Povežite se sa nama

FOKUS

PROTESTI U PODGORICI,  BEOGRADU  I TIRANI: Šta donosi proljeće 

Objavljeno prije

na

U nekoliko balkanskih država mjesecima traju protesti građana. Probudili su ogromnu energiju. Najglasniji su u Tirani. U Beogradu se već četiri mjeseca okuplja desetine hiljada građana. Procentualno, najviše učesnika protesta je u Podgorici. Svi oni traže ostavke najodgovornijih i slobodne izbore koje bi organizovale prelazne vlade.  Pitanje je hoće li protesti donijeti promjene ili će ulice postati pozornice bespomoćnog gnijeva?

 

“Zadnje proljeće na Balkanu se dogodilo prije skoro dvadeset godina: kada je u Srbiji sa vlasti otišao Slobodan Milošević, kada je u Crnoj Gori i na Kosovu državna nezavisnost postala realističan cilj, kada je u Albaniji Sali Beriša izgubio izbore, kada je umro Franjo Tuđman u Hrvatskoj i kad je u Bosni počeo povratak protjeranih. Tada su pokreti demokratizacije imali snažnog saveznika: Evropu i Evropsku uniju. A sada? Danas je EU saveznik novih, autoritarnih moćnika: Aleksandra Vučića, Mila Đukanovića, Hašima Tačija, Edija Rame. Umjesto politike demokratizacije, EU danas faktički vodi politiku ‘stabilokracije’ po devizi: u paklu je đavo pozitivan lik”, kaže za Monitor poznati njemački novinar i publicista Norbert Mapes-Nidik.

Ovonedjeljna posjeta Đukanovića Berlinu možda je najbolja potvrda ovih riječi. U prijestonicu najznačajnije evropske države, gdje nikada u njegovoj 30-ogodišnjoj karijeri nije bio rado viđen gost, crnogorski predsjednik je u jeku protesta u svojoj zemlji, dočekan sa najvišim počastima. Njemački šef države Frank Valter Štajnmajer je pohvalio Đukanovića za doprinos NATO-u i brzinu koračanja Crne Gore prema EU, a slične poruke su stigle od članova kabineta kancelarke Angele Merkel i Bundestaga. U razgovorima sa novinarima, Đukanović je, govoreći o prirodi protesta i napadajući medije, posebno Vijesti, relativizovao ugođaj.

U srijedu je u posjeti saveznoj državi Donja Saksonija boravio njegov kolega iz Beograda Aleksandar Vučić.   Predsjednik vlade te pokrajine ŠtefanVajl rekao je da je imidž Srbije u Njemačkoj veoma dobar. „Srbija je faktor stabilnosti na Balkanu. Napredak na evropskom putu je očigledan“, kazao je on u razgovoru sa Vučićem.

,,Sve ovo ne znači da Njemačka ima neku posebnu sklonost prema balkanskim demokraturama. Oni samo procjenjuju da još nije došao trenutak da ljude poput Mila ili Aleka puste niz vodu. Jer im alternativa nije jasna, a to što im je jasno, pomalo ih plaši”, smatra komentator njemačkog državnog radija Dojče vele Dragoslav Dedović.

Iz izvještaja Evropske komisije lako se može zaključiti da u Briselu odlično znaju da su praktično sve države na jugoistoku Evrope mješavina posttotalitarnih i autoritarnih režima. Zemlje rasprostranjene korupcije u kojima se javni resursi koriste za privatne interese, a kontrolni mehanizmi su veoma slabi. Taj fenomen je u literature poznat kao – zarobljena država.

Ali, i Zapadu i Istoku najviše odgovaraju zemlje gdje sa jednom osobom mogu dogovoriti svoje interese. Slični su bili režimi u državama koji su u koordinisanoj akciji zapadnih službi uklonjeni u tzv. aparskom proljeću 2011. godine. I oni koji su se nekako spasili od nametnute ,,demokratizacije” (Egipat i posebno Sirija), morali su platiti visoku cijenu. Potpuni haos i dalje vlada u Libiji.

Postalo je pravilo da se svake godine najavljuje ,,balkansko proljeće” koje bi moglo promijeniti region. Tako je, na primjer, 2013. i 2014. došlo do masovnih žestokih protesta u Bosni i Hercegovini. U svim značajnijim gradovima eskalirao je  dugo potiskivani socijalni bijes zbog straha od ponovnih sukoba.

Nakon neuspjeha protesta, veliki broj ljudi se prestao nadati promjenama. Civilno društvo je slabilo u svim državama, pojačavali su se pritisci na slobodne medije, eskalirale socijalne nepravde, organizovani kriminal etablirao. Krenuo je tihi i ogromni talas iseljavanja u Zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku. Danas su samo Sirijci zastupljenija migrantska grupa od Albanaca u EU.

Malo se ko zbog toga brine u zapadnim prijestonicama. Njima je bilo važnije da državama na Zapadnom Balkanu ponude ,,jasnu vremensku odrednicu” po kojoj će, kako je to, početkom 2018. nagovjestio predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker, Crna Gora i Srbija do 2025. godine uspješno pristupiti EU. Nekoliko mjeseci kasnije taj istorijski datum je postao – okvirna vremenska odrednica!?

,,Proširenje treba odložiti jer je posljednih 15 godina vodilo do slabljenja Evrope svaki put kada bi uslijedila integracija nekih zemalja”, utvrdio je francuski predsjednik Emanuel Macron.

Stabilokrate u regionu dobile su  ono što su najviše trebale: ,,nedvosmislenu podršku njihovoj evropskoj perspektivi” i – status partnera. Istovremeno su se sladili što je Makronov rejting na najnižem nivou, što jačaju populističke stranke diljem ,,starog kontinenta” i što pitanje Bregzita postaje haotično dok svi strahuju od rezultata izbora za Evropski parlament koji će se održati od 23. do 26. maja.

Čak će i tzv. godišnji izvještaji o napretku svake države ponaosob biti objavljeni nakon izbora, a ne, kako je to uobičajeno, u aprilu. Takođe, očekuje se da će novi sastav Evropske komisije, sa predsjednikom i komesarom za vanjsku politiku, početi sa radom u novembru, pa je 2019. godina , što se tiče procesa integracija ili zainteresovanosti EU za jugoistok Evrope, tek u simboličkoj ravni.

,,(Sjeverna) Makedonija je u nekom smislu bila izuzetak. Ali, ne u svakom: niko ne želi da se balkanske zemlje približavaju Rusiji. Demokratske, evropske, ne-nacionalističke snage sada nemaju nikoga – osim onih u zapadnoj Evropi koji se suprotstavljaju ciničnoj politici, nezainteresiranosti i nemarnosti njihovih vlada. Da bi skrenuli pozornost na sebe, moraju postati sve glasniji – dok se Evropa konačno ne probudi. Drugu perspektivu ne vidim”, kaže Mapes-Nidik.

Najglasniji su u Tirani, gdje proteste predvodi opoziciona Demokratska partija Ljuljzima Baše i Salji Beriše. U  Beogradu se već četiri mjeseca okuplja desetine hiljada građana. Procentualno gledano najviše učesnika protesta u Podgorici. Svi oni traže ostavke najodgovornijih i slobodne izbore koje bi organizovale prelazne vlade.

Čelnici u tim državama, kao i evropski komesar za proširenje Johanes Han, ,,u potpunosti podržavaju pravo na proteste i slobodu izražavanja”. ,,Ali, mi osuđujemo svaki vid nasilja, što je neprihvatljivo i prema čemu je EU veoma stroga“, kaže Han i ističe da „treba i mora biti političkih promjena, utemeljenih na demokratskim procesima, slobodnim, poštenim i transparentnim izborima“.

„To je ono što mi podržavamo, ali misliti da mi treba da djelujemo kao arbitri, govorimo ko je dobar, a ko loš, odnosno da govorimo ko mora da ode (s vlasti), a ko da dođe, to uopšte nije naše shvatanje. I nije u pravu ko god misli da je to naše poimanje i zadatak, a mi ćemo uvijek braniti demokratiju u regionu, jer je to dio našeg uvjerenja da treba da izvozimo stabilnost u smislu snažnijih demokratskih struktura, a ne zadržavanja postojećeg stanja“, napominje Han.

Dakle, EU u ime ,,demokratije, stabilnosti i bezbjednosti” nastoji na ,,tihoj vatri” držati lidere u regionu.

Treba biti realan. Huk protesta nezadovoljnih balkanskih građana se u Briselu i Berlinu još se ne čuje dovoljno.  To važi i za crnogorske proteste. Tu činjenicu treba shvatiti ozbiljno i potruditi se  da glas alternative stigne do zapadnih prestonica. Masovnost, nenasilnost, i racionalnost zahtjeva organizatora protesta u Crnoj Gori, mora pratiti istrajnost i otvorenost za dijlog sa međunarodnim adresama. To ne moraju biti samo zvanične institucije. Uostalom, Zapad nikad nije jednoznačan.

Glasovi koji najavljuju mogućnost Đukanovićevog odlaska  nijesu dominantni, ali ih ima. ,,Đukanović pripada prošlosti i vrijeme je da najdugovječniji evropski vladar ode”, poručio je   nedavno britanski diplomata ser Ajvor Roberts. Čak je i Daniel  Server, profesor Univerziteta Džon Hopkins u Vašingtonu ,  analitičar veoma blizak Đukanoviću, izjavio da bi on, pod određenim uslovima, mogao da ode.

Izuzetno je važno i u zemljama našeg okruženja plasirati što više podataka o prirodi protesta u Crnoj Gori. Režimski protagonisti dugo parazitiraju na tezi da Đukanović, kakav god da je, nema alternativu. Vrijeme je da njegovi protivnici sebi i drugima pokažu da ima.

 

Pribe izvještaj za svaku državu

Da EU, kad hoće zna  što treba uraditi pokazuje makedonski slučaj, odnosno pristup zarobljenoj državi u vrijeme premijera Nikole Gruevskog. Nakon što su 2015. objelodanjene brojne korupcionaške afere vladajuće partije (uključujući miješanje u rad pravosuđa, manipulacije izbornim procesom,  kontrolu nad medijima i potpuno odsustvo nadzora nad bezbjednosnim službama), EU je formirala grupu nezavisnih stručnjaka, na čelu sa Rajnhardom Pribeom, penzionisanim direktorom EK, sa zadatkom da istraži sistemske probleme vladavine prava u ovoj zemlji.

Izrađen je izvještaj u kojem je zaključeno da je začarani krug polarizacije, politizacije i straha paralisao demokratske mehanizme i zarobio državu. Urađene su konkretne preporuke koje su pretočene u Hitne prioritete za reformu u Makedoniji, a EU je posredovala u zaključivanju posebnog sporazuma između vlasti i opozicije.

Ako želi da ponovo ojača svoju ulogu na Balkanu i spriječi izbijanje novih kriza, EU treba da iskoristi snagu i pokaže volju da brani vlastite principe.  Pribeov  izvještaj bi valjao svakoj ovdašnjoj državi.

 

Mustafa CANKA

Komentari

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo