Povežite se sa nama

OKO NAS

SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE I MOBING:  Ćutanje, prije nego sud  

Objavljeno prije

na

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 osobe, od kojih su 18 bile žene. Žrtve se rijetko odlučuju na podnošenje tužbe, jer je u ovim slučajevima dokazni postupak veoma komplikovan. A društvo ne pomaže

 

,,Negdje u aprilu 2017. godine  u poštu koja je meni namijenjena stigao je dokument koji se odnosio na tužilju i koji se bavio njenom prošlošću prije Centralne banke, međutim, imajući u vidu da niti je taj dokument bio potpisan, niti je imao veze sa Centralnom bankom, ja sam ga iscijepao i bacio u korpu za smeće“, izjavio je izvršni direktor CBCG Radojica Luburić, koji je svjedočio u Osnovnom sudu u postupku koji se vodi po tužbi bivše viceguvernerke Irene Radović protiv Centralne banke i guvernera Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju.

Mobing i na najvišem nivou ima ustaljene obrazce – ogovaranja i neistine o privatnom životu, ponižavanje, psihičko i fizičko maltretiranje, raspoređivanje na drugo radno mjesto, prijetnje otkazom.

Aktuelni slučaj bivše viceguvernerke je jedan od rijetkih za mobing koji je izazvao veću pažnju javnosti. Iako često možemo čuti o omalovažavanju i neprimjerenom pritisku na poslu, tužbi je malo.

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je svega 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 lica, od kojih su 18 bile žene. Za više od šest godina trajanja zakona doneseno je 16 pravosnažnih presuda, pri čemu je u svega šest slučajeva utvrđeno da je bilo mobinga i žrtve su četiri žene i dva muškarca.

Zabilježena su i svega tri predmeta koja su vođena protiv pravnog lica (institucije ili preduzeća) i odgovornog lica u pravnom licu. Donijeta je jedna presuda kojom je mober kažnjen sa svega 400 eura.

Sredinom protekle godine, Viši sud je potvrdio prvu presudu za mobing u Crnoj Gori. Komunalna inspektorka iz Kotora Snežana Perišić, nakon šest godina dobila je sudski spor za mobing pokrenut 2012. godine protiv Opštine Kotor i načelnika Komunalne policije Zorana Vučinovića. Ona je kazala da je od pretpostavljenih mobing trpjela od  juna 2012. do 1. juna 2015, na način što je dobijala radne zadatke koji su bili veoma teški, zabranjivano joj je da prisustvuje kolegijumima, verbalno je napadana i vrijeđana, širene su neistine o njoj i njenom privatnom životu, ponižavana je i degradirana pogrdnim riječima. Stalno je bila izložena prijetnjama otkazom i raspoređivanjem na drugo radno mjesto.

Stručnjaci se slažu da je zakon dobar, ali da je, kao i u mnogim drugim slučajevima, primjena loša. Zabilježeni su slučajevi ne samo verbalnog, nego i fizičkog zlostavljanja zaposlenih u trgovinama, a postupaka nema. Nekoliko slučajeva mobinga u bankarskom sektoru završilo se tako što su zaposleni izgubili spor na osnovnom sudu, pa se onda to na višoj instanci poništilo i vratilo na početak.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore  (USSCG) kažu da su u poslednjih nekoliko godina primili značajan broj prijava za mobing. ,,Neznatan je, međutim,  broj žena koje stignu do suda, tim prije što su već dovoljno iscrpljene psihički i fizički, da im je sama pomisao na duge i teško dokazive postupke, dodatni napor kroz koji se ne usuđuju da prolaze”, kažu za Monitor iz USSCG. ,,U ovim slučajevima je dokazni postupak veoma komplikovan, jer se sve one radnje koje se tretiraju kao mobing obično dešavaju iza zatvorenih vrata, zbog čega  gotovo da ne postoje opipljivi materijalni dokazi. Sa druge strane teret dokazivanja gotovo u potpunosti pada na zaposlene koji su izloženi mobingu što dodatno komplikuje njihovu situaciju”, ističu.

Iz ovog sindikata navode dvije aktuelne prijave za mobing –  u postupku pred poslodavcem je predmet koji vodi zaposlena zbog odnosa kolege prema njoj, koji se odnosi na omalovažavanje, latentne prijetnje, dovođenje u položaj u kojem se osjeća nesigurno i osjeća strah. Takođe,  iako obavlja identične poslove kao kolega kog tereti za mobing, prima manju zaradu od njega. U drugom slučaju zaposlena trpi od strane neposrednih rukovodilaca  primoravanje da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, prijetnje proglašenjem tehnološkim viškom, omalovažavanje pred drugim kolegama, nema prostor za rad.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz Inspekcije rada, prošle godine primili su  14 inicijativa koje su se odnosile na mobing (devet muškaraca i pet žena), a  inspekcija je utvrdila nepravilnost u devet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Tokom  2017. godine podnijeta je 21 inicijativa (pet muškarca,  šest žena i deset anonimnih), a Inspekcija  je utvrdila nepravilnost u pet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Iz Inspekcije rada ističu da se oni ne bave utvrđivanjem radnji i ponašanja koji imaju obilježja mobinga, pa su podnosioci inicijativa upućivani na sudsku zaštitu ili zaštitu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, kao i na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U Osnovnom sudu u Podgorici Monitoru su kazali da u ,,prethodne tri godine nije bilo predmeta u radu pred ovim sudom koji su u osnovi imali diskriminaciju žena po osnovu pola na radnom mjestu. S druge strane, u posljednje tri godine (tačnije, u 2018. godini) tri žene su podnijele tužbe za mobing. Jedan predmet je delegiran Osnovnom sudu u Nikšiću, a dva su u radu pred ovim sudom”.

U Savezu sindikata Crne Gore u posljednje tri godine nisu primili nijednu prijavu za mobing. ,,Međutim, to ne znači da mobing ili seksualno uznemiravanje nije bilo, o čemu smo u saznanju na osnovu usmenih kazivanja i traženja savjeta oštećenih. Osobe koje su tražile pomoć i savjet uglavnom su bile ženskog pola. U prethodnom periodu bilo je više desetina obraćanja za davanje pravne pomoći, kojom prilikom smo stranke upoznavali sa zakonskom regulativom i postupkom u slučaju mobinga. S obzirom da je ovo vrlo delikatna tema i da osobe koje trpe mobing ili seksualno uznemiravanje pokušavaju da same izađu iz problema, obično su se javljale kad shvate da same ne mogu da ga riješe”, kazali su Monitoru u SSCG.

O mobingu i nekako, a podataka o seksualnom uznemiravanju na poslu skoro i da nema. I u USSCG i Inspekciji rada kažu da posljednjih godina nijesu primili nijednu prijavu za seksualno uznemiravanje. Ni tužbi nema.

Iako se o seksualnom uznemiravanju ćuti, istraživanja koja svake godine radi civilni sektor  govore da je ovaj problem prisutan. Veliki broj žena svjedoči da su na poslu doživjele uznemiravajuća pitanja u vezi sa privatnim i/ili seksualnim životom i neprijatne seksualne komentare, uznemiravajuće šale, dobacivanja i insinuacije na račun seksualnog života, a manji procenat anonimno govori i o tome da su doživjele seksualno ucjenjivanje od strane nadređenih.

,,U zemlji tradicionalnog vaspitanja, punoj stereotipa, ni mobing ni seksualno uznemiravanje ne doživljavaju se kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće. Naša kultura muškarcu ne dopušta ulogu žrtve i slabijeg pola. Nema prave osude okoline za takvo ponašanje čak i kad je jasno utvrđeno. To pogoduje ponavljanju ovakvih slučajeva”, kaže za Monitor Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.

 

ISPOVIJEST ŽENE KOJA SE ZBOG SEKSUALNOG UZEMIRAVANJA OBRATILA SIGURNOJ ŽENSKOJ KUĆI
Ja sam u depresiji, a moj posao je dobio  on

 

,,Prije nekoliko godina došao je novi kolega. Ja sam već u toj firmi radila desetak godina na različitim pozicijama i šefovi su bili zadovoljni  mojim radom. Novi službenik mi je bio dodijeljen kao ispomoć na nekom projektu i ja sam se trudila da ga upoznam sa radnim zadacima. Poslije samo desetak dana počeo je da mi upućuje laskave riječi, približio bi mi se i šapnuo bi mi kompliment u uvo. Osjećala sam nelagodu, pogotovo kada bi mi se previše približio ili ,,očešao”  o moje tijelo.  To se svakodnevno dešavalo. U početku sam to okretala na šalu, dok mi nije prekipjelo. Upozorila sam ga, ali je on pojačao lascivne komentare,  sada i pred kolegama. Imao je podršku ostalih kolega koji su ,,navijali” za takvo ponašanje bez obzira što sam se javno bunila”, opisuje početak seksualnog uznemiravanja žena, koja se zbog ovog problema obratila NVO Sigurna ženska kuća.

„Odlučila sam da se požalim direktoru tek poslije njegovog upada u ženski WC i zaključavanja vrata. Tada me je uhvatio jednom rukom za grudi a drugom  napravio fotografiju smijući se.  Uveče sam dobila dvije fotografije ispod kojih je bilo napisano: ,,Ove fotke će vidjeti prvo tvoje drugarice pa tvoj muž”. Sjutradan, poslije neprospavane noći, tražila sam razgovor sa direktorom koji mi je bio zakazan tek za nekoliko dana. Za to vrijeme on je proširio priču među kolegama da smo u intimnom odnosu, i da ne zna kako da se od mene odbrani. Odlučila sam da sve ispričam mužu, jer sam zapala u depresivno stanje. I tako me je savjetovala psihološkinja koju sam posjetila jer sam vidjela da ne umijem da se odbranim. Odlazak na posao je bio za mene užasno naporan, nisam mogla uzeti bolovanje usred posla a i čekao me razgovor sa direktorom.

Za tih nekoliko dana, ponašanje u kolektivu prema meni se promijenilo. Smijuljili su se, dobacivali dvosmislene rečenice a ja sam sve to okretala na šalu, smatrajući da me kolege dugo poznaju i da mi vjeruju da nisam osoba koja bi prevarila muža. Tada mi je koleginica pokazala fotografiju iz WC-a. Odmah sam otišla kući, gdje sam se rasplakala i zaista se razboljela. Upala u depresivno stanje iz kojega se vadim tabletama. Ne idem na posao, uzela sam bolovanje. Na moje šefovsko mjesto došao je on, a direktor mi je poručio da me premjestio na drugo, manje plaćeno radno mjesto. Nisam mužu ništa ispričala, on ne razumije što mi se dešava, u početku je pitao, sada više ne pita. Ćutimo oboje. Dalje mi se nije obraćao na taj način, ali se hvalio zajedničkim kolegama kako je imao seksualne odnose sa mnom. Nisam reagovala jer sam mislila da je za mene tako bolje”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

OKO NAS

RJEŠENJE KADROVSKOG  DEFICITA NA KOLAŠINSKI NAČIN: Čiji su ljekarski stanovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čak deceniju nakon što su nekolicini ljekara kolašinskog Doma zdravlja podijeljeni ključevi stanova u zgradi pored hrama sv. Dimitrija, iz Opštine najavljuju moguću legalizaciju tog objekta. Sve do sada ljekari  nijesu imali zakonsku mogućnost da svoje stanove uknjiže na svoje ime, jer je objekat bez osnovne urbanističke dokumentacije

 

Iako  skoro deceniju stanuju u zgradi ispod hrana sv. Dimitrija, nekolicina zaposlenih u kolašinskom Domu zdravlja  još nijesu stanove uknjižili na svoje ime. Oni godinama čekaju legalizaciju objekata, čija je izgradnja počela pod vrlo problematičnim okolnostima. Zbog toga je objekat, koji je trebalo da riješi deficit medicinskog kadra u gradu, još „divlja gradnja“.  Nekoliko puta do sada pojedini  ljekari, koji su dobili stanove u toj zgradi, prijetili su napuštanjem Kolašina jer, kako su saopštavali, još ne znaju čiji su stanovi, koji su odavno trebalo da budu njihovi.

Prvobitno je planirano da u objektu bude 10 stanova za ljekare i tri za zaposlene u pravosuđu. Investitori su bili Direkcija javnih radova, Ministarstvo zdravlja, i Opština Kolašin, a naknadno se uključilo i Ministarstvo pravde. Navodno,  tom su Ministarstvu dodijeljena četiri stana, u koje se ni do danas niko nije uselio.

Nije bilo načina da Opština ljekarima izda  bilo kakav papir, koji bi bio validan za uknjižbu. Malo kome je bilo jasno šta se sve od početka izgradnje pa do podjele stanova dešavalo oko tog objekta. Iz lokalne uprave nijesu mogli reći ni kada će se moći ozvaničiti vlasništvo nad stanovima.

Sekretarka za urbanizam Ljiljana Rakočević šturo je odgovarala na brojna  pitanja Monitora, koja su se odnosila na građevinske i upotrebne dozvole za taj obejkat, kao i načine na koje će biti riješeni 10 godina stari problemi i nedoumice.

Dok su ranije iz tog Sekretarijata saopštavali da zgrada nema  potrebne dozvole, niti je formalno opštinsko vlasništvo, Rakočevićeva sada kaže da građevinska dozvola postoji, ali nije odgovorila u čijem je vlasništvu taj objekat.

„Predat je zahtjev za legalizaciju. Postupak je u toku i sva pitanja će biti riješena kroz proces legalizacije“, sve je što su bili spremni da kažu iz Opštine o objektu, koji zadaje višegodišnju glavobolju onima koji su njoj dobili ili kupili stanove.

Prema informacijama koje su saopštavali prethodnici Ljiljane Rakočević, objekat nije bio uklopljen ni u plansku dokumentaciju.

Bivša sekretarka za urbanizam Ivana Grujić rekla je da se u službenoj evidenciji nalazi ,,glavni projekat poslovno-stambenog objekta, u kojem su sadržani urbanističko-tehnički uslovi br.05-216/up od aprila 2007. godine.” Sve to, tvrdi ona, za lokaciju koja zahvata katastarsku parcelu br.475/1 KO Kolašin. Prema njenim riječima, ,,objekat je izgrađen na drugoj lokaciji i kao takav ne odogovara uslovima važećeg planskog dokumenta”.

Ni Vladan Bulatović, koji je bio na čelu Sekreterijata do 2014. godine, nikada nije mogao da potvrdi da „ljekarska zgrada“ ima građevinsku i ostale dozvole.

Jedan od vlasnika stanova u potkrovlju objekata Dejan Pešterac, prije dvije godine najavio je tužbu protiv kolašinske oštine, kako je rekao, zbog grubih manipulacija. On i još nekolicina stanara kupili su stanove od izvođača radova Lipa Cetinje i bili uvjerni da je sve u skladu sa zakonom.

„Opština nas je dovela u zabludu da kupujemo  stanove u zgradi, koja je uknjižena i ima svu potrebnu dokumentaciju. Tražićemo i odštetu zbog nemogućnosti korištenja svoje imovine svih ovih godina“, rekao je tada Pešterac. Između ostalog, on je podsjetio i da Opština, „pored svih, navodnih  teškoća s uknjižbom, 10 godina koristi svoj poslovni prostor u prizemlju“.

Tužbe, ipak, nije bilo. Možda i zbog činjenice što se, iz dokumentacije,  koju je Pešterac smatrao adutom u sporu s Opštinom,  vidi da je građevinska dozvola izdata za parcela 662, 663 i 672/1, koje su u drugom dijelu grada, bar 200 metara dalje od mjesta na kojem se nalazi sporna zgrada. Urbanističko tehnički uslovi za objekat, koje je 5. aprila 2007. godine, potpisao tadašnji sekretar za urbanizam Dragoljub Mišović izdati su za urbanističku parcelu 475/1 KO Kolašin.

Na optužbe Pešterca Grujićeva je tada odgovorila da za uknjižbu objekta ne postoje ni minimalni zakonski uslovi, te da niko od službenika Sekretarijata ne želi da bude uvučen u nezakonite radnje.

Teškoće oko uknjižbe tog objekta nastale su i zbog imovinskih odnosa Opštine i Mitropolije crnogorsko-primorske, na čijem je zemljištu većim dijelom taj objekat i podignut. Tadašnja izvršna vlast potpisala je sporazum s Mitropolijom,  kojim je zemljište iznajmljeno na 100 godina. Zauzvrat, Opština je obnovila crkvu u mjestu Blatina u Lipovu i finansirala pokrivanje  hrama  sv. Dimitrija. Takođe, kao svoju obavezu lokalna uprava je tada prihvatila da jedan stan u zgradi namijenjenoj zdravstvenim radnicima dodijeli kolašinskom sveštenstvu. Prema  nezvaničnim informacijama, nesporazumi su nastali jer su u Opštini  odlučili da se stan svešteniku dodijeli u još neuseljenoj zgradi u Mojkovačkoj ulici, takozvanoj Holandskoj kući. No, i taj objekat je dugo bio  opterećen brojnim problemima i neregularnostima.

Izgradnja  zgrade staajala je 609. 000 eura.  Na otvaranju objekta bili su tadašnji ministar zdravlja Miodrag Radunović, direktor Fonda zdravstva Kenan Hrapović, predsjednik Opštine Mileta Bulatović… Niko od njih, naravno, nije spomenuo da su ispred nelagalnog objekta. Ljekari, koji su tada srećni držali ključeve u rukama, nijesu mogli ni da pretpostave da  ni narednih deset godina neće postati zakoniti vlasnici onoga što im je dodijeljeno.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PREDSEZONSKI ULCINJ: Da je sve kao do Sukobina 

Objavljeno prije

na

Objavio:

U novu sezonu put od Ulcinja prema graničnom prelazu Sukobin biće kvalitetniji. Ali, stižu upozorenja da je  Ulcinj  u velikoj opasnosti da padne na saobraćajnoj i drugoj infrastrukturi, upravo kada se obnavljaju i modernizuju hoteli u zoni Velike plaže i kada je povećana pažnja velikih evropskih turoperatora. Za njih  je nepojmljivo da let od nekog aerodroma u Njemačkoj do Tivta ili Podgorice traje dva sata, a toliko ili duže vožnja autobusom ili kombijem do Ulcinja

 

„ Za našu opštinu, njezin budući razvoj i ukupne turističke tokove na čitavom Primorju je ovaj pravac od sudbinskog značaja i veoma je važno da će rekonstrukcija treće dionice magistralnog puta prema granici sa Albanijom uskoro biti završena“, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić.

Kako ističe, najveći broj gostiju na ulcinjsku rivijeru upravo stiže tom saobraćajnicom, što potvrđuju i zvanični podaci. Naime, prvi zajednički prelaz na jugoistoku Evrope, Sukobin-Muriqan, je tokom prošle godine prešlo 2.359.655 putnika, ili dva odsto više nego u 2017., dok je broj registrovanih putničkih vozila iznosio 619.497 ili za 2,75 odsto više nego godinu ranije.

Sukobin je tako postao najfrekventniji granični prelaz u Crnoj Gori, ali i problem za turistički imidž ne samo Ulcinja, već i cijele države. Jer, kada je otvoren, 2002. godine, bilo je predviđeno da će njime prelaziti oko pola miliona putnika godišnje. Sada je taj broj gotovo pet puta veći.

U Turističkoj organizaciji Ulcinja (TOU) smatraju da će ove godine broj prelazaka putnika i vozila biti veći  jer su najavljeni  dolasci  gostiju sa tržišta Kosova, Albanije, južne Srbije i Makedonije veoma dobre. ,,Očekujemo da ćemo već za 1. maj, kada zvanično kod nas kreće turistička sezona, imati nekoliko hiljada gostiju sa tih regionalnih tržišta. Pripremili smo  dosta događaja, hoteli, plaže i svi ostali sadržaji su spremni”, tvrde u TOU.

Ti gosti će, dakle, dolaziti kvalitetnijom saobraćajnicom, koja je počela da se gradi u oktobru 2017. godine, ali još  je mnogo otvorenih pitanja. Projektom je bilo predviđeno da 13,5 km puta od Ulcinja do Vladimirskih Kruta bude završeno za 360 radnih dana, što znači da je rok za okončanje radova nekoliko puta probijen. Saobraćajni stručnjaci su osim zbog dinamike nezadovoljni i načinom izvođenja radova, koje obavlja firma „MET&ALU Plast“ iz Danilovgrada. Vrijednost radova je nešto manje od šest miliona eura, a finansira ih Direkcija za saobraćaj Crne Gore.

Napominjući da je niz radnji na rekonstrukciji ovog puta urađeno loše, samostalni savjetnik u Opštini Ulcinj Đorđe Dabović je rekao da su u Ulcinju ,,bili zadovoljni projektom, ali da se sada osjećaju poniženim da se on paušalno odrađuje”. ,,Zato sam uvjeren da projekat neće proći tehnički prijem”, istakao je on.

I u ulcinjskoj opoziciji navode da se oteglo sa rekonstrukcijom puta „koja se, redovno, već decenijama, najavljuje u svakoj izbornoj kampanji“. ,,U situaciji kada nemamo vazdušnu i pomorsku luku, značaj ovog puta za Ulcinj je vanredno veliki. Zato je važno da rekonstrukcija bude kvalitetno obavljena, što ovdje nije slučaj”, kaže odbornik Građanskog pokreta URA Ilir Harasani.

Prema njegovim riječima, Ulcinj je u velikoj opasnosti da padne na saobraćajnoj, ali i drugoj infrastrukturi, upravo u trenutku kada se obnavljaju i modernizuju hoteli u zoni Velike plaže i kada je povećana pažnja velikih evropskih turoperatora.

U lokalnoj upravi se nadaju da će tek nakon sezone početi nastavak gradnje bulevara prema Velikoj plaži i Adi, te rekonstrukcija kanalizacione i vodovodne mreže. A to znači da će opšta infrastruktura, posebno saobraćajna i komunalna, i ovog ljeta biti usko grlo u Ulcinju.

Inače, Strateškim planom razvoja te opštine predviđeno je da se do 2020. godine pristupi izradi plana i planske dokumentacije za izgradnju sportskog i putničkog aerodroma.

U ovom dokumentu se ističe da ,,Aerodrom – letilište Ulcinj”, koji se nalazi u Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, ima travnatu stazu dužine 760 metara i da se ono koristi za sportske aktivnosti i poljoprivrednu avijaciju.

Planskim i strateškim dokumentima Crne Gore predviđeno je da se lokacija za vazdušnu luku nalazi u Gorani, a sportski aerodrom upravo u Štoju, što je i zahtjev najvećeg svjetskog turoperatora “TUI”, koji je, kao strateški partner, zainteresovan za dugoročan zakup ostrva Ade Bojane.

Za čelnike te njemačke kompanije je nepojmljivo da let gostiju od, na primjer, nekog aerodroma u Njemačkoj do Tivta ili Podgorice traje dva sata, a toliko ili duže vožnja autobusom ili kombijem do Ulcinja. Protok saobraćaja je prespor duž cijelog Crnogorskog primorja, a posebno je, kako navode, ,,zabrinjavajući saobraćajni čep u Sutomoru koji promet često zadržava u sezoni po više sati”.

Ništa nije učinjeno da tako ne bude i ove sezone, baš kao ni na planu da Ulcinj bar tokom ljeta ima granični prelaz na moru, kao što je to slučaj u svim primorskim opštinama.

,,Ulcinj je pomorski grad, prva luka u Crnoj Gori poslije Otrantskih vrata, pa su strani nautičari, vlasnici malih brodova ili jedrilica koji žele posjetiti Ulcinj primorani ići u 12 nautičkih milja (oko 20 km) udaljen Bar da bi prijavili ulazak u teritorijalne vode Crne Gore”, kaže Harasani. On  napominje da bi, kao što je to slučaj u Budvi, taj granični prelaz mogao biti bar sezonskog karaktera, otvoren od 1. maja do 31. oktobra.

Ulcinjani se  sa čežnjom sjećaju vremena, do sredine 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je njihovo mjesto trajektno bilo povezano sa svim većim gradovima na istočnoj obali Jadrana. Već pola vijeka ne dolaze trajekti ni veći brodovi, sve je manje onih koji se otiskuju na more, a projekti za gradnju marine sveli su se na jednu malu nefunkcionalnu luku, te u očekivanju početka radova na gradnji ribarske luke sa 50-ak vezova.

Prije 85 godina, odnosno u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, na potezu od Ade do Skadarskog jezera, postojalo je čak pet graničnih prelaza. Tek prije nekoliko mjeseci najavljeno je da će do kraja naredne godine, na osnovu sporazuma između vlada Crne Gore i Albanije, biti otvoren zajednički prelaz Ckla-Zogaj za međunarodni drumski i jezerski putnički saobraćaj.

,,Mi smatramo da za lokalno stanovništvo treba da postoji više alternativnih, malograničnih prelaza, kako bi se rasteretio Sukobin. A on konačno mora da postane otvoren i za promet roba, jer je to velika potreba privrednika s obje strane granice“, zaključuje Harasani.

 

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SPAŠAVANJE PLAŽE NA ADI BOJANI:Uzmi đe ima, bačaj đe fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pod pritiskom javnosti i pripreme za izdavanje u dugoročni zakup ostrva Ade Bojane crnogorska vlast je konačno krenula u pokušaj spašavanja plaža na ulcinjskoj rivijeri. Počelo se upravo od Ade, gdje je plaža gotovo nestala

 

Oko pola miliona kubika pijeska izvadiće se narednih mjeseci sa ušća rijeke Bojane. Projekat je vrijedan 800.000 eura, a pokrenula ga je Uprava za vode, uz finansijsku podršku Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom i Direkcije za javne radove, sa ciljem obezbjeđenja protočnosti desnog rukavca rijeke, koji je prije dvije godine prvi put u istoriji bio zatvoren. Tada je Ada, na zgražavanje cijelog svijeta, prestala biti ostrvo.

No, još veći problem je nestajanje pjeskovite plaže na tom prekrasnom ostrvu, koji je posljedica smanjenja sedimenata koji dolaze iz Bojane, odnosno rijeke Drim, njezine glavne pritoke, do Ade. Jer, more već decenijama odnosi više pijeska nego što rijeka donosi. Izgradnja nekoliko hidrocentrala na Drimu, manja propusna moć korita rijeke, vađenja pijeska za građevinske poduhvate, uz klimatske promjene, su ključni razlozi erozije. Zato je na pojedinim dijelovima plaža na Adi nestala za posljednjih 35 godina za preko 80 metara, a more prijeti da odnese i bungalove koji se nalaze na Adi.

Tek prošle godine crnogorski zvaničnici su postali svjesni te činjenice kada je direktor JP „Morsko dobro“ Predrag Jelušić izjavio da se “dešava značajan gubitak plažnih površina na prostoru Ade Bojane“.

,,Upravo sada kada imamo priču oko turističke valorizacije ovoga prostora, ovaj značajan nedostatak kupališnog prostora – čak četiri puta više nego prije nekih 20 godina – može i te kako da tangira cijelu aktivnost oko turističke valorizacije ovog dijela Ade Bojane”, kazao je on u decembru u Skupštini Crne Gore.

Zato je u predvečerje najavljenog raspisivanja međunarodnog tendera za izdavanje u dugoročni zakup tog ostrva veličine oko 520 hektara odlučeno da se pijesak koji se vadi na ušću, a ranije i na račvi, koristi za tzv. prihranjivanje plaže.

,,Dvije dobre stvari se sada rade: produbiće se ušće, a materjal koji se vadi proširiće se plažom. Ona će ponovo dobiti lijepu konturu“, kaže ribar sa Bojane Marko Mašanović.

On ističe da je potrebno postaviti lukobrane kako more ponovo ne bi odnijelo sav pijesak koji se nanosi.

Ulcinjanin Ismet Karamanaga ističe da je Vlada Crne Gore konačno razumjela da se morske obale i plaže tretiraju kao nacionalno prirodno nasljeđe i zato svaka zemlja treba sama da brine o tom najvrjednijem resursu koji posjeduje.

,,Imamo, dakle, dvije mogućnosti: ili ćemo pokušati spasiti plaže, što se radi u čitavom svijetu, ili će one jednostavno nestati. Naš turizam bi tada ostao bez najvažnijeg aduta”, kaže ovaj  turistički radnik, koji je 80-ih godina prošlog vijeka radio u naturističkom naselju na Adi.

Prema njegovim riječima, projekti revitalizacije prirodnih plaža jesu skupi, ali bez prostranih i širokih plaža nema razvoja turizma. Posebno u ovoj zemlji, gdje, kako pokazuju istraživanja, 80 odsto turista dolazi zbog kupanja u moru.

,,Ako je Španija uspjela da na 400 lokacija revitalizuje svoje prirodne plaže, valjda i Crna Gora može da revitalizuje nekoliko najugroženijih plaža”, dodaje Karamanaga.

Poučan je svakako i primjer Majamija, u SAD, gdje se plaža smanjila za oko 70 metara i turisti su počeli da tu destinaciju zaobilaze. Građani Majamija su zato morali investirati oko stotinu miliona dolara u dovoženje pijeska. Nakon obnavljanja plaže, promet sa 8,5 milijardi dolara godišnje se povećao za četiri puta i dostigao cifru od više od trideset milijardi dolara.

Inače, erozija je zahvatila gotovo sva najpoznatija crnogorska kupališta. Uz plažu na Adi more ,,struže” i ulcinjsku Veliku plažu, Mogren, Sutomore, Petrovac, Sveti Stefan, Pržno, Buljaricu… Nemarnost ljudi veliki je saveznik tom procesu.

Osim monitoringa, nikakve druge mjere od strane državnih organa i institucija do sada nijesu preduzete kako bi se ti negativni trendovi zaustavili. Na to Crnu Goru obavezuje domaća regulativa, kao i potpis na Protokol o integralnom upravljanju obalnim prostorom Sredozemlja. Članom 23 ovog dokumenta se traži da sve zemlje potpisnice učine značajne napore u cilju sprječavanja ili ublažavanja efekata erozije obala. Takođe se zahtijeva da se preduzmu mjere da se održi ili revitalizuje prirodni kapacitet obala, uzimajući u obzir i uticaj podizanja nivoa mora usljed klimatskih promjena.

Ekolog Dželal Hodžić kaže da ovaj problem treba regionalno tretirati i napominje da su crnogorska i albanska vlada u julu prošle godine potpisale Sporazum o upravljanju vodnim resursima, koji se upravo odnosi na ovo područje.

Konstatujući da se Albanija takođe suočava sa sličnim problemom, on navodi da bi ,,ove države trebale da pristupe sistematskoj zaštiti, jer valjda niko razuman ne misli da je moguć turizam bez plaža i ljepote koja nestaje pred našim očima“.

Prema riječima dr Save Petkovića, bilo bi neophodno preduzeti obimne radove na uspostavljanju protočnosti na cjelokupnoj dužini rijeke Bojane, od Skadarskog jezera do njenog ušća u Jadransko more. ,,Samo se povećanjem dotoka rječnog nanosa na obalu mora može djelimično zaustaviti proces erozije Ade Bojane“, uvjeren je ovaj renomirani stručnjak koji je jedan od autora projekta kojeg realizuje Uprava za vode.

Inače, ugostitelji i vlasnici ribarskih kućica, vikend kućica i kalimera sa Bojane smatraju da će dio računa za ove radove platiti oni, jer je JP „Morsko dobro“ početkom ove godine utvrdilo novi cjenovnik za oko 600 objekata koji su izgrađeni na državnom zemljištu na tom prostoru.

Iz Udruženja restorana na Bojani su kazali da su novim cjenovnikom naknade uvećane najmanje 50 odsto, te da prilikom donošenja cjenovnika i davanja saglasnosti na isti od strane Vlade Crne Gore, državni organi i institucije uopšte nijesu vodili računa o pravima i interesima vlasnika objekata koje ovo uvećanje dovodi do ruba egzistencije.

Oni su stoga pokrenuli peticiju kojom se traži poništavanje cjenovnika za korišćenje/zakup morskog dobra. Jer, u Ulcinju su i obale rijeke – morsko dobro!?

 

                                                                                                                      Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo