Povežite se sa nama

MONITORING

NOVA PRESUDA DARKU ŠARIĆU:  Politička klima topi kazne?  

Objavljeno prije

na

Otkako se Šarić 2010. naprasno predao beogradskim vlastima, tvrdeći da to čini jer se u Srbiji promijenila ,,politička klima”, mnogi koji su radili na slučaju Šarić smijenjeni su ili sklonjeni.  Pa i dvojica sudija vijeća koje je Šarića osudilo na 20 godina. Novi sudski sastav smanjio je kaznu Pljevljaku  na 15 godina. Hoće li klima u Beogradu  do kraja procesa još  istopiti kaznu osumnjičenom narkobosu 

 

Kazna Darku Šariću istopila se u  ponovljenom procesu koji se protiv ovog Pljevljaka, osumnjičenog da je narkobos  i šef  jedne od najvećih narkogrupa u Evropi i šire, već osam godina vodi u Beogradu.

Vijeće beogradskog Specijalnog suda ovoga puta  Šarića je kaznilo sa 15 godina zatvora, što je za pet godina manja kazna u odnosu na onu prethodnu. Šarića je, naime, 2015.  godine isti sud kaznio sa 20 godina robije, ali je tu presudu uskoro, već naredne 2016. godine, ukinio Apelacioni sud, i proces je vraćen na početak. Apelacioni sud je ukidanje presude obrazložio tvrdnjom da je Šarić trebalo da bude kažnjen po starijem, blažem zakonu, koji je izmijenjen 2009. godine, kada je i krenula akcija Balkanski ratnik, protiv Šarića i njegove grupe, zbog optužbi da su  prošvercovali 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

No, nijesu se samo zakoni koji se sada u Beogradu primjenjuju na Šarića mijenjali. Otkako se 2010. godine Šarić naprasno predao beogradskim vlastima, uz obrazloženje da to čini jer se u Srbiji promijenila ,,politička klima”, mnogi pojedinci koji su godinama radili na tom slučaju smijenjeni su ili prebačeni na druge pozicije.  Kada je pokrenuta akcija Balkanski ratnik , u Beogradu je na vlasti bila Demokratska stranka Borisa Tadića, a u vrijeme predaje Šarića, SNS i Aleksandar Vučić, nerijetko prozivan zbog  bliskih veza sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem, ali i  Đukanovićevim prijateljem Stankom Subotićem, povezivanim sa Šarićem i  putevima zabranjene robe balkanskom rutom.  Do danas, ostali su nepoznati detalji Šarićeve predaje, odnosno njegovih pregovora sa srpskim i crnogorskim vlastima.

Ono što je, međutim, očito je da su se nakon njegovog hapšenja  do najnovije smanjene kazne desile brojne smjene onih na koje se ne može lako uticati, a koji su bili uključeni u istragu i proces protiv Šarića.  Tako je Ivica Petrović, bivši šef operative BIA, koji je vodio istragu protiv narkokartela neposredno pred hapšenje Šarića degradiran na mesto operativca BIA u Obrenovcu. Istražni sudija Dragan Lazarević, koji je potpisivao odobrenja za prisluškivanja i mjere nadzora, premješten je 2014. godine na drugu funkciju. Ubrzo, Vučić smjenjuje i   nekadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije Srbije Rodoljuba Milovića, kog je Šarić u sudnici optužio da je ,,korumpirani general Papaja” koji mu je navodno smjestio dokaze. Kada ga je smijenio Vučić je kazao da je Milović pošteni policajac. Zašto smjenjuje poštenog policajca, ostalo je nejasno.

Konačno, dvojica sudija koji su bili u vijeću Specijalnog suda koje je Šarića ranije kaznilo sa maksimalnih 20 godina robije, na sumnjiv način sklonjeni su iz tog suda, a nakon što je donešena ta presuda.  Tu odluku tročlano vijeće nije donijelo jednoglasno, dvojica sudija su bili za, a jedan protiv takve kazne.  Glasanje je tajno, pa se ne zna ko je kako glasao.  Ono što se zna je da je samo jedan od trojice sudija koji su donijeli tu presudu, Siniša Petrović ostao u Specijalnom sudu.  I ne samo to, nego je nakon presude napredovao.  Petrović  je sada predsjednik Specijalnog suda, a bio je i u vijeću koje je donijelo novu presudu protiv Šarića.

Sudija Vladimir Vučinić tvrdio je za beogardski Mrežu za istraživanje korupcije i kriminala (KRIK) da je na njega vršen i direktan pritisak, a nakon odluke da vrati pasoš beogradskom biznismenu Miroslavu Miškoviću, kojeg Vučićeva vlast koristi kao simbol njihove posvećenosti borbe protiv korupcije.  Prema svjedočenju Vučiniča na njega je pritisak vršio predsjednik Višeg suda Aleksandar Stepanović koji je njega i Aleksandra Trešnjeva premjestio iz odeljenja za organizovani kriminal. Oni su se uzalud žalili na ovu odluku. Nakon svega, Vučinić je napustio sudstvo i postao advokat.

U trenutku kada je Vučinić sklonjen iz Specijalnog suda, osim za slučaj Šarić bio je zadužen i za druge važne procese, među kojima je  suđenje osmorici bivših pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO) s Miloradom Ulemekom Legijom na čelu zbog oružane pobune.  Nakon njegove smjene, u tom procesu uslijedila je oslobađajuća presuda, a Šariću, sada pet godina manja.

Zanimljivo je i da je Vučinić, kada je u pitanju proces protiv Šarića, jedini koji se bavio uslovima predaje Pljevljaka.  On je, kako napominje beogradski KRIK,  bio jedini član sudskog vijeća koji je  insistirao da Šarić objasni okolnosti svoje predaje.

„Htio sam da saznam motive zašto se predao. Interesovalo me je o čemu je i s kim pregovarao. To je naišlo na različito razmatranje, ne u javnosti, nego interno. Mnogi su se nervirali zašto sam postavio ta pitanja. Čak su tražili i moje izuzeće. To je nešto što sam doživeo prvi put u karijeri, da se nakon završetka suđenja, a dva dana prije objavljivanja presude traži moje izuzeće kao člana vijeća! Da je Šarić znao da će dobiti kaznu od 20 godina, ne vjerujem da bi se predao”, objašnjavao je sudija Vučinić za KRIK.  Beogradski mediji su nakon Šarićeve predaje spekulisali da je osumnjičenom narkobosu obećano maksimalno 10 godina robije.

Drugog sudiju Specijalnog suda  koje je Šarića kaznilo sa 20 godina, Trešnjeva, predsjednik Višeg suda Stepanović sklonio je iz tog suda, tvrdeći da  nema dovoljno iskustva. Ta ocjena, piše KRIK, bila je suprotna  evaluaciji rada Trešnjeva koju je nekoliko mjeseci ranije izradila Komisija Apelacionog suda i u kojoj je istaknuto da on „izuzetno uspješno obavlja sudijsku funkciju“. Takođe, strukovno udruženje CEPRIS, čiji je Trešnjev član, reagovalo je na ovo Stepanovićevo obrazloženje navodeći da nije iznio istinite informacije i da postoji bojazan da je Trešnjeva premjestio iz ličnih razloga.

Hoće li klima u Beogradu  do kraja procesa dodatno  istopiti kaznu osumnjičenom narkobosu, ostaje da se vidi. Očigledno je međutim, da Šarićevoj grupi pogoduje klima ne samo u Srbiji, nego i u Crnoj Gori.

Brat Darka Šarića, Duško, i Jovica Lončar, direktor Šarićeve kompanije Mat company, oslobođeni su nedavno optužbi da su oprali oko dvadeset miliona eura preko crnogorskih banaka. Tužilaštvo i sudstvo su prebacivali odgovornost jedni na druge za palu optužnicu,  ali je jasno da se tužilaštvo iz nekog razloga nije mnogo bavilo porijeklom novca za koji su tvrdili da su oprali  Šarić i Lončar, što je umnogome uticalo na krajni ishod procesa.   Takođe, da je do ovdašnjih organa, vrlo je moguće da se nikakav proces protiv Pljevljaka i njegove grupe nikada ne bi ni pokrenuo.

Šarićeva grupa je u Crnoj Gori imala brojne poslove, bila prilično prisutna u biznisu, i imala dobre političke konekcije.  Proces protiv Šarića i Lončara u Crnoj Gori nije pokrenut na  incijativu crnogorskog tužilaštva, već italijanskih organa. Takođe, Šarićeva grupa je ovdje i nakon što je pokrenuta akcija Balkanski ratnik, neometano poslovala, a tužilaštvo ćutalo uprkos upozorenjima medija.

Monitor je tako u proljeće 2010. objavio seriju tekstova o sumnjivim transakcijama koje je klan Šarić vršio posredstvom Hipo Alpe Adrie, a preko svog poslovnog partnera pokojnog Dragana Dudića i njegovog sina Damjana, kasnije uhapšenog u Atini zbog pranja novca.  Tužilaštvo nije reagovalo.

Vijesti su objavile da je, recimo, Prva banka braće Đukanović dodijelila kredit Šarićevoj firmi i više od pola godine nakon što je podignuta optužnica protiv ove grupe u Beogradu. Tako je u avgustu 2010. odobren kredit od  15 miliona eura, a kao hipoteka dat je luksuzni hotel Maks prestiž u Budvi koji se formalno vodi na srpskog državljanina Bojana Stanojkovića, ortaka Darka Šarića, optuženog u Srbiji za šverc kokaina.

Prema, svojevremno u javnost dospjelim dokumentima srpske BIA, u pregovore o predaji srpske policije sa Šarićem uključen je bio i crnogorski kontroverzni biznismen, prijatelj Đukanovića sa optužnice za šverc cigareta u Italiji, Branislav Brano Mićunović. Mićunović je navodno prijetio da će izvršiti atentat na tadašnjeg srpskog šefa policija Milorada Veljovića ukoliko se ne ispoštuje dogovor između njega i policije o predaji narkobosa.

Čini se da sve teče po dogovoru.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo