Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD  SIMUNOVIĆ, PROFESOR PSIHOLOGIJE NA FILOZOFSKOM  FAKULTETU U NIKŠIĆU: Novi model varvarstva

Objavljeno prije

na

Imamo razne vrste agresivnosti koja je socijalizovana i postaje vrijednost. Država mora da vodi računa o socijalizaciji na ozbiljniji način. Ona neće nikad do kraja riješiti problem agresivnosti, ali će uspjeti ukoliko obezbijedi dovoljan broj profesionalaca da se izađe iz magičnog kruga nasilja

 

Jedno istraživanje od prije nekoliko mjeseci pokazalo je da je u Crnoj Gori svako peto dijete prošle školske godine bilo žrtva vršnjačkog nasilja. A samo u martu ove godine u Beranama su trojica osnovaca zvjerski zlostavljala djevojčicu, trinaestogodišnjak u Nikšiću polomio je nos godinu mlađem dječaku,a u Baru je u tuči u Domu učenika petnaestogodišnjak zadobio teške povrede. Ovi alarmantni podaci bili su povod da o nasilju razgovaramo sa dr MiloradomSimunovićem, profesorom psihologijena na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.

-Nasilje je globalna pojava. Distribuira se širom planete u raznim makro i mikro oblicima. Ide vršnjački, a i generacijski, kroz porodicu, kroz školu, film, čak i crtani, muziku… Tako da možemo da govorimo o novom varvarstvu koje je replikacija jednog starog klasičnog varvarstva u novim modalitetima. Ili, kao što se ono kaže staro vino u novim flašama i  čašama. Radi se o tome da postoji agresivni potencijal u ljudskoj prirodi, koji ne možemo i ne smijemo da previdimo osim ako previše zatvorimo oči i ako previše humanizujemo ljudsku prirodu. A to nije realistički, bez obzira na to što ljudska priroda ima jake humane potencijale, kaže profesor Simunović.

MONITOR: Stručnjaci upozravaju da živimo u takvom društvenom ambijentu u kojem je poremećen sistem vrijednosti, pa mladi se dive kriminalcima raznih profila i oponašaju ih, a za uzore ne uzimaju  profesore, ljekare, akademike

SIMUNOVIĆ: Agresivni potencijal postoji u kontekstu borbe za opstanak, s tim što se on može eksplicirati i kroz borbu za moć, na primjer, a onda može se pojaviti i u borbi protiv nemoći. U svakom slučaju tolerancija nasilja je takva da su pragovi podignuti do indikatora koji nam sopštavaju da se širom ljudske populacije radi o gubljenju raznih emocija,naročiti pozitivnih, da se gubi empatija. Dakle pragovi su podignuti,  a onda je to u jakoj korelaciji i interakciji sa velikim poremećajem vrijednosti, mada je pitanje da li je status vrijednosti bio naročito visok ikad tokom ljudske istorije.

Sve u svemu istorija, a i savremeni kontest, stvaraju psihosocijalnu atmosferu koja podstiče nasilje. Ono se distribuira i ta distribucija ide po jednom mehanizmu učenja koji su psiholozi nazvali učenje po modelu. Modeli su nasilni. Pomenuo sam film. A ko su u njemu glavni junaci? Oni koji uspijevaju da plasiraju određenu agresivnost, a na kraju krajeva i istorijske čitanke u tom smislu služe kao udžbenik koji nas obavezuje da budemo nasilni.

MONITOR: Da li je problem nasilja dugo zanemarivan, pa se sada vraća kao boomerang sa teškim posljedicama i šta u tom treba da preduzme država, odnosno njene odgovarajuće institucije?

SIMUNOVIĆ: Pošto smo suočeni sa činjencom agresivnog ljudskog potencijala koji postoji u ljudskoj prirodi nameće se pitanje šta sa tim da se uradi?Istorija je napravila određene napretke, dakle postoji civilizacija. Onda se postavlja pitanje koja je tu uloga zajednice, odnosno države. U tom smislu država mora da stavlja agresivne potencijale pod određenu kontrolu, koja obezbjeđuje određene moći, dominacije, nadmoćnosti itd. U novije vrijeme govori se o ljudskim pravima, o pravdi, ljudskom dostojanstvu, i tu država treba da prepozna sebe kao jedan veliki mehanizam, kao veliki agens, koji se mora odnositi spram ovih vrijednosti i ciljeva. Riječ je o tome  kako se taj agresivni potencijal može sublimirati. Jer, jedna je stvar agresivnost koja vodi u destrukciju, a postoji i benigna agresivnost. Kako postići te sublimacije u institucijama i u državi koja treba da usmjeri tu agresivnu energiju? U tom smislu država uvijek mora da bude odgovorna i da se spram ovih vrijednosti odnosi preko svojih institucija na adekvatan način. To nije baš lako postići. Imate autoritarne mehanizme, ali autoritarnost je po prirodi takva da podstiče i njeguje agresivnost. U toj autoritarnosti dakle imamo dva kraja.

MONITOR: Šta državne institucije u stvari treba da učine?

SIMUNOVIĆ: Preko škola i vjerskih objekata, preko ideologije i vjere, razvija se poslušnost  i to u velikoj mjeri. To nije pravi model za sublimaciju agresivnosti. Preko poslušnosti, preko potčinjenosti podiže se negativna akcija koja nišani u jednu metu, a to je izvor autoritarnosti, a samim tim istovremeno i izvor agresivnosti i pitanje je da li država uzima poslušnost kao vrijednost. Kako stvari stoje kod nas. Nisu baš povoljne. Vidimo da imamo razne vrste agresivnosti koja je socijalizovana, koja na kraju krajeva postaje vrijednost.A može da postane vrijednost preko mehanizma koji smo nazvali učenje po modelu i koji se lako distribuira. Šta je tu izlazni  ključ? Država mora da vodi računa o socijalizaciji na ozbiljniji način. Ona neće nikad do kraja riješiti problem agresivnosti, ali će moći u interesu svog prosperiteta, a rekao bih i samoodržanja, uspjeti ukoliko obezbijedi dovoljan broj profesionalaca koji će s jedne strane praviti kratke intervencije, a sa druge pomoći institucije i njihove programe i sadržaje da bi se izašlo iz tog magičnog kruga nasilja.

MONITOR:Da li je u školama donekle zapostavljena njihova vaspitna uloga?

SIMUNOVIĆ: Država mora više da investira u agense socijalizacije. Na primjer, škola pored svoje obrazovne uloge treba da uzdigne i pojača svoju vaspitnu ulogu.S tim u vezi mislim da u učionicama umjesto trideset učenika trebalo bi ih biti dvadeset, jer bi tada bila jedna drukčija atmosfera u kojoj se mogu plasirati vrijednosti na  način da ih đaci, koji su inače nepovjerljivi prema autoritetu, zavole kroz školske sadržaje.

MONITOR: Mnoge škole nemaju pedagoga i psihologa…

SIMUNOVIĆ: Ne znam tačno kako sada stoje stvari sa pedagoškim i psihološkim službama u školama, ali mislim da nije baš najsjajnija. Prije nekoliko godina raspravljalo se o tome da li škole da imaju psihologa, odnosno pedagoga i zauzet je stav  da škola mora imati veliki broj đaka da bi takav stručnjakbio zaposlen u školi. Svaka škola mora da ima takve stručnjake. U tom smislu i druge su institucije relevantne. Zašto ne bi postojao institut koji proučava nasilje? Nije sve u izvještaju o nasilju, nego kakve se akcije u tom smislu mogu preduzimati. Imate situaciju koja se u jednom trenutku može statistički definisati, a onda se stručnjaci dogovore kakve akcije da preduzmu i nakon toga na osnovu novih podataka vide da li setim akcijama nešto postiglo. Ovdje se radi o raspadu određenih vrijednosti o kojima postoje različiti stavovi, određena shvatanja, pa je pitanje da li se primjenjuju i adekvatne sankcije, da li su one pravedne, da li su blagovremene.

MONITOR: Svjedoci smo da nasilje često ne nailazi ni na moralnu osudu.

SIMUNOVIĆ: Mi smo, kako rekoh, suočeni sa jednim novim varvarstvom i tome treba, da tako kažem, doskočiti pametnim akcijama stručnjaka i ustanova koji se bave nasiljem i to moraju da sinhronijski prate i rade operativno. A kad se govori o ovome onda se moraju pomenuti etika i moral. U tom smislu ni na planeti stvari ne izgledaju optimistično. Stručnjaci razlikuju šest nivoa moralnog suda. Po njima, najcivilizovaniji svijet stoji negdje između trećeg i četvrtog stepena, a takozvana periferija između drugog i trećeg, što je prilično deprimirajuće.

 

                                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati
2 Comments

2 Comments

  1. live 22

    April 7, 2019 at 19:05

    In our efforts to achieve everything regular to optimize our website
    so people today rank well in search engines, it often is in order to overlook one
    of the most important involving SEO which usually to
    create unique article content. We get caught plan keywords, backlinks, meta tags etc.
    but at the final of time what is going to assist the most in ones engine rankings is quality
    content. Submissions are king! Forever keep in mind that.

    E-zines – There are lots of website owners out there who crave
    new message. It's the reason they syndicate others’ blogs and articles or
    reviews. But there is another supply of your content published, happening .
    by going directly to the source. If you have something informative, entertaining or educational to say, you should want to
    find an e-zine hunting for column consultants.

    The truth is, enthusiastic about anything upon the state of the website.
    It may the way you present the product page. The description that you write
    – it end up being that you don't re-write the descriptions which
    means that get a double-whammy smack from possibility and Internet.
    Duplicate content and boring content for customer.

    When begin to do a search for a niche for company is you should start
    with something that know. This can cut the learning curve anyone
    and 100 % possible focus on learning how to build your rather than learning
    concerning your topic. Realizing what's good be willing to write good content off five good of
    your scalp and offer value in your prospects.

    Let's face it, there just considerably more venues
    for writing copy then. For any company be successful
    in existing and changing rapidly business environment of today, it must engage in online article writing.
    Where and frequently have you wondered will more likely be determined the particular type of business you're
    in, but regardless, it's a pretty good idea.

    Freelance sites are especially useful since they have ratings of article marketers.
    The more happy customers a blogger has, much better his
    comparisons. But be careful! A regarding SEO content
    writers are widely-used to churning out boilerplate items.

    This is what their clients want. Goods bland articles which
    top up a page with guff about a keyword but read badly.
    They're dull. They don't get the reader squirming in his seat graciously.

    So ensure that that preference approach SEO that you need to get lost focusing on the
    small things. Always remember that at the final of day time
    content is king. Without good content, no other matters. https://scr888slot.online/index.php/other-games/live22

  2. woodenshutters.com

    April 8, 2019 at 02:09

    Incredible points. Outstanding arguments. Keep up the good effort. http://woodenshutters.com/__media__/js/netsoltrademark.php?d=www.hickoryfoodfactory.com

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

INTERVJU

DARKO STIJEPOVIĆ, DIREKTOR NVO CENTAR ZA RAZVOJ DURMITORA: Ekološka Crna Gora je fatamorgana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekološka Crna Gora bila je prevara i kada je lansirana ideja ekološke države, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru

MONITOR: Ovih dana dogodilo se više ekoloških incidenata u Crnoj Gori: zamućene su rijeke Tara i Svinjača, zapaljene  stotine guma na Ćemovskom polju, da nije bilo protesta građana bili bi izgrađeni  bungalovi u Nacionalnom parku Durmitor … Šta to govori  državi Crnoj Gori?

STIJEPOVIĆ: Ekološki incidenti sa paljenjem guma i zamućenjem Tare su ugrožavanje zdravlja ljudi  koji su u nadležnosti inspekcijskih službi. One ne rade, jer je cijela država korumpirana i ne može se očekivati da rade organi koji su „mač države“ jer se korupcija manifestuje prvo u krahu inspekcijskog nadzora. Ovi incidenti su minorni fenomeni daleko većeg ugrožavanja i trovanja životne sredine koji nema epilog. Na primjer, Durmitor je devastiran divljanjem (ne samo na Crnom jezeru) koje je u suštini ugrožavanje životne sredine i građani pokušavaju da stanu na put survavanju ljudskosti i da principe zajedničkog života sačuvaju od uništenja. Uslov zajedničkog života je doveden u pitanje tj. shvatanje zajedničkog dobra koje je u srži ekološke paradigme. Država Crna Gora, kako vi kažete ekološka, je fatamorgana koja nas vodi u propast ako se pravimo da ne vidimo laž.

MONITOR: Crna Gora je postala najveća evropska kanta za smeće, kazao nam je svojevremeno naučnik Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi. Je li u pravu?

STIJEPOVIĆ: Kada se pogleda odnos prema svemu zajedničkom kao uslovu opstanka ljudi u grupi i na jednom mjestu Crna Gora pokazuje ogroman deficit razumijevanja značaja društvenog dogovora kao temelja zajednice i dominaciju sebičnosti i egoizma. Izraz toga je Hajdukovićeva najveća evropska kanta za smeće. Bilo đe da se pređe crnogorska granica odmah se uoči upravo granica u odnosu prema otpadu i smeću u prostoru koji vas okružuje. Čovjek se osjeća kao da ulazi u državu đe ne postoji komunalna infrastruktura, kao da se obreo u nekoj afričkoj zemlji. Mi jesmo evropski budžak.

  MONITOR: Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka, ali aktuelnu vlast to ne zabrinjava. 

STIJEPOVIĆ: Jeste da ima mnogo crnih tačaka koje su ostale iz perioda industrijskog razvoja, ali najcrnje tačke su one koje nastaju sada i koje devastiraju resurse kao što je dolina Tare kod Mateševa. Mi nemamo sličnu vizuru i prekrasnu pejžanu ljepotu kakva je ta dolina kod Mateševa. Ne možemo to ničim nadomjestiti, to smo izgubili za života našijeh. To je crna tačka. Golema saobraćajnica je, slično nekadašnjim jalovištima, zanemarivanje opšteg dobra i popuštanje pohlepi i težnja siromaha da se brzo i najjeftinije razvije, a to znači prebacivanjem na životnu sredinu smanje troškovi izgradnje objekta. Sada svi vidimo da se lako mogla izbjeći destrukcija. Naše elite su elite primitivizma, naše naučne elite su elite srednjovjekovlja, naše javno mišljenje je nezrelo i atavizmi izbijaju na svaku stranu. Zašto 30 godina nema odlučne reakcije kao alternative nije samo pitanje aktuelnoj vlasti već i aktuelnoj alternativi vlasti. Ekološka paradigma nije bila integrisana u alternativno mišljenje i alternativnu društvenu i političku opciju. Pritisak iz EU uslovio je ekološku remedijaciju, a što se tiče naše kritične mase društvenog pritiska na vladajuće strukture vidi se da toga nema. Cijena brzine industrijskog razvoja nekada se plaćala destrukcijom životne sredine, ali tridesetogodišnja ravnodušnost je pokazatelj pasivnosti i stagnacije cjelokupne društvene strukture i ne samo vladajuće. Eko alternativa nalazi uporište samo u neprofitnom sektoru i NVO, a jedva i u političkom organizovanju.

  MONITOR: Da li je Tara ugrožena?

STIJEPOVIĆ: Devastacija Tare je bila prepoznata u Deklaraciji o zaštiti rijeke Tare. I u vrijeme usvajanja Deklaracije, sporni dio teksta bio je devastacija ovog dijela u gornjem toku. Čak su pokušali da preko nekoliko NVO-a  izmijene taj dio i usvoje ono što bi omogućilo uništenje koje se danas desilo. Misle li da je prolazak ispod stubova vijadukata i mostova na dijelu đe se rijeka rađa atraktivan? Misle li da milioni tona otpada iz tunela i od radova na autoputu koji su bačeni u korito Tare na mjestu njenog rođenja atraktivno? Misle li da to remećenje njenog tijela, tamo đe se rijeka rađa, ne uništava cijelu sliku? Misle li da komadanje tijela, koje ga životno ne ugrožava, ne utiče na njegovu cjelinu? Pokušali su se opravdati svim mogućim skoro bizarnim floskulama ali zaludu, car je go.

  MONITOR: Koliko je Crna Gora zaista ekološka država? 

STIJEPOVIĆ:  Ekološka Crna Gora i kada je lansirana ideja ekološke države bila je prevara, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru. Mjesec dana poslije proglašenja ekološke države ti „ekolozi“, ti ekodržavotvorci, jurnuli su da raskomadaju Dubrovnik. Onda su se vratili iz pohoda i počeli da ponovo propovijedaju ekologiju. Ne ide. Više i ne proslavljaju Dan ekološke države, jer je provalija između ideje i stvarnosti preduboka.

 MONITOR: Žabljački DPS se nakon protesta zahvalio građanima na odbrani Crnog jezera, iako je DPS kreator uništenja tog dragulja prirode …

STIJEPOVIĆ: Stav žabljačkog odbora DPS-a je izuzetna reakcija i njihova podrška je dobrodošla. Ljude koji daju podršku ekološkim akcijama ne dijelimo prema partijskoj pripadnosti. Oduprijeti se partijskoj mašineriji je đavoljski teško i unošenje gledišta koje vodi računa o javnom dobru u politički kontekst je važno za ekološku paradigmu. Prvi put se jedan lokalni odbor DPS-a suprotstavio lihvarima u sopstvenim redovima i dao prednost interesu  zajednice kao cjeline. Iako je to malo kasno to je vjesnik promjene društvenog diskursa. Ko i mala dobra čini i velika će kad uzmogne, kazao je Marko Miljanov.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu, kako je  onda Crna Gora  otvorila  Poglavlje 27 za pristup Evropskoj uniji?

STIJEPOVIĆ: Otvaranje Poglavlja 27 nije vezano sa realnom situacijom na očuvanju životne sredine već sa proizvoljnim procjenama EU činovništva. Njih interesuje malo higijene i da se na granicama EU uspostavi sanitarni kordon, a ostalo je stvar političke konjukture. U vrijeme destrukcije na Tari, napada na najelitnije i najzaštićenije ekološke prostore, pripremu dalje gradnje svuda kroz urbanistička burgijanja, dezintegraciju institucionalne zaštite, zaobilaženje usvojenih regula i pravosudnu nepostojeću aktivnost te postavljanje svih mogućih barijera ekološkom aktivizmu EU telali o našim uspjesima u zaštiti prirode. Jasno je da je svako kovač svoje sreće i tu EU ne može nikome pomoći, a EU sprovodi svoje politike prema našoj  evropskoj zabiti nezavisno od realnog stanja u Crnoj Gori. Nekompetentnost i površnost ne interesuju eurokratiju, a korupcija nije strana ni evropskim čnovnicima. O tome najbolje govori 36 miliona tobožne pomoći za zaštitu životne sredine u CG koje je imalo efekta u životu stvarnih Crnogoraca koliko miš može ponijeti. Ne očekujte priznanje neuspjeha od eurokratije, jer za fijasko programa bi neko mogao odgovarati.

 

Zločin Vlade

MONITOR: Hoće li ,,suza Evrope” biti skinuta sa liste UNESCO-a? 

STIJEPOVIĆ: Vlada je viđela šta je uradila, ali sada je kasno. Kajanje ne pomaže. To što su opredijelili 5,5 miliona za studije koje će dalje preduprijediti ovakve zločine pokazuje da su shvatili. Gospodin Simović kaže ožiljci na Tari, jer ne može da kaže pravu riječ. Ali sve od doline đe se Tara rađa pa do Dunavske delte nema prirodne cjeline koja je prepoznata i pod zaštitom je UNESCO-a kao M&B (Man and Biosphere) rezervat i UNESCO World Heritage Site nešto niže u kanjonu. Nije isto zaštititi elitni prostor i zaštititi prostor koji je jednoobrazan i banalan. Ništa više ne znači ni ostanak ni izbacivanje iz UNESCO-ove zaštite. Dolina Tare na mjestu njenog rođenja je kanal Dunav-Tisa-Dunav. Planinsku rijeku su pretvorili u ravničarsku, a planinska rijeka je divlja ili nije planinska. „Zašto usahnu rijeka? Podigoh nasip da bih je sačuvao od izlivanja. Zato usahnu rijeka“. Zato i prepuče struna na harfi, zato se ugasi žižak, zato uvenu cvijet. Prepoznajete – Rabindranat Tagore.

 

Atmosfera vašarišta

 MONITOR: Jednom ste rekli da su skijanje i turizam u Žabljaku predstava Hamleta u Mrduši Donjoj. Šta  to znači? 

 STIJEPOVIĆ:  Skijanje i turizam u Žabljaku znači isto što i pokušaj izvođenja Hamleta u  Mrduši Donjoj. Ne postoje potrebni preduslovi za kvalitetan turistički teatar. Svi parametri pokazuju dno. Nekadašnji elitni centar izgubio je magiju turističke originalne i jedinstvene ponude i privlačnosti. Nekadašnji imidž koji se gradio decenijama više ne postoji. Hoteli su ruine ili su u pepelu, turistički smještaj je bizaran, turistička publika je najjeftiniji burek turista ili omladinac turbo avanturista. Turističkom ponudom smatraju prostačku atmosferu vašarišta, čengelama i bizarnom vožnjom na žicama iako je prostor prepoznat od UNESCO-a kao dragocjena svjetska baština, ali sada urnisan mišljenjem barbarogenija da su dorasli božanskom nadahnuću da unaprijede njegovo djelo. Skijanje nude na romantičnim praistorijskim žičarama skalamerijama, sklonim padu, sa brzinama kornjače i komforom kamenog doba. Turizam je postao borba staraca da dopune penzije izdavanjem kojeg kreveta, stanovništvo se istopilo, deklasirano je ekonomski, a radno najsposobnije i najvitalnije je otišlo u pečalbu. Kakva predstava turističkog Hamleta može biti u Mrduši Donjoj toj mahali sa ćorsokacima bez vode i struje na čijem nebu kruži lešinar developer da dovrši obrok koji se raspada?

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I  LJEVIČARSKI AKTIVISTA IZ SPLITA: Fašizam itekako prisutan u Hrvatskoj, Srbiji i BiH

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fašizam se u ove tri države manifestuje kroz otvoreni revizionizam u vidu javne, istoriografske, pa i sudske rehabilitacije zločinaca i kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata, ali i kroz tvrdoglavo ustrajavanje na nacionalističkim politikama i odbrani ili potpunoj negaciji zločina koji su se dogodili u posljednjim ratovima devedesetih

 

MONITOR: Hrvatska se ovih dana našla u centru pažnje javnosti zbog pisanja slovenačkih medija da je hrvatska Sigurnosna obavještajna agencija (SOA) prisluškivala slovenačke zvaničnike.

MARKOVINA:Mislim da su sve te stvari prilično tragikomične. To vrijedi za sve afere u kojima se spominju obavještajne službe, ali i za činjenicu da se jedan svećenik spominje kao ključna osoba u svemu tome.

MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je u Briselu da nema informacija o aferi prisluškivanja u kojoj Slovenija proziva Hrvatsku da je špijunirala Slovence u procesu arbitraže i da treba voditi računa da se u Sloveniji održavaju izbori.

MARKOVINA: Općenito govoreći, odnosi između Hrvatske i Slovenije svih ovih godina po pitanjima razgraničenja, koja su u suštini marginalna, su na adolescentskoj razini. Od upornih periodičnih histeriziranja jedne i druge strane, do odbijanja da se izglasa svojevremeni dogovor dviju vlada, pa sve do arbitraže i svega što se uz nju vezuje.

MONITOR: A kad smo kod Slovenije šta Vi mislite o predlogu slovenačke stranke Levica da Slovenija ponudi politički azil osnivaču Vikiliksa Džulijanu Asanžu?

MARKOVINA: Mislim da je svaki takav prijedlog danas izgubio smisao, ali neovisno o tome činjenica da je Levica uspjela postati parlamentarna stranka i politički faktor u Sloveniji, ohrabruje. Jednako kao što ohrabruje način na koji u mandatu aktualne vlade koriste svoj utjecaj.

MONITOR: Vi ste predsjednik stranke Nova ljevica. Šta je Vaša stranka ostvarila na političkoj sceni Hrvatske?

MARKOVINA:Nova ljevica je osnovana u prosincu 2016. godine i od tada je imala priliku izaći isključivo na lokalne izbore u svibnju 2017., na kojima je postigla solidan i odličan rezultat. Na izbore smo izašli u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, pri čemu smo u Zagrebu u koaliciji s četiri sestrinske stranke dobili skoro osam odsto glasova i četiri mjesta u gradskoj skupštini, dok nam je u Splitu jako malo falilo da pređemo izborni prag u koaliciji Nove Ljevice i RF-a, jer smo dobili 4,40 odsto glasova. U međuvremenu smo stvorili nužnu infrastrukturu i konsolidirali zeleno-lijevi blok, u čijem sastavu (Možemo-Nova ljevica-Orah) upravo idemo na europske izbore, s ciljem da se ta suradnja nastavi i na parlamentarnim izborima. Kako sada stvari stoje, siguran sam da ćemo već na ovim izborima ostvariti zapažen rezultat, kao i  da ćemo na parlamentarnim ući u Sabor.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena? 

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo