Povežite se sa nama

MONITORING

SUĐENJE ZA DRŽAVNI UDAR: Nova nagodba?

Objavljeno prije

na

katnic

Dvije godine od kada je, na dan izbora, u oktobru 2016, održan navodni državni udar, i dalje nema odgovora na pitanje – ko ga je izveo? Dva ruska, nekoliko srpskih državljana i dio poslanika Demokratskog fronta, kako tvrdi Specijalno državno tužilaštvo, ili je to u stvari majstorsko djelo vladajuće partije, koja je optužbama o navodnom državnom udaru na račun dijela opozicije, u stvari sama izvela državni udar, utičući tako na izborni rezultat kako bi sebi produžila vlast. Možda je istina negdje i na pola puta, ali je sasvim sigurno da suđenje vijeka, kako se naziva proces koji se o ovom događaju odvija pred crnogorskim pravosuđem, neće pomoći da saznamo punu istinu o dešavanjima u jesen 2016.

Tokom godinu dana javnog prenosa suđenja, crnogorskom građaninu sve je manje jasno ne samo šta se tada zaista dogodilo, nego i o čemu se uopšte raspravlja u sudnici. Čitanje stotina telefonskih listinga koji mogu da znače svašta, ali i ništa, te raznorazni politički govori, uglavnom su ono što javnost ima prilike da vidi.

No, osim što tužilaštvo do sada faktički nije prezentovalo nijedan valjan dokaz da potrkijepi svoje optužbe, od ove sedmice suđenju neće prisustvovati još jedna osumnjičena – Branka Milić. Nakon što je sutkinji Suzani Mugoši i crnogorskoj javnosti obznanila da je sa njom ponižavajuće postupano u zgradi suda, te da je fotografisana naga od strane sudskog vještaka, ona je odšetala iz sudnice i trenutno se nalazi u srpskoj ambasadi, gdje je – nedostupna crnogorskim vlastima. To znači da sada ukupno troje onih koje za državni udar tereti tužilaštvo ne prisustvuju sopstvenom suđenju, iako su bili na optuženičkim klupama na početku procesa. Prethodno je sutkinja Mugoša zabranila dolazak do kraja postupka i dvojici osumnjičenih poslanika DF-a – Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću.

I dok se mediji trenutno uglavnom bave procjenama kako će se dalje razvijati stvari, a nakon što je crnogorska policija raspisala potjernicu za Milićevom, te hoće li diplomatije Crne Gore i Srbije prevazići ovu situaciju, malo ko postavlja važno pitanje – kako je uopšte moguće da je Branka Milić neometano napustila zgradu Višeg suda, gdje joj se sudi ni manje ni više nego za terorizam, i pješke, nogu pred nogu, stigla do Ambasade Srbije? Kako je sa šezdesetogodišnjom osumnjičenom postupano u zgradi suda, i da li su joj prekršena ljudska prava i ugroženo dostojanstvo, nešto je što se mora ispitati. No, bez obzira na njeno moguće opravdano nezadovoljstvo, ostaje potpuno nejasno kako se desilo da je na putu od zgrade Višeg suda u Njegoševoj ulici do zgrade ambasade Srbije na Bulevaru Ivana Crnojevića, ama niko od predstavnika crnogorske policije i državnih organa nije zaustavio? Iako je ona izlazeći, jasno naznačila da napušta suđenje i da nema namjeru da se vrati.

Iz saopštenja Uprave policije, jasno je jedno – da se crnogorskim državnim organima nije žurilo da je zaustave. Branka Milić napustila je zgradu suda u petak, 23. novembra, u 10:30 sati. Policija kreće put ambasade nakon više od dva sata, kada im dostavljaju rješenje suda. ,,Navedenog dana oko 12.45 predato nam je rješenje Višeg suda u Podgorici, a vezano za određivanje pritvora Branke Milić. Samovoljno je napustilo glavni pretres i izjavila da više neće dolaziti na glavne pretrese, a pri izlasku iz Višeg suda otišla je u Ambasadu Republike Srbije gdje se zadržala. Pošto nam je rješenje predato službenici Uprave policije su se uputili ispred Ambasade Republike Srbije. Dolaskom ispred ambasade sa bočne strane zatekli smo novinare ND Vijesti i dva advokata koji su davali izjave novinarima…”. Nije teško zaključiti da su Milićevu do ambasade pratili svi, novinari, advokati, samo ne policajci.

Prema riječima advokata Jugoslava Krpovića koji u ovom procesu zastupa Branku Milić, ona je telefonom obavijestila potražnu službu MUP-a Crne Gore da se nalazi u Ambasadi Srbije, te da ne namjerava nigdje da bježi. Šef diplomatije Srbije Ivica Dačić je saopštio i da Ambasada Srbije nije znala da će Branka Milić ostati na toj lokaciji i naveo da od crnogorskih državnih organa očekuju konkretan zahtjev koga za sada nema.

Za sada se ne govori ni o mogućoj odgovornosti ovdašnjih organa, ali ni odgovornosti mitropolita Amfilohija, koji je garantovao da će Milićeva, koja već mjesecima boravi u manastiru, a ne u pritvoru, biti dostupna crnogorskim organima. Odluka crnogorskog pravosuđa, da osumnjičene ,,čuva” crkva, svakako je bila kranje neuobičajena, ali ne manje neobična od krajnje inertnosti crnogorske policije i pravosuđa kad su u pitanju odbjegli od pravde, što nijesmo vidjeli prvi put sada. Tako se još čeka, da Svetozar Marović, optužen da je kao šef organizovane kriminalne grupe oštetio Budvu za desetine miliona eura, odsluži kaznu u Spužu. On se i pored potjernice Interpola i dalje nalazi u Beogradu, gdje je završio na liječenju i pored tvrdnji stručnjaka da ovdje može da se liječi, te tada već potpisanog priznanja da je kriv za ono što mu se stavlja na teret.

U javnosti se uveliko govori o tome da je slučaj Marović u stvari samo vješto izrežiran i da se radi o dogovoru vlasti sa nekadašnjim visokim funkcionerom vladajuće partije. Da li je moguće da se i u slučaju državni udar, imajući u vidu mlaku reakciju policije, radi o nekoj novoj nagodbi? Jer nije čudno samo to što je Milićeva odšetala iz sudnice. Nešto ranije, ne manje iznenađenje bila je vijest da je osumnjičeni za državni udar, lider DF-a Andrija Mandić izabran u parlamentarni Odbor za bezbjednost, te da ga je za tu funkciju podržala vladajuća partija. Kako su predstavnici vlasti podržali jednog od glavnih osumnjičenih za terorizam, o čijem navodnom protivdržavnom djelovanju, njega i njegove partije, godinama grme, omogućavajući mu tako između ostalog uvid u bezbjednosne državne tajne, za sada nema jasnog pojašnjenja. Mandić će sada, moći doći u poziciju da na Odboru saslušava specijalnog tužioca Milivoja Katnića koji je protiv njega, pokrenuo proces, ali i protiv brojnih članova Demokratskog fronta.

Teško je svakako objasniti kako se nakon više od godinu progona tužilaštva protiv članova Demokratskog fronta, te brojnih optužbi na njihov račun, od terorizma do pranja novca, koji je javnom retorikom zdušno podržavala vladajuća partija, sada desilo da njeni članovi u parlamentu dignu ruke i glasaju za Mandića.

To, međutim, neće ostati jedina nedoumica kada je u pitanju navodni državni udar. Kao što ni Crna Gora neće prvi put biti zarobljena između ove dvije političke adrese.

Opet razotkrivaju Ruse

Osumnjičeni za pokušaj terorističkog napada u Crnoj Gori, kojeg podgorički Interpol potražuje pod imenom ,,Vladimir Popov”, zove se Vladimir Nikolajevič Moisejev i agent je ruske tajne službe (GRU), tvrdi britanska istraživačka mreža Belingket (Bellingcat) i ruski magazin Insajder (The Insider).

Oni su ranije u svojim istraživanjima navodno otkrili i pravi identitet drugog Rusa Eduarda Šišmakova, koji je, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), sa Popovim pokušao da na dan parlamentarnih izbora 2016. godine izvede ,,državni udar”. .

Moisejev je, kako se navodi u istraživanju, potpukovnik ili pukovnik ruske obavještajne vojne službe, a rođen je 29. juna 1980. godine, kao i fikcionalni ,,Popov”. Mediji navode da je njihovo istraživanje suprotno zvaničnom stavu Rusije da je ,,Popov” bio ,,nevini ruski turista nepravedno optužen od strane neprijateljskih stranih vlada”.

Šišmakov i Popov tvrde da su na saslušanju u Moskvi odbili sve optužbe vezane za učešće u planiranju državnog udara u Crnoj Gori. Šišmakov je potvrdio da poznaje Aleksandra Sašu Sinđelića, ali ne kao zavjerenika i teroristu spremnog da u Crnoj Gori izazove „do sada neviđeno krvoproliće” već kao „predstavnika pokreta četnika”. Za Popova, Sinđelić je „nepoznati muškarac” sa kojim se Širokov sreo krajem oktobra 2016. „u jednom parku u centru Beograda”.

Dražen Medojević, jedan od avokata odbrane, tvrdi da nova saznanja ne znače ništa u procesno-pravnom smislu.

,,To uopšte nema implikacija na tok postupka i to su nezvanične informacije. Tako da to uopšte ne utiče na tok postupka. Odbrana je od samog starta ovog krivičnog postupka osporavala identitet dvojice okrivljenih iz Ruske Federacije, jer smo imali utvrđen identitet na osnovu fotokopiranih pasoša. Mi nikada nijesmo vidjeli te javne isprave u originalu”, tvrdi Medojević.

Tužilaštvo se ovim povodom nije izjašnjavalo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo