Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Princip nade

Objavljeno prije

na

Crnogorski  građanski protesti su bljesak svjetlosti,  znak da je i u ovako izmorenom društvu sve moguće i drugačije. Tu svjetlost nije moguće ugasiti silom. Bićemo poraženi jedino ako upalimo svoj mrak. I odustanemo od sebe

 

Andrija Popović, predsjednik prisajedinjene LP progovorio iz glave cijelog režima. Zapalo ga. Preventivno isprepadan,  pitao je premijera: Jesu li   državne institucije spremne da zaštite ustavni i pravni poredak Crne Gore u slučaju eventualne radikalizacije dosadašnjih dostojanstvenih i mirnih protesta?  Po običaju,  promašio je temu. Hotimično. Takva mu je služba.

Drugi bauk kruži dvorom. Šta da čini sva ta sila  državnih adresa,  i  taj predsjednik lično i premijer i Milivoje, i nekadri sateliti,  ako  dostojanstveni i mirni protesti, i dalje budu i dostojanstveni i mirni? I,  pride, ako budu još masovniji. Čemu onda toliki pendreci,  suzavci i štitovi i specijalci spremni da ih upotrijebe?

Režim nema odgovor.  Nije do njih. Postoje trenuci  u kojima  novom životnom snagom šiknu  ideje koje su nekad izgledale pobijeđene, nadvladane silom.  Zažubori život, dozove i sjećanja i viziju budućnosti.  To se Crnoj Gori dešava.   Nadilazeći vrijeme, trgovima i ulicama odjekuje sjeme nade koje je u strašnim vremenima devedesetih, posijala Narodna sloga. Režim je na tadašnjim izborima napljačkao dovoljno glasova da očuva vlast.  Uzalud. U svijesti ljudi je ostala slika trgova sa kojih je protjerana mržnja.  Draž pobune. Poslije dugih  zima, sjeme  je nicalo  tokom Vanjinih protesta,  kasnije u građanskoj pobuni nakon nasilnog rušenja protesta Demokratskog fronta.  Opet je izgledalo da je sila pobijedila. Nije. Ista ideja evo,  većom snagom, okuplja ljude.

Kad bi se ovi građani,  ovako masovno, okupljeni oko ideje slobodne Crne Gore, samo šuteći pojavili na Trgu, Đukanović bi osjećao onu strašnu tjeskobu, kakvu uvijek osjećaju diktatori kad podanici iznevjere njihova očekivanja.  Pred Crnom Gorom ujedinjenih različitosti i pred nenasiljem kao stavom,  on je bespomoćan.  Osjeća se poraženo. Ne vara ga osjećaj. On danas  jeste poražen.

Prizor te poraženosti je i ono čemerno  gostovanje u Njemačkoj. Zavađen sa stvarnošću,  novinarima se obraćao kao da nastupa  na mitingu svojih pristalica. Vrijeđajući im razum. Hoće,  veli,  da ga svrgnu, da dođu na vlast bez izbora. Diktatoru nema ko da vjeruje. Čitav pokret, sva pobuna  ima smisla baš zato što građani traže oteto pravo na slobodan izbor i što ne pristaju na njegove  kovertirane izbore.

Đukanović se neće pomiriti sa porazom. Tražiće šansu u diobama, aktiviraće najgore potencijale ovog društva.  Zato je važno učvrstiti osvojeni prostor slobode. Ništa spektakularno, ništa što šljašti. Predstavnici pokreta Odupri se predložili su opozicionim predstavnicima  sporazum o zajedničkom  formiranju vlade  čiji je osnovni zadatak stvaranje uslova za održavanje fer izbora. To je očekivano. O detaljima prijedloga treba razgovarati. Strpljivo se dogovarati.

Važno je što  građani postaju  subjekt, trajni kontrolor moći.  Izborili su se za taj status. Masovnim učešćem u protestima  pokazali su da nisu gomila kojom upravljaju i čiju volju diktiraju vođe. Oni su izlaskom na ulicu, oglasili da na Đukanovićeve izbore bez izbora izaći neće.

Rijetko kad  građani svojom akcijom uspiju da se izuzmu iz nadležnosti političke klase.  Ovo su ti trenuci.  Dani pređene crte.  Kakav god ishod protesta da bude, ovi će trenuci trajati. Kao princip nade.

Razbijanje straha od sebe i bližnjeg svog, najvažniji  je dosadašnji učinak pokreta otpora.  Na proteste građane ne izvode političke vođe.  Ne izvodi ih naravno ni Duško Knežević.  Snimci kovertiranja su  bili samo okidač,  plamen je čekao priliku da bukne. Zato je svako okupljanje i  smotra radosti.

Veliki  protestni skupovi, u ritmu koji nalažu  potrebe,  i  pobuna svakoga dana,  se ne  isključuju   već  nadopunjuju. Trebaće i jedno i drugo. Samo se ne smije  podleći  grču  datuma i konačnog roka. Režim  ima razlog za nervozu.  Bitno je da se  otpor širi raznim rukavcima koji se  slivaju u istu rijeku.  Ako se udruže  sinhronizovanost i spontanost, desiće se ono što Đukanović sluti. Nemoć moći. Dani u kojima  će Crna Gora  zastati  u generalnom štrajku, kako bi sa njenih  tračnica sišao slijepi putnik.

Red je i to reći. U Evropi  probuđenih bijesova i  ekstremizama  crnogorski građanski protesti su bljesak svjetlosti,  znak da je i u ovako izmorenom društvu sve moguće i drugačije. Tu svjetlost nije moguće ugasiti silom. Bićemo poraženi jedino ako upalimo svoje mrakove. I  odustanemo od sebe.

Esad KOČAN

Komentari

DANAS, SJUTRA

Aleksandre, sklonite te momke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ima onih koji misle da Vučića treba ignorisati. Problem je što Vučić ne ignoriše Crnu Goru. Naprotiv. Osim što mlati Milanom i Metodijem po njoj, lično dođe kivan zbog njene evropske budućnosti, ispod žita pokušava da se domogne i ovdašnjih kritičkih medija. Na njegovoj crvenoj listi su svi nepokoreni. To je poruka koju je poslao i zaustavljajući dugogodišnjeg urednika Monitora ovog vikenda na srpsko crnogorskoj granici

 

 

Vučić se vratio u Beograd sa svojim ćacijima, a Crna Gora dobila pohvale za dobru organizaciju Samita u Tivtu,  plus nikad optimističnije poruke Brisela da će biti naredna članica EU. Stvar je prilično jasna, osim Perici Đakoviću. Revnosnom izvještaču sa dubrovačkog ratišta, jednom od kolumnista portala Borba, gdje su glavni junaci Milan Knežević i Aleksandar Vučić. Po Perici, ključni igrači na Samitu bili su francuski predsjednik Makron, njemački kancelar Merc i gospodar Vučić. „Dok hvale Crnu Goru, ključni predstavnici Evrope baš su u Tivtu sjeli za sto upravo sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem”, zaključio  je  starohuškač.  Promaklo mu je  da se Vučić progurao do stola u Tivtu, uz uobičajenu medijsku halabuku njegovih,  i u maniru umišljenog gospodara Crne Gore i regiona.

Neko će reći, šta nas briga šta misli Perica. Ima i onih koji misle da i Vučića treba ignorisati. Problem je što Vučić ne ignoriše Crnu Goru. Naprotiv. Osim što mlati Milanom i Metodijem po njoj, pa dođe kivan zbog njene evropske budućnosti, ispod žita pokušava da se domogne i ovdašnjih kritičkih medija. Vijesti su na udaru.  Da medije koje ne kontroliše posebno ne voli, pokazuje kontinuirano i kod kuće. I kao zloglasni ministar za informisanje Miloševićevog doba i danas. Svim silama pokušava da stavi ruku na prekidač i ugasi ono malo medija koji ne gore za njega.

Vučićeva ljubav prema Crnoj Gori i kritičarima demonstrirana je ove sedmice i na srpsko crnogorskoj granici. Boraveći u Tivtu Vučić je  “zamolio”  državne organe Srbije da prestanu da “recipročno” vraćaju i zadržavaju crnogorske državljane na graničnim prelazima Srbije.

Kako je ta Vučićeva „molba“ izgledala u praksi pokazalo je i putovanje dugogodišnjeg urednika,  programskog direktora Monitora Esada Kočana službeno u Novi Pazar, dan nakon što su ćaciji vraćeni za Beograd.  Automobil u kom je putovao skupa  sa  aktivistkinjama Anime Ljupkom Kovačević i  Ervinom Dabažinović, i novinarom Duškom Vukovićem, zaustavljen je s obje strane granice, i put Srbije i u povratku kući. Reakcija graničnih službenika jasno je ukazivala da ih u stvari zanima  Monitor, odnosno njegov dugogodišnji urednik. Na naslovnici našeg nedjeljnika, čiji je novi broj izašao baš tog dana je pisalo –  „Vučić pojačava tempo“.  Nekim je čudom, kofer Esada Kočana  bio zanimljiv graničnim policajcima sa jasnim uputstvima, pardon, molbom srpskog gospodara. Ostali tek onako. Čekanje sa strane trajalo je – 40 minuta na odlaku i sat na povratku. Bez objašnjenja, bez izvinjenja.

Vučić se i tokom posjete Tivtu osvrnuo na kritičare u Crnoj Gori. “Protiv mene vode godinama kampanju ovdje u Crnoj Gori, brutalnu i potpuno neistinitu. Ovdje vam je kampanja oko Jovanjice bila taman kao i kod ljudi sa N1 u Beogradu”, kazao je u svom maniru. Slab na „kampanje“.

Za  Vučića čista je bajka priča o tome da on pokušava da destabilizuje Crnu Goru: „ Te priče o destabilizaciji su bile potpuno besmislene. Mogli ste to da riješite na taj način, mogao je mene da pozove bilo ko, mogao je bilo ko da mi kaže – ‘Ajde da riješimo to, Aleksandre, sklonite te momke’.

Dobro onda. Aleksandre, sklonite ruke sa Crne Gore i ovdašnjih medija.  Manite se masovnih i selektivnih  pravila tobožnjeg reciprociteta. Kaučuk,  elastičnih, normi,  veoma pogodnih za široko tumačenje.  U jednom slučaju izvan svake sumnje – uzaludno je. Monitor će putovati. Ovako i onako.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Naš svijet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veliki dan za Crnu Goru, kako je Andrija Mandić nazvao dan izglasavanja Zakona o Petrovićima, biće ne samo kad uspije da se odupre Vučiću i srpskom svetu, nego onda kad napravi pravedniji sopstveni svijet. Slobodnih i ravnopravnih

 

 

Vučić je odlučio da ovonedeljni važan događaj za Crnu Goru – Samit EU Zapadni Balkan koji se održava u Titvtu,  baci u  sjenu. Ne slučajno. Poduže je  jasno da je srpskom predsjedniku članstvo Crne Gore u EU, kost u grlu. Kako se taj put skraćuje, on pojačava tempo. U Tivat su nam pred Samit stigle desetine ćacija u jednom avionu. Crnogorske vlasti su adekvatno reagovale. Vraćeni su kući.

No, imamo mi i domaće ćacije. Milan Knežević, lider DNP vidno napreduje u Vučićevom svetu. Ove sedmice igra jednu od glavnih uloga u  predstavi srpskog predsjednika. Rame uz rame sa Anom Brnabić, Draganom Vučićevićem i šefom BIA.  Preko srpskih tabloida koji su mu širom otvoreni,  preporučio je Vučiću da ne dolazi na Samit, da ga ne ubiju kavčani.  Reko bi čovjek da Knežević strahuje za kakvog borca protiv organizovanog kriminala, a ne autokratu koji je Srbiju kriminalizovao do koske, pretvorivši je u zemlju čija je stvarnost luđa od najluđih holivudskih krimi serija o sistemskoj korupciji. Kao da Vučić nije najveća „prijetnja“  ne samo tivatskom Samitu, nego i Zapadnom Balkanu i njegovoj demokratizaciji.

“Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Katunskoj nahiji gdje policija ne smije da dođe”, poručio je zabrinuti lider DNP uz molbu voždu da ne dolazi.  Sjetovao ga je i konkretno – da za živu glavu ne sjeda na žičaru Kotor Lovćen. Istovremeno,  poručio je ovdašnji trbuhozborac “nedolazak Aleksandra Vučića u Crnu Goru bi bila loša poruka”. Da, baš.

Ostatak Vučićeve predstave odigrava se po poznatom scenariju. Njegovi ga mole da ne dolazi, a on, ludo hrabar, ne preza ni pred čim da spasi Srbiju.  Jedan čovek, što bi rekao Zoran Kesić.

Zanimljiva su i pomjeranja u domaćem srpskom svetu. Vučićevi tabloidi su samo koji dan prije Tivta divljali zbog usvajanja Zakona o Petrovićima u crnogorskoj Skupštini. Za Zakon, u kom je ostavljena kvalifikacija “nasilna aneksija”, glasao je NSD Andrije Mandića koji su bili među najglasnijima koji su je prethodno sporili. Protiv Zakona glasali su samo Kneževićev DNP i dok je SNP Vladimira Jokovica bio uzdržan. Jokovićev doprinos, na žalost njegovu, nije prepoznat u Vučićevim medjima, u kojima je Milan heroj,  a Andrija  glavna meta. Sa naslovima tipa: “Za Mandića je Srbija okupator Crne Gore” ili “Šta se desilo sa  Crnom Gorom da je bratsku Srbiju proglasila za okupatora”.  Šta reći. Vučić nije poimenice pominjao Mandića, pošto su to odradili tabloidi. “ To bi bio ne samo falsifikat istorije, već bi nam u značajnoj meri pokazali šta o Srbiji i srpskom narodu misli rukovodstvo u Crnoj Gori”, prokomentarisao je donošenje Zakona.

Zakon predviđa da potomcima dinastije Petrović pripadne dvorac Kruševac u Podgorici sa zemljištem, a da troškove njegove rekonstrukcije i opremanja snosi država. Potomci dinastije ne mogu da prodaju dvorac , niti da otuđe zemljište. Jedini “kupac” može da bude država.

Iako je pragmatično glasao za Zakon o Petrovićima, gradeći sebi poziciju za  ambiciozniju političku karijeru od one koje bi dao srpski svet, Mandić je nakon čestitke princu Nikoli Petroviću zbog izglasavanja  Zakona, kazao da je uvjeren da će se na osnovu tog zakona krenuti i u proces vraćanja imovine i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i “našim Karađorđevićima”. Onima koji su Petroviće poćerali.  Mandićev svet. Desna Evropa vapi za njim.

“Vjerujem da ćemo vratiti imovinu našoj dinastiji Karađorđevića, da ćemo biti u prilici da i porodici Zubera, o kojima se raspravlja, vraćamo imovinu, da se ne završi samo sa oduzimanjem 1918. nego i ono što je oduzeto 1945. da se vraća ljudima kojima je pripadalo”, kazao je predsjednik parlamenta i poručio da je ovo veliki dan za Crnu Goru.

Veliki dan za Crnu Goru biće ne samo kad uspije da se odupre srpskom svetu i Vučiću, nego onda kad napravi pravedniji sopstveni svijet. Slobodnih i ravnopravnih.  Crna Gora je bliže Evropi nego ikad, ali neće to biti ni kad je Brisel, skloniji proširenju nego ikad, potapše po ramenu.  Nego onda kad počnu istinski da žive postulati već upisani u Ustavu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Trijumfalno, nema šta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajiću  je u Parizu bilo trijumfalno. Kod  kuće je uobičajeno. Afera Telekom nastavlja da testira pravosuđe i živce javnosti, Miloš Medenica iz bjekstva i njegovi režiseri snimaju krimi seriju, Slaven opet crta objekte  gdje mu se svidi.  Milan, normalno, nastavlja kosovski boj

 

 

Premijer Spajić nas je iz Pariza obradovao – njegov dan sa tamošnjim predsjednikom  Emanuelom Makronom  je “trijumfalan  dan za Crnu Goru”. Da ti radosnica kane.  Javili su i da  je našeg Milojka, Makron prigodno  dočekao pjesmom  Dobro došli  Nine Žižić, koja je prošle godine bila u trci za Eurosong. Pjesma nije stigla do velikog finala, ali Crna Gora do svoje evropske završnice hoće, tvrdi premijer.

“Tokom četrnaest godina pregovora sproveli smo duboke reforme –  jačanje vladavine prava, konsolidaciju institucija, borbu protiv korupcije i odgovorno upravljanje javnim finansijama. Te reforme ne sprovodimo da bismo zadovoljili tehničke kriterijume, sprovodimo ih zato što su ispravne za naše građane i neophodne za Evropu”, saopštio je Spajić na sastanku sa Makornom. Toliko je trijumfovao, da ne možeš ni da prepoznaš zemlju o kojoj govori.  Francuski predsjednik je poručio: “Francuska stoji uz crnogorski narod i  prati ga na putu ka evropskim integracijama”. Kao da  je i on povjerovao.

Dok se  šetao Parizom, premijer je obećavao još jedan u nizu memoranduma o saradnji,. Kod kuće je bilo uobičajeno. Nje osobito  ličilo na zemlju iz Spajićevih pariških besjeda. Jačanje vladavine prava : afera Telekom nastavlja da testira pravosuđe i živce javnosti, Ustavni sud  i dalje nepopunjen, podsjetila nas je opet Marta Kos,  Miloš Medenica i njegovi režiseri iz bjekstva snimaju krimi seriju… Konsolidacija institucija:  Slaven se, nakon što je izbetonirano pola primorja pa obećano stopiranje gradnje, konsolidovao. Ministarstvo kojim rukovodi je kompaniji Montecco development iz Danilovgrada ucrtalo  10 hiljada kvadrata privremenog objekta, plus 70 kvadrata ugostiteljskog objekta i dvjesta kvadrata terase na ostrvu Sveti Nikola u Štoju, gdje se inače ne gradi zbog nedostatka planske dokumentacije. Gradnja  je omogućena Izmjenama i dopunama Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2024-2028.  Radunoviću se nekako hoće sa zvučnim imenima, pa je ispalo da je vlasnik danilovgradske kompanije Predrag Pavličić, suprug predsjednice Vrhovnog suda Valentine Pavičić.

Odgovorno upravljanje javnim finansijama: Četvrti put u prethodne tri godine, onemogućeno je formiranje Fiskalnog savjeta, što je  jedno od ključnih nezavisnih tijela za kontrolu stabilnosti i održivosti javnih finansija. Iz Delegacije EU su još ranije ukazali da je puna operacionalizacija Fiskalnog savjeta predstavlja jedno od završnih mjerila za Poglavlje 17 – Ekonomska i monetarna politika. Skupština nije izabrala Stevana Gajevića i Lidiju Martinović za članove Fiskalnog savjeta, koje je  predložio predsjednik Jakov Milatović. Milatović hronično nema sreće za kandidatima.

Da je đavo odnio šalu, vidio je i Johan Satler. U Delegaciji EU u Podgorici, iza zatvorenih vrata,  održan je sastanak vlasti i opozicije. Navodno je tema razgovora bio zahtjev  Brisela da vlast i opozicija nađu zajednički jezik o pitanjima koja zahtjevaju dvotrećinsku većinu, kako bi do do kraja godine Crna Gora zatvorila sva pregovaračka poglavlja.  Nakon sastanka, počela su i što bi rekla Jelena Borovinić Bojović preslaganja vlasti.

Sastanku nije prisustvovao Milan Knežević. Rekao je da se osjeća poniženo gledajući vlast i opoziciju kod šefa Deelgacije EU. “To su upravo oni koji meni svakodnevno spočitavaju moj odnos s Aleksandrom Vučicem, dok pred Satlerom stoje mirno i gutaju listice na kojima su im napisane instrukcije“.

Na Kneževićevoj listici nakon Botuna, identitetskih obilježja i “istine” o referendumu, sada piše Kosovo. Njegovi su pojačali radove.  Iz pljevaljskog odbora DNP saopštili su da je pokrenuto prikupljanje potpisa za zakazivanje sjednice lokalnog parlamenta „ na kojoj očekuje da će biti usvojena Deklaracija o poništenju i nepriznavanju odluke o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova“. Predsjednik pljevaljskog Odbora DNP Vladislav Bojović saopšto je da očekuju podršku Opštine Pljevlja Darija Vraneša: „Kako bi se najsramnija odluka u istoriji Crne Gore povukla i poništila, čime bi, između ostalog, vratili dostojanstvo i građanima Pljevalja koji se u ubjedljivoj većini nijesu slagali i ne slažu se sa ovom odlukom”.  Dario se još nije javio sa svojim dogodineuprizrenu.

Trijumfalno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo