Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI ODGOVORNI ZA POŽARE: Sankcije za neodgovornost

Objavljeno prije

na

I ovog proljeća, kao i minulih godina, požari na području kolašinske opštine progutali su na hektare šuma. Pored te štete, građane će mnogo koštati i višednevne intervencije pripadnike Službe zaštite. Vatrogasci tvrde da je sve posljedica  nepažnje mještana seosog područja. Paljenje vatre na otvorenom niko niti kontroliše niti sankcioniše

 

U nekoliko  požara na području kolašinske opštine tokom druge polovine marta izgorelo je na desetine hektara šume i niskog rastinja.  Gorelo je na Crkvinama, u Seocu, Međuriječju,  Gornjoj Morači… Stambene i druge objekte na tim lokacijama spasili su vatrogaci, koji su  i po pet dana neprekidno bili na terenu. Pomagali su im i avioni Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova. I ove, kao ni nekoliko prethodnih godina, teško će biti utvrditi koliku je štetu vatra pričinila u opštini. Takođe, bilo bi čudo ako nadležni krenu da traže uzroke i odgovorne za požare, koji su, kako kažu u kolašinskoj Službi  zaštite, i ovog puta izazvani ljudskim faktorom.

Čak i laici, objašnjavaju u toj Službi, mogu utvrditi da su požari nastali kao posljedica neopreznog paljenja vatre prilikom proljećnog čišćenja livada.  Moguće je lako i utvrditi sa čijih su imanja požari ,,krenuli”.

,,Na terenu smo danima, a s obzirom na to da nema kiše, koja bi nam pomogla u borbi s vatrom, ko zna koliko ćemo još biti. Požari se neprekidno pojavljuju na različitim lokacijama i svi su izazvani, sasvim sigurno, ljudskim faktorom. Do većine mjesta gdje smo inetrvenisali mehanizacijom Komunalnog preduzeća probijani su novi putevi, jer je riječ o nepristupačnom terenu. Ne znam koliko je novca i truda potrošeno minulih dana u nastojanju da lokalizujemo požare“, kaže komandir Službe zaštite Željko Darmanović.

Cijena  saniranja posljedica  nepažnje mještana okolnih  sela uvećana je, objašnjava on, i intervencijom aviona MUP-a. Darmanović tvrdi da će se slična situacija ponavljati, sasvim sigurno, ukliko ne bude sankcija za one koji  izazivaju požare nenamjerno ili namjerno.

,,Nije samo riječ o nenamjernom i neopreznom paljenju vatre. Dok je trajala intervencija u Seocima, javili su nam neki sugrađani da su vidjeli čovjeka u Lipovu kako izlazi iz terenskog vozila i nasumično pali vatre. Takođe,  dok smo svi bili na terenu i trudili se da od požaara spasimo kuću porodice Šuković, kojoj se vatra primakla, zvali su nas iz Gornje Morače. Tamo je jedan domaćin, čisteći livadu i  paleći otpad,  umalo zapalio vlastitu kuću“, kažu u toj Službi.

Kolašinski vatrogasci više su puta apelovali  na sugrađane da prilikom paljenja vatre na otvorenom budu izuzetno pažljivi.  Do sada nije urodilo plodom, pa se skoro svake godine ponavlja identična situacija. Što hitnije bi, objašnjava Darmanović, trebalo naći način da se sankcijama  uzvrati na neodgvornost.

,,Samo ogromnim naporima zaposlenih u Službi, uspjeli smo minule sedmice  da sačuvamo ugostiteljski objekat na Crkvinama i nekoliko kuća u Seocima. Ranijih  godina, na istom području,  požarima su bili ugroženi repetitor Javnog servisa, bazne stanice mobilnih operatera, lovački gater… I tada su požari izazvani ljudskom nepažnjom.  Što hitnije iniciraćemo nalaženja načina da se ubuduće slične situacije spriječe”, rekao je on.

Službu na čijem je čelu Darmanović, pored nesavjesnosti sugrađana, muče još brojni problemi.  Tvrde da su evropski standardi  o broju vatrogasaca  neprimjenjivi za većinu opština u Crnoj Gori, a za kolašinsku naročito.Prema nedavno predloženom, pa odmah zatim povučenom  aktu o organizaciji i sistematizaciji, ta bi služba imala 21 zaposlenog, a među njima, pored načelnika, vođa smjena, vatrogasaca i higijeničarke, i dva su savjetnika za planiranje i logistiku, odnosno administrativne poslove.

Dramanovć ocjenjuje  da sadašnji broj vatrogasaca nije dovoljan za 897 kvadratnih kilometara, kolika je površina kolašinske opštine pa i njihova nadležnost.

,,Pored sela, od kojih su neka udaljena na desetine kilometara od naše stanice, ‘pokrivamo’ i 60 kilometara magistrale. Naš zadatak, pored gašenja požara, jeste i asistencija Hitnoj pomoći pri transportu bolesnih ljudi iz zavijanih sela. Intervencije pri saobraćajnim nezgodama i nesrećama, takođe, spadaju u naše zadatke. Tražimo i zalutale turiste, što podrazumijeva pretragu po vrlo zahtjevnim terenima i pri lošim vremenskim uslovima. Zbog toga,  smatram da nam treba još zaposlenih”, kazao je on.

Tokom minulih pet mjesecivatrogasci su imali blizu 100 intervencija. Pored lokalizovanja na desetine požara na seoskom području, potrošili su 87 cistijerni vode za gašenje vatre na gradskoj deponiji. Bili su logistika Hitnoj pomoći i Komunalnom preduzeću u nekoliko udaljenih sela, među kojima je i Velje Duboko, na 49 kilometara od Kolašina.

,,Imamo tri vozila za gašenje požara, ali nam je neophodno i jedno za brze intervencije. I dalje nemamo kvalitetnu opremu za vatrogasce. Svjesni smo da je riječ o skupoj opremi, ali smatram da je njena nabavka neophodna jer nam ona ‘spašava glavu’. Nadamo se da će lokalna vlast imati razumijevanja, te da će se naći prostora u budžetu i za naše potrebe i opremu koja nedostaje”, očekuje komandir Službe zaštite.

Osim opreme, prema njegovim riječima, neophodno je podmladiti i kadar. Prosječna starost pripadnika te službe sada je oko 50 godina, a komandir smatra da bi što prije trebalo da dobiju još nekoliko mlađih kolega.


Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

LOKALNI PREVOZ: Vožnja u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Privatni preduzetnici nemaju ekonimskog interesa za organizovanje lokalnog prevoza u u opštinama Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje i Rožaje.  Ovaj problem se ne može se riješiti bez pomoći države ili lokalne samouprave, tvrde naši sagovornici

 

Tenderi za organizovanje lokalnog javnog prevoza na teritorijama sjevernih opština Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje i Rožaje, nijesu uspjeli. Stanovništvo u seskim mjesnim centrima, na tom velikom području, prepušteno je samo sebi.

Monitoru je u lokalnoj upravi u Beranama rečeno, da je tender za javni prevoz u lokalnom saobraćaju objavljivan ček tri puta od septembra, ali  se niko nije javio.

“Kod privatnih preduzetnika  nema interesovanja. Svi su nam i u direktnim kontaktima kazali da nemaju ekonomskog interesa” – rekao je sagovornik iz Opštine Berane.

Prema njegovim riječima, ovaj problem ne može se riješiti bez pomoći države ili lokalne samouprave.

“Po sadašnjoj zakonskoj regulativi, lokalne uprave ne mogu to činiti, osim država. U nekim primorskim opštinama nađeno je rješenje, tek nakon što su lokalne skupštine donijele odluke i to odobrile. Možda i mi tako na sjeveru trebamo da učinimo  jer državu očigledno nije briga ” – rekao je taj sagovornik.

U Beranama su zbog nedostatka javnog provoza na lokalnim linijama najviše pogođeni stanovnici mjesnih centara Lubnice, Šekular, Kaludra i Štitare.

U selu Štitare je jesenas doveden u pitanje opstanak tamošnje osnovne škole, kao i problematizovan prevoz učenika koji sa tog područja pohađaju srednje škole u gradu.

“Ministarstvo je se ostalo gluvo i slijepo. Odgovornost su prvo  prebacili na lokalnu upravu, a onda su  obećali da će oni to riješiti tako što će dodijeliti neke školske kombi automobile, od čega nije bilo ništa” – kazali su u Opštini Berane.

Lokalnih autobusa više nema ni na relaciji prema mjesnom centru Lubnice u Beranama, gdje su u srećnija vremena saobraćala po čak četiri autobusa dnevno.

“Sada jedva da ima jedan polazak privatnog kombija. To je posljedica velikog odliva stanovništva sa ovog područja, ali  neodgovornosti države koja nije sposobna da lokalni prevoz proglase javnim interesom. U tom slučaju bi neka privatna autoprevozna preduzeća mogla da se natrjeraju da obavljaju prevoz” – smatraju u Mjesnoj zajednici Lubnice.

Na području takozvane Gornjoselsku župe, smještene na  padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Кurikuće i Vuča, 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je ta cifra vjerovatno zabrijavajuća, što će sljedeći popis sigurno pokazati.

Osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega  četrdeset  učenika, iako je  nekada brojala i do četiri stotine đaka.

Još gora je situacija kada su u pitanju beranski mjesni centri Kaludra i Šekular. Odatle nema ni jednog polaska,  čak ni kombi prevoznika, a stanovništvo i za najhitnije potrebe koristi taksi usluge i debelo plaća put do bolnice i državnih ustanova u gradu. I nazad do kuće, naravno.

Tender za organizovanje lokalnog javnog prevoza nije uspio ni u Petnjici, pa su stanovnici ove opštine ostali bez autobuskog prevoza čak i prema Beranama, a kamoli prema mjesnim centrima, kao što su Savin Bor na jednoj, ili Trpezi na drugoj strani.

“Na području Petnjice prije četiri decenije imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas” – kaže stanovnik Petnjice Zaim Ličina.

Ličina podsjeća da na području Petnjice živi veliki broj u poodmaklim godinama. Oni  zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu doći do ljekara i dobiti adekvatnu pomoć.

“ Ovaj problem bi se mogao riješiti donošenjem odluke po kojoj bi se regulisao prevoz do najudaljenijih mjesta kombi vozilima, uz određene uslove. Mi vjerujemo da bi ovakvo rješenje bilo od velike pomoći građanima” – smatra Ličina.

Slična priča može se čuti i u Andrijevici i mjesnom centru Konjuhe, odakle je nekada takođe bilo nekoliko autobuskih polazaka za Andrijevicu i Berane tokom dana.

Mještanin Radenko Janković smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost sa gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje su sve važnije isntitucije, od bolničkog centra do Osnovnog suda.

“Pitamo se da li u Crnoj Gori, ili u bilo kojoj drugoj zemlji, danas postoji opština čiji su građani suočeni sa činjenicom da ne mogu dobiti osnovnu uslugu, uslugu javnog prevoza” – kaže Janković.

Mještani ovih krajeva sa vidnim emocijama pričaju o proteklim vremenima, koja i nijesu tako daleka.

“Nekad su od Berana do Кonjiha saobraćali autobusi i kombi vozila po nekoliko puta dnevno i svi su bili puni putnika.” – risjeća se Aco Babović.

On kaže da se odjednom sve  promijenilo. Sela su počela da propadaju uporedo sa zatvaranjem fabrika.

“Igubili smo i radnika i seljaka. Zato je Кonjuhe danas na rubu umiranja” – naglašava Babović.

Ništa bolja situacija nije ni na području opština Rožaje, Plav i Gusinje. Ko nema sopstveni automobil, u ovim opštinama je  za prevoz do mjesnih centara osuđen da koristi skupe taksi usluge.

Osim sa evidentnim migracijama, svi problemi sa javnim prevozom na području ovih pet opština poklopili su se i sa propadanjem beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž. Ovo nekada najveće i najjače autoprevozno preduzeće u Crnoj Gori, mnogi pokazatelji govore, počelo je da “vozi u rikverc”.

Kao firma registrovana u Beranama sa stranim partnerom, Simon vojaž je  beransku kompaniju Jugoprevoz je poslije duge agonije i stečaja kupio prije desetak godina za svega 850.110 eura.

Sa svim svojim poslovnim jedinicama Simon vojaž  trenutno zapošljava oko osamdeset radnika.

»Mi koji smo u ovoj firmi još iz Titovog vremena veoma smo za nju vezani, i bila bi šteta za grad i čitav sjever da propadne« – kaže jedan od radnika.

Simon vojaž je odmah nakon privatizacije ukinuo kamionski prevoz, a zatim, u vremenima krize, i mnoge autobuske linije. Danas je lokalnih linija sve manje, a linije prema velikim mjesnim centrima na teritoriji opštine Berane i susjednih, više ne postoje.

Kako ovo preduzeće gazduje i autobuskom stanicom u Beranama, glasine o tome da se firma gasi izazvale su zabrinutost ne samo zaposlenih, već i građana Berana i drugih opština,  prema kojima Simon vojaž održava lokalne autobuske linije.

Ako bi se kao parameter razvoja uzeo javni prevoz, onda bi se vrlo lako moglo zaključiti kako su opštine na sjeveroistoku Crne Gore – Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav, Gusinje i Rožaje, napredovali unazad, i to geometrijskom progresijom.

Dok sa istih područja tajkuni kroz nemolisrdnu ekploataciju prirodnih resursa izvlače milione eura, mještani daju i posljednji euro za taksi usluge. Da se prevezu do grada, do bolnice, da ovjere zdravstvenu knjižicu, do suda, do policije i Opštine, da izvade ličnu kartu i najobičnije uvjerenje.

                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

STRATEŠKI PLAN RAZVOJA PODGORICE ZA PERIOD OD 2019-2024. GODINE: Nova obećanja, a stara nijesu ispunjena 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lokalna uprava u novom strateškom planu najavljuje projekte koji će glavni grad koštati  desetine miliona eura. Od obaveza iz prethodnog strateškog plana nije ispunila ni polovinu

 

Skupština Glavnog grada usvojila je krajem prošlog mjeseca Strateški plan razvoja Podgorice za period od 2019. do 2024. godine. Prioriteti su kolektor i komunalno opremanje grada, modernizacija infrastrukture, izgradnja novih vrtića i škola, doma za stara lica i bolnice, unaprijeđenje poljoprivredne proizvodnje, šumarstva i ribolova, organizovano upravljanje otpadom, energetska efikasnost…

Što-šta nadležni i ovoga puta obećavaju. Da se prisjetimo, od ukupno 174 projekta koji su bili predviđeni prethodnim Strateškim planom razvoja Glavnog grada za period od 2012. do 2017. godine, u potpunosti su realizovana tek 82.  Ni polovina od obećanog. Djelimično je realizovan 41, a 51 projekat uopšte nije ni započet.

Kompletan projekat izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda sa pripadajućom kolektorskom mrežom sastoji se iz tri faze. Prva faza, između ostalog, podrazumijeva izgradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda, proširenje kanalizacione mreže, odvodne i primarne kolektore, most preko rijeke Morače sa prenosnim kolektorom koji će u isto vrijeme će biti pješački most koji će povezivati dva dijela grada. Vrijednost samo ove početne faze je okvirno 50 miliona i 350 hiljada eura. Priča o kolektoru traje godinama, a do sada još ništa nije preduzeto.

Za komunalno opremanje lokacija na području Podgorice planirano je da se iz budžeta izdvoji oko 10 miliona eura. Radiće se u naseljima Zabjelo, Ljubović, Gornja Gorica, Tološi, Momišići, Nova varoš, Gorica, Zagorič, Servisno-skladišna zona, Zelenika, Dajbabe i Dahna.

Vrijednost projekta modernizacije i održivog razvoja infrastrukture u sistemu saobraćaja Podgorice iznosi 30 miliona eura. ,,Glavni grad treba da slijedi pozitivne prakse u evropskim gradovima, da primijeni modele „ozelenjavanja” lokalne infrastrukture. Osavremenjivanje javnog gradskog prevoza, uključujući zamjenu standardnih autobusa novim vozilima, imaće pozitivan uticaj na kvalitet vazduha. Umjesto na korišćenje sopstvenih vozila, građane treba podsticati na korišćenje unaprijeđenog javnog prevoza”, piše u planu.

Planirano je da se radi na mreži autobuskih stajališta i dostupnosti informacija o linijama vožnje, ali i na smanjenju frekvencije saobraćaja u zoni I Glavnog grada. Najavljuju nadležni izgradnju obilaznica, zabranu saobraćaja teretnim vozilima na opterećenim dionicama u centru grada, povećanje broja ulica i staza za pješačenje, uspostavljanje bike sharing stanica i povećavanje dužine biciklističkih staza. Ovim povodom, oštro su reagovali iz NVO Biciklo.me: ,,Razvoj biciklističke infrastrukture je započet 2015. godine i realizuje se promjenljivom dinamikom, zbog nedogovarajućeg planiranja, projektovanja i izvođenja. Jedan od koridora planiranih još prije 2015. godine i dalje nije započet, što dovodi u pitanje kontinuiranu posvećenost Glavnog grada poboljšavanju uslova za razvoj biciklističkog saobraćaja – uslova koji su nam, ako pogledamo stanje na podgoričkim ulicama, prijeko potrebni”.

Najavljuje se i digitalizacija sistema saobraćaja koja bi koštala oko 3 miliona eura. Međutim, samo plan za razvoj jedinstvene elektronske karte Glavni grad promoviše i najavljuje još od 2012. godine.

U planu su još i rekonstrukcija Bulevara Vilija Branta, Ulice Vojislavljevića, dijela puta Podgorica-Tuzi i Podgorica-Nikšić, Ulice Miloja Pavlovića, Zmaj Jovine ulice, saobraćajnice Beri-Krusi-Buronji, Ulice Veljka Vlahovića, puta Golubovci-Mataguži-Tuzi, Mosorske ulice, Ulice Dušana Milutinovića, dijela Ulice Slobode, Ulice Milana Raičkovića i Ksenije Cicvarić, Ulice Veliše Mugoše, Vaka Đurovića i dijela starog puta za Danilovgrad. Spisak je podugačak.

Nadležni iz Glavnog grada baciće se i na uređenje obala Morače i Ribnice. Proširiće i urediće groblje Čepurci, a planiraju i izgradnju novog groblja. I parkova, na Zabjelu, Koniku, Zlatici…

Za podizanje park šuma na Dajbabskoj gori, Maloj Gorici i Malom brdu obećana je i proizvodnja šumskih sadnica. Njegošev park, Karađorđev park i park Ivana Milutinovića takođe očekuje rekonstrukcija.

Ambiciozno se planira i izgradnja centra za razvoj socijalnih servisa u zajednici. Radi se o centru koji bi pružao pomoć i podršku ranjivim kategorijama stanovništva. To podrazumijeva pomoć i njegu u kući, personalnu asistenciju za osobe sa invaliditetom (OSI), mobilne timove za OSI, prevoz od vrata do vrata za OSI i ostale servise. Koliko je zapravo do sada u praksi pokazana briga za najranjivije, govori i činjenica da je veliki broj objekata u Crnoj Gori, među kojima su i pošte, banke, lokalne i državne institucije, obrazovne i zdravstvene institucije, kao i turistički i vjerski objekti, i dalje nepristupačan osobama sa invaliditetom. Prilazi za OSI nisu napravljeni u skladu sa njihovim potrebama i propisima, a o nepoštovanju pravila parkiranja da i ne govorimo.

Zanimljiv je i projekat Smart City Podgorica. On podrazumijeva razvoj novih tehnologija, među kojima je primjena gradske kartice kojom će, kako objašnjavaju, biti omogućeno brže i jednostavnije korištenje usluga uprave Glavnog grada i javnih ustanova i preduzeća. Potom i razvoj e-usluga i računarske mreže Podgorice, besplatnog interneta na javnim površinama, informacionog sistema za razmjenu podataka sa državnim organima, online kupovinu karata za kulturne događaje… Da je Podgorica daleko od futurističkog grada, kakvim ga vide nadležni, govori i činjenica da su pametne klupe, postavljene na nekoliko lokacija po gradu, do sada nekoliko puta bile vandalizovane. Da li je neko za to i odgovarao, nije poznato.

Možemo očekivati i poljoprivredne sajmove, osnivanje klastera, razvoj organske i rasadničke proizvodnje,…

Jačanje ekološke svijesti građana o potrebi pravilnog odlaganja otpada još jedan je od ciljeva razvojnog plana Podgorice. ,,Glavni grad je u proteklom vremenskom periodu opredijelio značajna finansijska sredstva u oblasti zaštite životne sredine. Tako je u funkciji sanitarna deponija Livade, regionalni reciklažni centar, šest reciklažnih dvorišta, više privremenih odlagališta za odlaganje biljnog i kabastog otpada, a postavljeno je oko 3 800 metalnih kontejnera za sakupljanje komunalnog otpada. U funkciji su i 103 polupodzemna kontejnera. Započelo se i sa ugradnjom polupodzemnih kontejnera za „suvu” i „mokru” frakciju”, navodi se u planu. Iako je ovo jedan od najvažnijih projekata za zdravlje i dobrobit stanovnika Podgorice, jedino je za njega planom predviđena kategorija rizika, a glavni je nedovoljan iznos sredstava.

Modernizacija i ugradnja LED rasvjete, savjetovalište za demenciju, unaprijeđenje turističke ponude, izgradnja postrojenja za preradu otpadnih guma i još mnogo toga zapisano je u planovima nadležnih iz Glavnog grada.

Isparili su međutim oni koje je lokalna uprava ranije obećavala, kao što su tunel kroz Goricu ili baza podataka građana kojima je potrebna socijalna pomoć. Sa online sajta Glavnog grada ispario je i prethodni plan razvoja.

Valja ukazati i na to da je veliki novih broj projekata ‘na nivou ideje’, pa nije razumljivo koliko su ti projekti održivi i isplativi niti kako će biti finansirani.

Glavni grad je gotovo dvije godine funkcionisao bez strateškog plana. Podgorica je plan razvoja grada imala od 2012. do 2017. godine, a nakon njegovog isteka, uprava je tek krajem oktobra prošle godine, u formi nacrta, pripremila novi strateški plan za period od 2019-2024. godine. Stoga, lokalna uprava ne uliva povjerenje u to da će ovog puta realizovati značajno više obaveza nego ranije, a u dogledno vrijeme.

                                                                                                                                                               Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ONLINE NASTAVA U CRNOJ GORI – UČI DOMA: Otvaranje novih prozora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napori  prosvjetnih radnika na organizovanju online nastave, prema ocjenama naših sagovornika,  su  za divljenje. Pozitivne ocjene  dominiraju i na društvenim mrežama. No u Crnoj Gori nemaju sva domaćinstva pristup internetu i kablovskoj televiziji. Prema posljednjim podacima Monstata, Istraživanju o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija u Crnoj Gori za 2019. godinu, 25 odsto anketiranih domaćinstava je izjavilo da nema pristup internetu kod kuće

 

U kriznim vremenima vrijeme se ubrzava. Crnogoorski građani mahom žive iza zatvorenih vrata ali se otvraju novi prozori. Dok se rasplamsava epidemija korona virusa, ovog ponedjeljka počela je online nastava za osnovce i srednjoškolce. Uči Doma.

U svega nekoliko dana, snimljeno je preko 300 predavanja iz 14 predmeta: matematike, crnogorskog, engleskog, italijanskog, francuskog, njemačkog i ruskog jezika, istorije, geografije, sociologije, hemije, biologije, fizike i informatike. U projekat je uključeno preko 100 učitelja, nastavnika i profesora. Dobrovoljaca, koji su još jednom pokazali koliko je njihovala uloga značajna svakom društvu.

Nastava će se emitovati prema ovom rasporedu: od prvog do petog razreda osnovne škole na RTCG 2, od šestog do devetog razreda osnovne škole na UčiDoma1 (MNE 1 sport) i od prvog do četvrtog razreda srednje škole na Uči Doma2 (MNE 2 sport).

Oni koji ne stignu da sadržaj isprate ispred malih ekrana, moći će to da urade na Jutjubu kanalu pod nazivom Uči Doma, koji je za korišćenje praktičan jer posjeduje plejliste po razredima.  

Škole su dužne da same organizuju rad tako da se obezbijedi uključenost nastavnika i učenika u čitav proces. Direktori škola dostavljaju nadležnom ministarstvu nedjeljne planove za realizaciju i praćenje nastave na daljinu, u kojima će biti predstavljen način komunikacije unutar škola, kao i između škola i učenika, način praćenja postignuća učenika u periodu realizacije nastave na daljinu i slično.

Za sve to se mogu koristiti brojni alati, poput Office365 programa koji nudi razne mogućnosti dijeljenja materijala, video ili audio poziva, ili pripreme kvizova i prezentacija, a koji je dostupan svim školama.

Kada je o srednjim stručnim školama riječ, obrazovni sadržaji za stručne predmete biće obezbijeđeni od strane  škola, prema Planu za online realizaciju nastave koji je pripremio Centar za stručno obrazovanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo