Povežite se sa nama

OKO NAS

SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE I MOBING:  Ćutanje, prije nego sud  

Objavljeno prije

na

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 osobe, od kojih su 18 bile žene. Žrtve se rijetko odlučuju na podnošenje tužbe, jer je u ovim slučajevima dokazni postupak veoma komplikovan. A društvo ne pomaže

 

,,Negdje u aprilu 2017. godine  u poštu koja je meni namijenjena stigao je dokument koji se odnosio na tužilju i koji se bavio njenom prošlošću prije Centralne banke, međutim, imajući u vidu da niti je taj dokument bio potpisan, niti je imao veze sa Centralnom bankom, ja sam ga iscijepao i bacio u korpu za smeće“, izjavio je izvršni direktor CBCG Radojica Luburić, koji je svjedočio u Osnovnom sudu u postupku koji se vodi po tužbi bivše viceguvernerke Irene Radović protiv Centralne banke i guvernera Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju.

Mobing i na najvišem nivou ima ustaljene obrazce – ogovaranja i neistine o privatnom životu, ponižavanje, psihičko i fizičko maltretiranje, raspoređivanje na drugo radno mjesto, prijetnje otkazom.

Aktuelni slučaj bivše viceguvernerke je jedan od rijetkih za mobing koji je izazvao veću pažnju javnosti. Iako često možemo čuti o omalovažavanju i neprimjerenom pritisku na poslu, tužbi je malo.

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je svega 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 lica, od kojih su 18 bile žene. Za više od šest godina trajanja zakona doneseno je 16 pravosnažnih presuda, pri čemu je u svega šest slučajeva utvrđeno da je bilo mobinga i žrtve su četiri žene i dva muškarca.

Zabilježena su i svega tri predmeta koja su vođena protiv pravnog lica (institucije ili preduzeća) i odgovornog lica u pravnom licu. Donijeta je jedna presuda kojom je mober kažnjen sa svega 400 eura.

Sredinom protekle godine, Viši sud je potvrdio prvu presudu za mobing u Crnoj Gori. Komunalna inspektorka iz Kotora Snežana Perišić, nakon šest godina dobila je sudski spor za mobing pokrenut 2012. godine protiv Opštine Kotor i načelnika Komunalne policije Zorana Vučinovića. Ona je kazala da je od pretpostavljenih mobing trpjela od  juna 2012. do 1. juna 2015, na način što je dobijala radne zadatke koji su bili veoma teški, zabranjivano joj je da prisustvuje kolegijumima, verbalno je napadana i vrijeđana, širene su neistine o njoj i njenom privatnom životu, ponižavana je i degradirana pogrdnim riječima. Stalno je bila izložena prijetnjama otkazom i raspoređivanjem na drugo radno mjesto.

Stručnjaci se slažu da je zakon dobar, ali da je, kao i u mnogim drugim slučajevima, primjena loša. Zabilježeni su slučajevi ne samo verbalnog, nego i fizičkog zlostavljanja zaposlenih u trgovinama, a postupaka nema. Nekoliko slučajeva mobinga u bankarskom sektoru završilo se tako što su zaposleni izgubili spor na osnovnom sudu, pa se onda to na višoj instanci poništilo i vratilo na početak.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore  (USSCG) kažu da su u poslednjih nekoliko godina primili značajan broj prijava za mobing. ,,Neznatan je, međutim,  broj žena koje stignu do suda, tim prije što su već dovoljno iscrpljene psihički i fizički, da im je sama pomisao na duge i teško dokazive postupke, dodatni napor kroz koji se ne usuđuju da prolaze”, kažu za Monitor iz USSCG. ,,U ovim slučajevima je dokazni postupak veoma komplikovan, jer se sve one radnje koje se tretiraju kao mobing obično dešavaju iza zatvorenih vrata, zbog čega  gotovo da ne postoje opipljivi materijalni dokazi. Sa druge strane teret dokazivanja gotovo u potpunosti pada na zaposlene koji su izloženi mobingu što dodatno komplikuje njihovu situaciju”, ističu.

Iz ovog sindikata navode dvije aktuelne prijave za mobing –  u postupku pred poslodavcem je predmet koji vodi zaposlena zbog odnosa kolege prema njoj, koji se odnosi na omalovažavanje, latentne prijetnje, dovođenje u položaj u kojem se osjeća nesigurno i osjeća strah. Takođe,  iako obavlja identične poslove kao kolega kog tereti za mobing, prima manju zaradu od njega. U drugom slučaju zaposlena trpi od strane neposrednih rukovodilaca  primoravanje da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, prijetnje proglašenjem tehnološkim viškom, omalovažavanje pred drugim kolegama, nema prostor za rad.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz Inspekcije rada, prošle godine primili su  14 inicijativa koje su se odnosile na mobing (devet muškaraca i pet žena), a  inspekcija je utvrdila nepravilnost u devet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Tokom  2017. godine podnijeta je 21 inicijativa (pet muškarca,  šest žena i deset anonimnih), a Inspekcija  je utvrdila nepravilnost u pet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Iz Inspekcije rada ističu da se oni ne bave utvrđivanjem radnji i ponašanja koji imaju obilježja mobinga, pa su podnosioci inicijativa upućivani na sudsku zaštitu ili zaštitu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, kao i na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U Osnovnom sudu u Podgorici Monitoru su kazali da u ,,prethodne tri godine nije bilo predmeta u radu pred ovim sudom koji su u osnovi imali diskriminaciju žena po osnovu pola na radnom mjestu. S druge strane, u posljednje tri godine (tačnije, u 2018. godini) tri žene su podnijele tužbe za mobing. Jedan predmet je delegiran Osnovnom sudu u Nikšiću, a dva su u radu pred ovim sudom”.

U Savezu sindikata Crne Gore u posljednje tri godine nisu primili nijednu prijavu za mobing. ,,Međutim, to ne znači da mobing ili seksualno uznemiravanje nije bilo, o čemu smo u saznanju na osnovu usmenih kazivanja i traženja savjeta oštećenih. Osobe koje su tražile pomoć i savjet uglavnom su bile ženskog pola. U prethodnom periodu bilo je više desetina obraćanja za davanje pravne pomoći, kojom prilikom smo stranke upoznavali sa zakonskom regulativom i postupkom u slučaju mobinga. S obzirom da je ovo vrlo delikatna tema i da osobe koje trpe mobing ili seksualno uznemiravanje pokušavaju da same izađu iz problema, obično su se javljale kad shvate da same ne mogu da ga riješe”, kazali su Monitoru u SSCG.

O mobingu i nekako, a podataka o seksualnom uznemiravanju na poslu skoro i da nema. I u USSCG i Inspekciji rada kažu da posljednjih godina nijesu primili nijednu prijavu za seksualno uznemiravanje. Ni tužbi nema.

Iako se o seksualnom uznemiravanju ćuti, istraživanja koja svake godine radi civilni sektor  govore da je ovaj problem prisutan. Veliki broj žena svjedoči da su na poslu doživjele uznemiravajuća pitanja u vezi sa privatnim i/ili seksualnim životom i neprijatne seksualne komentare, uznemiravajuće šale, dobacivanja i insinuacije na račun seksualnog života, a manji procenat anonimno govori i o tome da su doživjele seksualno ucjenjivanje od strane nadređenih.

,,U zemlji tradicionalnog vaspitanja, punoj stereotipa, ni mobing ni seksualno uznemiravanje ne doživljavaju se kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće. Naša kultura muškarcu ne dopušta ulogu žrtve i slabijeg pola. Nema prave osude okoline za takvo ponašanje čak i kad je jasno utvrđeno. To pogoduje ponavljanju ovakvih slučajeva”, kaže za Monitor Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.

 

ISPOVIJEST ŽENE KOJA SE ZBOG SEKSUALNOG UZEMIRAVANJA OBRATILA SIGURNOJ ŽENSKOJ KUĆI
Ja sam u depresiji, a moj posao je dobio  on

 

,,Prije nekoliko godina došao je novi kolega. Ja sam već u toj firmi radila desetak godina na različitim pozicijama i šefovi su bili zadovoljni  mojim radom. Novi službenik mi je bio dodijeljen kao ispomoć na nekom projektu i ja sam se trudila da ga upoznam sa radnim zadacima. Poslije samo desetak dana počeo je da mi upućuje laskave riječi, približio bi mi se i šapnuo bi mi kompliment u uvo. Osjećala sam nelagodu, pogotovo kada bi mi se previše približio ili ,,očešao”  o moje tijelo.  To se svakodnevno dešavalo. U početku sam to okretala na šalu, dok mi nije prekipjelo. Upozorila sam ga, ali je on pojačao lascivne komentare,  sada i pred kolegama. Imao je podršku ostalih kolega koji su ,,navijali” za takvo ponašanje bez obzira što sam se javno bunila”, opisuje početak seksualnog uznemiravanja žena, koja se zbog ovog problema obratila NVO Sigurna ženska kuća.

„Odlučila sam da se požalim direktoru tek poslije njegovog upada u ženski WC i zaključavanja vrata. Tada me je uhvatio jednom rukom za grudi a drugom  napravio fotografiju smijući se.  Uveče sam dobila dvije fotografije ispod kojih je bilo napisano: ,,Ove fotke će vidjeti prvo tvoje drugarice pa tvoj muž”. Sjutradan, poslije neprospavane noći, tražila sam razgovor sa direktorom koji mi je bio zakazan tek za nekoliko dana. Za to vrijeme on je proširio priču među kolegama da smo u intimnom odnosu, i da ne zna kako da se od mene odbrani. Odlučila sam da sve ispričam mužu, jer sam zapala u depresivno stanje. I tako me je savjetovala psihološkinja koju sam posjetila jer sam vidjela da ne umijem da se odbranim. Odlazak na posao je bio za mene užasno naporan, nisam mogla uzeti bolovanje usred posla a i čekao me razgovor sa direktorom.

Za tih nekoliko dana, ponašanje u kolektivu prema meni se promijenilo. Smijuljili su se, dobacivali dvosmislene rečenice a ja sam sve to okretala na šalu, smatrajući da me kolege dugo poznaju i da mi vjeruju da nisam osoba koja bi prevarila muža. Tada mi je koleginica pokazala fotografiju iz WC-a. Odmah sam otišla kući, gdje sam se rasplakala i zaista se razboljela. Upala u depresivno stanje iz kojega se vadim tabletama. Ne idem na posao, uzela sam bolovanje. Na moje šefovsko mjesto došao je on, a direktor mi je poručio da me premjestio na drugo, manje plaćeno radno mjesto. Nisam mužu ništa ispričala, on ne razumije što mi se dešava, u početku je pitao, sada više ne pita. Ćutimo oboje. Dalje mi se nije obraćao na taj način, ali se hvalio zajedničkim kolegama kako je imao seksualne odnose sa mnom. Nisam reagovala jer sam mislila da je za mene tako bolje”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

OKO NAS

DODJELA JEDNOKRATNIH SOCIJALNIH POMOĆI NA NAŠ  NAČIN: Zloupotrebe pod maskom diskrecije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do izvještaja s imenima osoba koje koriste jednokratne novčane pomoći iz budžeta opština ili preko centara za socijalni rad, gotovo je nemoguće doći. Nadležni kažu da bi time narušili privatnost sugrađana, pa ostaje nepoznanica prema kojim kriterijumima i kome se dijeli novac. Više primjera tokom minulih godina, međutim, ukazuje na to da se institut jednokratnih pomoći često zloupotrebljava

 

Institut jednokratne socijalne pomoći,  koji u Crnoj Gori funkcionište kroz budžete lokalnih uprava ili centara za socijalni rad, obično je netransparentan i građani ne mogu saznati  kome se dodjeljuje njihov novac. Imena korisnika te vrste pomoći nadležni sakrivaju, pravdajući to zaštitom privatnosti. Upravo zbog i sumnje da je prostor za zloupotrebe neograničen i da vlasti imaju mogućnost da na stotine hiljade eura godišnje raspodjeljuju prema svom nahođenju i savjesti.

Kako su nedavno saopštili iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) prošle godine jednokratnu socijalnu pomoć koristilo je  skoro sedam i po hiljada građana, a za tu  namjenu iz državnog budžeta izdvojeno je nešto više od pola miliona eura.

Iz te NVO apostrofirali su za primjer Glavni grad, koji je uoči predsjedničkih izbora za tri mjeseca potrošio 140 hiljada eura, iako je dozvoljena mjesečna potrošnja u ovom slučaju bila 20 hiljada.

Uvidom u odluke o budžetima, evidentno je da ni na sjeveru ne štede kada određuju sume koje će biti potrošene u tu svrhu.

Tako  će, na prijemjer, na ime jednokratnih pomoći u Rožajama ove godine biti isplaćeno 40.000 u Kolašinu 14.000, u Andrijevici i na Žabljaku po 7.000, dok je u Pljevljima samo u prvom kvartalu  iz lokalnog budžeta isplaćeno oko 2.500 eura, navodno, kao pomoć  socijalno najugroženijim građanima.

Iznosi za tu vrstu podrške siromašnim sugrađanima  u nekim se opštinama drastično ražlikuju iz godine u godinu. Tako je u Rožajama prošle godine iznos bio dvostruko veći, a u Kolašinu dvostrukomanji.  Opština Petnjica pod stavkom “socijalna žaštita” bez detaljnijeg objašnjenja šta to podrazumijeva opredijelila je ove godine 8.000 eura. U  budžetima opština Bijelo Polje, Mojkovac ili Plav, recimo,  nema iznosa koji su u rashodima budžeta upisani kao “jednokratne socijalne pomoći”.

Kolašinska opozicija je, u više navrata,  oštro kritikovala vlast, koju u tom gradu predvodi Demokratska partija socijalista, zato što je ove godine opredijelila više za tu vrstu socijalnih davanja. Kritičari vlasti sumnjaju i da će dio takozvanih budžetskih rezervi biti  sumnjivo iskorišten.

Iz lokalnih  uprava obajašnjvaju da  je procedura za dobijanje jednokratnih socijalnih pomoći jasna i da nema mahinacija. Navodno, opravdanost svakog zahtjeva provjerava se kod Sekretarijata za opštu upravu.

„Naša namjera je da pomognemo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Prema zakonu, jedna osoba može dobiti godišnje najviše 270 eura”,- identična su objašnjanje u nekoliko sekreterijata za finansije u sjevernim opštinama.

Bojan Zeković iz Socijaldemokratske partije smatra da je “iako opravdan, institut jednokratne socijalne pomoći podložan zloupotrebama”. Naročito je to tako, objašnjava on, „u crnogorskoj izvedbi, gdje imamo pravosnažno osuđene državne službenike zbog zloupotreba pri dodjeljivanju socijalne pomoći”.

“Sredstva za tu namjenu u Kolašinu, kada je DPS bila  na vlasti 2012. i 2013. godine, iznosila su 30.000 eura. Dvije godine kasnije, kada je DPS izgubio vlast, za jednokratne socijalne pomoći opredijeljeno je  svega  3.680 eura, pa ponovo višestruko uvećana, po povratku DPS-a. Već iz toga jasno se vidi namjena tog novca. Istovremeno,  ukinuta su sredstva za lap-topove koji su dodjeljivani svim polumaturantima kako bi bila obezbijeđena jednaku dostupnost obrazovanja svoj djeci”, – tvrdi Zeković.

Prema njegovim riječima, odbornici ne mogu dobiti izvještaj o tome kome je pomoć dodijeljena, “što  pokazuje da  je vlast svjesna da im način na koji raspolažu tim sredstvima  ne služi na čast”. U  opoziciji u još nekoliko opština na sjeveru potvrđuju da nikad nijesu mogli doći do izvještaja, iz kojih bi se “imenom i prezimenom” vidjelo ko prima jednokratne socijalne pomoći.

U MANS-u tvrde da da je, u kontekstu jednokratnih socijalnih pomoći posebno problematičan rad centara za socijalni rad.

Iznosi koje iz tih ustanova isplaćuju, čak i u opštinama s manje od 10.000 stanovnika, nijesu mali. Tako je, na primjer, tokom minule dvije godine,  na području kolašinske i mojkovačke opštine Ministarstvo rada i  socijalnog staranja, odnosno Centar za socijalni rad,  na ime jednokratnih pomoći,  isplatio blizu 34.000 eura. To pravo iskoristilo je 314  osoba.

Tu vrstu pomoći trebalo bi da mogu ostvariti  oni koji se nađu “u  okolnostima koje se nijesu mogle predvidjeti i prevazići, a nepovoljno utiču na zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba”.  Takođe,  prema propisima trebalo bi da pravo na nju imaju djece i mladi, čije porodice nemaju materijalnih mogućnosti da im obezbijede neophodne uslove za pravilan rast i razvoj.

No, cvrnogorska praksa pokazuje je da se novac namijenjen u tu svrhu drugačije koristi. Prije sedam godina u Pljevljima je otkrivena  zloupotreba, upravo, sredstava za jednokratne novčane pomoći. Direktor tamošnjeg  Centra za socijalni rad Juso Ajanović i službenik te institucije Ermin Nuhanović, osuđeni su za kupovinu glasova pred parlamentarne izbore 2012. godine.

Problematičan rad centara za socijalni rad,  kazali su u MANS-u,  pokazuje in najnoviji primjer u Pljevljima. Državna revizorska institucija (DRI) nedavno je utvrdila da je tamošnji Centar za socijalni rad sakrio donaciju UNDP od 75.000 eura.

Tokom minulih godina objavljivani su primjeri zloupotreba fondova još nekih  centara za socijalni rad. KoalicijaZdravo Berane objelodanila je da je  supruga bivšeg predsjednika Opštine Vuke Golubovića dobila 2012. godine od Centra za socijalni rad pomoć od 350 eura za hranu. Njena mjesečna zarada tada je bila  1.071 euro.

 Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ISTRAŽIVANJA NAFTE I GASA U NAŠEM PODMORJU: Miris novca jači od rizika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se očekuju prvi, preliminarni rezultati istraživanja o postojanju nafte u crnogorskom podmorju, Vlada  najavljuje nove tendere. Ne obazire se na sugestije i kritike eksperata i ekoloških aktivista. Već je sada izvjesno  da ni nakon tih analiza neće biti moguće sa sigurnošću tvrditi da li će se u istraženoj geološkoj formaciji naći nafta i da li će potencijalno nađene rezerve nafte i gasa služiti komercijalnoj proizvodnji

 

Budući tender, koji će uskoro biti raspisan, namijenjen je geofizičkim kompanijama koje će o sopstvenom trošku i riziku vršiti seizmička istraživanja crnogorskog podmorja, saopšteno je iz Uprave za ugljovodonike. Kako se ističe, nakon istraživanja geofizičke kompanije nude i prodaju interpretirane podatke naftnim kompanijama. “Država pri tome ostaje vlasnik podataka, a kroz ugovor daje pravo kompanijama da te podatke ponude većem broju klijenata. Ovaj tender ne uključuje prava za proizvodnju ugljovodonika”, pojasnili si iz Uprave.

Navedeno je takođe da neće biti pomjeranja rokova za objavu rezultata prethodna dva istraživanja, te da proces obrade podataka teče po planu. Rezultati istraživanja, koje je realizovala grčka kompanija Energean, biće poznati krajem ove godine, a tokom ljeta i rezultati istraživanja na blokovima koji su bili povjereni italijansko-ruskom konzorcijumu Eni-Novatek. Inače, svi ti istraženi blokovi čine manje od petine ukupnog crnogorskog podmorja.

Ono što je već sada izvjesno jeste da ni nakon tih analiza neće biti moguće sa sigurnošću tvrditi da li će se u istraženoj geološkoj formaciji naći nafta i da li će potencijalno nađene rezerve nafte i gasa služiti komercijalnoj proizvodnji.

“Seizmička istraživanja mogu nam dati odgovor da li u ispitivanom prostoru postoje geološke strukture u kojima je moguće naći naftu i gas ili ne. Nakon što se utvrdi postojanje struktura i one budu izbušene, moći će se dati odgovor na pitanje da li u podmorju Crne Gore, tačnije u izabranim strukturama, postoje rezerve nafte i gasa. Za odgovor na to pitanje moraćemo sačekati rezultate prvih istražnih bušotina planiranih za sljedeću godinu”, istakli su u Upravi.

Bušenje bi u februaru naredne godine trebalo da počne na dvije lokacije: jedna bušotina će tražiti naftu na dubini od 6,5, a druga gas na 1,5 kilometar. “Da li ćemo imati naftu i gas znaćemo sredinom naredne godine. Uprava iščekuje rezultate snimanja koji će utvrditi mjesto bušenja, a naredne sedmice doći će brod koji će raditi sofisticirana geofizička istraživanja”, rekao je čelnik Uprave Vladan Dubljević.

Ako sve to bude išlo planiranom dinamikom, najranije od 2023. godine mogla bi krenuti proizvodnja nafte u Crnoj Gori. Naravno, još uvijek niko ne zna o kojim se količinama nafte radi, odnosno da li je ekonomski isplativo da se ona eksploatiše. Priča o izuzetno štetnim posljedicama po cijelo naše primorje i Jadran, nastoji se izbjeći.

Međutim, sve veći broj ljudi postaje svjestan opasnosti koja prati ovaj netransparentan proces. Poznati crnogorski arheolog i ronilac, mr Mladen Zagarčanin, smatra da će naftne bušotine biti – tačka na naš kraj. „Kada se krene s tim korporativnim užasom, zaboravićemo na obalu“, uvjeren je on.

Na pogubne posljedice akustičnih istraživanja pretrage nafte i gasa upozorio je i TV reditelj i ekološki aktivista Dušan Varda. „Ono što većini ljudi nije poznato jeste činjenica da su istraživanja koja prethode eksploataciji ugljovodonika (nafte i gasa) neuporedivo pogubnija za život u moru od samog bušenja i ekstrakcija ’crnog zlata‘“, kazao je Varda.

Gotovo je neshvatljivo da Crna Gora danas ima namjeru da otpočne s novom privrednom djelatnošću kojom se nikada u svojoj istoriji nije bavila, niti ima ikakve kapacitete za to. Koliko je crnogorska vlada bila popustljiva pred zahtjevima naftnih kompanija svjedoči činjenica da su istraživanja dozvoljena u blokovima koji su bliži obali nego što je dosad bio slučaj bilo gdje na Jadranu. Sve procjene rizika ukazuju da apsolutno ništa dobro ne može rezultirati iz planiranih aktivnosti, osim dobrobiti koju će naftne kompanije i pojedinci ostvariti za sebe“, tvrdi Varda.

Ulcinjanka Zenepa Lika, aktivistkinja za zaštitu životne sredine, kaže za Monitor da crnogorska Vlada zna da se svi građani te opštine protive projektu istraživanja, ali “to mišljenje Vladu ne interesuje”, i upozorava da će štete za državu i budućnost naše djece po svim parametrima biti nemjerljive, jer je more najvrijedniji resurs Crne Gore.

“Mi nijesmo Norveška, mi nemamo tu tradiciju, mi apsolutno nemamo ni tehniku ni ljudski faktor koji bi mogao da spriječi devastaciju. Za svaki incident koji se desi na tako malom području, na tako malom moru, a pričamo o 330 kvadratnih kilometara obale, bilo bi odveć kasno. Jedna mrlja je dovoljna da možemo definitivno reći ‘doviđenja’ ovom prelijepom području i turizmu kao strateškoj grani razvoja naše države. Tako da je apsolutno neprihvatljivo ovo istraživanje”, ističe Lika dodajući da naftna i gasna infrastruktura nije kompatibilna s identitetom za koji se Crna Gora nastoji izboriti: da je prirodni raj i mjesto gdje turisti iz cijele Evrope i svijeta dolaze da se opuste i uživaju u “divljoj ljepoti”.

Prema njezinim riječima, ljudi koji žive uz obalu dobiće vrlo malo u zamjenu za nepovratne transformacije njihove obale u industrijalizirano područje.

Dovoljno je samo pogledati situaciju u obližnjoj Italiji, te vidjeti katastrofe koje su ekploatacijom nafte i gasa nanesene gradovima kao što su Gela, Falconara, Priolo, Augusta, Manfredonia, Porto Marghera… Italijanski poslanici u Evropskom parlamentu stalno upozoravaju da su naftne platforme njihov dio Jadrana pretvorile u “mrtvo more”.

Jedna grupa naučnika je saopštila kako je eksploatacija nafte i plina iz Jadrana “kratkoročna dobit i dugoročna ludost”.

“Posljednja istraživanja fosilnih goriva u Jadranu vršena su 2003. godine. Više se ne rade, jer postoji generalna misija Evrope i svijeta da idemo k smanjenju upotrebe fosilnih goriva, kako bismo do 2050. godine došli do potpunog ukidanja. A mi? Bez obzira na to što smo potpisnici čuvenog Pariskog sporazuma, sada idemo u potpuno novi projekat eksploatacije fosilnih goriva. To govori o našoj ozbiljnosti i posvećenosti međunarodnim trendovima, svjetskim standardima, obavezama koje smo preuzeli u borbi protiv klimatskih promjena i svih negativnih pojava, poput efekta staklene bašte uslijed upotrebe fosilnih goriva. Za ovaj projekat vjerujem da će u veoma bliskoj budućnosti biti velika sramota za Crnu Goru i sve one koji su za njega dali zeleno svjetlo”, kaže Nataša Kovačević iz organizacije Green home.

Ekološki aktivisti navode da je sada pravo vrijeme da se okrenemo obnovljivim izvorima energije kojih Crna Gora ima u izobilju, te da učinimo sve da se izbjegnu katastrofalne posljedice klimatskog haosa.

I to se u ulcinjskoj opštini upravo dešava. Krenule su s radom 23 vjetrenjače na planini Možura, a naredne godine će početi gradnja najveće solarne elektrane u Evropi, na Briskoj gori, investicija vrijedna preko 200 miliona eura.

I dok se crnogorska Vlada na sva zvona hvali s tim projektima, ona srlja s istraživanjem nafte, čije posljedice mogu biti nesagledive, a koje lokalnom stanovništvu uvijek donose samo probleme.

Izvjesno je takođe da će kako partije “zelenih’ postaje sve snažnije u Evropi, tako rasti i pritisak na vlasti u Podgorici da odustanu od tog projekta.  Jer, evropski zeleni još su prije četiri godine donijeli rezoluciju protiv projekta istraživanja i eksploatacije nafte u Jadranu, konstatujući da je on štetan i da neće donijeti energetsku sigurnost zemljama koje izlaze na ovo more. Jednostavno, da je rizik prevelik.

Bilo bi divno kada bi tu poruku crnogorska Vlada što prije razumjela.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BULJARICA,  KATIČ I SVETA NEDJELJA: Zaštiti da bi se živjelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je dom i aerodrom za preko 300 ptica raznih vrsta. Kudravi pelikan, čaplja kašikara, kratkoprsti kobac, kukumavka samo su neke koje su svoje utočište pronašle ovdje

 

Širom Crne Gore ređaju se guste šume, planine, polja i livade, kanjoni, polustepe, jezera, doline rijeka, more, voćnjaci i vinogradi, naselja. Crna Gora ima bogat biodiverzitet i ekološka je država. Uprkos tome, jedina je mediteranska zemlja koja nema zaštićeno područje u moru.

Kako bi pristupila Evropskoj uniji, Crna Gora se obavezala da do 2020. godine zaštiti barem 10 posto morske obale. Iz Crnogorskog društva ekologa kažu: ,,Živi svijet u moru je pod sve većim pritiskom razvojne politike na primorju, krivolova, globalnog zagrijavanja i drugih negativnih uticaja koji značajno ugrožavaju prirodnu ravnotežu u moru, samim tim i sve ono što zdravo more pruža čovjeku. Nikada ranije u istoriji čovječanstva zdravlje okeana i mora nije bilo ugroženo kao danas”.

CDE, u saradnji sa nevladinom organizacijom Green Home, Mediteranskim centrom za ekološki monitoring (MedCEM) i Partnerskim fondom za kritično ugrožene ekosisteme,  organizovalo je protekle nedjelje studijsku posjetu potencijalnom budućem zaštićenom području u moru, ostrvima Katič i Sveta Nedjelja. Cilj ove posjete je, kažu, stavljanje akcenta na prirodne ljepote, bogatstvo i posebnosti potencijalnog ZPM Katič, ali i promocija posmatranja ptica kao veoma važnog vida dostupne eko-turističke ponude područja Katič. Ovaj, kao ni mnogi drugi vidovi održivog eko-turizma nisu dovoljno zastupljeni u Crnoj Gori.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo