Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 osobe, od kojih su 18 bile žene. Žrtve se rijetko odlučuju na podnošenje tužbe, jer je u ovim slučajevima dokazni postupak veoma komplikovan. A društvo ne pomaže

,,Negdje u aprilu 2017. godine  u poštu koja je meni namijenjena stigao je dokument koji se odnosio na tužilju i koji se bavio njenom prošlošću prije Centralne banke, međutim, imajući u vidu da niti je taj dokument bio potpisan, niti je imao veze sa Centralnom bankom, ja sam ga iscijepao i bacio u korpu za smeće“, izjavio je izvršni direktor CBCG Radojica Luburić, koji je svjedočio u Osnovnom sudu u postupku koji se vodi po tužbi bivše viceguvernerke Irene Radović protiv Centralne banke i guvernera Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju.

Mobing i na najvišem nivou ima ustaljene obrazce – ogovaranja i neistine o privatnom životu, ponižavanje, psihičko i fizičko maltretiranje, raspoređivanje na drugo radno mjesto, prijetnje otkazom.

Aktuelni slučaj bivše viceguvernerke je jedan od rijetkih za mobing koji je izazvao veću pažnju javnosti. Iako često možemo čuti o omalovažavanju i neprimjerenom pritisku na poslu, tužbi je malo.

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je svega 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 lica, od kojih su 18 bile žene. Za više od šest godina trajanja zakona doneseno je 16 pravosnažnih presuda, pri čemu je u svega šest slučajeva utvrđeno da je bilo mobinga i žrtve su četiri žene i dva muškarca.

Zabilježena su i svega tri predmeta koja su vođena protiv pravnog lica (institucije ili preduzeća) i odgovornog lica u pravnom licu. Donijeta je jedna presuda kojom je mober kažnjen sa svega 400 eura.

Sredinom protekle godine, Viši sud je potvrdio prvu presudu za mobing u Crnoj Gori. Komunalna inspektorka iz Kotora Snežana Perišić, nakon šest godina dobila je sudski spor za mobing pokrenut 2012. godine protiv Opštine Kotor i načelnika Komunalne policije Zorana Vučinovića. Ona je kazala da je od pretpostavljenih mobing trpjela od  juna 2012. do 1. juna 2015, na način što je dobijala radne zadatke koji su bili veoma teški, zabranjivano joj je da prisustvuje kolegijumima, verbalno je napadana i vrijeđana, širene su neistine o njoj i njenom privatnom životu, ponižavana je i degradirana pogrdnim riječima. Stalno je bila izložena prijetnjama otkazom i raspoređivanjem na drugo radno mjesto.

Stručnjaci se slažu da je zakon dobar, ali da je, kao i u mnogim drugim slučajevima, primjena loša. Zabilježeni su slučajevi ne samo verbalnog, nego i fizičkog zlostavljanja zaposlenih u trgovinama, a postupaka nema. Nekoliko slučajeva mobinga u bankarskom sektoru završilo se tako što su zaposleni izgubili spor na osnovnom sudu, pa se onda to na višoj instanci poništilo i vratilo na početak.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore  (USSCG) kažu da su u poslednjih nekoliko godina primili značajan broj prijava za mobing. ,,Neznatan je, međutim,  broj žena koje stignu do suda, tim prije što su već dovoljno iscrpljene psihički i fizički, da im je sama pomisao na duge i teško dokazive postupke, dodatni napor kroz koji se ne usuđuju da prolaze”, kažu za Monitor iz USSCG. ,,U ovim slučajevima je dokazni postupak veoma komplikovan, jer se sve one radnje koje se tretiraju kao mobing obično dešavaju iza zatvorenih vrata, zbog čega  gotovo da ne postoje opipljivi materijalni dokazi. Sa druge strane teret dokazivanja gotovo u potpunosti pada na zaposlene koji su izloženi mobingu što dodatno komplikuje njihovu situaciju”, ističu.

Iz ovog sindikata navode dvije aktuelne prijave za mobing –  u postupku pred poslodavcem je predmet koji vodi zaposlena zbog odnosa kolege prema njoj, koji se odnosi na omalovažavanje, latentne prijetnje, dovođenje u položaj u kojem se osjeća nesigurno i osjeća strah. Takođe,  iako obavlja identične poslove kao kolega kog tereti za mobing, prima manju zaradu od njega. U drugom slučaju zaposlena trpi od strane neposrednih rukovodilaca  primoravanje da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, prijetnje proglašenjem tehnološkim viškom, omalovažavanje pred drugim kolegama, nema prostor za rad.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz Inspekcije rada, prošle godine primili su  14 inicijativa koje su se odnosile na mobing (devet muškaraca i pet žena), a  inspekcija je utvrdila nepravilnost u devet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Tokom  2017. godine podnijeta je 21 inicijativa (pet muškarca,  šest žena i deset anonimnih), a Inspekcija  je utvrdila nepravilnost u pet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Iz Inspekcije rada ističu da se oni ne bave utvrđivanjem radnji i ponašanja koji imaju obilježja mobinga, pa su podnosioci inicijativa upućivani na sudsku zaštitu ili zaštitu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, kao i na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U Osnovnom sudu u Podgorici Monitoru su kazali da u ,,prethodne tri godine nije bilo predmeta u radu pred ovim sudom koji su u osnovi imali diskriminaciju žena po osnovu pola na radnom mjestu. S druge strane, u posljednje tri godine (tačnije, u 2018. godini) tri žene su podnijele tužbe za mobing. Jedan predmet je delegiran Osnovnom sudu u Nikšiću, a dva su u radu pred ovim sudom”.

U Savezu sindikata Crne Gore u posljednje tri godine nisu primili nijednu prijavu za mobing. ,,Međutim, to ne znači da mobing ili seksualno uznemiravanje nije bilo, o čemu smo u saznanju na osnovu usmenih kazivanja i traženja savjeta oštećenih. Osobe koje su tražile pomoć i savjet uglavnom su bile ženskog pola. U prethodnom periodu bilo je više desetina obraćanja za davanje pravne pomoći, kojom prilikom smo stranke upoznavali sa zakonskom regulativom i postupkom u slučaju mobinga. S obzirom da je ovo vrlo delikatna tema i da osobe koje trpe mobing ili seksualno uznemiravanje pokušavaju da same izađu iz problema, obično su se javljale kad shvate da same ne mogu da ga riješe”, kazali su Monitoru u SSCG.

O mobingu i nekako, a podataka o seksualnom uznemiravanju na poslu skoro i da nema. I u USSCG i Inspekciji rada kažu da posljednjih godina nijesu primili nijednu prijavu za seksualno uznemiravanje. Ni tužbi nema.

Iako se o seksualnom uznemiravanju ćuti, istraživanja koja svake godine radi civilni sektor  govore da je ovaj problem prisutan. Veliki broj žena svjedoči da su na poslu doživjele uznemiravajuća pitanja u vezi sa privatnim i/ili seksualnim životom i neprijatne seksualne komentare, uznemiravajuće šale, dobacivanja i insinuacije na račun seksualnog života, a manji procenat anonimno govori i o tome da su doživjele seksualno ucjenjivanje od strane nadređenih.

,,U zemlji tradicionalnog vaspitanja, punoj stereotipa, ni mobing ni seksualno uznemiravanje ne doživljavaju se kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće. Naša kultura muškarcu ne dopušta ulogu žrtve i slabijeg pola. Nema prave osude okoline za takvo ponašanje čak i kad je jasno utvrđeno. To pogoduje ponavljanju ovakvih slučajeva”, kaže za Monitor Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.

ISPOVIJEST ŽENE KOJA SE ZBOG SEKSUALNOG UZEMIRAVANJA OBRATILA SIGURNOJ ŽENSKOJ KUĆI
Ja sam u depresiji, a moj posao je dobio  on

,,Prije nekoliko godina došao je novi kolega. Ja sam već u toj firmi radila desetak godina na različitim pozicijama i šefovi su bili zadovoljni  mojim radom. Novi službenik mi je bio dodijeljen kao ispomoć na nekom projektu i ja sam se trudila da ga upoznam sa radnim zadacima. Poslije samo desetak dana počeo je da mi upućuje laskave riječi, približio bi mi se i šapnuo bi mi kompliment u uvo. Osjećala sam nelagodu, pogotovo kada bi mi se previše približio ili ,,očešao”  o moje tijelo.  To se svakodnevno dešavalo. U početku sam to okretala na šalu, dok mi nije prekipjelo. Upozorila sam ga, ali je on pojačao lascivne komentare,  sada i pred kolegama. Imao je podršku ostalih kolega koji su ,,navijali” za takvo ponašanje bez obzira što sam se javno bunila”, opisuje početak seksualnog uznemiravanja žena, koja se zbog ovog problema obratila NVO Sigurna ženska kuća.

„Odlučila sam da se požalim direktoru tek poslije njegovog upada u ženski WC i zaključavanja vrata. Tada me je uhvatio jednom rukom za grudi a drugom  napravio fotografiju smijući se.  Uveče sam dobila dvije fotografije ispod kojih je bilo napisano: ,,Ove fotke će vidjeti prvo tvoje drugarice pa tvoj muž”. Sjutradan, poslije neprospavane noći, tražila sam razgovor sa direktorom koji mi je bio zakazan tek za nekoliko dana. Za to vrijeme on je proširio priču među kolegama da smo u intimnom odnosu, i da ne zna kako da se od mene odbrani. Odlučila sam da sve ispričam mužu, jer sam zapala u depresivno stanje. I tako me je savjetovala psihološkinja koju sam posjetila jer sam vidjela da ne umijem da se odbranim. Odlazak na posao je bio za mene užasno naporan, nisam mogla uzeti bolovanje usred posla a i čekao me razgovor sa direktorom.

Za tih nekoliko dana, ponašanje u kolektivu prema meni se promijenilo. Smijuljili su se, dobacivali dvosmislene rečenice a ja sam sve to okretala na šalu, smatrajući da me kolege dugo poznaju i da mi vjeruju da nisam osoba koja bi prevarila muža. Tada mi je koleginica pokazala fotografiju iz WC-a. Odmah sam otišla kući, gdje sam se rasplakala i zaista se razboljela. Upala u depresivno stanje iz kojega se vadim tabletama. Ne idem na posao, uzela sam bolovanje. Na moje šefovsko mjesto došao je on, a direktor mi je poručio da me premjestio na drugo, manje plaćeno radno mjesto. Nisam mužu ništa ispričala, on ne razumije što mi se dešava, u početku je pitao, sada više ne pita. Ćutimo oboje. Dalje mi se nije obraćao na taj način, ali se hvalio zajedničkim kolegama kako je imao seksualne odnose sa mnom. Nisam reagovala jer sam mislila da je za mene tako bolje”.

Predrag NIKOLIĆ