Povežite se sa nama

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ADVOKAT: Vlada ohrabrije one koji krše zakon

Objavljeno prije

na

Novim izmjenama Zakona o parničnom postupku, ili po novoj sudskoj praksi, navodno se štiti državni budžet – ali sve to na štetu građana, dok oni koji svojim neznanjem ili nezakonitim radom umanjuju budžet, za to ne odgovaraju.

 

MONITOR: Uskoro bi Skupština mogla glasati o izboru Zorice Kalezić za viceguvernerku Centralne banke, iako je sud prethodno utvrdio da je bivša viceguvernerka Irena Radović, koju je zastupala advokatska kancelarija ,,Rodić”, nezakonito smijenjena sa te pozicije . Može li, pravno gledano, Skupština, mimo odluke prvostepenog suda u korist bivše viseguvernerke, birati novu? Treba li se sačekati pravosnažnost presude? 

GAZIVODA: Tokom sudskog postupka vođenog povodom nezakonitog razrješenja postalo je jasno da je guverner doveo u zabludu i Savjet CBCG i Skupštinu o tome da postoje razlozi za razrješenje viceguvernerke i tako ih zloupotrijebio za lični obračun sa Irenom Radović. Tek dva dana uoči donošenja presude u tom postupku guverner je predložio novog kandidata za poziciju viceguvernera, iako je to mjesto prethodno osam mjeseci bilo upražnjeno. Prema tome, može se steći utisak da je guverner namjerio da još jednom upotrijebi Skupštinu za sukob sa Radovićevom i to tako što bi na mjesto viceguvernera bila imenovana druga osoba, a Radovićeva tako bila spriječena da se vrati na dužnost. Naravno, na taj način bi se i obesmislila sudska odluka o nezakonitom rješenju. Dodatno, u toj žurbi da spriječi povratak Radovićeve na posao po sudskoj odluci, guverner predlaže izbor kandidata koji opet ne ispunjava sve zakonske uslove za to radno mjesto. Nadam se da poslanici tako nešto neće prihvatiti i da će sačekati pravosnažnost presude.

MONITOR: Iz kancelarije državnog zaštitnika tvrdili su  da Skupština ima ovlašćenja da bira i smjenjuje viceguvernera i da sudovi ne mogu poništavati takve odluke jer su oni posebna grana vlasti. Kako vidite to pravno tumačenje?

GAZIVODA: Ovakve odluke po pravnoj prirodi su pojedinačni pravni akti i Ustavom je propisano da uživaju sudsku zaštitu. Isto tako, u osnovnim odredbama Ustava propisano je da podjela vlasti počiva na međusobnoj ravnoteži i kontroli između tri grane vlasti – zakonodavne, sudske i izvršne. Osim toga, već postoji sudska praksa koja govori da sudovi mogu preispitivati zakonitost pojedinačnih akata donijetih od strane Skupštine. Dakle, niko ne spori da poslanik glasa po sopstvenom uvjerenju ali odluka mora biti donijeta u zakonitoj proceduri. Tu se radi o pravnoj abecedi i zapanjujuće je da neko ko zastupa interese države ne poznaje osnovne odredbe Ustava. Još drastičnije je što smo iz same Skupštine čuli slične izjave pa se dolazi do zaključka da ni sami predstavnici građana koji tamo sjede ne znaju koji je pravni položaj parlamenta i misle da nisu ograničeni zakonom, odnosno da mogu da krše zakon, a što je šokantno.

MONITOR: Slučaj Irene Radović nije jedini, gdje je sud utvrdio da su ljudi nezakonito smijenjeni, ali to i dalje ne proizvodi nikakvu posljedicu u praksi.  Uzmimo slučaj Savjeta RTCG kao primjer. Utvrđeno je da su članovi Savjeta Goran Đurović i Nikola Vukčević nezakonito smijenjeni, kao i bivši direktor Vladan Mićunović. I ništa.  U toku je novi konkurs za članove Savjeta. Kako to komentarišete?

GAZIVODA: Očigledno je postalo uobičajeno da kad imaš većinu, a neko ti iz bilo kojeg razloga smeta, najjednostavnije je da ga smijeniš. Mislim da nažalost građani još uvijek ne shvataju da oni plaćaju štetu za sve takve nezakonite smjene i vjerujem da se tu ništa neće promijeniti dok oni koji tako olako smjenjuju ne budu snosili političku ili moralnu odgovornost, odnosno, dok građani od njih to ne budu očekivali. Dakle, radi se o stepenu političkog razvoja koji mi, očigledno, još nismo dostigli.

MONITOR: Šta nezakonito smijenjeni članovi Savjeta i menadžment mogu očekivati kada presude budu pravosnažne?

GAZIVODA: Ako su na njihove pozicije već imenovana druga lica oni mogu očekivati samo naknadu materijalne štete. Jasno je da postoji i neka moralna satisfakcija jer su svi ti ljudi smijenjeni pod vrlo teškim optužbama, ali dok ne bude postojala neka vrsta odgovornosti onih koji olako smjenjuju, ovakve stvari će se dešavati.

MONITOR: Smatrate li da su presude sudova u slučaju RTCG svojevrsna potvrda teze da je bivši menadžment, te dio članova Savjeta smijenjen iz političkih razloga, odnosno da se radilo o pritisku na javni servis ?

GAZIVODA: Mislim da ne postoji niko ko smatra da te smjene nisu bile motivisane političkim interesima. Siguran sam da su i svi oni koji su podržavali i opravdavali te smjene u svakom momentu znali da se to sve dešava iz drugih razloga, a ne onih koji su poslužili kao alibi, odnosno koji su predstavljeni kao zvanični razlozi za razrješenje. U tom smislu presude su zvanična potvrda onoga što svi već znaju.

MONITOR: Prošle godine je u Strazbur stiglo 130 posto više predstavki nego prethodne, 2017. godine.  Da li je razlog za to upravo neefikasno domaće pravosuđe?  Posebno Ustavni sud kao krajnja sudska instanca prije Strazbura?

GAZIVODA: Razlozi mogu biti razni i prije sam sklon da pretpostavim da je u pitanju nepovjerenje u domaće pravosuđe nego primarno njegova neefikasnost. Svakako kod takve promjene u statistici neophodno je bilo neodložno uraditi istraživanje što je zapravo razlog povećanja broja predstavki na godišnjem nivou. Ukoliko to jeste nepovjerenje u pravosuđe, onda treba tražiti način kako da se poveća stepen povjerenja. Što se tiče Ustavnog suda, tvrdim da je sadašnji sastav i učinak te institucije savršen primjer onoga što bi valjalo izbjegavati kod budućih biranja sudija Ustavnog suda. Kod svake dosadašnje ocjene ustavnosti zakona i drugih opštih akata povodom kojih je postojalo interesovanje dnevne politike, Ustavni sud je svaki put odlučio onako kako je politička većina očekivala, a neko bi možda rekao i naručila.

Kada govorimo o odlučivanju po ustavnim žalbama podnijetim protiv pojedinačnih akata ni tu situacija nije mnogo bolja. Nikad lično nisam vidio neku impresivnu pravnu misao u tim odlukama, a uočljivo je i da postoji tihi rat između Ustavnog i Vrhovnog suda u pogledu međusobnog odnosa. Zbog toga je primjetno da kada Ustavni sud ukine neku odluku Vrhovnog suda, onda se Vrhovni sud gotovo trudi da odluči na isti način. To naravno jako negativno utiče na ionako neveliki ugled Ustavnog suda.

MONITOR: Nedavno je Crna Gora u Strazburu izgubila predstavku koja se tiče nezakonitog pritvaranja, i uslova u Istražnom zatvoru.  Koliko bi to moglo otvoriti novih takvih  slučajeva, odnosno novih troškova koji bi u kranjem išli na račun građana?

GAZIVODA: Sud u Strazburu ima zapravo nadzornu ulogu u pogledu primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava u zemljama potpisnicama. To znači da bi svaka potpisnica trebala da obezbijedi primjenu Konvencije u svom sistemu i da sama osigura da se kršenja ne dešavaju. Prema tome, kad god se donese neka presuda u kojoj je utvrđena povreda onda nije cilj samo isplatiti dosuđenu naknadu podnosiocu predstavke, već  bi trebalo preduzeti sve mjere i radnje da se takva kršenja više ne ponavljaju. Odgovoran pristup bi bio i praćenje prakse suda u Strazburu u odnosu na druge države, pa na taj način preduprijediti ista kršenja kod nas. To bi posebno bilo jednostavno uraditi prateći praksu koja se odnosi na zemlje regiona, jer su u pitanju slični pravni sistemi i često i slična kršenja prava garantovanih Konvencijom.   Za očekivati je da će u predstojećem periodu biti još veći broj podnijetih predstavki u odnosu na broj stanovnika posebno kada dođe na red odlučivanje o naknadama za majke sa troje ili više djece. Svakako biće zanimljivo vidjeti i stav Strazbura po tom pitanju.

MONITOR: Kad smo već kod troškova.  Vlada priprema izmjene Zakona o parničnom postupku koji je već naišao na kritike civilnog sektora jer propisuje da se troškovi neće dodjeljivati onima koji dobiju slučaj u sporovima male vrijednosti, ako su nesrazmjerni sa visinom tužbeng zahtjeva.  Dijelite li mišljenje civilnog sekora da Vlada na taj način opet vrši pritisak na one koji tuže državu?

GAZIVODA: Apsolutno. Objavljivanje spiskova službenika koji su tužili državu i već druge izmjene Zakona o parničnom postupku predstavljaju uporne pokušaje da se izbjegne posljedica umjesto da se rješava uzrok. Najlogičnije rješenje bi bilo da kad se po nekom pitanju donese prva presuda iz koje proizilazi da je neki državni organ, primjera radi, ,,zakinuo” svog službenika za određeni iznos, da se svim ostalim službenicima koji su u istoj ili sličnoj situaciji isplati ono što im po zakonu pripada i da se tako izbjegnu druge tužbe. Ukoliko ni to nije urađeno, onda kada neko pokrene spor, ako je u pravu, treba priznati tužbeni zahtjev i tako skratiti suđenje. Umjesto toga Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore sudi se po godinu ili dvije dana u postupcima čiji je ishod od početka jasan i tako proizvodi troškove postupka. Ova nova ideja da onaj koji uspije u sporu snosi svoje troškove postupka jednako kao i onaj koji je postupao nezakonito krajnje je nelogična. Ona osim što ohrabruje one koji krše zakon da tako i nastave istovremeno obeshrabruje svakoga ko ima neko manje potraživanje da pokrene sudski spor jer mu se više isplati da se odrekne prava nego da plaća sudske troškove. Lično nikada nisam zastupao u ovakvom sporu, pa smatram da nisam subjektivan po tom pitanju. U posljednje vrijeme po raznim osnovama, to jest, izmjenama zakona ili po novoj sudskoj praksi, navodno se štiti državni budžet – ali sve to na štetu građana, dok oni koji svojim neznanjem ili nezakonitim radom umanjuju budžet, za to ne odgovaraju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo