neznanjem ili nezakonitim radom umanjuju budžet, za to ne odgovaraju.

 

MONITOR: Uskoro bi Skupština mogla glasati o izboru Zorice Kalezić za viceguvernerku Centralne banke, iako je sud prethodno utvrdio da je bivša viceguvernerka Irena Radović, koju je zastupala advokatska kancelarija ,,Rodić”, nezakonito smijenjena sa te pozicije . Može li, pravno gledano, Skupština, mimo odluke prvostepenog suda u korist bivše viseguvernerke, birati novu? Treba li se sačekati pravosnažnost presude? 

GAZIVODA: Tokom sudskog postupka vođenog povodom nezakonitog razrješenja postalo je jasno da je guverner doveo u zabludu i Savjet CBCG i Skupštinu o tome da postoje razlozi za razrješenje viceguvernerke i tako ih zloupotrijebio za lični obračun sa Irenom Radović. Tek dva dana uoči donošenja presude u tom postupku guverner je predložio novog kandidata za poziciju viceguvernera, iako je to mjesto prethodno osam mjeseci bilo upražnjeno. Prema tome, može se steći utisak da je guverner namjerio da još jednom upotrijebi Skupštinu za sukob sa Radovićevom i to tako što bi na mjesto viceguvernera bila imenovana druga osoba, a Radovićeva tako bila spriječena da se vrati na dužnost. Naravno, na taj način bi se i obesmislila sudska odluka o nezakonitom rješenju. Dodatno, u toj žurbi da spriječi povratak Radovićeve na posao po sudskoj odluci, guverner predlaže izbor kandidata koji opet ne ispunjava sve zakonske uslove za to radno mjesto. Nadam se da poslanici tako nešto neće prihvatiti i da će sačekati pravosnažnost presude.

MONITOR: Iz kancelarije državnog zaštitnika tvrdili su  da Skupština ima ovlašćenja da bira i smjenjuje viceguvernera i da sudovi ne mogu poništavati takve odluke jer su oni posebna grana vlasti. Kako vidite to pravno tumačenje?

GAZIVODA: Ovakve odluke po pravnoj prirodi su pojedinačni pravni akti i Ustavom je propisano da uživaju sudsku zaštitu. Isto tako, u osnovnim odredbama Ustava propisano je da podjela vlasti počiva na međusobnoj ravnoteži i kontroli između tri grane vlasti – zakonodavne, sudske i izvršne. Osim toga, već postoji sudska praksa koja govori da sudovi mogu preispitivati zakonitost pojedinačnih akata donijetih od strane Skupštine. Dakle, niko ne spori da poslanik glasa po sopstvenom uvjerenju ali odluka mora biti donijeta u zakonitoj proceduri. Tu se radi o pravnoj abecedi i zapanjujuće je da neko ko zastupa interese države ne poznaje osnovne odredbe Ustava. Još drastičnije je što smo iz same Skupštine čuli slične izjave pa se dolazi do zaključka da ni sami predstavnici građana koji tamo sjede ne znaju koji je pravni položaj parlamenta i misle da nisu ograničeni zakonom, odnosno da mogu da krše zakon, a što je šokantno.

MONITOR: Slučaj Irene Radović nije jedini, gdje je sud utvrdio da su ljudi nezakonito smijenjeni, ali to i dalje ne proizvodi nikakvu posljedicu u praksi.  Uzmimo slučaj Savjeta RTCG kao primjer. Utvrđeno je da su članovi Savjeta Goran Đurović i Nikola Vukčević nezakonito smijenjeni, kao i bivši direktor Vladan Mićunović. I ništa.  U toku je novi konkurs za članove Savjeta. Kako to komentarišete?

GAZIVODA: Očigledno je postalo uobičajeno da kad imaš većinu, a neko ti iz bilo kojeg razloga smeta, najjednostavnije je da ga smijeniš. Mislim da nažalost građani još uvijek ne shvataju da oni plaćaju štetu za sve takve nezakonite smjene i vjerujem da se tu ništa neće promijeniti dok oni koji tako olako smjenjuju ne budu snosili političku ili moralnu odgovornost, odnosno, dok građani od njih to ne budu očekivali. Dakle, radi se o stepenu političkog razvoja koji mi, očigledno, još nismo dostigli.

MONITOR: Šta nezakonito smijenjeni članovi Savjeta i menadžment mogu očekivati kada presude budu pravosnažne?

GAZIVODA: Ako su na njihove pozicije već imenovana druga lica oni mogu očekivati samo naknadu materijalne štete. Jasno je da postoji i neka moralna satisfakcija jer su svi ti ljudi smijenjeni pod vrlo teškim optužbama, ali dok ne bude postojala neka vrsta odgovornosti onih koji olako smjenjuju, ovakve stvari će se dešavati.

MONITOR: Smatrate li da su presude sudova u slučaju RTCG svojevrsna potvrda teze da je bivši menadžment, te dio članova Savjeta smijenjen iz političkih razloga, odnosno da se radilo o pritisku na javni servis ?

GAZIVODA: Mislim da ne postoji niko ko smatra da te smjene nisu bile motivisane političkim interesima. Siguran sam da su i svi oni koji su podržavali i opravdavali te smjene u svakom momentu znali da se to sve dešava iz drugih razloga, a ne onih koji su poslužili kao alibi, odnosno koji su predstavljeni kao zvanični razlozi za razrješenje. U tom smislu presude su zvanična potvrda onoga što svi već znaju.

MONITOR: Prošle godine je u Strazbur stiglo 130 posto više predstavki nego prethodne, 2017. godine.  Da li je razlog za to upravo neefikasno domaće pravosuđe?  Posebno Ustavni sud kao krajnja sudska instanca prije Strazbura?

GAZIVODA: Razlozi mogu biti razni i prije sam sklon da pretpostavim da je u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe nego primarno njegova neefikasnost. Svakako kod takve promjene u statistici neophodno je bilo neodložno uraditi istraživanje što je zapravo razlog povećanja broja predstavki na godišnjem nivou. Ukoliko to jeste nepovjerenje u pravosuđe, onda treba tražiti način kako da se poveća stepen povjerenja. Što se tiče Ustavnog suda, tvrdim da je sadašnji sastav i učinak te institucije savršen primjer onoga što bi valjalo izbjegavati kod budućih biranja sudija Ustavnog suda. Kod svake dosadašnje ocjene ustavnosti zakona i drugih opštih akata povodom kojih je postojalo interesovanje dnevne politike, Ustavni sud je svaki put odlučio onako kako je politička većina očekivala, a neko bi možda rekao i naručila.

Kada govorimo o odlučivanju po ustavnim žalbama podnijetim protiv pojedinačnih akata ni tu situacija nije mnogo bolja. Nikad lično nisam vidio neku impresivnu pravnu misao u tim odlukama, a uočljivo je i da postoji tihi rat između Ustavnog i Vrhovnog suda u pogledu međusobnog odnosa. Zbog toga je primjetno da kada Ustavni sud ukine neku odluku Vrhovnog suda, onda se Vrhovni sud gotovo trudi da odluči na isti način. To naravno jako negativno utiče na ionako neveliki ugled Ustavnog suda.

MONITOR: Nedavno je Crna Gora u Strazburu izgubila predstavku koja se tiče nezakonitog pritvaranja, i uslova u Istražnom zatvoru.  Koliko bi to moglo otvoriti novih takvih  slučajeva, odnosno novih troškova koji bi u kranjem išli na račun građana?

GAZIVODA: Sud u Strazburu ima zapravo nadzornu ulogu u pogledu primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava u zemljama potpisnicama. To znači da bi svaka potpisnica trebala da obezbijedi primjenu Konvencije u svom sistemu i da sama osigura da se kršenja ne dešavaju. Prema tome, kad god se donese neka presuda u kojoj je utvrđena povreda onda nije cilj samo isplatiti dosuđenu naknadu podnosiocu predstavke, već  bi trebalo preduzeti sve mjere i radnje da se takva kršenja više ne ponavljaju. Odgovoran pristup bi bio i praćenje prakse suda u Strazburu u odnosu na druge države, pa na taj način preduprijediti ista kršenja kod nas. To bi posebno bilo jednostavno uraditi prateći praksu koja se odnosi na zemlje regiona, jer su u pitanju slični pravni sistemi i često i slična kršenja prava garantovanih Konvencijom.   Za očekivati je da će u predstojećem periodu biti još veći broj podnijetih predstavki u odnosu na broj stanovnika posebno kada dođe na red odlučivanje o naknadama za majke sa troje ili više djece. Svakako biće zanimljivo vidjeti i stav Strazbura po tom pitanju.

MONITOR: Kad smo već kod troškova.  Vlada priprema izmjene Zakona o parničnom postupku koji je već naišao na kritike civilnog sektora jer propisuje da se troškovi neće dodjeljivati onima koji dobiju slučaj u sporovima male vrijednosti, ako su nesrazmjerni sa visinom tužbeng zahtjeva.  Dijelite li mišljenje civilnog sekora da Vlada na taj način opet vrši pritisak na one koji tuže državu?

GAZIVODA: Apsolutno. Objavljivanje spiskova službenika koji su tužili državu i već druge izmjene Zakona o parničnom postupku predstavljaju uporne pokušaje da se izbjegne posljedica umjesto da se rješava uzrok. Najlogičnije rješenje bi bilo da kad se po nekom pitanju donese prva presuda iz koje proizilazi da je neki državni organ, primjera radi, ,,zakinuo” svog službenika za određeni iznos, da se svim ostalim službenicima koji su u istoj ili sličnoj situaciji isplati ono što im po zakonu pripada i da se tako izbjegnu druge tužbe. Ukoliko ni to nije urađeno, onda kada neko pokrene spor, ako je u pravu, treba priznati tužbeni zahtjev i tako skratiti suđenje. Umjesto toga Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore sudi se po godinu ili dvije dana u postupcima čiji je ishod od početka jasan i tako proizvodi troškove postupka. Ova nova ideja da onaj koji uspije u sporu snosi svoje troškove postupka jednako kao i onaj koji je postupao nezakonito krajnje je nelogična. Ona osim što ohrabruje one koji krše zakon da tako i nastave istovremeno obeshrabruje svakoga ko ima neko manje potraživanje da pokrene sudski spor jer mu se više isplati da se odrekne prava nego da plaća sudske troškove. Lično nikada nisam zastupao u ovakvom sporu, pa smatram da nisam subjektivan po tom pitanju. U posljednje vrijeme po raznim osnovama, to jest, izmjenama zakona ili po novoj sudskoj praksi, navodno se štiti državni budžet – ali sve to na štetu građana, dok oni koji svojim neznanjem ili nezakonitim radom umanjuju budžet, za to ne odgovaraju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo