Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Princip nade

Objavljeno prije

na

Crnogorski  građanski protesti su bljesak svjetlosti,  znak da je i u ovako izmorenom društvu sve moguće i drugačije. Tu svjetlost nije moguće ugasiti silom. Bićemo poraženi jedino ako upalimo svoj mrak. I odustanemo od sebe

 

Andrija Popović, predsjednik prisajedinjene LP progovorio iz glave cijelog režima. Zapalo ga. Preventivno isprepadan,  pitao je premijera: Jesu li   državne institucije spremne da zaštite ustavni i pravni poredak Crne Gore u slučaju eventualne radikalizacije dosadašnjih dostojanstvenih i mirnih protesta?  Po običaju,  promašio je temu. Hotimično. Takva mu je služba.

Drugi bauk kruži dvorom. Šta da čini sva ta sila  državnih adresa,  i  taj predsjednik lično i premijer i Milivoje, i nekadri sateliti,  ako  dostojanstveni i mirni protesti, i dalje budu i dostojanstveni i mirni? I,  pride, ako budu još masovniji. Čemu onda toliki pendreci,  suzavci i štitovi i specijalci spremni da ih upotrijebe?

Režim nema odgovor.  Nije do njih. Postoje trenuci  u kojima  novom životnom snagom šiknu  ideje koje su nekad izgledale pobijeđene, nadvladane silom.  Zažubori život, dozove i sjećanja i viziju budućnosti.  To se Crnoj Gori dešava.   Nadilazeći vrijeme, trgovima i ulicama odjekuje sjeme nade koje je u strašnim vremenima devedesetih, posijala Narodna sloga. Režim je na tadašnjim izborima napljačkao dovoljno glasova da očuva vlast.  Uzalud. U svijesti ljudi je ostala slika trgova sa kojih je protjerana mržnja.  Draž pobune. Poslije dugih  zima, sjeme  je nicalo  tokom Vanjinih protesta,  kasnije u građanskoj pobuni nakon nasilnog rušenja protesta Demokratskog fronta.  Opet je izgledalo da je sila pobijedila. Nije. Ista ideja evo,  većom snagom, okuplja ljude.

Kad bi se ovi građani,  ovako masovno, okupljeni oko ideje slobodne Crne Gore, samo šuteći pojavili na Trgu, Đukanović bi osjećao onu strašnu tjeskobu, kakvu uvijek osjećaju diktatori kad podanici iznevjere njihova očekivanja.  Pred Crnom Gorom ujedinjenih različitosti i pred nenasiljem kao stavom,  on je bespomoćan.  Osjeća se poraženo. Ne vara ga osjećaj. On danas  jeste poražen.

Prizor te poraženosti je i ono čemerno  gostovanje u Njemačkoj. Zavađen sa stvarnošću,  novinarima se obraćao kao da nastupa  na mitingu svojih pristalica. Vrijeđajući im razum. Hoće,  veli,  da ga svrgnu, da dođu na vlast bez izbora. Diktatoru nema ko da vjeruje. Čitav pokret, sva pobuna  ima smisla baš zato što građani traže oteto pravo na slobodan izbor i što ne pristaju na njegove  kovertirane izbore.

Đukanović se neće pomiriti sa porazom. Tražiće šansu u diobama, aktiviraće najgore potencijale ovog društva.  Zato je važno učvrstiti osvojeni prostor slobode. Ništa spektakularno, ništa što šljašti. Predstavnici pokreta Odupri se predložili su opozicionim predstavnicima  sporazum o zajedničkom  formiranju vlade  čiji je osnovni zadatak stvaranje uslova za održavanje fer izbora. To je očekivano. O detaljima prijedloga treba razgovarati. Strpljivo se dogovarati.

Važno je što  građani postaju  subjekt, trajni kontrolor moći.  Izborili su se za taj status. Masovnim učešćem u protestima  pokazali su da nisu gomila kojom upravljaju i čiju volju diktiraju vođe. Oni su izlaskom na ulicu, oglasili da na Đukanovićeve izbore bez izbora izaći neće.

Rijetko kad  građani svojom akcijom uspiju da se izuzmu iz nadležnosti političke klase.  Ovo su ti trenuci.  Dani pređene crte.  Kakav god ishod protesta da bude, ovi će trenuci trajati. Kao princip nade.

Razbijanje straha od sebe i bližnjeg svog, najvažniji  je dosadašnji učinak pokreta otpora.  Na proteste građane ne izvode političke vođe.  Ne izvodi ih naravno ni Duško Knežević.  Snimci kovertiranja su  bili samo okidač,  plamen je čekao priliku da bukne. Zato je svako okupljanje i  smotra radosti.

Veliki  protestni skupovi, u ritmu koji nalažu  potrebe,  i  pobuna svakoga dana,  se ne  isključuju   već  nadopunjuju. Trebaće i jedno i drugo. Samo se ne smije  podleći  grču  datuma i konačnog roka. Režim  ima razlog za nervozu.  Bitno je da se  otpor širi raznim rukavcima koji se  slivaju u istu rijeku.  Ako se udruže  sinhronizovanost i spontanost, desiće se ono što Đukanović sluti. Nemoć moći. Dani u kojima  će Crna Gora  zastati  u generalnom štrajku, kako bi sa njenih  tračnica sišao slijepi putnik.

Red je i to reći. U Evropi  probuđenih bijesova i  ekstremizama  crnogorski građanski protesti su bljesak svjetlosti,  znak da je i u ovako izmorenom društvu sve moguće i drugačije. Tu svjetlost nije moguće ugasiti silom. Bićemo poraženi jedino ako upalimo svoje mrakove. I  odustanemo od sebe.

Esad KOČAN

Komentari

DANAS, SJUTRA

Pare preče od Tare

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ako se o Izvještaju UNESCO misije govori i piše već nekoliko dana, još nijesmo bili u prilici da saznamo šta o tom tekstu misle nadležni iz Vlade. Pošto  je njihova sklonost obmanama, neznanje ili nesposobnost (nepotrebno precrtati) dobila verifikovanu potvrdu – ni objašnjenja, ni izvinjenja, ni ostavke

 

Kome vlastite oči i razum nijesu bili dovoljni da, jesenas, vidi i razumije šta se dešava u koritu rijeke Tare, o učinjenome sada može da čita u Izvještaju  Organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO).

Tamo, čuli ste, piše kako su radovi na pripadajućoj sekciji autoputa u reonu Mateševa „devastirali korito rijeke Tare unutar područja zaštićenog UNESCO programom Čovjek i biosfera“. Stope mosta u riječnom koritu, eksploatacija šljunka iz rijeke i novonastale deponije otpadnog građevinskog materijala i šuta na njenoj obali proizvode efekte koji će biti vidljivi i „nakon okončanja izgradnje“, zaključak je tima UNESCO-vih stručnjaka koji je krajem prošle godine obišao „napadnutu“ Rijeku.

Po sadržaju dokument UNESCO je na tragu nedavnog Izvještaju o napretku Evropske komisije (EK) u kome se konstatuje kako ovdašnje vlasti „treba da striktno procijene i spriječe moguće negativne uticaje gradnje autoputa Bar – Boljare na Skadarsko jezero i Taru“. Samo je precizniji i – oštriji.

Baš kao što smo se plašili, potvrdilo se da smo bili u pravu kada smo skupa sa nekoliko renomiranih NVO i profesionalnih medija upozoravali na ozbiljnu i (dugo)trajnu devastaciju Suze Evrope. Dok nas je vlast, sve skupa, panjkala kako jurimo grantove i, tradicionalno, tražimo povod za njenu neutemeljenu kritiku.

,,To su potpune gluposti. Ja ne vidim da se bilo gdje dešava nešto što nije normalno za gradilište ovog tipa”, obavještavao nas je o svom viđenju stvarnosti ministar održivog razvoja Pavle Radulović, edukujući neznavene kako se sporni radovi izvode u „tranzicionoj zoni rijeke Tare“. Na mjestu gdje je, prema Vladinoj interpretaciji međunarodnih konvencija i preuzetih obaveza, moguće rušiti i graditi „kao što su u područjima Mojkovac i Kolašin rađene utvrde i šetališta pored rijeke”.

Dionica autoputa čija je gradnja u toku nalazi se van „strogo zaštićenog kanjona rijeke Tare“, tvrdio je i inženjer geologije Mihailo Burić. On nas je dodatno raspoložio tvrdnjom da će buduća saobraćajnica zapravo uljepšati ambijent. „Haotični ambijent će postati kultivisani pejzaž”, zaključio je nekadašnji gradonačelnik Podgorice, „nekontrolisani haotični pejzaž bujičnog vodotoka ne smatramo da može biti prijatan”.

Koliko ukusi mogu biti različiti vidimo i iz aktuelnog Izvještaja UNESCO. Tamo je, zapravo, prinudno „uljepšavanje“ gornjeg toka rijeke koja je od 1976. godine pod njihovom zaštitom prepoznato kao „glavni negativni uticaj“ gradnje auto petlje i naplatnih rampi na prostoru koji je rijeke plavila svojim bujicama. Planirano pripitomljavanje Tare, odnosno regulacija njenog  toka, za posljedicu ima „uništavanje poplavnog karaktera rijeke“. A to je svojstvo, smatraju stručnjaci UNESCO, ključno za održanje njene ekološke vrijednosti. „Da nije građeno na ovom području, regulacija ne bi bila potrebna i uticaj na rijeku bio bi manji”, piše u njihovom Izvještaju.

I ako se o Izvještaju UNESCO misije govori i piše već nekoliko dana, još nijesmo čuli šta o tom tekstu misle nadležni iz Vlade. Isti oni koji su nas pokušavali ubijediti  da Tari nije ništa. I da će to potvrditi i analiza međunarodnog ekspertskog tima.

Sada kada je njihova sklonost obmanama, neznanje ili nesposobnost (nepotrebno precrtati) dobila verifikovanu potvrdu – ni objašnjenja, ni izvinjenja, ni ostavke. Opet se prave mrtvi. Čekaju da nas prođe, kada opet zaigraju na karte nacionalnih i vjerskih podjela. I elementarnih egzistencijalnih strahova.

Realna je mogućnost da se laž ponovo pokuša prikazati kao vrhunac patriotizma. Monitor je nedavno pisao kako, prema pravilima kineske Exim banke koja nam je dala kredit za gradnju ove dionice, ta banka ima pravo da prekine finansiranje projekata za koje se utvrdi da „prouzrokuju ozbiljne ekološke i socijalne probleme…“. I potom izvrši naplatu odobrenih sredstava.

Iz perspektive vlasti, taj problem djeluje kao izbor: sačuvana rijeka Tara ili brdo para (vrijednost započetih građevinskih radova mogla bi preći milijardu eura). Odavno znamo šta im je draže. Pardon, najdraže.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Zaustavite  Milivoja

Objavljeno prije

na

U naporima da se obračuna sa neprijateljima režima , Specijalni  više liči na  tajnog agenta iz prošlog vijeka nego ovovremenskog tužioca. Jednom obavještajac, uvijek obavještajac

 

Milivoje Katnić gazi. Nezaustavljiv je u  namjeri da iza rešetaka završe oni koji se zamjere vlasti. A i poznato je da u vrhu vlasti nema kriminalaca, nije on kriv. Kako god, Milivoje je ove sedmice potpisao još jedan sporazum o priznanju krivice, iako je javno obećao da to više neće da radi kad su u pitanju djela stvaranja kriminalne organizacije radi utaje poreza. Osim u izuzetnim slučajevima.

No, imajući u vidu da bi novi sporazum, sklopljen sa direktorom Atlas banke, mogao pomoći u kažnjavanju insajdera, tajkuna Duška Kneževića, koji je snimkom potvrdio ono što odavno znamo – da DPS finansira izbore iz crnih fondova, za  Specijalnog je to svakako izuzetna prilika. Ugođaj Prvom zagarantovan.

Iz Katnićevog ofisa su hitro reagovali na prozivke medija da je prekršio obećanje, saopštivši da je specijalni tužilac kad je rekao da neće biti novih sporazuma mislio u stvari na slučajeve koji se dogode u budućnosti.  Za one koji su već u njegovoj ladici  to  ne važi. Kulturno su pozvali medije da ga pozovu kad im nešto nije jasno. U prevodu, kad im padne na pamet da tužilac nešto ne radi kako treba. Eto, a sve mu nešto pokušavaju podmetnuti. Te pare u čokoladu, te riječi u usta, svjedoke saradnike koji sve poreknu kad prekorače crnogorsku granicu. Pa kažeš ne vodi se specijalni rat protiv specijalnog tužioca. Na kraju krajeva, šta i da je tužilac lažucnuo. Pogažena riječ  je najmanje što Milivoje može da uradi da iza rešetaka skloni neprijatelje režima. Pardon, kriminalce.

Jeste da Katnić nerijetko natjera čovjeka na smijeh, ali  je odavno vrijeme da se uozbiljimo. Ove sedmice stigla je nova vrlo ozbiljna  optužba na račun Katnićevog načina rada. Pa pošto se tužilac  izjasnio kao otvoren za medijska pitanja i nejasnoće, evo prilike. Gospodine specijalni tužioče, red bi bio da javnosti objasnite optužbe srpskih medija i BIE – da je urednik portala Standard Samir Rastoder  uhapšen u Srbiji  jer je za vaše potrebe pokušao svjedoku saradniku u slučaju državni udar Saši Sinđeliću da uruči novac u zamjenu za novo svjedočenje koje bi  potvrdilo optužnicu u tom slučaju, pošto je ono prethodno, zvanično dato ovdašnjem pravosuđu, a na kom je tužilaštvo izgradilo ovaj slučaj, Sinđelić javno porekao. Navodno, kako se može pročitati u srpskoj štampi, crnogorsko tužilaštvo se plaši da bi presuda Osnovnog suda mogla, upravo zbog svjedočenja Sinđelića, pasti na višim instancama.

Gospodine specijalni tužioče, jest da je vaše pogaženo obećanje važno, ali se čini važnijim da se oglasite ovim povodom. Samir Rastoder je crnogorskoj policiji podnio prijavu protiv srpskih policajaca i pripadnika BIE zbog hapšenja i i saopštio da je tamo  bio poslom, da napravi reportažu. Najavio je da će se javnosti uskoro obratiti  ,,zbog špekulacija u vezi sa onim što mu se desilo”. Iz tužilaštva – ni riječ.

A moralo bi. Ukoliko je istina ono što tvrde Blic i BIA, specijalni tužilac bi morao da odgovara. Ali ukoliko je crnogorski državljanin, uz to novinar, hapšen i maltretiran u Srbji bez ikakvog povoda, i uz to lažno optužen, i to bi moralo imati adekvatan epilog. Samir Rastoder bi morao biti zaštićen. Istina o ovom slučaju mora biti imperativ. Zato Katnić nema pravo da ćuti.

Na žalost, istine i pravde je sve manje otkako je Specijalni tužilac izabran na ovu poziciju. Postupci koje pokreće i način na koji ih specijalno tužilaštvo vodi kao i oni predmeti koje ljubomorno čuva u ladici, više podsjećaju na partijske sudove iz četrdeset osme, nego na  tužilaštvo koje se vodi zakonima i pravdom.

Insajder Duško Knežević je ove sedmice kazao da je direktor njegove banke pristao na najnoviji sporazum sa Katnićem „pod gestapovskim pritiskom izvršne vlasti i Specijalnog državnog tužilaštva u Podgorici”. Saša Sinđelić je kazao da je pristao da laže u korist Katnićeve optužnice kako bi spasao nedužne ljude. I sebe. Advokat Duška Martinovića optuženog za šverc narkotika potvrdio je svojevremeno pisanje medija da  je specijalno tužilaštvo ucjenjivalo Martinovića da u sporazumu o priznanju krivice optuži novinara Jova Martinovića da je član narko grupe. I tako redom.

U nadčovječanskim  naporima da ugodi vlastima,  Katnić više liči na tajnog agenta iz prošlog vijeka, nego ovovremenog tužioca. Jednom obavještajac, uvijek obavještajac. Upozorenja iz civilnog sektora, kada je Katnić  biran, da je sporna njegova ratna biografija i nikad do kraja rasvijetljene optužbe da je kao oficir KOS-a  bio odgovoran za pljačke i paljenja u Cavtatu, očito nije trebalo ignorisati.

Još je na vrijeme da se najnovija optužba na račun Specijalnog ispita.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Bez afera, molim

Objavljeno prije

na

U redu, preevropski ministre Pažin, izvinite, nećemo više intervjuisati insajdere, da se ne sjekirate Vi i tužioci.  Jest, opet nas Brisel upozorava da nema konkretnih rezultata u oblasti kriminala i korupcije, al’ može to i tako kako vi hoćete. Nema afera, nema šta da se istražuje, nema kriminala i korupcije

 

Taman kad pomisliš da si čuo sve, oglasi se ministar pravde, predemokratski i presvijetli Zoran Pažin. Čovjek bi pomislio da će se, sa silnim stažom u sudu u Strazburu sa kojim se diči, založiti za zahuktalu pravnu državu, koja danonoćno bdi nad pravom, pravdom, i ljudskim pravima. Ali ne, ministar je u parlamentu ove sedmice zatražio  da se ukinu afere, da se tužioci ne stresiraju i nepotrebno pritiskaju da istražuju potencijalnu korupciju i kriminal na najvišem nivou.

„Na osnovu afera se ne pokreću krivični postupci. Stalno proizvođenje afera je loše kao i pritisak na pravosudne organe. Imamo modu da lica koja su osumnjičena sada dobijaju prostor da polemišu sa pravosudnim organima dok su im istovremeno nedostupni. Oglašavaju se sa dalekih adresa i svi su žrtve režima u Crnoj Gori“, kazao je ledenog lica, preevropski  i preispravni Pažin.  I šta bi mu čovjek odgovorio. U redu, ministre, izvinite, nećemo više intervjuisati insajdere, da se ne sjekirate Vi i tužioci.  Jest, opet nas Brisel, i u posljednjem Izvještaju, upozorava da nema konkretnih rezultata u oblasti kriminala i korupcije, ali može to i tako. Nema afera, nema šta da se istražuje, i onda nema kriminala i korupcije. Statistika besprekorna, a tužioci nastavljaju lagano da progone kritičare režima na osnovu ničega. Divota.

I premijer Duško Marković je u parlamentu ove sedmice briljirao iz demokratije i vladavine prava. Na pitanje poslanika Miodraga Lekića o tome da li je za Markovića  –  ,,skandalozni korupcionaški čin, u kojem bankar režima nezakonito daje novac vašem funkcioneru, gradonačelniku Podgorice, za izborne potrebe vaše partije, normalna pojava koja treba da prođe bez posljedica za vrh vlasti”, Marković je ocijenio da Lekić na taj način priziva ,,neke prijeke sudove u Crnoj Gori”.  Pa da, brr, ne treba sudovi da budu prijeki prema funkcionerima DPS. Nego  da ih pomiluju po kosi, i vaspitno djeluju. Tipa: nemojte više uzimati koverte i preko crnih fondova finansirati izbore. Nećemo, sudija. Nije lijepo – namršteno, ali blago doda sudija.  U redu, sudija, nije.  Nemojte ni da kradete izbore, ništa partijska zapošljavanja, zloupotrebe resursa, novac iz podzemlja, i te stvari. I nemojte da vas snimaju,  brate, pa da se Katnić i Stanković dovode u neprijatnu situaciju da moraju da vode istrage protiv vaših pripravnika i kafe kuvarica.   Nećemo, druže sudija.

I Đukanović je bio lijepo raspoložen ove nedjelje, na šta nismo navikli. Primio je Avio Orava u svoju kancelariju, i tu dobio na ruke najnoviji Izvještaj EK. Nije ga još doduše pročitao, ali je obećao da ‘oće. Bez obzira, iskazivao je zadovoljstvo i slatkoriječio. Ocijenio je da će vrlo ozbiljno proučiti preporuke Evropske komisije,  i kazao da će se kao i do sada vrlo odgovorno odnositi prema njima.

Jest, da je lijepo zvučao, onako blag i pitom, pošto  smo navikli da deretizuje  ali  omakla mu se riječ koja otkriva znanog Vođu.   Preevropski orjentisani predsjedniče, ne bi bilo dobro da se prema preporukama Evropske komisije odnosimo kao i do sada.  Evo, na primjer, iz Brisela, po ko zna koji put, upozoravaju da nema napretka u rješavanju slučajeva napada na novinare. Petnaest je godina od ubistva glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića, još ne znamo ko su nalogodavci ovog zločina. I slučaj napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić tapka u mjestu. Kao i mnogi drugi.  Đukanović je već doduše, danas na putu da popravi tu statistiku.  Tek što je primio Izvještaj  ukazao je  na smjer rasvjetljavanja slučaja Olivere Lakić. Kriv je „neodgovorni pojedinac“, pojasnio je. To što on medijima u kojima rade napadnuti novinari crta mete kad god stigne, nema veze. Neodgovorni predsjednici država ovdje su svejedno zaštićena vrsta.

Ima još preporuka prema kojima se ne bi baš valjalo  kao do sada odnositi, ako ćemo u Evropu iz prave. Tipa, one – Brisel: zabrinuti smo zbog političkog pritiska na RTCG. Vlast ne haje.  Ili,  tradicionalna primjedba na račun nezavisnosti Agencije za sprečavanje korupcije. Sreten Radonjić s mjesta direktora, šta god u Izvještaju pisalo, ne mrda.

I tako redom. I tako prođoše decenije. A oni nikad.  I pročitasmo još jedan izvještaj o onome što znamo. Da s njima nema promjena.

 

MIlena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo