Povežite se sa nama

OKO NAS

SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE I MOBING:  Ćutanje, prije nego sud  

Objavljeno prije

na

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 osobe, od kojih su 18 bile žene. Žrtve se rijetko odlučuju na podnošenje tužbe, jer je u ovim slučajevima dokazni postupak veoma komplikovan. A društvo ne pomaže

 

,,Negdje u aprilu 2017. godine  u poštu koja je meni namijenjena stigao je dokument koji se odnosio na tužilju i koji se bavio njenom prošlošću prije Centralne banke, međutim, imajući u vidu da niti je taj dokument bio potpisan, niti je imao veze sa Centralnom bankom, ja sam ga iscijepao i bacio u korpu za smeće“, izjavio je izvršni direktor CBCG Radojica Luburić, koji je svjedočio u Osnovnom sudu u postupku koji se vodi po tužbi bivše viceguvernerke Irene Radović protiv Centralne banke i guvernera Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju.

Mobing i na najvišem nivou ima ustaljene obrazce – ogovaranja i neistine o privatnom životu, ponižavanje, psihičko i fizičko maltretiranje, raspoređivanje na drugo radno mjesto, prijetnje otkazom.

Aktuelni slučaj bivše viceguvernerke je jedan od rijetkih za mobing koji je izazvao veću pažnju javnosti. Iako često možemo čuti o omalovažavanju i neprimjerenom pritisku na poslu, tužbi je malo.

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je svega 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 lica, od kojih su 18 bile žene. Za više od šest godina trajanja zakona doneseno je 16 pravosnažnih presuda, pri čemu je u svega šest slučajeva utvrđeno da je bilo mobinga i žrtve su četiri žene i dva muškarca.

Zabilježena su i svega tri predmeta koja su vođena protiv pravnog lica (institucije ili preduzeća) i odgovornog lica u pravnom licu. Donijeta je jedna presuda kojom je mober kažnjen sa svega 400 eura.

Sredinom protekle godine, Viši sud je potvrdio prvu presudu za mobing u Crnoj Gori. Komunalna inspektorka iz Kotora Snežana Perišić, nakon šest godina dobila je sudski spor za mobing pokrenut 2012. godine protiv Opštine Kotor i načelnika Komunalne policije Zorana Vučinovića. Ona je kazala da je od pretpostavljenih mobing trpjela od  juna 2012. do 1. juna 2015, na način što je dobijala radne zadatke koji su bili veoma teški, zabranjivano joj je da prisustvuje kolegijumima, verbalno je napadana i vrijeđana, širene su neistine o njoj i njenom privatnom životu, ponižavana je i degradirana pogrdnim riječima. Stalno je bila izložena prijetnjama otkazom i raspoređivanjem na drugo radno mjesto.

Stručnjaci se slažu da je zakon dobar, ali da je, kao i u mnogim drugim slučajevima, primjena loša. Zabilježeni su slučajevi ne samo verbalnog, nego i fizičkog zlostavljanja zaposlenih u trgovinama, a postupaka nema. Nekoliko slučajeva mobinga u bankarskom sektoru završilo se tako što su zaposleni izgubili spor na osnovnom sudu, pa se onda to na višoj instanci poništilo i vratilo na početak.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore  (USSCG) kažu da su u poslednjih nekoliko godina primili značajan broj prijava za mobing. ,,Neznatan je, međutim,  broj žena koje stignu do suda, tim prije što su već dovoljno iscrpljene psihički i fizički, da im je sama pomisao na duge i teško dokazive postupke, dodatni napor kroz koji se ne usuđuju da prolaze”, kažu za Monitor iz USSCG. ,,U ovim slučajevima je dokazni postupak veoma komplikovan, jer se sve one radnje koje se tretiraju kao mobing obično dešavaju iza zatvorenih vrata, zbog čega  gotovo da ne postoje opipljivi materijalni dokazi. Sa druge strane teret dokazivanja gotovo u potpunosti pada na zaposlene koji su izloženi mobingu što dodatno komplikuje njihovu situaciju”, ističu.

Iz ovog sindikata navode dvije aktuelne prijave za mobing –  u postupku pred poslodavcem je predmet koji vodi zaposlena zbog odnosa kolege prema njoj, koji se odnosi na omalovažavanje, latentne prijetnje, dovođenje u položaj u kojem se osjeća nesigurno i osjeća strah. Takođe,  iako obavlja identične poslove kao kolega kog tereti za mobing, prima manju zaradu od njega. U drugom slučaju zaposlena trpi od strane neposrednih rukovodilaca  primoravanje da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, prijetnje proglašenjem tehnološkim viškom, omalovažavanje pred drugim kolegama, nema prostor za rad.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz Inspekcije rada, prošle godine primili su  14 inicijativa koje su se odnosile na mobing (devet muškaraca i pet žena), a  inspekcija je utvrdila nepravilnost u devet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Tokom  2017. godine podnijeta je 21 inicijativa (pet muškarca,  šest žena i deset anonimnih), a Inspekcija  je utvrdila nepravilnost u pet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Iz Inspekcije rada ističu da se oni ne bave utvrđivanjem radnji i ponašanja koji imaju obilježja mobinga, pa su podnosioci inicijativa upućivani na sudsku zaštitu ili zaštitu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, kao i na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U Osnovnom sudu u Podgorici Monitoru su kazali da u ,,prethodne tri godine nije bilo predmeta u radu pred ovim sudom koji su u osnovi imali diskriminaciju žena po osnovu pola na radnom mjestu. S druge strane, u posljednje tri godine (tačnije, u 2018. godini) tri žene su podnijele tužbe za mobing. Jedan predmet je delegiran Osnovnom sudu u Nikšiću, a dva su u radu pred ovim sudom”.

U Savezu sindikata Crne Gore u posljednje tri godine nisu primili nijednu prijavu za mobing. ,,Međutim, to ne znači da mobing ili seksualno uznemiravanje nije bilo, o čemu smo u saznanju na osnovu usmenih kazivanja i traženja savjeta oštećenih. Osobe koje su tražile pomoć i savjet uglavnom su bile ženskog pola. U prethodnom periodu bilo je više desetina obraćanja za davanje pravne pomoći, kojom prilikom smo stranke upoznavali sa zakonskom regulativom i postupkom u slučaju mobinga. S obzirom da je ovo vrlo delikatna tema i da osobe koje trpe mobing ili seksualno uznemiravanje pokušavaju da same izađu iz problema, obično su se javljale kad shvate da same ne mogu da ga riješe”, kazali su Monitoru u SSCG.

O mobingu i nekako, a podataka o seksualnom uznemiravanju na poslu skoro i da nema. I u USSCG i Inspekciji rada kažu da posljednjih godina nijesu primili nijednu prijavu za seksualno uznemiravanje. Ni tužbi nema.

Iako se o seksualnom uznemiravanju ćuti, istraživanja koja svake godine radi civilni sektor  govore da je ovaj problem prisutan. Veliki broj žena svjedoči da su na poslu doživjele uznemiravajuća pitanja u vezi sa privatnim i/ili seksualnim životom i neprijatne seksualne komentare, uznemiravajuće šale, dobacivanja i insinuacije na račun seksualnog života, a manji procenat anonimno govori i o tome da su doživjele seksualno ucjenjivanje od strane nadređenih.

,,U zemlji tradicionalnog vaspitanja, punoj stereotipa, ni mobing ni seksualno uznemiravanje ne doživljavaju se kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće. Naša kultura muškarcu ne dopušta ulogu žrtve i slabijeg pola. Nema prave osude okoline za takvo ponašanje čak i kad je jasno utvrđeno. To pogoduje ponavljanju ovakvih slučajeva”, kaže za Monitor Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.

 

ISPOVIJEST ŽENE KOJA SE ZBOG SEKSUALNOG UZEMIRAVANJA OBRATILA SIGURNOJ ŽENSKOJ KUĆI
Ja sam u depresiji, a moj posao je dobio  on

 

,,Prije nekoliko godina došao je novi kolega. Ja sam već u toj firmi radila desetak godina na različitim pozicijama i šefovi su bili zadovoljni  mojim radom. Novi službenik mi je bio dodijeljen kao ispomoć na nekom projektu i ja sam se trudila da ga upoznam sa radnim zadacima. Poslije samo desetak dana počeo je da mi upućuje laskave riječi, približio bi mi se i šapnuo bi mi kompliment u uvo. Osjećala sam nelagodu, pogotovo kada bi mi se previše približio ili ,,očešao”  o moje tijelo.  To se svakodnevno dešavalo. U početku sam to okretala na šalu, dok mi nije prekipjelo. Upozorila sam ga, ali je on pojačao lascivne komentare,  sada i pred kolegama. Imao je podršku ostalih kolega koji su ,,navijali” za takvo ponašanje bez obzira što sam se javno bunila”, opisuje početak seksualnog uznemiravanja žena, koja se zbog ovog problema obratila NVO Sigurna ženska kuća.

„Odlučila sam da se požalim direktoru tek poslije njegovog upada u ženski WC i zaključavanja vrata. Tada me je uhvatio jednom rukom za grudi a drugom  napravio fotografiju smijući se.  Uveče sam dobila dvije fotografije ispod kojih je bilo napisano: ,,Ove fotke će vidjeti prvo tvoje drugarice pa tvoj muž”. Sjutradan, poslije neprospavane noći, tražila sam razgovor sa direktorom koji mi je bio zakazan tek za nekoliko dana. Za to vrijeme on je proširio priču među kolegama da smo u intimnom odnosu, i da ne zna kako da se od mene odbrani. Odlučila sam da sve ispričam mužu, jer sam zapala u depresivno stanje. I tako me je savjetovala psihološkinja koju sam posjetila jer sam vidjela da ne umijem da se odbranim. Odlazak na posao je bio za mene užasno naporan, nisam mogla uzeti bolovanje usred posla a i čekao me razgovor sa direktorom.

Za tih nekoliko dana, ponašanje u kolektivu prema meni se promijenilo. Smijuljili su se, dobacivali dvosmislene rečenice a ja sam sve to okretala na šalu, smatrajući da me kolege dugo poznaju i da mi vjeruju da nisam osoba koja bi prevarila muža. Tada mi je koleginica pokazala fotografiju iz WC-a. Odmah sam otišla kući, gdje sam se rasplakala i zaista se razboljela. Upala u depresivno stanje iz kojega se vadim tabletama. Ne idem na posao, uzela sam bolovanje. Na moje šefovsko mjesto došao je on, a direktor mi je poručio da me premjestio na drugo, manje plaćeno radno mjesto. Nisam mužu ništa ispričala, on ne razumije što mi se dešava, u početku je pitao, sada više ne pita. Ćutimo oboje. Dalje mi se nije obraćao na taj način, ali se hvalio zajedničkim kolegama kako je imao seksualne odnose sa mnom. Nisam reagovala jer sam mislila da je za mene tako bolje”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Nikšićku bolnicu su posjetili i predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. ,,Pokrenuli smo postupak po službenoj dužnosti, da bismo utvrdili okolnosti slučaja i eventualno da li je postupano u skladu sa propisima i da li je bilo propusta”, izjavio je ombudsman Siniša Bjeković. Iz ove institucije su u više navrata, u godišnjim izvještajima nacionalnog mehanizma za prevenciju torture, davali preporuku Opštoj bolnici da ojača kadrovske kapacitete Odjeljenja psihijatrije.

Nikšićka bolnica je prije dvije godine, kada je započela izgradnja nove Klinike za mentalno zdravlje i adaptacija stare klinike KCCG, bila ustanova u koju se pored Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti upućuju na bolničko liječenje pacijenti iz Podgorice. Kadrovski kapaciteti te bolnice, međutim, ne  zadovoljavaju potrebe ni stanovnika Nikšića, s obzirom na to da ustanova nema dovoljno psihijatara, a u pojedinim danima ni pripravnog specijalistu iz te oblasti.

Tretman i liječenje pacijenata sa psihijatrijskim problemima često je u fokusu zaštitnika ljudskih prava i sloboda. S ciljem prevencije bilo kakvog nehumanog postupanja ili tretmana pacijenta Zaštitnik je prošle godine obišao odjeljenja psihijatrije u Podgorici, Bijelom Polju, Nikšiću i Specijalnu bolnicu u Dobroti. U godišnjem izvještaju za 2023. ombudsman konstatuje da je neophodna izrada posebnog protokola koji bi činio standardne procedure i saradnju u slučajevima pružanja asistencija prilikom transporta lica u psihijatrijsku ustanovu. Zaštitnik zapaža i da u okviru postojećih zdravstvenih ustanova ne postoje uslovi za bolničko liječenje djece koja imaju poteškoće sa mentalnim zdravljem, što predstavlja ozbiljan problem.

Istaknuto je i da se u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru već godinama ukazuje na slab materijalni položaj, infrastrukturu i nedostatak kadrova. ,,Zaštitnik primjećuje da se pacijenti u svakom momentu ne slažu sa hospitalizacijom, odnosno daljim boravkom u bolnici. U ovom kontekstu je veoma važno da pristanak na liječenje bude slobodan i zasnovan na tačnim informacijama, dok se u protivnom moraju obezbijediti garancije prava koje važe kod prisilne hospitalizacije”, zaključuju između ostalog u ovoj instituciji.

I iz Akcije za ljudska prava (HRA) više puta su upozoravali da u Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima, a posebno djece kojima je potrebna hitna hospitalizacija. ,,Neophodno je dodatno obrazovanje stanovništva o mentalnim oboljenjima jer neznanje uzrokuje strah, sramotu i stigmatizaciju, koja doprinosi pogoršanju bolesti i tragičnim ishodima”, upozorili su iz HRA.

U julu 2022. svečano je obznanjen početak izgradnje Klinike za mentalno zdravlje u Podgorici, projekat koji je vrijedan šest miliona eura. Prvi rok za završetak bio je januar ove godine, iz Ministarstva zdravlja sada se nadaju da će Klinika biti otvorena početkom jeseni.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

TRETMAN OTPADNIH VODA NA SJEVERU: Decenija propuštenih šansi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opštine sa sjevera koje su 2012. godine propustile šansu da koriste sredstva IPA fondova za rješavanje problema otpadnih voda, sada očekuju nove kredite i grantove. I greške ne postojećim postrojenjima ispravljaće se na isti način

14

 

Više opština na sjeveru, ove godine, trebalo bi da koristi kredite Evropske investicione banke (EIB) namijenjene za unaprjeđenje sakupljanja i prečišćavanja otpadnih voda i sistema vodosnabdijevanja.  Krediti su obezbijeđeni po osnovu okvirnog ugovora „Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori” (Montenegro Water and Sanitation – SERAPIS 2005-2021). Preraspodjelom tog novca stvoriće  se uslovi za zatvaranje finansijske konstrukcije projekta i uslov za dalje aktivnosti na kandidovanju projekta za obezbjeđenje  granta Zapadnobalkanskog investicionog okvira – WBIF.

Novac dobijen kreditima i, kasnije, iz  granta WBIF-a, trebalo bi da znači početak konačnog sređivanja haotičnog stanja u toj oblasti. Većina opština je 2012. godine bila  nespremna  da iskoristi novac IPA fondova koji je bio namijenjen istom cilju.  U nekim   opštinama  budući krediti, odnosno grantovi,  koristiće se za ispravljanje dijela grešaka na poodavno postavljenim postrojenjima za preradu otpadnih voda (PPOV),  dok će ostale prvi put dobiti te siteme.

Više od tri milona eura je iznos kredita kod EIB kojim će u Pljevljima biti finansiran dio izgradnje II faze kanalizacione mreže, čime očekuju da se unaprijedi sistem za upravljanje otpadnim vodama i poveća funkcionalnost izgrađenog PPOV. Za sve radove kojima bi se uspostavili prihvatljivi standardi u tretmanu otpadnih voda u toj opštini potrebno je oko 10 milona eura, saopštili su lani iz Vlade.

Gradnja prvog postrojenje, koju su pratile mnoge kontroverze, počela je sredstvima iz IPA fondova. Tokom minule decenije u Pljevljima, pored PPOV u Židovićima, izgrađen je i glavni  gradski,  kao i četiri od sedam bočnih kanalizacionih kolektora koji uključuju otpadne vode iz gradskih naselja.

Nedavna anketa, čije su rezultate objavile Pljevaljske novine, pokazuje da je skoro polovina ispitanika nezadovoljna  funkcionalnošću PPOV, dok je više od trećine (32.18%) veoma nezadovoljno. Skoro  polovina građana (43.56%) primijetila je negativne efekte kolektora na okolinu, uključujući smrad i zagađenje. Razlog za brigu je, pokazali su rezultati ankete, i troškovi od oko 800.000 eura godišnje za njegovo održavanje. Više od polovine ispitanika  vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja kolektora.

Još u vrijeme izrade Studije izvodljivosti, prije više od deceniju, moglo se čuti da je glavni nedostatak tog projekta nerazdvojena atmosferska i fekalna kanalizacija. Povećavanje kapaciteta kolektora izazvalo je sumnje i pitanja o stvarnim motivima koji stoje iza projekta.

PPOV, koji je zvanično koštao četiri miliona eura, finansiran je iz IPA fondova, a projektant i izvođač radova je bila  španska kompanija Akvalia infrastruktura. Austrijsko preduzeće Štrabag AG bilo je angažovano za izgradnju glavnog kolektora, vrijednog oko 1,05 miliona eura. Međutim, ključni dio projekta  priključenje fekalne kanalizacije  nikada nije realizovan.  Firma iz Italije, koja je bila zadužena za nadzor, potvrdila je neefikasnost u realizaciji projekta.  Postojenje je počelo da radi 2019., umjesto dvije godine ranije.

Iako su u Rožajama od 2011. do 2014. godine uspjeli da izrade studiju izvodljivosti za  postrojenje, odabrali  lokaciju i uvrstili je u Prostorni urbanistički plan (PUP),  do sada na  rješavanju problema otpadnih voda  gotovo ništa nije učinjeno.  U toj opštini tek predstoji gradnja PPOV.  Kada je, prije deset godina, DPS izgubila vlast, njihovi nasljednici, Bošnjačka stranka i Socijaldemokratska partija (SDP), odlučilli  su da promijene lokaciju, koje je prvobitno bila određena za PPOV.  To je iziskivalo ponovnu izradu studija lokacije, a nove vlasti nisu mogle za to dobiti novac iz IPA fondova. Prvobitno opredijeljen novac za postrojenje zatim je preusmjeren na druge opštine.

Tako su Rožaje, umjesto da budu među prvima u Crnoj Gori, koji će riještiti probleme tretmana otpadnh voda, sada na začelju. Otpadne vode iz Rožaja trenutno se ulivaju u rijeku Ibar  na desetak kilometara od njenog izvora. Prema monitoringu kvaliteta vode Agencije za zaštitu životne sredine, Ibar je jedna od najzagađenijih rijeka u Crnoj Gori.

Rožaje je tako postalo jedna od opština, koje su još prije 10 godina mogle da završe veliki dio poslova koji su imperativi u  oblasti zaštite životne sredine. Među tim opštinama je i Kolašin koji, takođe, treba da gradi  PPOV i dovodi  u red kanalizacionu mrežu. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin je dobila 1,2 miliona eura, kreditom i iz predpristupnih fondova. No, tek nedavno opštinska adminsitracija je obezbijedila preduslove za projekat.

“Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune, naselje Breza. Lagune ne funkcionišu ispravno, nisu obložene i otpadne vode poniru u zemlju. Trenutno je u funkciji jedna laguna , na čijem dnu se nalazi sloj mulja debljine 30-60 centimetara.  Opasnost  kontaminacije Tare je stalna, pošto je rijeka udaljena od laguna svega oko 25 metara”, saopšteno je prilikom prezentacije projekta.

Glavni cilj izgradnje PPOV je, objašnjeno je, smanjenje zagađenja Kolašina i rijeke Tare koje je uzrokovano nedostatkom kompletnog sistema prikupljanja otpadnih voda. Zemljište na kojem je predviđena izgradnja  je u opštinskom vlasništvu, a kako tvrde u lokalnoj upravi, u toku  je prekvalifikacioni tender za nadzor nad projektom.

U Kolašinu kažu da su prošle godine završili sve potrebno za zaključenje ugovora o transferu kreditnih sredstva, ali da procedure nijesu okončane, pa je to zahtijevalo novu odluku o zaduženju i rebalans budžeta.  Predstavnicima kolašinske lokalne vlasti nedavno  su u resornim ministarstvima obećali da  će Kolašin, zbog ažurnog pristupa,  biti izdvojen iz “paketa” u kojem je još nekoliko opština. Navodno i pored toga, što se već godinama zna koje su im obaveze,  mnoge lokalne uprave još su u procesu izrade potrebne dokumentacije ili nijesu završile eksproprijacije, neophodne za projekte.

Kreditna sredstva EIB, a potom i grant WBIF-a i u Mojkovcu će koriristi za adaptaciju postojećeg PPOV i izgradnju kanalizacione mreže u više naselja. To podrazumijeva razdvajanje fekalnih i atmosferskih voda u urbanom dijelu grada i izgradnju novih kolektora, dužine 2,06 kilometara u dijelu Gornjih Polja. Planirano je da bude  izgrađena kanalizaciona mreža, dužine 7,99 kilometara, u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće.

Otvaranjem poglavlja 27  Crna Gora je, između ostalog, preuzela obavezu da  izgradi sisteme za prikupljanje i tretman otpadnih voda u svim svojim opštinama do kraja 2035. Očekivano je da ovog puta, pritisnute rokovima, lokalne administracije pokažu više ozbiljnosti i stručnosti, u odnosu na vrijeme kada su im ili izmakla, ili su nekvaliteno utrošena sredstva IPA fondova.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ ŽIVI FUDBALSKU MAGIJU: Od beton lige do snova o Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U istoriji ulcinjskog fudbala. 4. jun 2024. godine  će biti  ispisan zlatnim slovima FK „Otrant Olympic“ je ušao u Prvu ligu, što je već više od vijeka bio san svih generacija koji su se bavili tom „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“

 

 

Sve se u prethodnih 16 mjeseci u Ulcinju odvijalo kao na filmu. Prvi dio šampionata u Drugoj crnogorskoj ligi Fudbalski klub Otrant Olympic je u jesen 2022. godine završio na posljednjem mjestu na tabeli, daleko iza svojih rivala. Svi su očekivali da će ulcinjski tim u narednoj sezoni igrati u tzv. beton ligi, u najnižem rangu u jednoj od najslabijih liga u Evropi. Uostalom, taj klub nije imao ni adekvatne svlačionice, kao što ni Ulcinj nema svoj gradski stadion. Još uvijek se igra na stadionu koji pripada jednom hotelsko-turističkom preduzeću, a dio zemljišta na kojem se on nalazi je i u sudskom sporu!?

No, rukovodstvo kluba na čelu sa predsjednikom Skenderom Redžom i u toj situaciji vjeruje u nemoguće. Odlučuju se da dovedu nekoliko pojačanja, a najveće stiže na čelu stručnog štaba. U Ulcinj krajem januara 2023. dolazi proslavljeni reprezentativac, poznati trener Dejan Vukićević, čovjek koji je sa nekoliko timova došao do titule prvaka Crne Gore.

Mnogi su u Crnoj Gori bili začuđeni kad se Vukićević odlučio na ovaj potez. Ali, on je veoma dobro poznavao fudbalske (ne)prilike u Ulcinju i svjesno je prihvatio izazov. Ogromnu podršku pružali su im Opština (u čijem je vlasništvu klub) i navijači. Uz naporan rad i izgaranje na svakoj utakmici, te malo sreće, Otrant Olympic je uspio. Osvojio je 7. mjesto na tabeli i ostao u Drugoj ligi.

U narednoj sezoni 2023/24. naprosto je projurio kroz taj rang takmičenja. Primio je samo 20 golova, najmanje od svih ekipa u svim ligama u Crnoj Gori. Tek bod mu je nedostajao da direktno izbori plasman u Prvu ligu. To mu je uspjelo u baražu, protiv podgoričke Mladosti, koja je samo jedno ljeto igrala u ovoj ligi.

O ulcinjskom fudbalskom klubu se sa simpatijama govori u cijeloj Crnoj Gori. Pobrao je simpatije svih zaljubljenika u fudbalsku igru. “U Podgorici su Otrant Olympic zvali ‘crnogorski Čelsi’, aludirajući tako na veze sa tadašnjim premijerom, jer je svaki igrač koga smo pitali želio da dođe kod nas. Ovaj klub je ispisao najljepšu fudbalsku priču u Crnoj Gori. Tako je to kada grad živi za fudbal, a diše za klub”, kaže bivši predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović, koji je neposredno gledao gotovo sve utakmice ovog kluba.

Uz njegovu podršku, kao i Fudbalskog saveza Crne Gore, po ubrzanoj proceduri krenulo se u realizaciju ideje o gradnji fudbalskog stadiona. Taj sportski kompleks će se nalaziti na Velikoj plaži, sa kapacitetom od tri hiljade gledalaca. Stadion će se koristiti i za pripreme raznih klubova iz regije. Davnašnja priča da Ulcinj, zbog prirodnih uslova, treba da bude crnogorska Antalija, konačno možda oživi. Naravno, trebaće izgraditi još nekoliko novih hotela, kao i sportsku salu.

“U trenutku kad se objavio pobjednik konkursa sa izgledom budućeg stadiona na Velikoj plaži, dao sam sebi slobodu da, poput babe Vange, prognoziram i obećam – igraćemo Prvu ligu! A kad stadion bude gotov, igraćemo Evropu! Ostajem pri tome”, navodi Abazović.

U klubu sa optimizmom i elanom očekuju početak prvenstva, koji predstoji za samo dva mjeseca. U Ulcinj je pristiglo pet kvalitetnih pojačanja, obavlja se rekonstrukcija postojećeg stadiona, kreću pripreme tima.

“Moj moto u sportu nije: ’važno je učestvovati’. To ne priznajem, jer sam takmičar i želim takmičarsku ekipu. Uostalom, osvojio sam i prvu titulu Mogrenu iz Budve, pa prvi trofej u Kupu Crne Gore za taj klub. Ali, ovaj uspjeh sa ulcinjskim timom je možda i najljepši rezultat koji sam napravio u karijeri. Ipak, vremena za čekanje nema. Na svim poljima Otrant Olympic mora da se pripremi za viši nivo, jači rang takmičenja. Ulcinj to zaslužuje, a meni je zaista lijepo u ovom gradu i klubu“, kaže Vukićević.

Sličan je stav i čovjeka koji je uvijek vjerovao u ovaj tim, predsjednika kluba Skendera Redže.  “Mislim da još nijesmo svjesni ovog istorijskog uspjeha. I to je razumljivo: nikada tu nijesmo bili. Ali, pravi posao tek sada počinje. Kreće nova, mnogo zahtjevnija faza. Ulcinj već dvije godine pokazuje cijeloj bivšoj Jugoslaviji na Mundijalima prijateljstva što znači živjeti za fudbal, sport, prijateljstvo, ljubav”, ističe on.

Glavni organizator tog najljepšeg sportskog događaja na prostoru nekadašnje Jugoslavije Pavle Pepđonović najavio je da će i ove jeseni biti održana ta manifestacija sa još većim brojem učesnika nego prethodnih godina.

 

Ulcinj – grad fudbala od 1921. godine

Ulcinj slavi 103 godine organizovanog bavljenja fudbalom. Naime, u ovom gradu je davne 1921. godine osnovan fudbalski klub  Olcinium, jedan od najstarijih u regionu.

Nakon Drugog svjetskog rata taj klub mijenja naziv u FK Bjelogorac, da bi trideset godina kasnije bio preimenovan u FK Otrant Olympic.

U ovom gradu postoji i amaterski klub Akademija, koji se takmiči u Južnoj regiji, dok u ostalim selekcijama Otrant Olympica trenira oko 200 mladih.

                                                                                                                        Mustafa CANKA

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo