Povežite se sa nama

OKO NAS

SPAŠAVANJE PLAŽE NA ADI BOJANI:Uzmi đe ima, bačaj đe fali

Objavljeno prije

na

Pod pritiskom javnosti i pripreme za izdavanje u dugoročni zakup ostrva Ade Bojane crnogorska vlast je konačno krenula u pokušaj spašavanja plaža na ulcinjskoj rivijeri. Počelo se upravo od Ade, gdje je plaža gotovo nestala

 

Oko pola miliona kubika pijeska izvadiće se narednih mjeseci sa ušća rijeke Bojane. Projekat je vrijedan 800.000 eura, a pokrenula ga je Uprava za vode, uz finansijsku podršku Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom i Direkcije za javne radove, sa ciljem obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca rijeke, koji je prije dvije godine prvi put u istoriji bio zatvoren. Tada je Ada, na zgražavanje cijelog svijeta, prestala biti ostrvo.

No, još veći problem je nestajanje pjeskovite plaže na tom prekrasnom ostrvu, koji je posljedica smanjenja sedimenata koji dolaze iz Bojane, odnosno rijeke Drim, njezine glavne pritoke, do Ade. Jer, more već decenijama odnosi više pijeska nego što rijeka donosi. Izgradnja nekoliko hidrocentrala na Drimu, manja propusna moć korita rijeke, vađenja pijeska za građevinske poduhvate, uz klimatske promjene, su ključni razlozi erozije. Zato je na pojedinim dijelovima plaža na Adi nestala za posljednjih 35 godina za preko 80 metara, a more prijeti da odnese i bungalove koji se nalaze na Adi.

Tek prošle godine crnogorski zvaničnici su postali svjesni te činjenice kada je direktor JP „Morsko dobro“ Predrag Jelušić izjavio da se “dešava značajan gubitak plažnih površina na prostoru Ade Bojane“.

,,Upravo sada kada imamo priču oko turističke valorizacije ovoga prostora, ovaj značajan nedostatak kupališnog prostora – čak četiri puta više nego prije nekih 20 godina – može i te kako da tangira cijelu aktivnost oko turističke valorizacije ovog dijela Ade Bojane”, kazao je on u decembru u Skupštini Crne Gore.

Zato je u predvečerje najavljenog raspisivanja međunarodnog tendera za izdavanje u dugoročni zakup tog ostrva veličine oko 520 hektara odlučeno da se pijesak koji se vadi na ušću, a ranije i na račvi, koristi za tzv. prihranjivanje plaže.

,,Dvije dobre stvari se sada rade: produbiće se ušće, a materjal koji se vadi proširiće se plažom. Ona će ponovo dobiti lijepu konturu“, kaže ribar sa Bojane Marko Mašanović.

On ističe da je potrebno postaviti lukobrane kako more ponovo ne bi odnijelo sav pijesak koji se nanosi.

Ulcinjanin Ismet Karamanaga ističe da je Vlada Crne Gore konačno razumjela da se morske obale i plaže tretiraju kao nacionalno prirodno nasljeđe i zato svaka zemlja treba sama da brine o tom najvrjednijem resursu koji posjeduje.

,,Imamo, dakle, dvije mogućnosti: ili ćemo pokušati spasiti plaže, što se radi u čitavom svijetu, ili će one jednostavno nestati. Naš turizam bi tada ostao bez najvažnijeg aduta”, kaže ovaj  turistički radnik, koji je 80-ih godina prošlog vijeka radio u naturističkom naselju na Adi.

Prema njegovim riječima, projekti revitalizacije prirodnih plaža jesu skupi, ali bez prostranih i širokih plaža nema razvoja turizma. Posebno u ovoj zemlji, gdje, kako pokazuju istraživanja, 80 odsto turista dolazi zbog kupanja u moru.

,,Ako je Španija uspjela da na 400 lokacija revitalizuje svoje prirodne plaže, valjda i Crna Gora može da revitalizuje nekoliko najugroženijih plaža”, dodaje Karamanaga.

Poučan je svakako i primjer Majamija, u SAD, gdje se plaža smanjila za oko 70 metara i turisti su počeli da tu destinaciju zaobilaze. Građani Majamija su zato morali investirati oko stotinu miliona dolara u dovoženje pijeska. Nakon obnavljanja plaže, promet sa 8,5 milijardi dolara godišnje se povećao za četiri puta i dostigao cifru od više od trideset milijardi dolara.

Inače, erozija je zahvatila gotovo sva najpoznatija crnogorska kupališta. Uz plažu na Adi more ,,struže” i ulcinjsku Veliku plažu, Mogren, Sutomore, Petrovac, Sveti Stefan, Pržno, Buljaricu… Nemarnost ljudi veliki je saveznik tom procesu.

Osim monitoringa, nikakve druge mjere od strane državnih organa i institucija do sada nijesu preduzete kako bi se ti negativni trendovi zaustavili. Na to Crnu Goru obavezuje domaća regulativa, kao i potpis na Protokol o integralnom upravljanju obalnim prostorom Sredozemlja. Članom 23 ovog dokumenta se traži da sve zemlje potpisnice učine značajne napore u cilju sprječavanja ili ublažavanja efekata erozije obala. Takođe se zahtijeva da se preduzmu mjere da se održi ili revitalizuje prirodni kapacitet obala, uzimajući u obzir i uticaj podizanja nivoa mora usljed klimatskih promjena.

Ekolog Dželal Hodžić kaže da ovaj problem treba regionalno tretirati i napominje da su crnogorska i albanska vlada u julu prošle godine potpisale Sporazum o upravljanju vodnim resursima, koji se upravo odnosi na ovo područje.

Konstatujući da se Albanija takođe suočava sa sličnim problemom, on navodi da bi ,,ove države trebale da pristupe sistematskoj zaštiti, jer valjda niko razuman ne misli da je moguć turizam bez plaža i ljepote koja nestaje pred našim očima“.

Prema riječima dr Save Petkovića, bilo bi neophodno preduzeti obimne radove na uspostavljanju protočnosti na cjelokupnoj dužini rijeke Bojane, od Skadarskog jezera do njenog ušća u Jadransko more. ,,Samo se povećanjem dotoka rječnog nanosa na obalu mora može djelimično zaustaviti proces erozije Ade Bojane“, uvjeren je ovaj renomirani stručnjak koji je jedan od autora projekta kojeg realizuje Uprava za vode.

Inače, ugostitelji i vlasnici ribarskih kućica, vikend kućica i kalimera sa Bojane smatraju da će dio računa za ove radove platiti oni, jer je JP „Morsko dobro“ početkom ove godine utvrdilo novi cjenovnik za oko 600 objekata koji su izgrađeni na državnom zemljištu na tom prostoru.

Iz Udruženja restorana na Bojani su kazali da su novim cjenovnikom naknade uvećane najmanje 50 odsto, te da prilikom donošenja cjenovnika i davanja saglasnosti na isti od strane Vlade Crne Gore, državni organi i institucije uopšte nijesu vodili računa o pravima i interesima vlasnika objekata koje ovo uvećanje dovodi do ruba egzistencije.

Oni su stoga pokrenuli peticiju kojom se traži poništavanje cjenovnika za korišćenje/zakup morskog dobra. Jer, u Ulcinju su i obale rijeke – morsko dobro!?

 

                                                                                                                      Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo