Povežite se sa nama

OKO NAS

TRAJNE MUKE KOLAŠINSKIH STOČARA: Uništenim putevima do koliba bez struje

Objavljeno prije

na

Kolašinski stočari, koji provode ljeta na planinama, ni ove godine ne očekuju da će lakše stizati do svojih koliba. Izdig uništenim putevima, često, i po nekoliko desetina kilometara od sela do katuna, naporan je i skup. Iskustva iz minulih godina nijesu ih uvjerila da će lokalna uprava početi da brine o tim saobraćajnicama, ali ni o uslovima života na planini

 

Na margini interesovanja lokalne vlasti decenijama je putna infrastruktura do nekoliko katuna na kolašinskim planinama. Zbog toga će stočari i ove godine, ukoliko se ne desi čudo, teško do svojih koliba.  Komplikovan i skup transport stoke i  osnovnog, neophodnog za višemjesečni život u planini,  košta mnogo. Još su skuplji dolasci ljeti do grada, odnosno, pijaca. To je, tvrde stočari, glavni razlog što je broj domaćinstava na katunima ljeti desetkovan,  pa će se i ove gode samo rijetki upustiti u zahtjevnu avanturu polunomadskog života.

U kolibama na kolašinskom dijelu Bjelasice ove godine neće biti ni 10 stočara. Iako se zbog  novog Ski centra Kolašin 1600 do katuna Vranjak lakše stiže novim rekonstruisanim putem, upravo najave da će to skijalište imati i ljetnju turističku ponudu demotivisala je mnoge stočare da naredne mjesece izdignu na planinu. Kažu,  što više turista i građevinskih mašina,  to manje šanse za ozbiljno bavljenje stočarstvom.

„Ne  može stoka pored gradilišta. Gradi se tuel ispod Bjelsice k Beranama. Prošlog je ljeta građena žičara pored koliba. Biće još gradnje na Ski centru. Sve to možda donosi neku drugu korist, ali šteti poljoprivredi. Veliki probem su i organizovane turističke ture terenskim vozilima“, – kažu stočari koji su u katunu Vranjak provodili ljeta.

Do Sinjavine i Gornjomoračkih planina tradicionalno se stiže lošim putevima, a udaljenost i po nekoliko desetina kilometara od grada otežava dopremanje mliječnih proizvoda do tržišta. Teško im je i iz sela do koliba. Minulih godina na putevima su ih dočekivali odroni  i vododerine, preko kojih je i pješacima bilo teško preći.

„Prodaja mlijeka, sira i kajmaka u takvim uslovima, bude često po principu „prešla dara mjeru“. Mnogo novca i vremena treba da se stigne do kolašinske pijace. Skupo je i kad se ide svojim kolima, a mnogo je i onih koji plaćaju  taksi da bi stigli do grada“, tvrde  u domaćinstvu Puletića.

Priznanje da je na katunima loša situacija nijesu mogla biti izbjegnuta ni u zvaničnim opštinskim dokumentima. U planu podsticajnih mjera u poljoprivredi  za ovu godinu navodi se „da je loša infrastruktura na katunima karakteristična za mnoga planinska područja na teritoriji opštine“. Takvo stanje, ocjenjuju autori tog dokumenta, negativno utiče na razvoj kako planinskih tako i seoskih područja i u dobrom dijelu doprinosi depopulaciji seoskog stanovništva.

Lokalni čelnici su se više puta hvalili kako su ove godine višestruko uvećali izdvajanja za poljoprivredu. Međutim, kada se zna da je ovogodišnji kolašinski budžet „težak“ skoro četiri milona, iznos od 47.000 eura, namijenjen podsticaju te oblasti, ne izgleda impozantno.

Iz kabineta predsjednika Opštine Milosava Bata Bulatovića, tvrde, da će puteve popravljati pribavljajući sredstva na više načina.  Najviše nade polažu u saradnju s Vojskom Crne Gore, s kojom su, za razliku od minulih godina, dogovorili, tvrde, „konkretne aktivnosti“.

,,Sanacija nekih puteva počeće odmah nakon što okopni snijeg, ali svakako prije izdiga, koji obično počinje poslije 6. maja. Uzdamo se u relizaciju dogovora s Vojskom, pa se nadamo da će se do koliba na planinama ove godine stizati lakše i jeftinije. Dio puteva u Gornjomoračkim planinama biće popravljen u saradnji s Opštinom Šavnik, kako je to rađeno  i ranije“,  kaže Bualtović za Monitor.

On podsjeća da će pomoć stočarima dolaziti i na druge načine. Koliko su putevi važni, kaže, važna je i elektrifikacija, ali i stavranje uslova za kvalitetniju proizvodnju mliječnih proizvoda. Uz podsticajne mjere Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i Opština će, tvrdi Bulatović, dati svoj „značajan doprinos“.

,,Oko 29.000 eura namijenjeno je unapređenju kvaliteta sirovog mlijeka, odnosno preradi u kućnom gazdinstvu i nabavci fotovoltažnih sisetama na katunima. Ciljevi su povećana proizvodnja mlijeka, unapređenje kvaliteta sirovog mlijeka i  unapređenje kvaliteta mliječnih proizvoda. Lokalna uprava planira da kroz nabavku fotovoltažnih sistema, odnosno obezbjeđivanje struje na katunima poboljša životne uslove ali i prihode stočara“, kaže on.

Sve da se lokalna vlast i zaista posveti popravljanju situacije, do statistike iz  „zlatnih dana“ stočarstva  tog kraja teško će se stići. Krajem  osamdesetih, na području te opštine bilo je 33.000 ovaca. Prema nekim procjenama, sada ih je manje od 6.000. Prije nekoliko decanija, sjećaju se stariji mještani i nekadašnji rukovodioci poljoprivrednih preduzeča, samo na Sinjavini za samo jedan dan otkupljivano je po 1.500 jagnjadi.

„Teško da se to može dostići. Ipak, potrebno je učiniti sve kako bi svakodnevica na planinama stočarima bila što lakša. Neophodna je elektrifikacija, koja bi omogućila upotrebu muzilica i pravilnije čuvanje mlječnih proizvoda. Na mnogim katunima vodosnabdijevaje je još veliki problem. Putevi su naročito veliki izazov“, kažu zaduženi za poljoprivredu u Opštini.

Planom uređenja prostora za ovu godinu, istina, predviđena je sanacija nekoliko lokalnih i nekategorisanih puteva. Međutim, tim će planom biti obuhvaćeno svega nekoliko kilometara puteva koji vode ka katunima.

Među brojnim katunima koji umiru na području kolašinske opštine, ipak, ima i drugačijih primjera. Na tromeđi Podgorice, Kolašina i Šavnika, kao prirodni most između Sinjavine i Moračkih planina,  nalazi se Javorje.  Na pašnjacima te planine ljeti je slika drugačija nego na padinama daleko poznatije Bjelasice ili Sinjavine. Stada ovaca i  pjesme čobana u tom kraju ni narednih mjeseci neće faliti, tvrde mještani.

„Ponosni smo na ovu planinu, ali i na stočare. Ovdje možete i sada vidjeti ono što je odlikovalo Sinjavinu i Bjelasicu prije nekoliko decenija. Nijesu putevi idealani, ponakad fali i vode, ali to ne može da nam omrazi Javorje. Naš izbor  je poljoprivreda i mislimo, iako ponekad nije lako, da ljepšeg posla nema. Jeste mnogo toga do nadležnih iz vlasti, ali je velik problem i to što su se ljudi odvikli od rada“, kažu u domaćinstvu Bojića, koji se već polako pripremaju za izdig.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

ŠTO SE RADI SA OTPADNIM VODAMA: Rijeke pretvorene u kanalizaciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pitanje higijene jedna je od osnovnih odlika civilizovanog čovjeka’’, izjavio je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović osvrćući se na problem zagađenja vodnih resursa. Kako još uvijek fekalije ispuštamo u rijeke, jezera, more, naš civilizacijski nivo su srednjovjekovni gradovi bez kanalizacije

 

Uništavanje prirode i posebno vodenih resursa postala je naša svakodnevica iako je Crna Gora krajem prošle godine otvorila Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Fekalije u moru u Bečićima, pomor ribe u Ćehotini, Tara koja počinje da liči na kanal/baru, slike su koje su nam postale uobičajene. Upravo će tretman otpadnih voda i očuvanje kvaliteta vode odnijeti najviše novca od 1,6 milijardi eura, koliko Vlada za sada planira da potroši da bi se sanirali brojni ekološki problemi.

Utješno je, možda, što u Vladi shvataju razmjere problema: „Ono što se u evropskom svijetu podrazumijeva mi, moramo priznati, tek posljednjih godina dobijamo u svim crnogorskim gradovima. Pitanje higijene jedna je od osnovnih odlika civilizovanog čovjeka, a pitanje urednosti sredine u kojoj živi odlika razvoja zemlje i za mene – ljubavi prema državi”, izjavio je ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović.

Jedna od asocijacija na srednji vijek jesu gradovi bez kanalizacione mreže sa otpadnim vodama koje se ispuštaju u obližnje rijeke, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD. U Crnoj Gori od 24 opštine, samo osam imaju prečistače za komunalne otpadne vode, čak i ovih osam lokalnih uprava nije u potpunosti riješilo ovo pitanje, ističe Iković.

Ukazuje i na činjenicu da u 14 opština otpadne vode idu direktno u rijeku, jezero ili more. ,,Sve komunalne otpadne vode Bara i Ulcinja završavaju direktno u more. To je isto ono more u kojem se kupamo, pecamo i na kojem baziramo razvoj ’elitnog’’ turizma’’, kaže Iković.

,,U toku sezone 2018. godine, kvalitet morske vode za kupanje na Crnogorskom primorju je uglavnom bio odličnog (K1) kvaliteta (94 odsto uzoraka), dok je šest odsto uzoraka bilo zadovoljavajućeg (K2) kvaliteta, a uzoraka van propisanog kvaliteta nije bilo’’, navodi se u Informacija o stanju životne sredine u Crnoj Gori za 2018. godinu, koju je u junu ove godine objavila Agencija za zaštitu prirode i životne sredine Crne Gore.

U Informaciji se svake godine ponavlja da su od površinskih voda najzagađenije rijeke: Vezišnica (iznad ušća), Ćehotina (Gradac, ispod Pljevalja i ispod ušća Vezišnice), Morača (ispod uliva voda Gradskog kolektora, Vukovci i Grbavci), Ibar (Bać), Lim (ispod Bijelog Polja) i Grnčar (na području Gusinja). Nešto manju zagađenost imale su vode Tare (na dijelu ispod Mateševa, Mojkovca i Đurđevića Tare), Ibra (u dijelu iznad Rožaja), Rijeke Crnojevića i Zete (na Vidrovanu)… Najbolji kvalitet vode ima rijeka Piva.

,,Rijeke su pretvorene u gradsku kanalizaciju. Umjesto da dozvolimo rijekama da hrane naše plaže pijeskom, da u njima uzgajamo ribu, da budu dom za životinjski svijet, prostor za odmor, baza za razvoj turizma, mi ih pretvaramo u mjesta koja se sve više izbjegavaju’’, naglašava Iković.

Nabraja: Bijelo Polje ispušta otpadne vode u Lim, Danilovgrad u rijeku Zetu. U Plužinama se otpadne vode ispuštaju direktno u najveći rezeorvar ,,pitke vode” – Pivsko jezero, i to pored gradskog kupališta.

,,Problematika prečišćavanja, tj. upravljanja otpadnim vodama u Crnoj Gori trebala bi da izazove mnogo više pažnje javnosti, upravo zbog infrastrukturne i investicione vrijednosti, koja često uvodi više generacija u družničko ropstvo’’, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta Ozon.

Ističe ,,da mali sistem kao što je Crna Gore samom činjenicom da sve opštine nemaju sisteme prečišćavanja otpadnih voda koji može da servisira lokalne zajednice, uzročno poslednično trpe štetu u strateški važnim grana kao što su turizam i poljoprivrede, jer teško da će neko u XXI vijeku shvatiti razlog zbog čega nema te osnovne infrastrukture’’.

Kapacitet prečistača otpadnih voda u Podgorici zadovoljava potrebe najviše 30 odsto stanovnika. Postojeći kolektor, kod Krivog mosta, sagrađen je 1978. godine, sa kapacitetom za 55 hiljada stanovnika. Novi kolektor se najavljuje decenijama. U maju je raspisan predkvalifikacioni poziv za gradnju novog kolektora, čija će cijena biti oko 50 miliona eura.

Plan je da se novim kolektorom dobije postrojenje koje je projektovano maksimalno za 275.000 stanovnika i na taj način se obezbjeđuju preduslovi za ubrzani razvoj našeg grada za narednih 50 godina, ističu iz Glavnog grada. „Za tri ili četiri godine, kada ovaj projekat bude finalizovan, moći ćemo da kažemo da se Crna Gora svrstala u red razvijenih zemalja’’, kazao je gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Dosadašnja iskustva u rješavanju ovog problema govore da treba biti oprezan. Budva je prvi grad u Crnoj Gori koji je izgradio Postorojenje za zbrinjavanje otpadnih voda za teritoriju svoje cjelokupne opštine, na sva zvona se hvalila DPS opštinska vlast.  Izgradnja postrojenja za trateman otpadnih voda jedan je od najkontroverznijih ugovora koji je bivša DPS-SDP vlast zaključila sa njemačkom kompanijom “Waser tehnik” iz Esena. Ova njemačka kompanija je godinama unazad predmet istrage Specijalnog tužilaštva. Koliko je uspiješna izgradnja kolektora koji budvanska Opština još otplaćuje pokazalo je izlivanje fekalija na ulice i plaže u špicu turističke sezone.

,,Iako su, recimo, Budva i Herceg Novi uradili prečistače, i u tim gradovima postoje čitava naselja koja nijesu prikopčana na gradsku kanalizacionu mrežu. Tako dobar dio Igala ispušta neprečišćene otadne vode direktno u rijeku Sutorinu a odatle završavaju na igalsku plažu. Veliki broj stambenih i poslovnih objekata u Grblju ispušta otpadne vode u Jašku rijeku, a njome dolaze do plaže Jaz’’, navodi Iković.

Perović upozorava na činjenicu da gotovo sva postrojenja koja su izgrađena do sada u Crnoj Gori, naročito u posljednjoj deceniji prate kontroverze i sumnjivi poslovi, kako tokom pregovora o zatvaranju finansijske konstrukcije, i kasnije tokom izgradnje, probnog rada i načina upravljanja.

,,Poslednji primjer izlivanja otpadnih voda iz postrojenja u Budvi usred turističke sezone najbolji je dokaz i da sa upravljačkog nivoa izostaje stručnost i da bi trebalo sagledati situaciju i raskinuiti ugovore sa firmom koja upravlja WTE, a svakako i pokrenuti odgovarajuće procedure za naknadu štete’’, kaže Perović.

Za kanalizacioni mulj koji je nusproizvod postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, nijedno postrojenje u Crnoj Gori nema zaokruženo rješenje.  Perović upozorava da se mulj odlaže na ekološki neprohvatljive načine – od privremenih deponija do susjednih zemalja – ,,što je najbolji pokazatelj da, kao što stalno ponavljamo, tu postoji prostor za vrhovno dužavno tužilaštvo, jer očigleno inspkecijski organi tu nemaju nikakav efekat’’.

Iković upozorava da je prema podacima od prije par godina, u Crnoj Gori samo oko 10 odsto stanovništva povezano na postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda: ,,Sa druge strane, u Kopenhagenu su 100 odsto domaćinstva, sve ustanove i poslovni objekti povezani sa postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda’’.

Ministar Radulović često podsjeća da je Crna Gora donijela oko 50 zakona harmonizovanih sa EU propisima, preko 200 podzakonskih akata i 15 Strategija koje uređuju sektorske politike iz oblasti životne sredine, kao i da je potvrđeno oko 40 međunarodnih konvencija.

Zakonom o komunalnim otpadnim vodama iz 2017. predviđeno je da će sve opštine sa više od 15.000 stanovnika morati da imaju kolektore  najkasnije do kraja 2025. godine. Rok za oblasti između 2.000 i 15.000 stanovnika je kraj 2027. godine.

Problem otpadnih voda je prepoznat kroz plansku dokumentaciju još 2004. godine. Tada su data i rješenja sa finansijskom analizom. Rješenja su data Master planom koji se odnosi na odvođenje i prečišćavanja otpadnih voda. Da je primijenjen ovaj dokument, zaključno sa 2020. godinom svi bi gradovi imali urađenu minimum prvu fazu sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Nažalost danas se samo radi revizija ovog dokumenta, ističe Iković.

,,Nedostatak novca i kadra jeste problem, ali on je uzrokovan selektivnom i lošom primjenom zakona. Ljudi koji donose odluke treba da promovišu koncept očuvanja životne sredine, a ne principe pohlepe – tj. da je profit iznad svega drugog. Tada nećemo razgovarati o ovoj temi već o izvozu i razmjeni rezultata i znanja koje je proizvedeno u Crnoj Gori’’, zaključuje Iković    .

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA NA ULCINJSKOJ RIVIJERI U PUNOM JEKU: Presudni kvalitet i lokacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudeći po zvaničnim podacima ova sezona na ulcinjskoj rivijeri je uspješna. Kvalitetni apartmani s visokim standardom usluge, uz normalnu cijenu, su puniji duže nego ranijih godina.Nakon nekoliko decenija, Ulcinj je, uz Budvu, najvažniji turistički centar Crne Gore. Nekontrolisani nastavak izgradnje stanova za izdavanje, ipak, prijeti

 

Na ulcinjskoj rivijeri u prvoj sedmici avgusta boravi za četvrtinu više evidentiranih turista nego u istom periodu prošle godine, saopšteno je iz lokalne Turističke organizacije (TO).

Broj registrovanih gostiju je nešto manji od 60 hiljada, a isto toliko je neregistrovanih. To znači da je polovina gostiju koja odmara u Crnoj Gori, smještena u Ulcinju.

U TO navode i da je naplata boravišne takse čak dva puta bolja nego 2018. Procjenjuje se da će se do kraja ove godine u kasu te institucije sliti oko milion eura, ali je to izuzetno skromno u poređenju sa Budvom đe će se, po toj osnovi, prikupiti oko 3,5 miliona eura.

Podaci sa međunarodnog prijelaza Sukobin-Murićan sa Republikom Albanijom pokazuju da on ostaje i dalje najfrekventniji granični prijelaz u državi. Naime, samo u julu granicu je prešlo oko 460 hiljada putnika, ili oko pet odsto više nego u istom mjesecu prošle godine.

Podsjetimo se da je ovaj prvi zajednički granični prijelaz u jugoistočnoj Evropi otvoren prije 17 godina i da je bilo planirano da njime prolazi oko pola miliona putnika godišnje. Upravo onoliko koliko je prošlo u julu i u prva dva dana avgusta!? Očekuje se da će u ovoj godini Sukobin preći 2,5 miliona putnika, pa je neophodno što prije krenuti u proširenje tog prijelaza, te otvaranje novih na potezu od Ade Bojane do Skadarskog jezera.

Dobra okolnost je svakako što je konačno završena rekonstrukcija treće dionice na putu od Ulcinja prema Sukobinu, pa turisti koji dolaze sa Kosova, Albanije ili Makedonije stižu do ulcinjske rivijere veoma dobrom saobraćajnicom.

Istovremeno je u Ulcinju proradilo preduzeće Parking servis, pa su gužve u saobraćaju u užem dijelu grada mnogo manje nego ranijih godina.

,,Dosta je urađeno na poboljšanju ponude, podignut je kvalitet usluga, samo na globalnim platformama za iznajmljivanje ima preko hiljadu objekata iz Ulcinja, pa je došlo i do promjene strukture gostiju”, kaže za Monitor direktor TO Fatmir Đeka.

Podaci TO pokazuju da gosti iz Zapadne i Centralne Evrope čine oko 30 odsto od ukupnog broja. ,,Njemaca, na primjer, ima 2,5 puta više nego u istom periodu prošle godine, što bi trebalo da znači da se vraćamo na turističku kartu Evrope, đe nam je po svim potencijalima i mjesto”, smatra Đeka i ističe da je prosječan boravak gostiju u hotelima u Ulcinju najveći u Crnoj Gori.

On dodaje da je i problema mnogo, ali da se lokalna vlast uz podršku državnih organa i institucija trudi da ih rješava.

,,Ono što već sada možemo zaključiti jeste da će svaka naredna sezona biti izazovnija i da će profitirati samo oni koji nude kvalitet uz prihvatljive cijene i imaju dobru lokaciju. Turizam prestaje da bude izvor brze i lake zarade. Mi smo na svjetskom tržištu i sve se tu mjeri drugačije. Svi traže sve bolju uslugu i upoređuju je sa drugima. Zato će trebati mnogo više znanja, rada i napora da se ulaže od strane svih u turističkom lancu, te državnih i opštinskih organa i institucija kako bi nam sezone bile uspješne”, kaže za Monitor stari turistički poslenik Ismet Karamanaga.

On ističe da se to najbolje može vidjeti na primjeru ulcinjskog Starog grada koji, kako tvrdi, doživljava pravu renesansu.

S druge strane, najgore će proći oni koji su turistima iznajmljivali neudobne sobe, krevete na spratove, tri ili četiri sobe na jedno kupatilo, te oni koji nemaju prostor za parkiranje vozila. Za njih je i najmanji minus u špicu sezone poziv na uzbunu. Kvalitetni apartmani s visokim standardom usluge, uz normalnu cijenu, su puniji duže nego ranijih godina.

Inače, na početku sezone najviše su negodovali oni koji su olako ušli u turistički biznis i uzeli skupe kredite koje su uglavnom ulagali u nekretnine. Samo za posljednje tri godine u Ulcinju je dograđeno oko 10 hiljada kreveta, a ukupan broj smještajnih kapaciteta niko sa sigurnošću ne može da navede. Procjene variraju od 120.000 do čak 250.000!? Samo u Štoju, u neposrednom zaleđu Velike plaže, ima oko 7.000 kuća. A rijetko koja ima manje od 15 ležaja, pa je računicu lako izvesti.

No, događaji na terenu pokazuju da se apartmanski balon nastavlja puniti iako Ulcinj ima izrazito lošu strakturu smještajnih kapaciteta. Jer, u hotelima je manje od tri odsto ležaja, što je neslavni rekord na nivou čitavog Mediterana.

Ono što je još gore i što dugoročno može da ugrozi ovu najvažniju privrednu granu jeste gradnja stanova za tržište koja je od prošle godine, uz blagoslov vlasti, ušla u ekspanziju u Ulcinju. Kao da trenutni stanovnici te opštine ništa nijesu naučili od Budve. A morali bi, ukoliko žele dobro sebi i budućim generacijama.

Sudeći po intenzitetu nelegalne gradnje u stoljetnom maslinjaku, u zoni morskog dobra ili na obalama Bojane, o činjenici da erozija uništava najveći resurs – ulcinjske plaže, o tome se ni ne razmišlja. Savezništvo kratkovidosti i pohlepe predstavlja najveći rizik po budućnost ovog grada.

,,Ciljevi koje smo sami sebi postavili Strateškim planom razvoja Opštine Ulcinj su održivi turizam, očuvanje destinacije i zadovoljstvo lokalnog stanovništva koje mora osjetiti dobrobiti od turizma. Mislim da na tome moramo istrajati”, kaže Đeka i najavljuje znatno veća ulaganja u infrastrukturne projekte koje će narednih godina podići ukupni nivo kvaliteta ponude u Ulcinju. To su, prije svega, novi hoteli, zatim konferencijski centar u kompleksu Holiday Village Montenegro sa oko 800 mjesta, rekonstrukcija vodovodne i kanalizacione mreže u koju će biti uloženo preko 20 miliona eura, te oko šest miliona u putnu infrastrukturu samo tokom 2020. godine.

Đeka je istakao da će krajem ovog mjeseca biti obavljena prezentacija virtuelne ture Ulcinja koja će biti vidljiva sa svake on-line platforme.

,,Na ovaj, savremen način biće mnogo bolje predstavljena ponuda ove opštine. Virtuelna prezentacija imaće za početak 100 tačaka koje obuhvataju najatraktivnije prirodne, istorijske, kulturne i turističke lokacije Ulcinja. Laganom i spontanom šetnjom, turistima se pruža mogućnost da u najboljoj rezoluciji dožive Ulcinj i ono što ga čini prepoznatljivim i atraktivnim”, kaže direktor TO zaključujući da će ovim događajem praktično biti označen početak naredne turističke sezone.

 

                                                                                                                  Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

INFLUENSER ZANIMANJE 21.VIJEKA: Virtuoz na društvenim mrežama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni su zvijezde društvenih mreža. Osobe od uticaja. Uz pomoć desetina hiljada pratilaca hobi su pretvorili u biznis, od koga pojedini zarađuju ozbiljan novac. Jedni ga nazivaju poslom budućnosti, a drugi izmišljenim zanimanjem

 

Poslednjih nekoliko godina svijetom je zavladao trend influensera. Oni vladaju društvenim mrežama, na kojima imaju armije pratilaca. Pokretne su reklame velikih kompanija, a hobije poput fotografisanja i snimanja videa pretvorili su u unosan posao. Mnogi zarađuju više od prosječnog građanina. Influenser, prema jednoj od definicija, jeste osoba od uticaja na kupovne odluke drugih na društvenim mrežama.

Milena Pajović je influenserka iz Crne Gore. Na Instagram profilu ima više od 18 hiljada pratilaca. O svom poslu kaže: ,,Biti influenser djeluje kao posao iz snova, sa lakom i brzom zaradom koja donosi popularnost, novac, putovanja. To je lifestyle koji obiluje luksuznim destinacijama, ukusnom hranom, besplatnom garderobom. Influenser treba samo da uživa i slika. Ipak, da bi došli do tog stadijuma, dug je put“.

Ona kaže i da influenser mora da zna kako internet funkcioniše iznutra, kako da doskoči novim trendovima i da bude ispred njih. ,,Najvažniji je tajming – biti na pravom mjestu u pravo vrijeme”, objašnjava.

Influenseri sami postavljaju kriterijume na osnovu kojih reklamiraju klijente ili proizvode. Opredjeljuju se za određene oblasti: ljepote i mode, hrane i treniranja, IT sektora – poput video igara. Nekima je prioritet zarada, a nekima kredibilitet. Milena Pajović je svjedok raznih prevara na društvenim mrežama: ,,Sada su, na primjer, aktuelni tretmani za borbu protiv celulita. Da bi pridobili publiku, influenseri pribjegavaju marketinškim trikovima – smršaćete uz pomoć ovih tretmana ili tableta. Kako bih sačuvala svoju reputaciju, nikada ne bih, ni za kakav novac, reklamirala nešto u šta ne vjerujem”.

Na pitanje šta određuje uspjeh influensera, Milena Pajović kaže da to svakako jeste broj pratilaca: ,,Pratioci jesu presudni, bilo da su stvarni ili kupljeni, jer ni to nije rijetka pojava. Ali, ljudi prepoznaju iskrenost u ovom poslu i cijene nenasilnu dopadljivost i smisao za humor”.

Jedna od marketinških tehnika kojom se influenseri služe kako bi prikupili pratioce jeste giveaway tehnika, odnosno tehnika poklanjanja. Influenser na društvenoj mreži postavi objavu u kojoj navodi šta se poklanja, a poklon varira od kompjutera do garderobe. Obično uslov za učešće u giveaway-u bude da postanete pratilac određenog profila. Influenserka Milena Pajović često nerado organizuje giveaway: ,,Postoje ljudi koji su na društvenim mrežama samo zbog giveaway-a, a često znaju da budu napadni. Kada se ipak odlučim da to uradim, trudim se da barem poklon i uslovi za učešće budu kreativni i zanimljivi”.

Nedavno je influensersku zajednicu na Instagramu uzdrmala vijest da ova mreža ukida vidljivost lajkova, odnosno broja ljudi kojima se dopada neka objava. Broj lajkova je indikator popularnosti na Instagramu. Ova promjena je već stupila na snagu u Australiji, Japanu, Kanadi i Novom Zelandu, a uskoro će zahvatiti i ostatak svijeta. Šef Instagrama Adam Moseri objašnjava da je cilj smanjiti stres korisnika: ,,Studije sugerišu da lajkovi, kao povratna informacija o sadržaju, mogu da povećaju samopoštovanje kod ljudi, ali i da isto sruše ukoliko se ne ostvari željeni broj lajkova. Stalo nam je do mentalnog zdravlja i želimo da naši korisnici manje brinu o lajkovima, a više o povezivanju sa ljudima do kojih im je stalo”.

Na online portalu američkog biznis magazina Forbs nalazi se članak novinarke Nikol Martin posvećen ovoj temi: ,,Mnogi korisnici Instagrama će obrisati fotografije koje ne dobijaju ‘dovoljno’ lajkova. Obavljena su mnoga istraživanja o kulturi društvenih medija i nezdravoj opsesiji lajkovima i poređenju sa drugima na mreži. Nedavni izvještaj britanskog Kraljevskog društva za javno zdravlje (RSPH) i Pokreta za zdravlje mladih (YHM) razmatrao je uticaj različitih platformi društvenih medija na mentalno zdravlje. Sa jedne strane, pozitivni aspekti ovakvih platformi su mogućnost samoizražavanja i osjećaja zajednice, kao i pristup zdravstvenim informacijama. Sa druge, anksioznost, depresija, usamljenost, loš kvalitet spavanja i negativan uticaj na sliku tijela samo su neki od loših uticaja društvenih mreža”.

Reakcije na odluku Instagrama su razne, jedni je kritikuju a drugi podržavaju. Milena Pajović spada u drugu kategoriju: ,,Meni to savršeno odgovara, jer bi moja ‘online sramota’ bila manje vidljiva, ako po broju lajkova budem zaostajala za kolegama. Šalu na stranu, s obzirom na to da se i lajkovi i pregledi danas kupuju, smatram da je to sasvim normalan slijed događaja i vjerujem da će IT stručnjaci naći novi model u mjerenju popularnosti”.

Sagovornicu Monitora smo upitali da li posao influensera, poput manekenstva, ima rok trajanja: ,,Influenseri jesu zamijenili banere i reklame, ali mislim da to nije trajno. Inovacija je sveprisutna i samo je pitanje vremena kada će se izmisliti nešto novo i kada će nas ‘vratiti na fabrička podešavanja’. Ovo nije siguran posao, jer niko od nas ne zna šta budućnost društvenih mreža nosi”.

Pjudipaj, Mišel Fan, Džefri Star, Huda Katan, samo su neka od imena sa milionima pratilaca koja je iznjedrio Instagram ili Youtube. Karijera influensera pomogla im je da dalje razviju biznis. Hudu Katan još nazivaju i Bil Gejtsom među influenserima u oblasti ljepote. Ona je otvorila i sopstvenu kompaniju Huda Beauty koja se bavi proizvodnjom šminke, a njena vrijednost se procjenjuje na više od bilion američkih dolara.

Trend influensera nije zaobišao ni region. Za razliku od Crne Gore, gdje prednost ima Instagram, u Srbiji i Hrvatskoj influenseri preferiraju Youtube platformu gdje kreiraju video sadržaje. Na njoj zarada zavisi od broja pregleda videa ali i od broja ljudi koji kliknu na reklame koje se u toku videa pojave. Studije influenserske marketinške platforme gen.video i marketinške agencije za kupce Geometry Global pokazuju da 33 odsto korisnika društvenih mreža navodi influensere kao pouzdane izvore pri donošenju odluke o kupovini nekog proizvoda. Video, kao najuvjerljiviji način komuniciranja sa potrošačima, navodi 75 odsto korisnika. Zbog ovoga, Youtube je pored Instagrama najpopularnija mreža za influensere.

Milena Pajović tvrdi da su, u odnosu na region i svijet, položaj i zarada influensera u Crnoj Gori daleko skromniji: ,,Malo je klijenata koji vjeruju da ovakav vid promocije može da donese više benefita od reklame u novinama. Moje Instagram objave pogleda po četiri ili pet hiljada ljudi, a nisam sigurna da li pojedine novine i imaju toliki tiraž. U svijetu je računica jasna”.

Društvene mreže imaju dobre i loše strane, a ni influenseri nisu na njih imuni. Neki su, poput Mišel Fan, iskusili obije strane. Ona je preko svoje kompanije Ipsy zaradila velike sume novca. Sve je ipak začudio njen video pod nazivom Zašto sam otišla koji je iznenada postavila na Youtubu. U njemu je govorila sa kakvim se sve pritiscima susrela kao influenserka.

Jedni kažu da je influenser posao budućnosti. Drugi ga nazivaju izmišljenim zanimanjem. Biti influenser znači imati uticaj, a kako i na koga, odlučuje publika 21. vijeka.

 Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo