Povežite se sa nama

MONITORING

KAKO EPCG TROŠI NAŠE PARE: Prečica do dna

Objavljeno prije

na

Cijeni se  da je prosječna plata u EPCG oko 850 eura. „Ne računajući menadžerska primanja“. A šta je sa njima – e, to je majka svih tajni u crnogorskoj Elektroprivredi

 

Dobra vijest glasi: struja neće, shodno najavama i obećanjima, biti skuplja od početka naredne godine. Zapravo, izgleda da će poskupljenje biti – za ovdašnje uslove – praktično neprimjetno, tek nekih 0,2 odsto.  Zato je, javljaju (para)državni mediji, zaslužna uprava Elektroprivrede Crne Gore  (EPCG) koja ulaže „ozbiljan napor“ pokušavajući da pronađe balans između „tržišnih činjenica i socio-ekonomske situacije“.

Po pravilu štapa i šargarepe, uz one dobre uvijek idu i neke loše vijesti.  To što neće platiti na mostu (preko uvećanih računa za struju) građani i privreda Crne Gore izmiriće na ćupriji  (kroz budžet za narednu godinu). Na popisu kompanija koje će dobiti državne garancije za nova zaduženja nalazi se i Elektroprivreda. Vlada će sa nekih 33 miliona eura garantovati kredit EPCG kod Njemačke razvojne banke (KfV) koji će biti korišćen za modernizaciju HE Perućica.

Da li je moguće da je EPCG, do juče najvrjednije crnogorsko preduzeće, u poziciji da ne može da se zaduži za 30-ak miliona bez državnih garancija, pitali su u parlamentu ministra finansija Darka Radunovića. Podsjećajući da je, samo tokom ove godine, država sa računa Elektroprivrede pokupila 10 miliona na ime prodaje  akcija Rudnika uglja Pljevlja, RUP, i  više od 30 miliona na ime dividende za prethodnu godinu (nakon što je osnovni kapital EPCG umanjen za skoro petinu, na račun pokrivanja dugova nagomilanih pod komandom A2A).

Na račun tih 40 miliona eura koji su završili u državnoj kasi, sa računa EPCG otišlo je mnogo više novca.

Preuzimanje akcija pljevaljskog Rudnika koštalo je EPCG ukupno 32 miliona, koja su isplaćena i pored spora koji se vodi u Privrednom sudu. Dok je na ime dividende isplaćeno još 55,2 miliona. Pride,  Vlada je kao većinski vlasnik donijela odluku da EPCG otkupi vlastite akcije od italijanske A2A za 120 miliona eura. Elektroprivreda je, prema tom planu, već potrošila 52 miliona, dok će ostatak (skoro 70 miliona) Italijanima otići naredne godine.

Uz Vladu, od ovih aranžmana koristi je imala i A2A (13 miliona za akcije Rudnika i 22 miliona dividende) te poznati i priznati biznismen Aco Đukanović, koji je za vlasništvo u preduzeću na granici bankrota (RUP) prihodovao skoro četiri miliona eura. Od svog omiljenog „suvlasnika“ iz Prve banke.   Tako smo od kompanije koja je na računima imala 200 – 250  miliona spremnih za investicije, dobili firmu koja ne može da investira bez stranih kredita i državnih garancija. Dok pozajmljeni novac neće biti uložen u nove objekte već u održavanje i minimalno unaprjeđenje već postojećih proizvodnih postrojenja.

Umjesto izvinjenja, ministar Radunović  je kritičarima u parlamentu (riječ je bilo o predstavnici NVO MANS Ines Mrdović) spočitao odsustvo ekonomskog partriotizma: „Vi vašim nastupom želite da snizite cijenu EPCG, a mi želimo da je valorizujemo na međunarodnom tržištu“!?

Ministrov „napad patriotizma“ dolazi u godini u kojoj je, konačno, ozvaničena propast aranžmana sa A2A , vođenog pod radnim nazivom djelimična privatizacija i dokapitalizacija EPCG. Umjesto obećanog profita od 240 do 300 miliona eura (do kraja 2015. godine), povećanja proizvodnih kapaciteta HE Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, smanji gubitaka na elektromreži sa 22 na 11 odsto… dobili smo otpis dugova, umanjenje akcijskog kapitala, krivične prijave zbog izvlačenja novca iz kompanije na račun fiktivnih konsultantskih usluga.  I milione koji idu u džepove privilegovanog  menadžmenta.

Kao kompanija koja, zahvaljujući i monopolskoj poziciji na ovdašnjem tržištu električne energije, godišnje prihoduje stotine miliona eura, EPCG važi za firmu u kojoj se jako dobro zarađuje. Potvrđuju to i dostupni podaci. Prosječne zarade u EPCG iznose oko 905 eura „ne računajući menadžerska primanja“, objavljeno je prije dvije godine u kompanijskom listu Elektroprivreda, uz najavu smanjenja zarada za desetak eura. Do koga je trebalo da dođe  „i zbog Vladinog zahtjeva za redukcijom ogromne razlike između prosječne zarade u EPCG i prosječne zarade na nivou Crne Gore koja jedva premašuje 500 eura, jer ne treba zaboraviti da je EPCG i dalje u većinskom državnom vlasništvu“.

Danas se cijeni da je prosječna plata u EPCG oko 850 eura. „Ne računajući menadžerska primanja“. A šta je sa njima – e, to je majka svih tajni u crnogorskoj Elektroprivredi.  Kolektivni ugovor EPCG odavno je postao tijesan povlašćenom menadžmentu, spremnom da se iz zajedničke kase počasti kad god se ukaže kakva prilika: ako zahvaljujući obilnim kišama,elektrane proizvedu više struje; ako zahvaljujući skoku cijene aluminijuma na barzi (nekadašnji) KAP za struju plati više od planiranog; ako gubici budu manji od (njihovog) plana, ili naplata bude bolja… Zato je, još sredinom 2009, usvojen dokument Politika naknada EPCG u kome stoji da se naknade „organa i menadžmenta“ EPCG  ne utvrđuju u skladu sa Zakonom i kolektivnim  ugovorom, već se određuju „posebnim ugovorima i odlukama nadležnih organa“. Odnosno njih samih.

Još tada je projektovano da se zarade menadžmentu, koji je u međuvremenu preimenovan u ključno rukovodstvo, ne obračunavaju prema sistematizaciji radnih mjesta i utvrđenim koeficijentima (od 2,2 do 9,5) već množenjem proječne plate u EPCG sa koeficijentima koji se (danas) kreću od 1,25 do četiri. Plus nagrade koje sljeduju na kraju godine ukoliko „EPCG po završnom računu ostvari projektovane ili bolje rezultate poslovanja“. I te se jednokratne naknade kreću (prepis iz Politike naknada EPCG)  od 12 prosječnih zarada u kompaniji za predsjednika Odbora direktora, do dvije, odnosno, četiri, prosječne zarade za najniže rangirane pripadnike ključnog rukovodstva. „Izuzetno“, stoji u poslednjem stavu Politike, „članu menadžmenta koji je bitan za realizaciju poslovne politike… može se utvrditi zarada, naknada i nagrada i mimo odredbi ove Politike naknada“. Nebo je granica, znači.

Nijesmo pomenuli: ključno rukovodstvo EPCG čine izvršni direktor, glavni finansijski direktor, direktor Direkcije za ljudske resurse, direktori funkcionalnih i organizacionih cjelina i članovi Odbora direktora. Sve u svemu, oko 25 osoba. Po istom principu ključno rukovodstvo ima i Crnogorski elektrodistributivni sistem. Sa približno istim brojem izuzetnika. Koji kući nose i do 4.000 (četiri hiljade) eura mjesečno. Bez naknada i nagrada.

Zna li ministar Radunović išta o ovome? Vrhovni državni tužilac, Uprava policije i Agnecija za nacionalnu bezbjednost znaju makar dvije godine. Toliko ima otkako ih je zaposlena i manjinski akcionar EPCG Nataša Backović  obavijestila o „problemu“. Uz pregršt prateće dokumentacije.

Bez zvaničnog odgovora. Baš kao što su nadležni iz izvršne vlasti i pravosuđa svojevremeno prećutali činjenicu da je EPCG od svojih potrošača nezakonito prisvojila 39 miliona eura (utvrđeno pravosnažnom presudom) a od vlasnika (države i manjinskih akcionara) prikrije profit od 10,81 milion (revizorski izvještaj za 2009. godinu). Zapravo, te stvari nijesu u potpunosti ignorisane. Najodgovorniji za takvo ponašanje, nekadašnji izvršni direktor i predsjednik borda EPCG Srđan Kovačević nagrađen je, u proljeće 2011. Nagradom za društvenu odgovornost,  koju mu je u ime Privredne komore predao tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Dok su iz Komore objasnili kako nagradom promovišu praksu koja polako ide „od društveno dogovorenog ka društveno odgovornom poslovanju”.

Detalji su službena tajna. I ko za njih pita izdajnik je. Tako nam Politike naknada.

 

Ko je ko – ključno rukovodstvo EPCG

Prema podacima sa sajta EPCG, ključno rukovodstvo kompanije čine:

Đoko Krivokapić, predsjednik Odbora direktora
Dr Ranko Milović, član Odbora direktora
Ljubo Knežević, član Odbora direktora
Samir Hodžić, član Odbora direktora
Prof. dr Vladan Radulović, član Odbora direktora
Massimo Tiberga, član Odbora direktora
Oreste Bramanti, član Odbora direktora
Igor Noveljić, izvršni direktor EPCG
Branislav Pejović, glavni finansijski direktor
Danica Vuković-Krivokapić, menadžerka integriteta
Predrag Krivokapić, izvršni rukovodilac Direkcije za pravne poslove
Darko Krivokapić,  izvršni rukovodilac Direkcije za upravljanje energijom
Vojka Ćalasan, izvršni rukovodilac za računovodstvo
Luka Jovanović, direktor FC Proizvodnja
Dragan Čizmović, direktor HE Perućica
Dragan Blagojević, direktor HE Piva
Vladimir Šestović,  direktor TE Pljevlja
Nikola Bezmarević, direktor FC Snabdijevanje
Venka Janjušević,  izvršni rukovodilac za finansije i platni promet
Marija Janjušević, izvršni rukovodilac Direkcije za plan, kontrolu i izvještavanje
Radovan Radojević, izvršni rukovodilac za nabavku i logistiku
Mihailo Gluščević,  izvršni rukovodilac Direkcije za ICT
Olga Radović, izvršni rukovodilac za IMS i opšte usluge
Željko Ćorić, Izvršni rukovodilac Direkcije za pravne poslove
Ivan Mrvaljević,  Izvršni rukovodilac za razvoj i inženjering

Izvinjavamo se članovima ključnog rukovodstva koje možda nijesmo pomenuli, u  nadi da to neće uticati na njihova primanja.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo