Povežite se sa nama

OKO NAS

SEKSUALNO UZNEMIRAVANJE I MOBING:  Ćutanje, prije nego sud  

Objavljeno prije

na

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 osobe, od kojih su 18 bile žene. Žrtve se rijetko odlučuju na podnošenje tužbe, jer je u ovim slučajevima dokazni postupak veoma komplikovan. A društvo ne pomaže

 

,,Negdje u aprilu 2017. godine  u poštu koja je meni namijenjena stigao je dokument koji se odnosio na tužilju i koji se bavio njenom prošlošću prije Centralne banke, međutim, imajući u vidu da niti je taj dokument bio potpisan, niti je imao veze sa Centralnom bankom, ja sam ga iscijepao i bacio u korpu za smeće“, izjavio je izvršni direktor CBCG Radojica Luburić, koji je svjedočio u Osnovnom sudu u postupku koji se vodi po tužbi bivše viceguvernerke Irene Radović protiv Centralne banke i guvernera Radoja Žugića za mobing i diskriminaciju.

Mobing i na najvišem nivou ima ustaljene obrazce – ogovaranja i neistine o privatnom životu, ponižavanje, psihičko i fizičko maltretiranje, raspoređivanje na drugo radno mjesto, prijetnje otkazom.

Aktuelni slučaj bivše viceguvernerke je jedan od rijetkih za mobing koji je izazvao veću pažnju javnosti. Iako često možemo čuti o omalovažavanju i neprimjerenom pritisku na poslu, tužbi je malo.

Od juna 2012. i usvajanja Zakona o zabrani zlostavljanja na radu podnijeto je svega 30 tužbi za mobing. Podaci Vrhovnog suda govore da su tužbe podnijela 34 lica, od kojih su 18 bile žene. Za više od šest godina trajanja zakona doneseno je 16 pravosnažnih presuda, pri čemu je u svega šest slučajeva utvrđeno da je bilo mobinga i žrtve su četiri žene i dva muškarca.

Zabilježena su i svega tri predmeta koja su vođena protiv pravnog lica (institucije ili preduzeća) i odgovornog lica u pravnom licu. Donijeta je jedna presuda kojom je mober kažnjen sa svega 400 eura.

Sredinom protekle godine, Viši sud je potvrdio prvu presudu za mobing u Crnoj Gori. Komunalna inspektorka iz Kotora Snežana Perišić, nakon šest godina dobila je sudski spor za mobing pokrenut 2012. godine protiv Opštine Kotor i načelnika Komunalne policije Zorana Vučinovića. Ona je kazala da je od pretpostavljenih mobing trpjela od  juna 2012. do 1. juna 2015, na način što je dobijala radne zadatke koji su bili veoma teški, zabranjivano joj je da prisustvuje kolegijumima, verbalno je napadana i vrijeđana, širene su neistine o njoj i njenom privatnom životu, ponižavana je i degradirana pogrdnim riječima. Stalno je bila izložena prijetnjama otkazom i raspoređivanjem na drugo radno mjesto.

Stručnjaci se slažu da je zakon dobar, ali da je, kao i u mnogim drugim slučajevima, primjena loša. Zabilježeni su slučajevi ne samo verbalnog, nego i fizičkog zlostavljanja zaposlenih u trgovinama, a postupaka nema. Nekoliko slučajeva mobinga u bankarskom sektoru završilo se tako što su zaposleni izgubili spor na osnovnom sudu, pa se onda to na višoj instanci poništilo i vratilo na početak.

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore  (USSCG) kažu da su u poslednjih nekoliko godina primili značajan broj prijava za mobing. ,,Neznatan je, međutim,  broj žena koje stignu do suda, tim prije što su već dovoljno iscrpljene psihički i fizički, da im je sama pomisao na duge i teško dokazive postupke, dodatni napor kroz koji se ne usuđuju da prolaze”, kažu za Monitor iz USSCG. ,,U ovim slučajevima je dokazni postupak veoma komplikovan, jer se sve one radnje koje se tretiraju kao mobing obično dešavaju iza zatvorenih vrata, zbog čega  gotovo da ne postoje opipljivi materijalni dokazi. Sa druge strane teret dokazivanja gotovo u potpunosti pada na zaposlene koji su izloženi mobingu što dodatno komplikuje njihovu situaciju”, ističu.

Iz ovog sindikata navode dvije aktuelne prijave za mobing –  u postupku pred poslodavcem je predmet koji vodi zaposlena zbog odnosa kolege prema njoj, koji se odnosi na omalovažavanje, latentne prijetnje, dovođenje u položaj u kojem se osjeća nesigurno i osjeća strah. Takođe,  iako obavlja identične poslove kao kolega kog tereti za mobing, prima manju zaradu od njega. U drugom slučaju zaposlena trpi od strane neposrednih rukovodilaca  primoravanje da potpiše sporazumni raskid ugovora o radu, prijetnje proglašenjem tehnološkim viškom, omalovažavanje pred drugim kolegama, nema prostor za rad.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz Inspekcije rada, prošle godine primili su  14 inicijativa koje su se odnosile na mobing (devet muškaraca i pet žena), a  inspekcija je utvrdila nepravilnost u devet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Tokom  2017. godine podnijeta je 21 inicijativa (pet muškarca,  šest žena i deset anonimnih), a Inspekcija  je utvrdila nepravilnost u pet slučajeva u dijelu nepoštovanja zakonske procedure za zaštitu od mobinga kod poslodavca.  Iz Inspekcije rada ističu da se oni ne bave utvrđivanjem radnji i ponašanja koji imaju obilježja mobinga, pa su podnosioci inicijativa upućivani na sudsku zaštitu ili zaštitu pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova, kao i na Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U Osnovnom sudu u Podgorici Monitoru su kazali da u ,,prethodne tri godine nije bilo predmeta u radu pred ovim sudom koji su u osnovi imali diskriminaciju žena po osnovu pola na radnom mjestu. S druge strane, u posljednje tri godine (tačnije, u 2018. godini) tri žene su podnijele tužbe za mobing. Jedan predmet je delegiran Osnovnom sudu u Nikšiću, a dva su u radu pred ovim sudom”.

U Savezu sindikata Crne Gore u posljednje tri godine nisu primili nijednu prijavu za mobing. ,,Međutim, to ne znači da mobing ili seksualno uznemiravanje nije bilo, o čemu smo u saznanju na osnovu usmenih kazivanja i traženja savjeta oštećenih. Osobe koje su tražile pomoć i savjet uglavnom su bile ženskog pola. U prethodnom periodu bilo je više desetina obraćanja za davanje pravne pomoći, kojom prilikom smo stranke upoznavali sa zakonskom regulativom i postupkom u slučaju mobinga. S obzirom da je ovo vrlo delikatna tema i da osobe koje trpe mobing ili seksualno uznemiravanje pokušavaju da same izađu iz problema, obično su se javljale kad shvate da same ne mogu da ga riješe”, kazali su Monitoru u SSCG.

O mobingu i nekako, a podataka o seksualnom uznemiravanju na poslu skoro i da nema. I u USSCG i Inspekciji rada kažu da posljednjih godina nijesu primili nijednu prijavu za seksualno uznemiravanje. Ni tužbi nema.

Iako se o seksualnom uznemiravanju ćuti, istraživanja koja svake godine radi civilni sektor  govore da je ovaj problem prisutan. Veliki broj žena svjedoči da su na poslu doživjele uznemiravajuća pitanja u vezi sa privatnim i/ili seksualnim životom i neprijatne seksualne komentare, uznemiravajuće šale, dobacivanja i insinuacije na račun seksualnog života, a manji procenat anonimno govori i o tome da su doživjele seksualno ucjenjivanje od strane nadređenih.

,,U zemlji tradicionalnog vaspitanja, punoj stereotipa, ni mobing ni seksualno uznemiravanje ne doživljavaju se kao nešto nedopustivo i omalovažavajuće. Naša kultura muškarcu ne dopušta ulogu žrtve i slabijeg pola. Nema prave osude okoline za takvo ponašanje čak i kad je jasno utvrđeno. To pogoduje ponavljanju ovakvih slučajeva”, kaže za Monitor Ljiljana Raičević iz Sigurne ženske kuće.

 

ISPOVIJEST ŽENE KOJA SE ZBOG SEKSUALNOG UZEMIRAVANJA OBRATILA SIGURNOJ ŽENSKOJ KUĆI
Ja sam u depresiji, a moj posao je dobio  on

 

,,Prije nekoliko godina došao je novi kolega. Ja sam već u toj firmi radila desetak godina na različitim pozicijama i šefovi su bili zadovoljni  mojim radom. Novi službenik mi je bio dodijeljen kao ispomoć na nekom projektu i ja sam se trudila da ga upoznam sa radnim zadacima. Poslije samo desetak dana počeo je da mi upućuje laskave riječi, približio bi mi se i šapnuo bi mi kompliment u uvo. Osjećala sam nelagodu, pogotovo kada bi mi se previše približio ili ,,očešao”  o moje tijelo.  To se svakodnevno dešavalo. U početku sam to okretala na šalu, dok mi nije prekipjelo. Upozorila sam ga, ali je on pojačao lascivne komentare,  sada i pred kolegama. Imao je podršku ostalih kolega koji su ,,navijali” za takvo ponašanje bez obzira što sam se javno bunila”, opisuje početak seksualnog uznemiravanja žena, koja se zbog ovog problema obratila NVO Sigurna ženska kuća.

„Odlučila sam da se požalim direktoru tek poslije njegovog upada u ženski WC i zaključavanja vrata. Tada me je uhvatio jednom rukom za grudi a drugom  napravio fotografiju smijući se.  Uveče sam dobila dvije fotografije ispod kojih je bilo napisano: ,,Ove fotke će vidjeti prvo tvoje drugarice pa tvoj muž”. Sjutradan, poslije neprospavane noći, tražila sam razgovor sa direktorom koji mi je bio zakazan tek za nekoliko dana. Za to vrijeme on je proširio priču među kolegama da smo u intimnom odnosu, i da ne zna kako da se od mene odbrani. Odlučila sam da sve ispričam mužu, jer sam zapala u depresivno stanje. I tako me je savjetovala psihološkinja koju sam posjetila jer sam vidjela da ne umijem da se odbranim. Odlazak na posao je bio za mene užasno naporan, nisam mogla uzeti bolovanje usred posla a i čekao me razgovor sa direktorom.

Za tih nekoliko dana, ponašanje u kolektivu prema meni se promijenilo. Smijuljili su se, dobacivali dvosmislene rečenice a ja sam sve to okretala na šalu, smatrajući da me kolege dugo poznaju i da mi vjeruju da nisam osoba koja bi prevarila muža. Tada mi je koleginica pokazala fotografiju iz WC-a. Odmah sam otišla kući, gdje sam se rasplakala i zaista se razboljela. Upala u depresivno stanje iz kojega se vadim tabletama. Ne idem na posao, uzela sam bolovanje. Na moje šefovsko mjesto došao je on, a direktor mi je poručio da me premjestio na drugo, manje plaćeno radno mjesto. Nisam mužu ništa ispričala, on ne razumije što mi se dešava, u početku je pitao, sada više ne pita. Ćutimo oboje. Dalje mi se nije obraćao na taj način, ali se hvalio zajedničkim kolegama kako je imao seksualne odnose sa mnom. Nisam reagovala jer sam mislila da je za mene tako bolje”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo