Povežite se sa nama

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ADVOKAT: Vlada ohrabrije one koji krše zakon

Objavljeno prije

na

Novim izmjenama Zakona o parničnom postupku, ili po novoj sudskoj praksi, navodno se štiti državni budžet – ali sve to na štetu građana, dok oni koji svojim neznanjem ili nezakonitim radom umanjuju budžet, za to ne odgovaraju.

 

MONITOR: Uskoro bi Skupština mogla glasati o izboru Zorice Kalezić za viceguvernerku Centralne banke, iako je sud prethodno utvrdio da je bivša viceguvernerka Irena Radović, koju je zastupala advokatska kancelarija ,,Rodić”, nezakonito smijenjena sa te pozicije . Može li, pravno gledano, Skupština, mimo odluke prvostepenog suda u korist bivše viseguvernerke, birati novu? Treba li se sačekati pravosnažnost presude? 

GAZIVODA: Tokom sudskog postupka vođenog povodom nezakonitog razrješenja postalo je jasno da je guverner doveo u zabludu i Savjet CBCG i Skupštinu o tome da postoje razlozi za razrješenje viceguvernerke i tako ih zloupotrijebio za lični obračun sa Irenom Radović. Tek dva dana uoči donošenja presude u tom postupku guverner je predložio novog kandidata za poziciju viceguvernera, iako je to mjesto prethodno osam mjeseci bilo upražnjeno. Prema tome, može se steći utisak da je guverner namjerio da još jednom upotrijebi Skupštinu za sukob sa Radovićevom i to tako što bi na mjesto viceguvernera bila imenovana druga osoba, a Radovićeva tako bila spriječena da se vrati na dužnost. Naravno, na taj način bi se i obesmislila sudska odluka o nezakonitom rješenju. Dodatno, u toj žurbi da spriječi povratak Radovićeve na posao po sudskoj odluci, guverner predlaže izbor kandidata koji opet ne ispunjava sve zakonske uslove za to radno mjesto. Nadam se da poslanici tako nešto neće prihvatiti i da će sačekati pravosnažnost presude.

MONITOR: Iz kancelarije državnog zaštitnika tvrdili su  da Skupština ima ovlašćenja da bira i smjenjuje viceguvernera i da sudovi ne mogu poništavati takve odluke jer su oni posebna grana vlasti. Kako vidite to pravno tumačenje?

GAZIVODA: Ovakve odluke po pravnoj prirodi su pojedinačni pravni akti i Ustavom je propisano da uživaju sudsku zaštitu. Isto tako, u osnovnim odredbama Ustava propisano je da podjela vlasti počiva na međusobnoj ravnoteži i kontroli između tri grane vlasti – zakonodavne, sudske i izvršne. Osim toga, već postoji sudska praksa koja govori da sudovi mogu preispitivati zakonitost pojedinačnih akata donijetih od strane Skupštine. Dakle, niko ne spori da poslanik glasa po sopstvenom uvjerenju ali odluka mora biti donijeta u zakonitoj proceduri. Tu se radi o pravnoj abecedi i zapanjujuće je da neko ko zastupa interese države ne poznaje osnovne odredbe Ustava. Još drastičnije je što smo iz same Skupštine čuli slične izjave pa se dolazi do zaključka da ni sami predstavnici građana koji tamo sjede ne znaju koji je pravni položaj parlamenta i misle da nisu ograničeni zakonom, odnosno da mogu da krše zakon, a što je šokantno.

MONITOR: Slučaj Irene Radović nije jedini, gdje je sud utvrdio da su ljudi nezakonito smijenjeni, ali to i dalje ne proizvodi nikakvu posljedicu u praksi.  Uzmimo slučaj Savjeta RTCG kao primjer. Utvrđeno je da su članovi Savjeta Goran Đurović i Nikola Vukčević nezakonito smijenjeni, kao i bivši direktor Vladan Mićunović. I ništa.  U toku je novi konkurs za članove Savjeta. Kako to komentarišete?

GAZIVODA: Očigledno je postalo uobičajeno da kad imaš većinu, a neko ti iz bilo kojeg razloga smeta, najjednostavnije je da ga smijeniš. Mislim da nažalost građani još uvijek ne shvataju da oni plaćaju štetu za sve takve nezakonite smjene i vjerujem da se tu ništa neće promijeniti dok oni koji tako olako smjenjuju ne budu snosili političku ili moralnu odgovornost, odnosno, dok građani od njih to ne budu očekivali. Dakle, radi se o stepenu političkog razvoja koji mi, očigledno, još nismo dostigli.

MONITOR: Šta nezakonito smijenjeni članovi Savjeta i menadžment mogu očekivati kada presude budu pravosnažne?

GAZIVODA: Ako su na njihove pozicije već imenovana druga lica oni mogu očekivati samo naknadu materijalne štete. Jasno je da postoji i neka moralna satisfakcija jer su svi ti ljudi smijenjeni pod vrlo teškim optužbama, ali dok ne bude postojala neka vrsta odgovornosti onih koji olako smjenjuju, ovakve stvari će se dešavati.

MONITOR: Smatrate li da su presude sudova u slučaju RTCG svojevrsna potvrda teze da je bivši menadžment, te dio članova Savjeta smijenjen iz političkih razloga, odnosno da se radilo o pritisku na javni servis ?

GAZIVODA: Mislim da ne postoji niko ko smatra da te smjene nisu bile motivisane političkim interesima. Siguran sam da su i svi oni koji su podržavali i opravdavali te smjene u svakom momentu znali da se to sve dešava iz drugih razloga, a ne onih koji su poslužili kao alibi, odnosno koji su predstavljeni kao zvanični razlozi za razrješenje. U tom smislu presude su zvanična potvrda onoga što svi već znaju.

MONITOR: Prošle godine je u Strazbur stiglo 130 posto više predstavki nego prethodne, 2017. godine.  Da li je razlog za to upravo neefikasno domaće pravosuđe?  Posebno Ustavni sud kao krajnja sudska instanca prije Strazbura?

GAZIVODA: Razlozi mogu biti razni i prije sam sklon da pretpostavim da je u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe nego primarno njegova neefikasnost. Svakako kod takve promjene u statistici neophodno je bilo neodložno uraditi istraživanje što je zapravo razlog povećanja broja predstavki na godišnjem nivou. Ukoliko to jeste nepovjerenje u pravosuđe, onda treba tražiti način kako da se poveća stepen povjerenja. Što se tiče Ustavnog suda, tvrdim da je sadašnji sastav i učinak te institucije savršen primjer onoga što bi valjalo izbjegavati kod budućih biranja sudija Ustavnog suda. Kod svake dosadašnje ocjene ustavnosti zakona i drugih opštih akata povodom kojih je postojalo interesovanje dnevne politike, Ustavni sud je svaki put odlučio onako kako je politička većina očekivala, a neko bi možda rekao i naručila.

Kada govorimo o odlučivanju po ustavnim žalbama podnijetim protiv pojedinačnih akata ni tu situacija nije mnogo bolja. Nikad lično nisam vidio neku impresivnu pravnu misao u tim odlukama, a uočljivo je i da postoji tihi rat između Ustavnog i Vrhovnog suda u pogledu međusobnog odnosa. Zbog toga je primjetno da kada Ustavni sud ukine neku odluku Vrhovnog suda, onda se Vrhovni sud gotovo trudi da odluči na isti način. To naravno jako negativno utiče na ionako neveliki ugled Ustavnog suda.

MONITOR: Nedavno je Crna Gora u Strazburu izgubila predstavku koja se tiče nezakonitog pritvaranja, i uslova u Istražnom zatvoru.  Koliko bi to moglo otvoriti novih takvih  slučajeva, odnosno novih troškova koji bi u kranjem išli na račun građana?

GAZIVODA: Sud u Strazburu ima zapravo nadzornu ulogu u pogledu primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava u zemljama potpisnicama. To znači da bi svaka potpisnica trebala da obezbijedi primjenu Konvencije u svom sistemu i da sama osigura da se kršenja ne dešavaju. Prema tome, kad god se donese neka presuda u kojoj je utvrđena povreda onda nije cilj samo isplatiti dosuđenu naknadu podnosiocu predstavke, već  bi trebalo preduzeti sve mjere i radnje da se takva kršenja više ne ponavljaju. Odgovoran pristup bi bio i praćenje prakse suda u Strazburu u odnosu na druge države, pa na taj način preduprijediti ista kršenja kod nas. To bi posebno bilo jednostavno uraditi prateći praksu koja se odnosi na zemlje regiona, jer su u pitanju slični pravni sistemi i često i slična kršenja prava garantovanih Konvencijom.   Za očekivati je da će u predstojećem periodu biti još veći broj podnijetih predstavki u odnosu na broj stanovnika posebno kada dođe na red odlučivanje o naknadama za majke sa troje ili više djece. Svakako biće zanimljivo vidjeti i stav Strazbura po tom pitanju.

MONITOR: Kad smo već kod troškova.  Vlada priprema izmjene Zakona o parničnom postupku koji je već naišao na kritike civilnog sektora jer propisuje da se troškovi neće dodjeljivati onima koji dobiju slučaj u sporovima male vrijednosti, ako su nesrazmjerni sa visinom tužbeng zahtjeva.  Dijelite li mišljenje civilnog sekora da Vlada na taj način opet vrši pritisak na one koji tuže državu?

GAZIVODA: Apsolutno. Objavljivanje spiskova službenika koji su tužili državu i već druge izmjene Zakona o parničnom postupku predstavljaju uporne pokušaje da se izbjegne posljedica umjesto da se rješava uzrok. Najlogičnije rješenje bi bilo da kad se po nekom pitanju donese prva presuda iz koje proizilazi da je neki državni organ, primjera radi, ,,zakinuo” svog službenika za određeni iznos, da se svim ostalim službenicima koji su u istoj ili sličnoj situaciji isplati ono što im po zakonu pripada i da se tako izbjegnu druge tužbe. Ukoliko ni to nije urađeno, onda kada neko pokrene spor, ako je u pravu, treba priznati tužbeni zahtjev i tako skratiti suđenje. Umjesto toga Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore sudi se po godinu ili dvije dana u postupcima čiji je ishod od početka jasan i tako proizvodi troškove postupka. Ova nova ideja da onaj koji uspije u sporu snosi svoje troškove postupka jednako kao i onaj koji je postupao nezakonito krajnje je nelogična. Ona osim što ohrabruje one koji krše zakon da tako i nastave istovremeno obeshrabruje svakoga ko ima neko manje potraživanje da pokrene sudski spor jer mu se više isplati da se odrekne prava nego da plaća sudske troškove. Lično nikada nisam zastupao u ovakvom sporu, pa smatram da nisam subjektivan po tom pitanju. U posljednje vrijeme po raznim osnovama, to jest, izmjenama zakona ili po novoj sudskoj praksi, navodno se štiti državni budžet – ali sve to na štetu građana, dok oni koji svojim neznanjem ili nezakonitim radom umanjuju budžet, za to ne odgovaraju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

INTERVJU

DARKO STIJEPOVIĆ, DIREKTOR NVO CENTAR ZA RAZVOJ DURMITORA: Ekološka Crna Gora je fatamorgana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekološka Crna Gora bila je prevara i kada je lansirana ideja ekološke države, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru

MONITOR: Ovih dana dogodilo se više ekoloških incidenata u Crnoj Gori: zamućene su rijeke Tara i Svinjača, zapaljene  stotine guma na Ćemovskom polju, da nije bilo protesta građana bili bi izgrađeni  bungalovi u Nacionalnom parku Durmitor … Šta to govori  državi Crnoj Gori?

STIJEPOVIĆ: Ekološki incidenti sa paljenjem guma i zamućenjem Tare su ugrožavanje zdravlja ljudi  koji su u nadležnosti inspekcijskih službi. One ne rade, jer je cijela država korumpirana i ne može se očekivati da rade organi koji su „mač države“ jer se korupcija manifestuje prvo u krahu inspekcijskog nadzora. Ovi incidenti su minorni fenomeni daleko većeg ugrožavanja i trovanja životne sredine koji nema epilog. Na primjer, Durmitor je devastiran divljanjem (ne samo na Crnom jezeru) koje je u suštini ugrožavanje životne sredine i građani pokušavaju da stanu na put survavanju ljudskosti i da principe zajedničkog života sačuvaju od uništenja. Uslov zajedničkog života je doveden u pitanje tj. shvatanje zajedničkog dobra koje je u srži ekološke paradigme. Država Crna Gora, kako vi kažete ekološka, je fatamorgana koja nas vodi u propast ako se pravimo da ne vidimo laž.

MONITOR: Crna Gora je postala najveća evropska kanta za smeće, kazao nam je svojevremeno naučnik Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi. Je li u pravu?

STIJEPOVIĆ: Kada se pogleda odnos prema svemu zajedničkom kao uslovu opstanka ljudi u grupi i na jednom mjestu Crna Gora pokazuje ogroman deficit razumijevanja značaja društvenog dogovora kao temelja zajednice i dominaciju sebičnosti i egoizma. Izraz toga je Hajdukovićeva najveća evropska kanta za smeće. Bilo đe da se pređe crnogorska granica odmah se uoči upravo granica u odnosu prema otpadu i smeću u prostoru koji vas okružuje. Čovjek se osjeća kao da ulazi u državu đe ne postoji komunalna infrastruktura, kao da se obreo u nekoj afričkoj zemlji. Mi jesmo evropski budžak.

  MONITOR: Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka, ali aktuelnu vlast to ne zabrinjava. 

STIJEPOVIĆ: Jeste da ima mnogo crnih tačaka koje su ostale iz perioda industrijskog razvoja, ali najcrnje tačke su one koje nastaju sada i koje devastiraju resurse kao što je dolina Tare kod Mateševa. Mi nemamo sličnu vizuru i prekrasnu pejžanu ljepotu kakva je ta dolina kod Mateševa. Ne možemo to ničim nadomjestiti, to smo izgubili za života našijeh. To je crna tačka. Golema saobraćajnica je, slično nekadašnjim jalovištima, zanemarivanje opšteg dobra i popuštanje pohlepi i težnja siromaha da se brzo i najjeftinije razvije, a to znači prebacivanjem na životnu sredinu smanje troškovi izgradnje objekta. Sada svi vidimo da se lako mogla izbjeći destrukcija. Naše elite su elite primitivizma, naše naučne elite su elite srednjovjekovlja, naše javno mišljenje je nezrelo i atavizmi izbijaju na svaku stranu. Zašto 30 godina nema odlučne reakcije kao alternative nije samo pitanje aktuelnoj vlasti već i aktuelnoj alternativi vlasti. Ekološka paradigma nije bila integrisana u alternativno mišljenje i alternativnu društvenu i političku opciju. Pritisak iz EU uslovio je ekološku remedijaciju, a što se tiče naše kritične mase društvenog pritiska na vladajuće strukture vidi se da toga nema. Cijena brzine industrijskog razvoja nekada se plaćala destrukcijom životne sredine, ali tridesetogodišnja ravnodušnost je pokazatelj pasivnosti i stagnacije cjelokupne društvene strukture i ne samo vladajuće. Eko alternativa nalazi uporište samo u neprofitnom sektoru i NVO, a jedva i u političkom organizovanju.

  MONITOR: Da li je Tara ugrožena?

STIJEPOVIĆ: Devastacija Tare je bila prepoznata u Deklaraciji o zaštiti rijeke Tare. I u vrijeme usvajanja Deklaracije, sporni dio teksta bio je devastacija ovog dijela u gornjem toku. Čak su pokušali da preko nekoliko NVO-a  izmijene taj dio i usvoje ono što bi omogućilo uništenje koje se danas desilo. Misle li da je prolazak ispod stubova vijadukata i mostova na dijelu đe se rijeka rađa atraktivan? Misle li da milioni tona otpada iz tunela i od radova na autoputu koji su bačeni u korito Tare na mjestu njenog rođenja atraktivno? Misle li da to remećenje njenog tijela, tamo đe se rijeka rađa, ne uništava cijelu sliku? Misle li da komadanje tijela, koje ga životno ne ugrožava, ne utiče na njegovu cjelinu? Pokušali su se opravdati svim mogućim skoro bizarnim floskulama ali zaludu, car je go.

  MONITOR: Koliko je Crna Gora zaista ekološka država? 

STIJEPOVIĆ:  Ekološka Crna Gora i kada je lansirana ideja ekološke države bila je prevara, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru. Mjesec dana poslije proglašenja ekološke države ti „ekolozi“, ti ekodržavotvorci, jurnuli su da raskomadaju Dubrovnik. Onda su se vratili iz pohoda i počeli da ponovo propovijedaju ekologiju. Ne ide. Više i ne proslavljaju Dan ekološke države, jer je provalija između ideje i stvarnosti preduboka.

 MONITOR: Žabljački DPS se nakon protesta zahvalio građanima na odbrani Crnog jezera, iako je DPS kreator uništenja tog dragulja prirode …

STIJEPOVIĆ: Stav žabljačkog odbora DPS-a je izuzetna reakcija i njihova podrška je dobrodošla. Ljude koji daju podršku ekološkim akcijama ne dijelimo prema partijskoj pripadnosti. Oduprijeti se partijskoj mašineriji je đavoljski teško i unošenje gledišta koje vodi računa o javnom dobru u politički kontekst je važno za ekološku paradigmu. Prvi put se jedan lokalni odbor DPS-a suprotstavio lihvarima u sopstvenim redovima i dao prednost interesu  zajednice kao cjeline. Iako je to malo kasno to je vjesnik promjene društvenog diskursa. Ko i mala dobra čini i velika će kad uzmogne, kazao je Marko Miljanov.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu, kako je  onda Crna Gora  otvorila  Poglavlje 27 za pristup Evropskoj uniji?

STIJEPOVIĆ: Otvaranje Poglavlja 27 nije vezano sa realnom situacijom na očuvanju životne sredine već sa proizvoljnim procjenama EU činovništva. Njih interesuje malo higijene i da se na granicama EU uspostavi sanitarni kordon, a ostalo je stvar političke konjukture. U vrijeme destrukcije na Tari, napada na najelitnije i najzaštićenije ekološke prostore, pripremu dalje gradnje svuda kroz urbanistička burgijanja, dezintegraciju institucionalne zaštite, zaobilaženje usvojenih regula i pravosudnu nepostojeću aktivnost te postavljanje svih mogućih barijera ekološkom aktivizmu EU telali o našim uspjesima u zaštiti prirode. Jasno je da je svako kovač svoje sreće i tu EU ne može nikome pomoći, a EU sprovodi svoje politike prema našoj  evropskoj zabiti nezavisno od realnog stanja u Crnoj Gori. Nekompetentnost i površnost ne interesuju eurokratiju, a korupcija nije strana ni evropskim čnovnicima. O tome najbolje govori 36 miliona tobožne pomoći za zaštitu životne sredine u CG koje je imalo efekta u životu stvarnih Crnogoraca koliko miš može ponijeti. Ne očekujte priznanje neuspjeha od eurokratije, jer za fijasko programa bi neko mogao odgovarati.

 

Zločin Vlade

MONITOR: Hoće li ,,suza Evrope” biti skinuta sa liste UNESCO-a? 

STIJEPOVIĆ: Vlada je viđela šta je uradila, ali sada je kasno. Kajanje ne pomaže. To što su opredijelili 5,5 miliona za studije koje će dalje preduprijediti ovakve zločine pokazuje da su shvatili. Gospodin Simović kaže ožiljci na Tari, jer ne može da kaže pravu riječ. Ali sve od doline đe se Tara rađa pa do Dunavske delte nema prirodne cjeline koja je prepoznata i pod zaštitom je UNESCO-a kao M&B (Man and Biosphere) rezervat i UNESCO World Heritage Site nešto niže u kanjonu. Nije isto zaštititi elitni prostor i zaštititi prostor koji je jednoobrazan i banalan. Ništa više ne znači ni ostanak ni izbacivanje iz UNESCO-ove zaštite. Dolina Tare na mjestu njenog rođenja je kanal Dunav-Tisa-Dunav. Planinsku rijeku su pretvorili u ravničarsku, a planinska rijeka je divlja ili nije planinska. „Zašto usahnu rijeka? Podigoh nasip da bih je sačuvao od izlivanja. Zato usahnu rijeka“. Zato i prepuče struna na harfi, zato se ugasi žižak, zato uvenu cvijet. Prepoznajete – Rabindranat Tagore.

 

Atmosfera vašarišta

 MONITOR: Jednom ste rekli da su skijanje i turizam u Žabljaku predstava Hamleta u Mrduši Donjoj. Šta  to znači? 

 STIJEPOVIĆ:  Skijanje i turizam u Žabljaku znači isto što i pokušaj izvođenja Hamleta u  Mrduši Donjoj. Ne postoje potrebni preduslovi za kvalitetan turistički teatar. Svi parametri pokazuju dno. Nekadašnji elitni centar izgubio je magiju turističke originalne i jedinstvene ponude i privlačnosti. Nekadašnji imidž koji se gradio decenijama više ne postoji. Hoteli su ruine ili su u pepelu, turistički smještaj je bizaran, turistička publika je najjeftiniji burek turista ili omladinac turbo avanturista. Turističkom ponudom smatraju prostačku atmosferu vašarišta, čengelama i bizarnom vožnjom na žicama iako je prostor prepoznat od UNESCO-a kao dragocjena svjetska baština, ali sada urnisan mišljenjem barbarogenija da su dorasli božanskom nadahnuću da unaprijede njegovo djelo. Skijanje nude na romantičnim praistorijskim žičarama skalamerijama, sklonim padu, sa brzinama kornjače i komforom kamenog doba. Turizam je postao borba staraca da dopune penzije izdavanjem kojeg kreveta, stanovništvo se istopilo, deklasirano je ekonomski, a radno najsposobnije i najvitalnije je otišlo u pečalbu. Kakva predstava turističkog Hamleta može biti u Mrduši Donjoj toj mahali sa ćorsokacima bez vode i struje na čijem nebu kruži lešinar developer da dovrši obrok koji se raspada?

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I  LJEVIČARSKI AKTIVISTA IZ SPLITA: Fašizam itekako prisutan u Hrvatskoj, Srbiji i BiH

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fašizam se u ove tri države manifestuje kroz otvoreni revizionizam u vidu javne, istoriografske, pa i sudske rehabilitacije zločinaca i kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata, ali i kroz tvrdoglavo ustrajavanje na nacionalističkim politikama i odbrani ili potpunoj negaciji zločina koji su se dogodili u posljednjim ratovima devedesetih

 

MONITOR: Hrvatska se ovih dana našla u centru pažnje javnosti zbog pisanja slovenačkih medija da je hrvatska Sigurnosna obavještajna agencija (SOA) prisluškivala slovenačke zvaničnike.

MARKOVINA:Mislim da su sve te stvari prilično tragikomične. To vrijedi za sve afere u kojima se spominju obavještajne službe, ali i za činjenicu da se jedan svećenik spominje kao ključna osoba u svemu tome.

MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je u Briselu da nema informacija o aferi prisluškivanja u kojoj Slovenija proziva Hrvatsku da je špijunirala Slovence u procesu arbitraže i da treba voditi računa da se u Sloveniji održavaju izbori.

MARKOVINA: Općenito govoreći, odnosi između Hrvatske i Slovenije svih ovih godina po pitanjima razgraničenja, koja su u suštini marginalna, su na adolescentskoj razini. Od upornih periodičnih histeriziranja jedne i druge strane, do odbijanja da se izglasa svojevremeni dogovor dviju vlada, pa sve do arbitraže i svega što se uz nju vezuje.

MONITOR: A kad smo kod Slovenije šta Vi mislite o predlogu slovenačke stranke Levica da Slovenija ponudi politički azil osnivaču Vikiliksa Džulijanu Asanžu?

MARKOVINA: Mislim da je svaki takav prijedlog danas izgubio smisao, ali neovisno o tome činjenica da je Levica uspjela postati parlamentarna stranka i politički faktor u Sloveniji, ohrabruje. Jednako kao što ohrabruje način na koji u mandatu aktualne vlade koriste svoj utjecaj.

MONITOR: Vi ste predsjednik stranke Nova ljevica. Šta je Vaša stranka ostvarila na političkoj sceni Hrvatske?

MARKOVINA:Nova ljevica je osnovana u prosincu 2016. godine i od tada je imala priliku izaći isključivo na lokalne izbore u svibnju 2017., na kojima je postigla solidan i odličan rezultat. Na izbore smo izašli u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, pri čemu smo u Zagrebu u koaliciji s četiri sestrinske stranke dobili skoro osam odsto glasova i četiri mjesta u gradskoj skupštini, dok nam je u Splitu jako malo falilo da pređemo izborni prag u koaliciji Nove Ljevice i RF-a, jer smo dobili 4,40 odsto glasova. U međuvremenu smo stvorili nužnu infrastrukturu i konsolidirali zeleno-lijevi blok, u čijem sastavu (Možemo-Nova ljevica-Orah) upravo idemo na europske izbore, s ciljem da se ta suradnja nastavi i na parlamentarnim izborima. Kako sada stvari stoje, siguran sam da ćemo već na ovim izborima ostvariti zapažen rezultat, kao i  da ćemo na parlamentarnim ući u Sabor.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena? 

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo