Povežite se sa nama

MONITORING

SUĐENJE ZA DRŽAVNI UDAR: Nova nagodba?

Objavljeno prije

na

Dvije godine od kada je, na dan izbora, u oktobru 2016, održan navodni državni udar, i dalje nema odgovora na pitanje – ko ga je izveo? Dva ruska, nekoliko srpskih državljana i dio poslanika Demokratskog fronta, kako tvrdi Specijalno državno tužilaštvo, ili je to u stvari majstorsko djelo vladajuće partije, koja je optužbama o navodnom državnom udaru na račun dijela opozicije, u stvari sama izvela državni udar, utičući tako na izborni rezultat kako bi sebi produžila vlast. Možda je istina negdje i na pola puta, ali je sasvim sigurno da suđenje vijeka, kako se naziva proces koji se o ovom događaju odvija pred crnogorskim pravosuđem, neće pomoći da saznamo punu istinu o dešavanjima u jesen 2016.

Tokom godinu dana javnog prenosa suđenja, crnogorskom građaninu sve je manje jasno ne samo šta se tada zaista dogodilo, nego i o čemu se uopšte raspravlja u sudnici. Čitanje stotina telefonskih listinga koji mogu da znače svašta, ali i ništa, te raznorazni politički govori, uglavnom su ono što javnost ima prilike da vidi.

No, osim što tužilaštvo do sada faktički nije prezentovalo nijedan valjan dokaz da potrkijepi svoje optužbe, od ove sedmice suđenju neće prisustvovati još jedna osumnjičena – Branka Milić. Nakon što je sutkinji Suzani Mugoši i crnogorskoj javnosti obznanila da je sa njom ponižavajuće postupano u zgradi suda, te da je fotografisana naga od strane sudskog vještaka, ona je odšetala iz sudnice i trenutno se nalazi u srpskoj ambasadi, gdje je – nedostupna crnogorskim vlastima. To znači da sada ukupno troje onih koje za državni udar tereti tužilaštvo ne prisustvuju sopstvenom suđenju, iako su bili na optuženičkim klupama na početku procesa. Prethodno je sutkinja Mugoša zabranila dolazak do kraja postupka i dvojici osumnjičenih poslanika DF-a – Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću.

I dok se mediji trenutno uglavnom bave procjenama kako će se dalje razvijati stvari, a nakon što je crnogorska policija raspisala potjernicu za Milićevom, te hoće li diplomatije Crne Gore i Srbije prevazići ovu situaciju, malo ko postavlja važno pitanje – kako je uopšte moguće da je Branka Milić neometano napustila zgradu Višeg suda, gdje joj se sudi ni manje ni više nego za terorizam, i pješke, nogu pred nogu, stigla do Ambasade Srbije? Kako je sa šezdesetogodišnjom osumnjičenom postupano u zgradi suda, i da li su joj prekršena ljudska prava i ugroženo dostojanstvo, nešto je što se mora ispitati. No, bez obzira na njeno moguće opravdano nezadovoljstvo, ostaje potpuno nejasno kako se desilo da je na putu od zgrade Višeg suda u Njegoševoj ulici do zgrade ambasade Srbije na Bulevaru Ivana Crnojevića, ama niko od predstavnika crnogorske policije i državnih organa nije zaustavio? Iako je ona izlazeći, jasno naznačila da napušta suđenje i da nema namjeru da se vrati.

Iz saopštenja Uprave policije, jasno je jedno – da se crnogorskim državnim organima nije žurilo da je zaustave. Branka Milić napustila je zgradu suda u petak, 23. novembra, u 10:30 sati. Policija kreće put ambasade nakon više od dva sata, kada im dostavljaju rješenje suda. ,,Navedenog dana oko 12.45 predato nam je rješenje Višeg suda u Podgorici, a vezano za određivanje pritvora Branke Milić. Samovoljno je napustilo glavni pretres i izjavila da više neće dolaziti na glavne pretrese, a pri izlasku iz Višeg suda otišla je u Ambasadu Republike Srbije gdje se zadržala. Pošto nam je rješenje predato službenici Uprave policije su se uputili ispred Ambasade Republike Srbije. Dolaskom ispred ambasade sa bočne strane zatekli smo novinare ND Vijesti i dva advokata koji su davali izjave novinarima…”. Nije teško zaključiti da su Milićevu do ambasade pratili svi, novinari, advokati, samo ne policajci.

Prema riječima advokata Jugoslava Krpovića koji u ovom procesu zastupa Branku Milić, ona je telefonom obavijestila potražnu službu MUP-a Crne Gore da se nalazi u Ambasadi Srbije, te da ne namjerava nigdje da bježi. Šef diplomatije Srbije Ivica Dačić je saopštio i da Ambasada Srbije nije znala da će Branka Milić ostati na toj lokaciji i naveo da od crnogorskih državnih organa očekuju konkretan zahtjev koga za sada nema.

Za sada se ne govori ni o mogućoj odgovornosti ovdašnjih organa, ali ni odgovornosti mitropolita Amfilohija, koji je garantovao da će Milićeva, koja već mjesecima boravi u manastiru, a ne u pritvoru, biti dostupna crnogorskim organima. Odluka crnogorskog pravosuđa, da osumnjičene ,,čuva” crkva, svakako je bila kranje neuobičajena, ali ne manje neobična od krajnje inertnosti crnogorske policije i pravosuđa kad su u pitanju odbjegli od pravde, što nijesmo vidjeli prvi put sada. Tako se još čeka, da Svetozar Marović, optužen da je kao šef organizovane kriminalne grupe oštetio Budvu za desetine miliona eura, odsluži kaznu u Spužu. On se i pored potjernice Interpola i dalje nalazi u Beogradu, gdje je završio na liječenju i pored tvrdnji stručnjaka da ovdje može da se liječi, te tada već potpisanog priznanja da je kriv za ono što mu se stavlja na teret.

U javnosti se uveliko govori o tome da je slučaj Marović u stvari samo vješto izrežiran i da se radi o dogovoru vlasti sa nekadašnjim visokim funkcionerom vladajuće partije. Da li je moguće da se i u slučaju državni udar, imajući u vidu mlaku reakciju policije, radi o nekoj novoj nagodbi? Jer nije čudno samo to što je Milićeva odšetala iz sudnice. Nešto ranije, ne manje iznenađenje bila je vijest da je osumnjičeni za državni udar, lider DF-a Andrija Mandić izabran u parlamentarni Odbor za bezbjednost, te da ga je za tu funkciju podržala vladajuća partija. Kako su predstavnici vlasti podržali jednog od glavnih osumnjičenih za terorizam, o čijem navodnom protivdržavnom djelovanju, njega i njegove partije, godinama grme, omogućavajući mu tako između ostalog uvid u bezbjednosne državne tajne, za sada nema jasnog pojašnjenja. Mandić će sada, moći doći u poziciju da na Odboru saslušava specijalnog tužioca Milivoja Katnića koji je protiv njega, pokrenuo proces, ali i protiv brojnih članova Demokratskog fronta.

Teško je svakako objasniti kako se nakon više od godinu progona tužilaštva protiv članova Demokratskog fronta, te brojnih optužbi na njihov račun, od terorizma do pranja novca, koji je javnom retorikom zdušno podržavala vladajuća partija, sada desilo da njeni članovi u parlamentu dignu ruke i glasaju za Mandića.

To, međutim, neće ostati jedina nedoumica kada je u pitanju navodni državni udar. Kao što ni Crna Gora neće prvi put biti zarobljena između ove dvije političke adrese.

Opet razotkrivaju Ruse

Osumnjičeni za pokušaj terorističkog napada u Crnoj Gori, kojeg podgorički Interpol potražuje pod imenom ,,Vladimir Popov”, zove se Vladimir Nikolajevič Moisejev i agent je ruske tajne službe (GRU), tvrdi britanska istraživačka mreža Belingket (Bellingcat) i ruski magazin Insajder (The Insider).

Oni su ranije u svojim istraživanjima navodno otkrili i pravi identitet drugog Rusa Eduarda Šišmakova, koji je, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), sa Popovim pokušao da na dan parlamentarnih izbora 2016. godine izvede ,,državni udar”. .

Moisejev je, kako se navodi u istraživanju, potpukovnik ili pukovnik ruske obavještajne vojne službe, a rođen je 29. juna 1980. godine, kao i fikcionalni ,,Popov”. Mediji navode da je njihovo istraživanje suprotno zvaničnom stavu Rusije da je ,,Popov” bio ,,nevini ruski turista nepravedno optužen od strane neprijateljskih stranih vlada”.

Šišmakov i Popov tvrde da su na saslušanju u Moskvi odbili sve optužbe vezane za učešće u planiranju državnog udara u Crnoj Gori. Šišmakov je potvrdio da poznaje Aleksandra Sašu Sinđelića, ali ne kao zavjerenika i teroristu spremnog da u Crnoj Gori izazove „do sada neviđeno krvoproliće” već kao „predstavnika pokreta četnika”. Za Popova, Sinđelić je „nepoznati muškarac” sa kojim se Širokov sreo krajem oktobra 2016. „u jednom parku u centru Beograda”.

Dražen Medojević, jedan od avokata odbrane, tvrdi da nova saznanja ne znače ništa u procesno-pravnom smislu.

,,To uopšte nema implikacija na tok postupka i to su nezvanične informacije. Tako da to uopšte ne utiče na tok postupka. Odbrana je od samog starta ovog krivičnog postupka osporavala identitet dvojice okrivljenih iz Ruske Federacije, jer smo imali utvrđen identitet na osnovu fotokopiranih pasoša. Mi nikada nijesmo vidjeli te javne isprave u originalu”, tvrdi Medojević.

Tužilaštvo se ovim povodom nije izjašnjavalo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo