Povežite se sa nama

INTERVJU

VUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Zavisni smo od prirode

Objavljeno prije

na

Moramo se osloniti na ono što imamo: na prirodne i ljudske resurse – jedno bez drugog ne ide. Njegovanjem prvog i osvješćivanjem drugog resursa dobili bismo balans koji bi bio recept za oporavak zajednice

 

MONITOR: Crna Gora je otvorila poglavlje Poglavlje 27. Koji nas sve izazovu očekuju?

IKOVIĆ: Ključni izazov je da što prije shvatimo da smo u potpunoj zavisnosti od prirode. Priroda nam daje zdravu hranu, pitku vodu i čist vazduh.  Izazov je da razumijemo da svaki naš zalogaj hrane dolazi od prirode i svaki naš gutljaj vode dolazi iz prirode. To nije samo pitanje ljepote ili nečije profesije to je centar našeg života odnosno to je pitanje našeg opstanka, tj. naše samostalnosti. Zato bi koncept zaštite životne sredine trebao biti osnovni koncept razvoja Crne Gore.

Kada ovo shvatimo onda će nam kvalitet vode i vazduha, upravljanje otpadom, industrijsko zagađenje i očuvanja biljnog i životinjskog svijeta biti prioritet.

Za bezbjedniji život, sve naše opštine moraju izgraditi kolektorske sisteme i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, a polovina sakupljenog komunalnog otpada mora biti pripremljena za ponovnu upotrebu, tj. reciklažu.

Kada govorimo o zaštićenim prirodnim dobrima treba da zaštitimo najvrjednija prirodna područja pa tek onda da definišemo industrijske zone. Prvo proglasiti zaštićena morska područja, pa tek onda razmišljati o istraživanju nafte i gasa. Nažalost, kod nas je suprotna situacija.

U kojoj mjeri se rasipamo resursima govori podatak da su nam gubici na vodovodnoj mreži 2013. godine iznosili 64 odsto od ukupno zahvaćene vode, tj. ukupno potisnute vode u cjevovod. Te godine nije fakturisano 40 miliona m3 zahvaćene vode. Ako je cijena jednog kubika vode 0,5 € onda godišnje gubimo 20 miliona samo zbog gubitaka na vodovodnoj mreži. U uređenim zemljama Evrope gubici su manji od 10 odsto.

Bahati odnos prema resursima možemo prikazati podatkom da je Crna Gora 2017. izvezla 28 miliona eura sirovog drveta i plute, a iste godine smo uvezli 53 miliona eura namještaja. A to znači da ne koristimo znanje u cilju uvećanja vrijednosti sirovine.

MONITOR: Uglavnom se priča o 1,6 milijardi eura koliko će okvirno iznositi troškovi za  zatvaranje ovog poglavlja. No da li je od para važnija promjena svijesti povodom ovog pitanja?

IKOVIĆ: Da je funkcionerima na prvom mjestu zdravlje i kvalitet života građana danas ne bi govorili o tolikim troškovima. Samo primitivan čovjek želi pretvoriti sve u materijalno bogatstvo. Uzrok tome jeste neznanje. Još početkom dvadesetog vijeka ekolog Aldo Leopold je kazao da je mentalitet posjedovanja najveći uzrok ekoloških poremećaja.

Nedostatak novca je uzrokovan nestručnošću rukovodećih kadrova koji imaju moć, ali nemaju znanje. S druge strane, naši kadrovi koji nijesu na rukovodećim mjestima su više zarobljeni nego što su neizgrađeni. Da je službenicima crnogorskih institucija dozvoljeno da rade svoj posao Crna Gora bi davno bila u Evropskoj uniji. Zato je potrebno omogućiti državnim službenicima da primijene svoje znanje, odnosno da rade ono za šta su plaćeni.

Iz neznanja proističe i selektivna primjena zakona, odnosno ne važe ista pravila za sve. Tako kada prijavljujemo inspekciji određeni ekološki zločin srijećemo se sa situacijom da nadležni brane zagađivača i pravdaju postojeće stanje.

Poslednjih 30 godina nijesmo  blagovremeno ulagali u snabdijevanje vodom za piće, prečišćavanje otpadnih voda, upravljanje otpadom i  zaštitu prirode pa su se problemi i troškovi nagomilali a sve nam je sada stiglo na naplatu. Ukoliko nastavimo ovim tempom da ,,rješavamo” ova pitanja ta suma će se povećavati.

Zato državni funkcioner treba da promoviše princip zaštite životne sredine kao razvojni koncept, a ne princip pohlepe i korupcije.

MONITOR: Svako malo u javnosti dospije neki novi ,,zločin’’ prema prirodi. Posljednji su sječa stabala na Crnom jezeru i trovanje para surih orlova. Javnost odmah sazna za takve slučajeve, ali da li se sem osude što konkretno mijenja?

IKOVIĆ: Ono što je u uređenim zemljama skandal to je kod nas normalna svakodnevica. Dozvoljavamo sebi da budemo prevareni na isti način više puta.

Ovi slučajevi pokazuju nemoć institucija pa je građanin prepušten sam sebi i mora da se prilagođava naopakom sistemu kako bi preživio.

Sječa stabala govori da našim ključnim resursima upravljaju neuki. Ta šuma postoji vjekovima i opstajala je bez učešća čovjeka. Umjesto da se čovjek prilagođava šumi Crnog jezera i koristi njene besplatne usluge dugoročno, mi smo se opredijelili na kratkoročnu dobit ne razmatrajući dugoročne gubitke –  a posebno je pitanje u čiji džep završava i takva kratkoročna dobit. Naše rukovodstvo smatra da je šačica bungalova bitnija od vrijednosti netaknute prirode i tako žrtvuju i šumu i vodu kako bi bili oni izgrađeni.

Nacionalni parkovi se štite da bi trajali baš u toj formi – verziji u kakvoj ih znamo. Ne štite se da bismo mijenjali njihov izgled, a još manje njihove vrijednosti. Umjesto da dozvolimo prirodi da nam besplatno obezbjeđuje zdravu hranu, pitku vodu i prostor za odmor i obrazovanje mi radimo protiv nje, tj. protiv sebe.

Podsjetimo se da šumski ekosistemi prečišćavaju vodu, a ta voda puni jezero čineći ga rezervoarom pitke vode. Sve upućuje da će ovaj vijek obilježiti nedostatak vode za piće, onda je jasno kako mi tretiramo najvrjedniji resurs ovog stoljeća – pitku vodu.

Ako razmišljamo o rješenjima, promjene su moguće ako počinioci budu izvedeni pred lice pravde i ako nadoknade počinjenu štetu – a da bi se to desilo trebaju nam institucije koje služe da olakšaju, a ne da otežaju život građana – institucije koje sprečavaju negativan uticaj gluposti na životnu sredinu. Da bi smo imali takve institucije moramo zaustaviti davanje moći ljudima koji ne vjeruju u nauku – u princip znanja, u razvojni koncept očuvanja prirode.

MONITOR: Često ističete drugačije koncepte razvoja.

IKOVIĆ: Građanima je nametnut stav da moramo da eksploatišemo resurse da bi se razvijali. Primjer Singapura je zanimljiv – kako zemlja čuva svoje resurse i dinamično se razvija. Unazad nešto više od godinu, bruto društveni proizvod po glavi stanovnika, u Singapuru je bio oko 48.000 €, a u Crnoj Gori se kretao oko 7.000. Singapur je 19 puta manji od Crne Gore a ima devet puta više stanovnika. Ali Singapur promoviše princip znanja, a ne princip pohlepe i korupcije. Njihov princip je obrazovanje za budućnost kako bi kao društvo imali odgovore na vrijeme. Zato je prema PISA međunarodnom testiranju učenika iz 2015. godine, Singapur na prvom mjestu na svijetu po naučnoj pismenost svojih učenika. Iako nijesu prebogati prirodnim resursima imaju razvijenu domaću proizvodnju i razvijene najnovije tehnologije.

MONITOR: Podgorica je od nekad zelenog postala grad sa manjkom drveća. Kako se realizuje akcija pošumljavanja koju je organizovao KOD?

IKOVIĆ: Podgorica je nekada nosila epitet zelenog grada u bivšoj SFRJ. Danas smo na posljednjem mjestu glavnih gradova regiona. Prema analizi satelitskih snimaka, po indeksu zelenila ispred Podgrice su: Sarajevo, Ljubljana, Zagreb, Priština, Skoplje, Beograd, Tirana. Zanimljivo je da je pomenuti indeks zelenila u Sarajevu približno 0,68, a u Podgorici 0,24 – gotovo tri puta manji.

Naš glavni grad ima svega tri kvadratna metra javnih zelenih površina po stanovniku, a u većini evropskih zemlja je minimum 25 ili 50 metara. Tako Padova ima 215.000 stanovnika, a više od 5 km2 javnih zelenih površina. Podgorica ima oko 190.000 stanovnika, i pola kvadratnog kilometra javnih zelenih površina. Pri tom, Padova nije zadovoljna onim što ima i zato je razvila katastar zelenih površina koji je Podgorica zacrtala da uradi do kraja 2018. godine – a nije.

Organizacija KOD je od septembra prošle godina posadila preko 1.200 stabala na 21 lokaciji. Akcenat je bio na izvornim vrstama: hrast, lipa, košćela, jasen… Naglašavamo da smo sve to uradili zajedno sa građanima, dok od Glavnog grada nismo dobili niti jedan cent.

MONITOR: U okviru organizacije KOD iznosite zanimljive uporedne podatke o Crnoj Gori i razvijenim zemljama – odnos broja službenih automobila, podatke iz zdravstva, ekologije… Da li je promjena politike preduslov da bismo na pravi način počeli da se brinemo i o prirodi?

IKOVIĆ: Politika koja se praktikovala posljednje tri decenije nije učinila građane zdravijim, bogatijim i nezavisnijim, a Crna Gora je suštinski gubila odrednicu ekološke države. Ta politika nije iskoristila svoje šanse, iscrpila je značajne resurse, ostavlja iza sebe velike dugove, mnogo siromašnih i uzak krug privilegovanih – zato ona mora da se mijenja.

Potreban nam je sistem institucija gdje stvari ne zavise od jednog čovjeka ili nekolicine ljudi – već od većine građana.

U državama koje brinu o prirodi povećana je briga i o čovjeku. Takva politika temelji i gradi snagu države na snazi pojedinca. Treba nam politika bazirana na znanju a ne na sili, strahu i pohlepi.

Danas kada imamo veliki broj zakona iz oblasti zaštite životne sredine, imamo mnogo lošije stanje nego prije 50 godina kada većina tih propisa nije postojala. To je paradoks koji treba promijeniti ako mislimo da kao zajednica preživimo.

Treba nam vlada koja neće zloupotrebljavati naše neznanje, već će nadograđivati postojeće  –  vlada koja će podsticati poduhvate građana.

Dakle, moramo se osloniti na ono što imamo: na prirodne i ljudske resurse – jedno bez drugog ne ide. Njegovanjem prvog i osvješćivanjem drugog resursa dobili bismo balans koji bi bio recept za oporavak zajednice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BRANISLAV RADULOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA PRAVNIKA CRNE GORE: Pravom do pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoje kolege koje ne žele da učestvuju u nepravničkoj i populističkoj „raspravi“ koja obiluje nacionalizmom ili arogancijom. Drugi, nikada i nijesu  spremni da saopšte bilo koji svoj stav, za ili protiv, čekajući uvijek „oficijelni“

 

 

MONITOR: Povodom Monitorove  25. godišnjice, u oktobru 2015. godine, zapisali ste: „Samo su tri konstate u Crnoj Gori: Đukanović, Amfilohije i Monitor. U ovom trouglu stale su skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore“. Da li se nešto promijenilo za nepunih pet godina?

RADULOVIĆ: Nije. Zato podsjećanje na nastavak navedenog citata: „ … u suverenoj Crnoj Gori trijangl „nesalomljivih“ ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine“.

MONITOR: Mogu li aktuelni protesti i primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti poremetiti tu „ravnotežu“?

RADULOVIĆ: Građanin koji je za svog života promjenio četiri države (SFRJ, SRJ, SiCG, Crna Gora), a da nikada nije posjedovao pasoš, nema svijest o mirnom i demokratskom institutu smjene vlasti. I kada parolom „spasimo svetinje“ izažava sav svoj bunt prema nepravdama u sitemu – on živi i odslikava zajednicu koja je predpolitičko društvo.

Činjenica da javnu reakciju ne proizvede podatak da se npr. 155 milona državnog novca „investira“ u insolventno privredno društvo, a hiljade ljudi izađe na ulicu zbog spora da li treba voditi upravni ili sudski postupak za evidenciju crkvene/državne imovine, dokaz je da Crna Gora nije građansko društvo, sa izgrađenim sistemom vrijednosti. Građansko društvo ne stanuje u kolektivističkim umovima.

MONITOR: Da li će vlast insistirati na primjeni tog Zakona? Kolika je njegova upotrebna vrijednost u ovom trenutku?

RADULOVIĆ: „Zakon je zakon pa koliko opor bio“ zapisao je Valtazar Bogišić 1888. godine u Opštem imovinskom zakoniku. Predmetni zakon je donijet u ustavnoj proceduri i negova ustavnost se pretpostavlja, sve dok ne bude eventualno osporena pred Ustavnim sudom.

Ono šta se može sa sigurnošću predvidjeti je da će primjena čl. 63, koji se osporava, dovesti da nadležni organ za poslove imovine, u roku od godinu dana izvrši popis imovine (vjerskih objekata i zemljišta). Tek onda moguće je podnijeti zahtjev za upis prava svojine na tim nepokretnostima. Dakle, prvi efekat zakona biće da će se evidentirati „sporna“ imovina i tada će se službeni i sporovi na javnoj sceni izmjestiti sa „ugroženog pravoslavlja“ na materijalne dokaze o nespornom i zakonitom vlasništvu na konkretnim objektima.

Suštinski se u narednih godinu dana, osim postupka popisa, ništa bitno neće desiti, a svakako ne bilo kakva promjena u pravnom statusu ili  „upad u vjerske objekte“. U međuvremenu biće i institucionalno riješena dilema pred Ustavnim sudom oko eventualne ustavnosti pojedinih normi Zakona, u prvom redu ko je i u kojem postupku dužan dokazivati vlasništvo.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

 

Pročitajte više u štampanom izanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SCI. JULIJANA CICOVIĆ MASLOVAR, PSIHOLOŠKINJA  PSIHOTERAPEUTKINJA: Naše društvo ne brine o mentalnom zdravlju nacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju

 

MONITOR: Agresivnost je naša svakodnevica na ulici, u saobraćaju, u paralamentu, u komunikaciji sa neistomišljenicima… Šta je uzrok tome?

CICOVIĆ MASLOVAR: Više je uzroka, a jedan od ključnih je nepoštovanje zakona  i pravila u svim segmentima društvenog života, nikakvo ili neadekvatno sankcionisanje, te sveprisutni haos koji iz toga proizilazi. Takva atmosfera u društvu generiše veliku količinu frustracije koja može izazvati emocionalno stanje srdžbe, koja se, u određenim spoljašnjim okolnostima, ispolji kao agresivnost. Ta agresivnost se usmjerava na najpristupačnije ciljeve, tako da postajemo jedni drugima mete. Svaki pojedinac primjenjuje svoja pravila, snaga caruje i sila je jedini zakon. Međutim frustracije ne moraju nužno dovesti do agresivnog pražnjenja, već mogu proizvesti i različite konstruktivne akcije. Onda se postavlja pitanje zašto biramo destrukciju ili se nameće zaključak da nedostaje nešto i u našoj ličnoj moralnoj, obrazovnoj i duhovnoj vertikali. Mi ne poznajemo kulturu ophođenja, ne preuzimamo odgovornost za svoje postupke i njihove posljedice, mi nemamo dovoljno poštovanja za sebe i druge, ne razvijamo toleranciju.

MONITOR: Nasilje je sve učestalije i u porodici…

CICOVIĆ MASLOVAR: Ako znamo koliko su društvene krize  i urušavanje sistema vrijednosti ugrozili porodicu kao instituciju, koliko je patologija pojedinca raspostranjenija, koliko su se umnožili problemi sa zloupotrebom narkotika i alkohola, onda to nije neočekivana posljedica. Neočekivano je da država i njene institucije, iako se sve otvorenije ukazuje na problem porodičnog nasilja, još  nemaju adekvatne i efikasne mehanizme da se sa tim problemom bore.

MONITOR: Koji su danas najčešći oblici antisocijalnog ponašanja? 

CICOVIĆ MASLOVAR: Teško je odgovoriti generalno na ovo pitanje, jer je to širok spektar aktivnosti, a svaka od njih je različito zastupljena u različitim segmentima društva i različitim uzrasnim skupinama. Ali  ako govorimo uopšteno i uzmemo ono što je zajedničko svim oblicima antisocijalnog ponašanja, a to je da imaju za  posljedicu kršenje socijalnih pravila I/ili ugrožavanje drugih, onda su u našem društvu najrasprostranjeniji razni oblici korupcije, (ona u političkom vrhu, razni oblici nepotizma, davanje i primanje mita…).

MONITOR: Da li se građani kojima je to neophodno  obaćaju psiholozima i psihijatrima ili to izbjegavaju zbog patrijahalnog vaspitanja i iz drugih razloga?

CICOVIĆ MASLOVAR: Mislim da se ljudi danas obraćaju za pomoć više nego ranije, da se odnos prema psihičkim poremećajima ili poteškoćama mijenja,  manja je stigma u vezi sa tim. I dalje je problem to  što se javljaju tek onda kad su već razvili simptomatoligiju koja ih ometa u svakodnevnom funkcionisanju, a da je svjesnost o potrebi mentalne higijene još na jako niskom nivou. Psihoterapijska pomoć, kao vrsta tretmana u prevazilaženju psihičkih tegoba je još velika nepoznanica našim ljudima i put kojim se rjeđe ide, jer je to proces koji iziskuje da preuzmemo odgovornost za svoj život, da se posvetimo temeljnom preispitivanju i osvješćivanju vlastitih uvjerenja, stavova i ponašanja koji su uzrokovali psihički poremćaj.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo