Povežite se sa nama

MONITORING

TRŽIŠNA LOGIKA NA UCG: Manjak studenata po novčaniku  profesora

Objavljeno prije

na

Upravni odbor Univerziteta Crne Gore aminovao je, krajem protekle sedmice, smanjenje plata pojedinim predavačima na toj visokoškolskoj ustanovi. Odbor, na čijem čelu je Duško Bjelica, podržao je Izvještaj rektora Danila Nikolića o obračunu zarada, i iskazao ,,podršku započetim aktivnostima rukovodstva Univerziteta na poboljšanju materijalnog i ukupnog statusa zaposlenih”.

Sveukupni status pojedinim predavačima poboljšan je tako što su posljednje dvije plate primili umanjene do 300 eura. Iako nenavikli da se bune, rijetki profesori su najavili tužbe protiv Univerziteta.

Bjelica je poručio da je stanje na UCG redovno i da probleme prave pojedinci, a lansiraju ih mediji. Tvrdi da nikome plata nije smanjena, već možda samo honorari.

,,Bilo je pojedinih kreativnih tumačenja, kako se drži nastava, na koji način se to finansira, međutim, treba biti otvoren pa reći da je bilo slučajeva da je na 36 studenata pravljeno 12 grupa sa četiri profesora i dva asistenta. To ne bi City banka mogla da izdrži, a ne UCG i mislimo da to nije u redu”, kazao je Bjelica.

Nije državni univerzitet banka, ali ni predavači nisu bankarski službenici pa je nejasno zašto se iz uprave UCG ljute na svoje zaposlene i medije što pitaju zašto i po kom osnovu su plate smanjene. Posebno što je smanjenje došlo bez najave i objašnjenja. Tek kada su pojedini profesori reagovali i  preko medija obavijestili javnost o smanjenju plata, reagovali su iz Rektorata UCG.

,,Ukupna zarada je za neke profesore uvećana, a za neke umanjena, zavisno od fonda časova i broja studenata, odnosno njihovog radnog opterećenja u skladu sa novim nastavnim planovima i programima”, objasnili su iz UCG.

Iz Sindikata UCG tvrde da sindikat kao ni nastavni kadar nije bio obaviješten o novom obračunu zarada, te da on nije u skladu sa Kolektivnim ugovorom. Predsjednik Sindikata Vukašin Zogović je izjavio da se iz Rektorata pozivaju na pravila iz 2015. godine, te da različito od Sindikata tumače vladine uredbe, Zakon o visokom obrazovanju i sam Kolektivni ugovor.

Novi obračun plate predviđa da predavači, svi koji nemaju 10 budžetskih studenata u grupi, gube korektivni koeficijent zarade za predavanja i vježbe. Rad sa takvim grupama im se obračunava koeficijentom 0,1  predviđenim za mentorsku nastavu (konsultacije), koja se tretira kao deseti dio časa. Ovom mjerom na udaru su se našli profesori i saradnici na  studijama umjetnosti, prirodnih nauka i dijelu Filozofskog fakulteta.

,,Ne znam na šta se pozivaju, jednostavno mi nije jasno…”, kazao je za Pobjedu Rajko Todorović profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti. Optuživši odgovorne u Rektoratu da ne znaju što je Univerzitet, a da su posebno neznaveni kada su u pitanju umjetnički fakulteti: ,,Na četvrtoj godini imam grupu manju od petoro, ne možemo da imamo više studenata. To je takav rad, nemaš uslove, nemaš prostor, nemaš ništa”, istakao je Todorović.

Dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti Sanja Garić kazala je da su tri spoljna saradnika na ovom fakultetu primili honorar od svega 12 eura, te da su umanjeni honorar dobila dva saradnika koja imaju zvanje doktora – isplaćeno im je 19 i 27 eura. Pojedinim profesorima novembarska plata je ponovo smanjena za 300 eura.

Na FDU se pitaju kako je moguće pretvoriti redovno održavanje nastave u konsultacije i mentorsku nastavu. Istu dilemu imaju i na Prirodno-matematičkom fakultetu. I o njemu su polemisali, početkom decembra, na sjednici Vijeća. Više profesora sa ovog fakulteta je istaklo da su najugroženiji programi matematike i fizike zbog malog broja studenata. ,,Nenormalno je dozvoliti da se ukine koncept klasičnog predavanja na ovakav način”, istakao je profesor Vladimir Pešić, dok je   i bivša dekanka Prirodno-matematičkog fakulteta Žana Kovijanić-Vukićević kazala da će Rektorat ugroziti kvalitet predavanja.

,,Odbijam da snizim kriterijume i da sa ovog fakulteta izlaze akademci sa malo znanja. U takvim uslovima, poštenije je zatvoriti programe, nego tjerati ljude da drže konsultacije umjesto predavanja, jer su plaćeni koeficijentom namijenjenim za mentorski rad”, kazala je profesorica PMF Nataša Raičević.

Iako su egzaktne nauke i umjetnost okosnice univerziteta, Rektorat ne brine što se profesori ovih fakulteta bune. Rektor Nikolić je u Izvještaju objasnio da pojedini fakulteti ,,možda nijesu dobro analizirali stanje na tržištu rada”. Zamjera im rektor što se, kako kaže, nijesu prilagodili, niti modernizovali svoje studijske programe – što je uslovilo da imaju svega par studenata (ispod pet) na pojedinim studijskim programima (pored umjetnosti, na nekoliko studijskih programa na prirodno-matematičkim i tehničko-tehnološkim naukama).

Iz Rektorata su se i ranije pitali zbog čega mali broj studenata upisuju pojedini fakulteti umjetnosti iako im licenca omogućava veći upis, a   Senat  UCG svake godine na to podstiče.

Stoga je neophodna hitna revizija ovih programa ili uvođenje novih savremenih programa koji ne bi bili orijentisani postojećim profesorima već ka potrebama tržišta rada, naveo je Nikolić. Do sada su, kako je istakao, profesori i saradnici sa ovim brojem studenata imali istu ili približno istu zaradu kao ,,kolege u istom rangu sa fakulteta koji imaju više desetina ili par stotina studenata”.

Jasno, nema više istog ranga, nego se norma utvrđuje prema broju studenata. Koliko studenata toliko i para. Tržišna pravila, babe i žabe, po kojima se ne mogu isto tretirati profesori koji predaju studentima u prenapučenim amfiteatrima na Pravu i Ekonomiji, i oni koji drže predavanja za samo par zanesenjaka koji su odlučili da studiraju fiziku, režiju, sociologiju, matematiku…

Nepoznanica je, kojom tržišnom magijom, će uprava UCG uspjeti da zadrži nastavni kadar na neprofitabilnim fakultetima. Profesori i dio saradnika u nastavi, pored osnovnih imaju još pet godina školovanja – magistraturu i doktorat, a, po novom će primati platu od 500 eura kao i nastavnici u osnovnim i srednjim školama. A može i manje, kao što su naveli na FDU da su dva njihova saradnika koja imaju zvanje doktora primili 19 i 27 eura.

U Sindikatu nemaju informacija da li će zaposleni tužiti UCG, ali insistiraju na tome da je prekršen Kolektivni ugovor.

Nejasno je zašto se uprava UCG sada sjetila i počela da primjenjuje norme na koje se do sada nije osvrtala, te da li su odustali od reformi jer po modelu studiranja 3+2+3, predviđeno je da se radi sa manjim brojem studenata u grupama kako bi nastava bila kvalitetnija.

U Izvještaju rektora Nikolića kao rješenje se navodi da je pokrenut postupak za izmjenu Kolektivnog ugovora UCG, te izmjene i usklađivanja pravila studiranja:  ,,Na kvalitetniji način će se prepoznati specifičnosti pojedinih nauka, a prije svih umjetnost, prirodne nauke i arhitektura”.

Početak uvođenja kvaliteta ne obećava. Više ostavlja gorak ukus poniženja.


Predrag NIKOLIĆ

Komentari

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo