Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI ODGOVORNI ZA POŽARE: Sankcije za neodgovornost

Objavljeno prije

na

I ovog proljeća, kao i minulih godina, požari na području kolašinske opštine progutali su na hektare šuma. Pored te štete, građane će mnogo koštati i višednevne intervencije pripadnike Službe zaštite. Vatrogasci tvrde da je sve posljedica  nepažnje mještana seosog područja. Paljenje vatre na otvorenom niko niti kontroliše niti sankcioniše

 

U nekoliko  požara na području kolašinske opštine tokom druge polovine marta izgorelo je na desetine hektara šume i niskog rastinja.  Gorelo je na Crkvinama, u Seocu, Međuriječju,  Gornjoj Morači… Stambene i druge objekte na tim lokacijama spasili su vatrogaci, koji su  i po pet dana neprekidno bili na terenu. Pomagali su im i avioni Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova. I ove, kao ni nekoliko prethodnih godina, teško će biti utvrditi koliku je štetu vatra pričinila u opštini. Takođe, bilo bi čudo ako nadležni krenu da traže uzroke i odgovorne za požare, koji su, kako kažu u kolašinskoj Službi  zaštite, i ovog puta izazvani ljudskim faktorom.

Čak i laici, objašnjavaju u toj Službi, mogu utvrditi da su požari nastali kao posljedica neopreznog paljenja vatre prilikom proljećnog čišćenja livada.  Moguće je lako i utvrditi sa čijih su imanja požari ,,krenuli”.

,,Na terenu smo danima, a s obzirom na to da nema kiše, koja bi nam pomogla u borbi s vatrom, ko zna koliko ćemo još biti. Požari se neprekidno pojavljuju na različitim lokacijama i svi su izazvani, sasvim sigurno, ljudskim faktorom. Do većine mjesta gdje smo inetrvenisali mehanizacijom Komunalnog preduzeća probijani su novi putevi, jer je riječ o nepristupačnom terenu. Ne znam koliko je novca i truda potrošeno minulih dana u nastojanju da lokalizujemo požare“, kaže komandir Službe zaštite Željko Darmanović.

Cijena  saniranja posljedica  nepažnje mještana okolnih  sela uvećana je, objašnjava on, i intervencijom aviona MUP-a. Darmanović tvrdi da će se slična situacija ponavljati, sasvim sigurno, ukliko ne bude sankcija za one koji  izazivaju požare nenamjerno ili namjerno.

,,Nije samo riječ o nenamjernom i neopreznom paljenju vatre. Dok je trajala intervencija u Seocima, javili su nam neki sugrađani da su vidjeli čovjeka u Lipovu kako izlazi iz terenskog vozila i nasumično pali vatre. Takođe,  dok smo svi bili na terenu i trudili se da od požaara spasimo kuću porodice Šuković, kojoj se vatra primakla, zvali su nas iz Gornje Morače. Tamo je jedan domaćin, čisteći livadu i  paleći otpad,  umalo zapalio vlastitu kuću“, kažu u toj Službi.

Kolašinski vatrogasci više su puta apelovali  na sugrađane da prilikom paljenja vatre na otvorenom budu izuzetno pažljivi.  Do sada nije urodilo plodom, pa se skoro svake godine ponavlja identična situacija. Što hitnije bi, objašnjava Darmanović, trebalo naći način da se sankcijama  uzvrati na neodgvornost.

,,Samo ogromnim naporima zaposlenih u Službi, uspjeli smo minule sedmice  da sačuvamo ugostiteljski objekat na Crkvinama i nekoliko kuća u Seocima. Ranijih  godina, na istom području,  požarima su bili ugroženi repetitor Javnog servisa, bazne stanice mobilnih operatera, lovački gater… I tada su požari izazvani ljudskom nepažnjom.  Što hitnije iniciraćemo nalaženja načina da se ubuduće slične situacije spriječe”, rekao je on.

Službu na čijem je čelu Darmanović, pored nesavjesnosti sugrađana, muče još brojni problemi.  Tvrde da su evropski standardi  o broju vatrogasaca  neprimjenjivi za većinu opština u Crnoj Gori, a za kolašinsku naročito.Prema nedavno predloženom, pa odmah zatim povučenom  aktu o organizaciji i sistematizaciji, ta bi služba imala 21 zaposlenog, a među njima, pored načelnika, vođa smjena, vatrogasaca i higijeničarke, i dva su savjetnika za planiranje i logistiku, odnosno administrativne poslove.

Dramanovć ocjenjuje  da sadašnji broj vatrogasaca nije dovoljan za 897 kvadratnih kilometara, kolika je površina kolašinske opštine pa i njihova nadležnost.

,,Pored sela, od kojih su neka udaljena na desetine kilometara od naše stanice, ‘pokrivamo’ i 60 kilometara magistrale. Naš zadatak, pored gašenja požara, jeste i asistencija Hitnoj pomoći pri transportu bolesnih ljudi iz zavijanih sela. Intervencije pri saobraćajnim nezgodama i nesrećama, takođe, spadaju u naše zadatke. Tražimo i zalutale turiste, što podrazumijeva pretragu po vrlo zahtjevnim terenima i pri lošim vremenskim uslovima. Zbog toga,  smatram da nam treba još zaposlenih”, kazao je on.

Tokom minulih pet mjesecivatrogasci su imali blizu 100 intervencija. Pored lokalizovanja na desetine požara na seoskom području, potrošili su 87 cistijerni vode za gašenje vatre na gradskoj deponiji. Bili su logistika Hitnoj pomoći i Komunalnom preduzeću u nekoliko udaljenih sela, među kojima je i Velje Duboko, na 49 kilometara od Kolašina.

,,Imamo tri vozila za gašenje požara, ali nam je neophodno i jedno za brze intervencije. I dalje nemamo kvalitetnu opremu za vatrogasce. Svjesni smo da je riječ o skupoj opremi, ali smatram da je njena nabavka neophodna jer nam ona ‘spašava glavu’. Nadamo se da će lokalna vlast imati razumijevanja, te da će se naći prostora u budžetu i za naše potrebe i opremu koja nedostaje”, očekuje komandir Službe zaštite.

Osim opreme, prema njegovim riječima, neophodno je podmladiti i kadar. Prosječna starost pripadnika te službe sada je oko 50 godina, a komandir smatra da bi što prije trebalo da dobiju još nekoliko mlađih kolega.


Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo