Povežite se sa nama

FOKUS

PROTESTI U PODGORICI,  BEOGRADU  I TIRANI: Šta donosi proljeće 

Objavljeno prije

na

U nekoliko balkanskih država mjesecima traju protesti građana. Probudili su ogromnu energiju. Najglasniji su u Tirani. U Beogradu se već četiri mjeseca okuplja desetine hiljada građana. Procentualno, najviše učesnika protesta je u Podgorici. Svi oni traže ostavke najodgovornijih i slobodne izbore koje bi organizovale prelazne vlade.  Pitanje je hoće li protesti donijeti promjene ili će ulice postati pozornice bespomoćnog gnijeva?

 

“Zadnje proljeće na Balkanu se dogodilo prije skoro dvadeset godina: kada je u Srbiji sa vlasti otišao Slobodan Milošević, kada je u Crnoj Gori i na Kosovu državna nezavisnost postala realističan cilj, kada je u Albaniji Sali Beriša izgubio izbore, kada je umro Franjo Tuđman u Hrvatskoj i kad je u Bosni počeo povratak protjeranih. Tada su pokreti demokratizacije imali snažnog saveznika: Evropu i Evropsku uniju. A sada? Danas je EU saveznik novih, autoritarnih moćnika: Aleksandra Vučića, Mila Đukanovića, Hašima Tačija, Edija Rame. Umjesto politike demokratizacije, EU danas faktički vodi politiku ‘stabilokracije’ po devizi: u paklu je đavo pozitivan lik”, kaže za Monitor poznati njemački novinar i publicista Norbert Mapes-Nidik.

Ovonedjeljna posjeta Đukanovića Berlinu možda je najbolja potvrda ovih riječi. U prijestonicu najznačajnije evropske države, gdje nikada u njegovoj 30-ogodišnjoj karijeri nije bio rado viđen gost, crnogorski predsjednik je u jeku protesta u svojoj zemlji, dočekan sa najvišim počastima. Njemački šef države Frank Valter Štajnmajer je pohvalio Đukanovića za doprinos NATO-u i brzinu koračanja Crne Gore prema EU, a slične poruke su stigle od članova kabineta kancelarke Angele Merkel i Bundestaga. U razgovorima sa novinarima, Đukanović je, govoreći o prirodi protesta i napadajući medije, posebno Vijesti, relativizovao ugođaj.

U srijedu je u posjeti saveznoj državi Donja Saksonija boravio njegov kolega iz Beograda Aleksandar Vučić.   Predsjednik vlade te pokrajine ŠtefanVajl rekao je da je imidž Srbije u Njemačkoj veoma dobar. „Srbija je faktor stabilnosti na Balkanu. Napredak na evropskom putu je očigledan“, kazao je on u razgovoru sa Vučićem.

,,Sve ovo ne znači da Njemačka ima neku posebnu sklonost prema balkanskim demokraturama. Oni samo procjenjuju da još nije došao trenutak da ljude poput Mila ili Aleka puste niz vodu. Jer im alternativa nije jasna, a to što im je jasno, pomalo ih plaši”, smatra komentator njemačkog državnog radija Dojče vele Dragoslav Dedović.

Iz izvještaja Evropske komisije lako se može zaključiti da u Briselu odlično znaju da su praktično sve države na jugoistoku Evrope mješavina posttotalitarnih i autoritarnih režima. Zemlje rasprostranjene korupcije u kojima se javni resursi koriste za privatne interese, a kontrolni mehanizmi su veoma slabi. Taj fenomen je u literature poznat kao – zarobljena država.

Ali, i Zapadu i Istoku najviše odgovaraju zemlje gdje sa jednom osobom mogu dogovoriti svoje interese. Slični su bili režimi u državama koji su u koordinisanoj akciji zapadnih službi uklonjeni u tzv. aparskom proljeću 2011. godine. I oni koji su se nekako spasili od nametnute ,,demokratizacije” (Egipat i posebno Sirija), morali su platiti visoku cijenu. Potpuni haos i dalje vlada u Libiji.

Postalo je pravilo da se svake godine najavljuje ,,balkansko proljeće” koje bi moglo promijeniti region. Tako je, na primjer, 2013. i 2014. došlo do masovnih žestokih protesta u Bosni i Hercegovini. U svim značajnijim gradovima eskalirao je  dugo potiskivani socijalni bijes zbog straha od ponovnih sukoba.

Nakon neuspjeha protesta, veliki broj ljudi se prestao nadati promjenama. Civilno društvo je slabilo u svim državama, pojačavali su se pritisci na slobodne medije, eskalirale socijalne nepravde, organizovani kriminal etablirao. Krenuo je tihi i ogromni talas iseljavanja u Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku. Danas su samo Sirijci zastupljenija migrantska grupa od Albanaca u EU.

Malo se ko zbog toga brine u zapadnim prijestonicama. Njima je bilo važnije da državama na Zapadnom Balkanu ponude ,,jasnu vremensku odrednicu” po kojoj će, kako je to, početkom 2018. nagovjestio predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker, Crna Gora i Srbija do 2025. godine uspješno pristupiti EU. Nekoliko mjeseci kasnije taj istorijski datum je postao – okvirna vremenska odrednica!?

,,Proširenje treba odložiti jer je posljednih 15 godina vodilo do slabljenja Evrope svaki put kada bi uslijedila integracija nekih zemalja”, utvrdio je francuski predsjednik Emanuel Macron.

Stabilokrate u regionu dobile su  ono što su najviše trebale: ,,nedvosmislenu podršku njihovoj evropskoj perspektivi” i – status partnera. Istovremeno su se sladili što je Makronov rejting na najnižem nivou, što jačaju populističke stranke diljem ,,starog kontinenta” i što pitanje Bregzita postaje haotično dok svi strahuju od rezultata izbora za Evropski parlament koji će se održati od 23. do 26. maja.

Čak će i tzv. godišnji izvještaji o napretku svake države ponaosob biti objavljeni nakon izbora, a ne, kako je to uobičajeno, u aprilu. Takođe, očekuje se da će novi sastav Evropske komisije, sa predsjednikom i komesarom za vanjsku politiku, početi sa radom u novembru, pa je 2019. godina , što se tiče procesa integracija ili zainteresovanosti EU za jugoistok Evrope, tek u simboličkoj ravni.

,,(Sjeverna) Makedonija je u nekom smislu bila izuzetak. Ali, ne u svakom: niko ne želi da se balkanske zemlje približavaju Rusiji. Demokratske, evropske, ne-nacionalističke snage sada nemaju nikoga – osim onih u zapadnoj Evropi koji se suprotstavljaju ciničnoj politici, nezainteresiranosti i nemarnosti njihovih vlada. Da bi skrenuli pozornost na sebe, moraju postati sve glasniji – dok se Evropa konačno ne probudi. Drugu perspektivu ne vidim”, kaže Mapes-Nidik.

Najglasniji su u Tirani, gdje proteste predvodi opoziciona Demokratska partija Ljuljzima Baše i Salji Beriše. U  Beogradu se već četiri mjeseca okuplja desetine hiljada građana. Procentualno gledano najviše učesnika protesta u Podgorici. Svi oni traže ostavke najodgovornijih i slobodne izbore koje bi organizovale prelazne vlade.

Čelnici u tim državama, kao i evropski komesar za proširenje Johanes Han, ,,u potpunosti podržavaju pravo na proteste i slobodu izražavanja”. ,,Ali, mi osuđujemo svaki vid nasilja, što je neprihvatljivo i prema čemu je EU veoma stroga“, kaže Han i ističe da „treba i mora biti političkih promjena, utemeljenih na demokratskim procesima, slobodnim, poštenim i transparentnim izborima“.

„To je ono što mi podržavamo, ali misliti da mi treba da djelujemo kao arbitri, govorimo ko je dobar, a ko loš, odnosno da govorimo ko mora da ode (s vlasti), a ko da dođe, to uopšte nije naše shvatanje. I nije u pravu ko god misli da je to naše poimanje i zadatak, a mi ćemo uvijek braniti demokratiju u regionu, jer je to dio našeg uvjerenja da treba da izvozimo stabilnost u smislu snažnijih demokratskih struktura, a ne zadržavanja postojećeg stanja“, napominje Han.

Dakle, EU u ime ,,demokratije, stabilnosti i bezbjednosti” nastoji na ,,tihoj vatri” držati lidere u regionu.

Treba biti realan. Huk protesta nezadovoljnih balkanskih građana se u Briselu i Berlinu još se ne čuje dovoljno.  To važi i za crnogorske proteste. Tu činjenicu treba shvatiti ozbiljno i potruditi se  da glas alternative stigne do zapadnih prestonica. Masovnost, nenasilnost, i racionalnost zahtjeva organizatora protesta u Crnoj Gori, mora pratiti istrajnost i otvorenost za dijlog sa međunarodnim adresama. To ne moraju biti samo zvanične institucije. Uostalom, Zapad nikad nije jednoznačan.

Glasovi koji najavljuju mogućnost Đukanovićevog odlaska  nijesu dominantni, ali ih ima. ,,Đukanović pripada prošlosti i vrijeme je da najdugovječniji evropski vladar ode”, poručio je   nedavno britanski diplomata ser Ajvor Roberts. Čak je i Daniel  Server, profesor Univerziteta Džon Hopkins u Vašingtonu ,  analitičar veoma blizak Đukanoviću, izjavio da bi on, pod određenim uslovima, mogao da ode.

Izuzetno je važno i u zemljama našeg okruženja plasirati što više podataka o prirodi protesta u Crnoj Gori. Režimski protagonisti dugo parazitiraju na tezi da Đukanović, kakav god da je, nema alternativu. Vrijeme je da njegovi protivnici sebi i drugima pokažu da ima.

 

Pribe izvještaj za svaku državu

Da EU, kad hoće zna  što treba uraditi pokazuje makedonski slučaj, odnosno pristup zarobljenoj državi u vrijeme premijera Nikole Gruevskog. Nakon što su 2015. objelodanjene brojne korupcionaške afere vladajuće partije (uključujući miješanje u rad pravosuđa, manipulacije izbornim procesom,  kontrolu nad medijima i potpuno odsustvo nadzora nad bezbjednosnim službama), EU je formirala grupu nezavisnih stručnjaka, na čelu sa Rajnhardom Pribeom, penzionisanim direktorom EK, sa zadatkom da istraži sistemske probleme vladavine prava u ovoj zemlji.

Izrađen je izvještaj u kojem je zaključeno da je začarani krug polarizacije, politizacije i straha paralisao demokratske mehanizme i zarobio državu. Urađene su konkretne preporuke koje su pretočene u Hitne prioritete za reformu u Makedoniji, a EU je posredovala u zaključivanju posebnog sporazuma između vlasti i opozicije.

Ako želi da ponovo ojača svoju ulogu na Balkanu i spriječi izbijanje novih kriza, EU treba da iskoristi snagu i pokaže volju da brani vlastite principe.  Pribeov  izvještaj bi valjao svakoj ovdašnjoj državi.

 

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ I SISTEM: Nema alternative iz iste koverte

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović i Knežević nijesu sistemski protivnici koji jedan drugome ne mogu da oproste političke i finansijske zloupotrebe. Oni su dugogodišnji partneri zavađeni oko podjele plijena

 

Protesti se nastavljaju. Samo što  sada i među organizatorima antirežimskih okupljanja na podgoričkim ulicama imamo konkurenciju. Kažu, zdravu.

Pokret Do slobode, iza koga javno stoji odbjegli biznismen Duško Knežević, zakazao je svoj prvi protest za četvrtak veče, pred zgradom Državnog tužilaštva u centru Podgorice. Održaće ga, najavljuju, „uprkos tome što im je Glavni grad uskratio tehničku podršku“.

Problem je nastao, prema onome što znamo u vrijeme dok nastaje ovaj tekst,  kada su organizatori protesta od nadležnih službi Glavnog grada dobili informaciju da im  ne mogu izdati dozvolu za postavljanje bine i video bima. Pošto je još neko, njima nepoznat, zakazao okupljanje u isto vrijeme i na istom mjestu.

Upravo je video bim, prema zamisli Kneževića i njegovih ovdašnjih saradnika, trebalo da bude centralna tačka najavljenog okupljanja. Kako bi se on iz Londona obratio prisutnima i sa njima podijelio informacije „koje posjeduje“ o Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću.

Knežević danima, preko društvenih mreža i saopštenja, poziva „sve slobodne ljude, prave opozicione partije, NVO, sindikate, studente i oštećene klijente Atlas i IBM banke, koji ukupno imaju preko 90.000 računa, da što masovnije izađu na ulicu u četvrtak…“. Poziv za dolazak je, poručuje Knežević, upućen i pokretu Odupri se. Iako ne zaboravlja da su u toj organizaciji odbili njegove ponude da ih pomogne kao finansijer i(li) govornik na nekom od subotnjih okupljanja. Zato je njegova pozivnica začinjena kritikom.

„Kada sam vidio da organizatori protesta, koji su posledica objavljivanja mog snimka sa kovertom, više ne žele da organizuju proteste, već žele da organizuju svoju organizaciju i da se bave politikom i lovom na fotelje u nekoj imaginarnoj vladi, ja sam odlučio da sa svojim narodom i ljudima koji su se prijavili u pokret Do slobode zajedno organizujem proteste”, objašnjava Knežević.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SPORAZUM ZA BUDUĆNOST: Vrijeme i ljudi za slobodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uoči prethodnih izbora dogovaranje o vladi izbornog povjerenja trajalo je 113, a  njeno djelovanje – 150 dana. April je 2019, iduća godina je izborna. Organizatori protesta i opozicionari saglasni su da vlada građanskog jedinstva ima smisla samo ako nastane godinu prije izbora

 

Organizatori protesta Odupri se – 97000 i svih 39 poslanika opozicije potpisali su prošle subote, 30. marta, na Trgu Nezavisnosti u Podgorici, pred hiljadama građana Sporazum o budućnosti.

Obavezali su se na ,,zajedničku, dosljednu i istrajnu borbu za ostvarenje korjenitih promjena sistema, uz poštovanje principa smjenjivosti vlasti, kao prvog preduslova za ostvarenje svih liberalno-demokratskih normi”.

Kakav će biti krajnji ishod pakta koji su opozicione partije napravile sa predstavnicima građana koji već mjesecima u velikom broju protestvuju na podgoričkim ulicama, niko u ovom trenutku ne može da procijeni, ali je fakat da se ništa slično nikad ranije u ovoj zemlji nije desilo. Dogovor među opozicionim partijama građani Crne Gore su, uoči svakih izbora, čekali k'o ozeblo sunce. Ponekad su i uspijevali da se sporazumiju ali svaki put je to bilo u posljednji čas, kratko i kuso.

Osnovni predmet Sporazuma koji je sada potpisan su minimalni uslovi za održavanje prvih fer i slobodnih izbora u istoriji crnogorskog višepartizma.

Potpisnici su se saglasili da će se zalagati za formiranje vlade građanskog jedinstva, koja će djelovati u ograničenom mandatu i čiji će osnovni zadatak biti da omogući uslove za održavanje fer i slobodnih izbora.

Vladu građanskog jedinstva činili bi na paritetnoj osnovi: po jedna trećina predstavnika stranaka vladajuće većine, predstavnika parlamentarne opozicije i nestranačke ličnosti. Predsjednik vlade građanskog jedinstva ne može biti pripadnik stranaka koje su sada na vlasti.

,,Upravo zbog toga što želimo mirnu tranziciju u vladi građanskog jedinstva će biti trećina članova iz vladajuće većine. Računamo na razumne ljude sa sviješću da smo članica NATO saveza i zemlja u procesu evropskih integracija koji nijesu pod hipotekama bezočne pljačke”, kaže za Monitor Džemal Perović, član Organizacionog odbora protesta.

Potpisnici, piše u Sporazumu za budućnost,  neće učestvovati ni na jednim izborima, lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka vlade građanskog jedinstva.

U sporazumu su ponovljeni zahtevi ranije postavljeni na građanskim protestima, za ostavke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, predsjednika Vlade Duška Markovića, vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, direktora Agencije za sprečavanje korupcije Sretena Radonjića i rukovodstva Radio televizije Crne Gore.

,,Mislim da je sporazum važna stvar zato što je to, usuđujujem se reći, jedina moguća formula za delegitimisanje jednog korumpiranog režima i za mirnu tranziciju vlasti. Sporazum u grubim crtama daje red koraka kako da se do toga dođe. Kao takvog treba da ga prepoznaju nezadovoljni građani Crne Gore, a takvih je na stotine hiljada, a ne desetine hiljada koliko ih izlazi na proteste”, kaže Džemal Perović.

Predrag Bulatović, jedan od lidera Demokratskog fronta, smatra da sveukupnih društvenih, ekonomskih i političkih promjena u Crnoj Gori nema bez promjene ove vlasti što je jedino moguće na istinskim fer i demokratskim izborima. ,,Sporazum koji je ostvaren je značajan i veoma važan korak u tom smjeru. Po prvi put je opozicija postigla ovakav sporazum dovoljno rano prije roka za održavanje redovnih izbora.To znači da ima prostora da se i ostvare uslovi koje opozicija traži”, kaže Bulatović u izjavi za Monitor.

Potpredsjednik Socijaldemokrata Crne Gore i ministar prosvjete Damir Šehović je ocijenio da je Sporazum za budućnost ,,platforma za duboku prošlost i vraćanje Crne Gore u pretpolitičko doba”.

Ozbiljno se zabrinuo da zahtjevi vode ,,obezgavljivanju države” i obesmišljavanju izbora, i to ,,samo zato što je nekom iz opozicije palo na pamet da to zatraži, jer je svjestan svoje nesposobnosti da na izborima smijeni ovu vlast”.

Iz jednog malog ugla gledano – u pravu je ministar. Ova vlast se, na izborima kakvi su do sada organizovani, ne može smijeniti. Međutim, iako se o sposobnostima opozicije zaista može diskutovati, svi, pa i Šehović, znaju, da je daleko važniji uzrok za nesmjenjivost vlasti to što vladajuća i satelitske partije kakva je ministrova SD – izbore kradu. Podmićuju, zastrašuju, kupuju, pišu, brišu, dovoze, odvoze, zapošljavaju. Nije za kikiriki, nego baš za te poslove Duško Knežević Slavoljubu Stijepoviću uručio 97.500 eura u čuvenim kovertama od kojih su protesti počeli.

,,Ja vjerujem da će DPS morati prihvatiti prelaznu vladu u kojoj neće imati većinu, koja će predložiti suštinsku promjenu izborne regulative i stvoriti uslove za ravnopravnost svih na izborima. Da će tako biti  garancija je jedinsvo opozicije i ostalih antirežimskih subjekata, ali i masovnost i istrajnost protesta”, kaže Predrag Bulatović.

Po riječima Džemala Perovića sve zavisi od toga da li će ,,opozicione partije da se izmjeste iz dosadašnjih pozicija koje su grubo rečeno, dekor, jednom režimu”.

,,Ukoliko opozicija ne vidi u građanskim protestima šansu da ostvari ono što je uloga svake opozicije u demokratskom svijetu – da preuzme vlast i da pokaže da je bolja alternativa postojećoj vlasti – onda će ovaj sporazum biti doveden pod znak pitanja. Ali i u tom slučaju postoji alternativa. U Crnoj Gori su se desili građanski protesti, postoji snažna vjera u proteste i građansko jedinstvo. Građani su prepoznali sistem vladanja kovertama i da zatvorene intitucije nijesu u službi zakonitosti i pravde, već u službi nekoliko familija i klanova koji pljačkaju državne resurse i enormno zadužuju buduće generacije”, kaže Perović.

Šehovićevo i slična koprcanja režimskih umnih glava biće, najvjerovatnije, samo način da vlast krene u proces dogovaranja sa ljudima koji protestvuju i opozicijom što kasnije. Logika je: ako krenu, ne od nule, nego iz minusa, duže će trajati dok se do nekog stola i nekih razgovora stigne. To je za vlast dobitna kombinacija.

Iskustvo nas uči da je vrijeme veoma važan faktor u ovakvoj stvari. Ne mora se ići daleko u prošlost, tek do vremena uoči prošlih izbora. Već krajem 2015. postalo je jasno da če SDP, konačno, napustiti vladajuću koaliciju. Tada premijer Crne Gore Milo Đukanović, 27. januara je predložio da u vladu, kako bi se povećalo povjerenje u izborni proces, uđu predstavnici opozicije. Razgovaralo se, pregovaralo, pristajalo i odustajalo, sporazum o obezbjeđivanju uslova za fer izbore pisan je i brisan, dopunjavan i skraćivan. Skupština je posebni zakon za primjenu političkog sporazuma o “vladi izbornog povjerenja” izglasala 19. maja. Izbori su bili 16. oktobra.

Dogovaranje je, dakle, trajalo 113, djelovanje ,,vlade izbornog povjerenja” – 150 dana. Da se ne vraćamo na koncept te vlade, jasno je da je, i da je bila zamišljena najbolje na svijetu, imala premalo vremena. Čak i tako, izbori su, sjetićete se, završeni državnim udarom. Onim pravim, ne ovim kojem se sudi.

U Demokratskom frontu su, kaže Predrag Bulatović, svjesni da je Sporazum samo prvi, istina važan korak: ,,To znači da će biti prepreka, teškoća i izazova zato što je aktuelna vlast kriminogena i spremna da se brani svim sredstvima, a posebno nedozvoljenim.

DPS će pokušati da odugovlači, da ne dođe do suštinskih izmjena ili da čak kroz fingiranje izmjena dovede potpisnike Sporazuma u cajtnot”.

Po Bulatovićevim riječima ključna odbrana od ove mogućnosti jeste bojkot izbora. ,,Ja vjerujem da će na tome istrajati svi potpisnici Sporazuma. No, moguće je da i u tim uslovima vlast fingira izbore po ugledu na Nikšić.Taj scenario treba anticipirati i pripremiti snažan i odlučan odgovor, da ne bude moguće da DPS održi takve izbore. To bi bila kriza velikih razmjera i radikalizacija ukupnih odnosa”, kaže Bulatović. On naglašava da je sada važno nastaviti proteste i učiniti ih  masovnijim i snažnijim. ,,Jedinstveno ih je moguće proširiti na čitavu Crnu Goru i osmisliti optimalnu dinamiku koja bi podizala politički pritisak na vlast.”

,,Važno je ostvariti još veći nivo koordinacije čitave opozicije, ukljucujući i vanparlamentarnu, kao i ostalih antirežimskih subjekata.

Bilo je do sada jednostranih poteza, ali i nekih oblika uslovljavanja. Ubuduće to treba potpuno isključiti , skoncetrisati se na DPS.

Bez obzira što EU nije pokazala adekvatan interes za krizu u Crnoj Gori, treba osmisliti komunikaciju sa njima i drugim spoljnjim faktorima. Potpisnici sporazuma moraju detaljno da utvrde Plan i metode kako da ostvare sadržaj sporazuma uz pomoć, prije svega, vaninstitucionalnih oblika djelovanja”, ocjenjuje Bulatović.

Vrijeme, k'o vrijeme – prolazi. April je 2019, iduća godina je izborna. Na pitanje da li postoji neki rok nakon kojeg ispunjavanje zahtjeva iz Sporazuma o budućnosti više ne bi imalo smisla Džemal Perović kaže: ,,Taj rok bi bio da ne ostane manje od 12 mjeseci do redovnih izbora”.

Isto procjenjuje i Predrag Bulatović: ,,Najmanje godinu dana prije izbora mora da bude obezbijeđeno za rad ove vlade, ali ne sa promjenama samo na nivou ministara, već po širini i dubini i to uključivanjem izuzetno brojih kadrova. Smatram da se 2016. radilo o maloj rekonstukciji, što nije dobro”.

Oktobar iduće godine je samo posljednji rok kada izbori moraju biti održani. DPS može da ih raspiše kad hoće. Što znači da je dragocjen svaki dan. I svaki čovjek na protestima.

Miloš BAKIĆ

RUŠENJE KRSTIONICE U TIVTU:  Identitetskim pitanjima protiv promjena

 

Kad god vlastima zatreba podjela, da bi se što duže održali, tu je Mitropolija crnogorsko primorska i mitropolit Amfilohije.  Manje je bitno ko je u dramatičnim epizodama koje se serviraju javnosti negativac  a ko pozitivac, ko ruši i navodno se pridržava zakona, a ko je žrtva selektivne pravde.  Stvar je u tome da je to uvijek Vladina sigurna karta za podgrijavanje identitetskih pitanja i podjela kad god  zatreba i  kad građane treba skrenuti od misli o promjenama i štetnim odlukama ove vlasti. Sada, kada je u Podgorici napravljen društveni ugovor o promjenama i građanski bunt raste, Vlada se dosjetila nelegalne krstionice u Tivtu i krenula da je ruši.

Najprije je Ministarstvo turizma Pavla Radulovića javno najavilo rušenje bespravno podignute krstionice na Prevlaci kod Tivta.  Valjda da se Mitropolija, Amfilohije i njihove pristalice što bolje pripreme za ,,odbranu”.  Da sve podsjeća na rat, angažovan je veliki broj policijskih službenika, pa i interventna jedinica.  Na kraju je rušenje  spriječeno, ali se eneregija, makar na tren, preusmjerila u željenom pravcu.

Iznenadna  odluka Ministarstva održivog razvoja da ruši krstionicu nije slučajna, smatra Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). On kaže da se radi o političkom pitanju, koje odgovara prije svega Vladi.

Rušenje kristionice u Tivtu nije slučajno smatra Dejan Milovac iz MANS-a. Vjeruje da se radi o političkom pitanju koje odgovara prije svega Vladi . On ukazuje da je nelegalni objekat trebalo rušiti kada je stavljena prva cigla. „A ne kada vlastima odgovara i kada treba te teme staviti u pravi plan onda se djeluje. Brojni su nelegalni objekti u Boki koje inspektori ne diraju“.

I Ranko Krivokapić, lider SDP-a ukazao da se na ovaj način želi skrenuti pažnja sa gorućih tema svih građana. „Kao i devedesetih se pojavljuju nacionalne tačke zagrijavanja“.

Ministar Pavle Radulović saopštio je da se radi samo o primjeni zakona. ,,Kako smo srušili objekte u Baru, Ulcinju tako ćemo srušiti i ovaj apsolutno podjednako”, kazao je.

Nije objasnio zašto zakon ne važi za brojne druge nelegalne objekte u Boki. Vijesti su objavile listu nekih od objekata koji još čekaju rušenje.

Podsjetili su da  je radi izgradnje prve faze obalnog šetališta Lungo mare u Krašićima, koje je započela Opština Tivat, sa trase duge samo 400 metara, potrebno ukloniti čak desetak u međuvremenu nelegalno napravljenih objekata – ponti, lođa, bazena, potpornih zidova i slično.

Tu su i vile u Krašićima koje su nelegalno sazidali u partnerstvu sin predsjednice Višeg suda Crne Gore Vesne Medenice, Miloš Medenica i tivatski biznismen Rado Arsić i sada ih pokušavaju legalizovati.  Na Obali Đuraševića nalazi se čitava jedna nelegalna marina koja godinama posluje, pišu Vijesti.   Tu je i  bar-vidikovac Verige 65 na Turskom rtu u Verigama.  Dnevni list podseća da inspekcija ne vidi ni čitavo novo divlje naselje od desetak kuća investitora iz Podgorice i Nikišića koje su oni u proteklih pola godine podigli u Novom naselju u Radovićima, na državnoj zemlji na parceli 421/10 KO Nikovići.

Mitropolit je kazao da se od akcije policije na Prevlaci nije uspio čuti sa premijerom Duškom Markovićem, ali da bi se “rado čuo sa predsjednikom i jednim i drugim, da i oni shvate da ovo ovdje nije ni protiv koga, pa ni protiv njih, niti se mi miješamo u ono što su pitanja vlasti”.

Naravno da nije protiv njih, dobro veli mitropolit.

M.P.K.

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STEČAJ U ATLAS BANCI: Država pobjegla sa mjesta zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz nova saznanja o stanju u Kneževićevim bankama postaje jasnije i zašto su državni zvaničnici iz njegovih privatnih i poslovnih prostorija u zemlji i inostranstvu izlazili zadovoljeni debelim kovertama, diplomama i(li) kreditnim garancijama

 

Savjet Centralne banke Crne Gore (CBCG) donio je u petak odluku da otvori stečajni postupak nad Atlas bankom. Koji bi, tek da se zna, mogao trajati godinama. Tako je, nakon Invest Banke Montenegro (IBM), ozvaničena propast starije i veće članice (posrnule) finansijske imperije odbjeglog tajkuna Duška Kneževića.

Oglasom o otvaranju stečajnog postupka povjerioci su iz CBCG pozvani su da u roku od 30 dana prijave svoja potraživanja. A dužnicima je poručeno  „da svoje dugove izmire bez odlaganja“. Knežević i njegova Atlas grupa su, pozivajući se na međunarodne konvencije o zaštiti stranih investitora, najavili da će u Vašingtonu tužiti Crnu Goru zahtijevajući odštetu od pola milijarde (500.000.000) eura.

Istovremeno je guverner CBCG Radoje Žugić obznanio da crnogorski bankarski sistem „nikada nije bio zdraviji“, nakon propasti dvije banke sa ukupnim depozitima od blizu četvrt milijarde eura (250.000.000). I ne koleba ga ni činjenica da su građani Crne Gore sa privatnih računa u ovdašnjim bankama od početka decembra do kraja februara podigli preko 50 miliona eura. I odnijeli ih u slamarice ili u strane banke. Da tamo, kako bi stari rekli, hrane tuđu đecu.

Događaj bi se, dakle, mogao opisati čuvenom frazom operacija uspjela, pacijent umro.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 12. APRILA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo