Povežite se sa nama

OKO NAS

IGRE OKO SOLANE: Tenderi za prodaju kao sudbina

Objavljeno prije

na

Već šestu godinu na Solani nema berbe soli. Da bi se morska voda pretvorila u so, a Solana ponovo u uspješnu priču, uz ljubav treba i – malo soli u glavi

 

U samoj završnici postupka proglašenja Solane parkom prirode stečajna uprava tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća je neprijatno iznenadila javnost. Naime, ona je prije dvije sedmice raspisala 15. tender za prodaju pokretne i nepokretne imovine tog nekadašnjeg privrednog giganta iako je prije tri godine saopštila da neće više raspisivati javne licitacije za prodaju fabrike i zemljišta dok ne budu regulisani imovinski odnosi između države i Solane.

Cijena po kojoj se ona nudi potencijalnim kupcima je nešto preko 130 miliona eura, ili gotovo dva puta manje nego na prvom tenderu. Stečajni upravnici, prema slovu zakona i po logici stvari, moraju na svaki mogući način da štite i uvećavaju stečajnu masu. U javnom pozivu se takođe navodi da je imovinu moguće kupiti jedino u cjelini. To znači da nema izgleda  da će i ovoga puta Solana biti prodata.

Ovakvim scenarijem nezadovoljni su i bivši radnici Solane. ,,Nama se duguje 1,5 miliona eura i šest godina staža, a nigdje se ne pominje kako ćemo i na koji način biti isplaćeni. Sa druge strane, imamo opet vanredno aktiviranje Privrednog suda, koji je bio miran zadnjih godinu i koji se upleo u čitavu priču sa njihovom tvrdnjom da na Solani važi Zakon o insolventnosti privrednih preduzeća”, kaže nekadašnji ,,solanaš”, ekonomista Saša Mitrović.

Istovremeno je Opština Ulcinj uputila na saglasnost Vladi Crne Gore, odnosno Ministarstvu održivog razvoja i turizma i Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, Odluku o proglašenju Solane parkom prirode. Tek nakon toga će tu odluku donijeti ulcinjski parlament.

Malo je, međutim, nade da će se čitav proces završiti do 17. aprila kada će u Podgorici biti održana 5. Međunarodna konferencija o Solani. Cilj ovog skupa je analiza izvršenih zaključaka dogovorenih od strane relevantnih aktera u aprilu prošle godine.

Tada je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović obećao da će do kraja 2018. taj prostor biti zaštićen, što se nije desilo.

Studija zaštite koju je uradio tim stručnjaka na čelu sa slovenačkim ekspertom Andrejom Sovincom, a finansirala EU, tek je u oktobru dostavljena Opštini Ulcinj na dalje usvajanje.

Paradoksalno je da su u ovom slučaju i u lokalnoj upravi stvari išle veoma usporeno, a javno obećanje da će se Solana zaštititi do kraja februara nije ispoštovano.

,,Iako je istina da se ona do sada nije suočavala sa takvim poslom, mislimo da ovo pokazuje neozbiljnost aktuelne ulcinjske vlasti o pitanju koje ima evropski i međunarodni karakter”, ocijenjeno je iz Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA.

Izvršna direktorka Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević kaže da je EU postavila vlastima Crne Gore rješavanje stanja na Solani kao uslov za ulazak u tu organizaciju. Ona je rekla da se u posljednjim godišnjim izvještajima Evropske komisije posebno pominje taj prostor. ,,Solana je izdvojeno pitanje odgovornosti Crne Gore koje će Brisel mjeriti”, dodala je Janjušević konstatujući da do sada u pregovorima nijedna zemlja nije imala jedan lokalitet postavljen kao uslov za zatvaranje pregovora što govori prije svega o značaju Solane sa aspekta zaštite prirode, ali i o specifičnostima koje ona nosi kao kompleksan problem za čitavu Evropu.

U Opštini Ulcinj navode da su svjesni te odgovornosti. ,,Ali, želje su jedno, a mogućnosti drugo. Mi hronično imamo finansijskih problema”, kaže potpredsjednica Opštine Hadidža Đoni.

Ona je rekla da je zbog svega toga predviđeno da Nacionani parkovi Crne Gore nastave da upravljaju Solanom do jula 2020. godine, te da će u tom periodu lokalna uprava formirati posebno preduzeće.

Prema riječima Janjušević, to preduzeće će morati da ispunjava sve uslove određene Zakonom o zaštiti prirode, a to su adekvatni kapaciteti u smislu stručnog kadra, kao i finansijski kapaciteti za tako zahtjevan menadžment. ,,Tek kada Solana bude proglašena zaštićenim područjem počinje pravi i ozbiljan posao“, kazala je ona.

To, prije svega, znači djelotvorno sprovođenje neophodnih mjera očuvanja koje vode ka poboljšanju njezinog ekološkog statusa obzirom da je on opasno narušen prestankom proizvodnje soli.

Napominjući da prestanak berbe ugrožava biodiverzitet Evrope i opstanak flore i faune, potpredsjednica Đoni kaže da u Opštini očekuju pomoć Vlade Crne Gore i podršku iz evropskih fondova. ,,Samo na taj način Solana ponovo može biti brend Ulcinja i cijele države, te jedno od najznačajnijih mediteranskih staništa raznovrsnih biljaka i životinja“, ističe ona.

I Janjušević je uvjerena da u dobrim rukama ulcinjska Solana može povratiti nekadašnji sjaj i biti važan generator lokalnih prihoda poput solana u Valoni (Albanija), Stonu, Ninu i Pagu (Hrvatska) ili Piranu (Slovenija).

Bivša njemačka ambasadorka u Podgorici Gudrun Elizabet Štajnaker tvrdi da pomoć EU neće izostati, ali da Vlada Crne Gore mora brže izvršavati preuzete obaveze. „Mi još uvijek nemamo Solanu na Ramsar listi zaštićenih močvarnih područja, jer se odbija ispuniti formular o nominaciji. A to se može uraditi za dva dana“, kaže ona.

U svakom slučaju, Solana je još uvijek magično mjesto na kojem se spaja moć prirode i predan rad generacija od 1934. godine. Njihov trud i ljubav, uz more, sunce i vjetar su sile koje privatizacioni tajkuni i korumpirani vlastodršci ne mogu uništiti.

 

Solana – od bajke do tragedije

Tako bi se najjednostavnije mogao nasloviti roman o 85-ogodišnjem trajanju ulcinjske Solane. Kompanija koja je sedam decenija bila brend ove opštine i cijele države, sistematski i planski je uništavana da bi se prigrabila njena imovina. Prije svega, prostor od 15,2 miliona metara kvadratnih, u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Jer, samo zbog duga od 13.000 eura za struju, u tom najstarijem ulcinjskom preduzeću je 2005. godine uveden prvo tzv. programirani, a ,,pošto nije ispoštovan Plan reorganizacije“ Solana je od 2011. u klasičnom stečaju. Radnici su poslati kućama, već šest godina nema proizvodnja soli, ekosistem na tom prostoru je drastično izmijenjen, broj ptica opada, dok su nekretnine opterećene hipotekama u korist Prve banke Crne Gore i Crnogorske komercijalne banke.

 

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo