Povežite se sa nama

MONITORING

DVIJE GODINE VLADE: Ljepota statistike

Objavljeno prije

na

Crna Gora je izvoznik sveukupne stabilnosti, pohvalio se prošle nedjelje premijer Duško Marković na sastanku Savjeta stranih investitora, upriličenom u sklopu obilježavanja druge godišnjice vlade. Što bi provladini optimisti rekli – na polovini mandata.

Kako se kaže, bez lažne skromnosti, premijer nije bježao od mogućnosti da prisvoji najveći dio zasluga za navedeni uspjeh. „Kada sam preuzeo dužnost predsjednika Vlade bilo je više razloga da vjerujem da nećemo uspjeti nego da ćemo prevazići postojeće probleme. Danas ipak mogu da kažem da smo uspjeli, da smo – kako bismo mi u Crnoj Gori rekli, ‘stali na zelenu granu’ – da smo obezbijedili pozitivan trend, da smo uhvatili priliku koja nam se pružila i da smo dali ozbiljan odgovor na sve izazove o kojima smo govorili”.

Lijepo je slušati, mada je malo teško prepričati. Ipak, „ozbiljan odgovor na sve izazove” mora imati makar neko značenje.

Da krenemo, recimo, od izvoza. Uz sveukupnu stabilnost Crna Gora je, prema podacima Monstata za prošlu godinu, u stanju da izveze još aluminijum (u vrijednosti 72 miliona eura), boksit (67 miliona), drvo (izvezeno je balvana, građe i ćepanica u vrijednosti 29 miliona) i struju (23,5 miliona). Doduše, struju smo i uvozili u tri puta većoj količini (74 miliona). A iz nekog, vlastima znanog, razloga dva najveća robna izvoznika iz Crne Gore su bankrotirane kompanije (KAP i Boksiti) u kojima stečajni postupak traje već godinama. Bez naznaka da će u skorije vrijeme biti završen.

Takvi detalji ne mogu pokolebati sljedbenike i simpatizere koji osjećaju da smo na pravom putu. I dokazuju:

-U mandatu ove Vlade Crna Gora je postala članica NATO;

– Autoput se gradi kao da nije bilo jednogodišnjeg zastoja, tako da više nema dileme da će prioritetna dionica biti završena. Nepoznanica je samo vrijeme kada će se to desiti i cijena koju valja platiti. Mjereno u u novcu i devastaciji prostora;

-Bruto društveni proizvod (BDP) raste tokom mandata Markovićeve vlade po prosječnoj stopi od skoro 4,5 odsto čime se, nije šala, ne može pohvaliti nijedna evropska ekonomija. Sem, možda, Kosovo.

Problem je, međutim, to što je Crna Gora pod vlašču DPS-a imala dva velika ekonomska sunovrata, početkom posljednje decenije prošlog i krajem prve decenije ovog vijeka, tako da je za bilo kakvo dostizanje i prestizanje neophodno da imate stope rasta koje su znatno veće od ovih sa kojima se vlast zori na sve strane.

,,Stabilizovane su javne finansije, imamo makroekonomsku stabilnost, povećana je investiciona aktivnost”, kazuje premijer dok se njegovi dive i papagajski ponavljaju. Ne postavljajući pitanje: da li je to zaista tako kako se priča na svečarskim prigodama?

Vlada će se do kraja godine zadužiti do „predviđenog iznosa”od 940 miliona eura, saopšteno je prije neki dan iz Ministarstva finansija. Nešto više od trećine pozajmljenog (oko 350 miliona) otišlo je na vraćanje starih dugova. Skoro 200 miliona će, do kraja godine, biti „ugrađeno” u autoput. Šta je sa ostatkom?

Optimisti, opet oni, kažu da se taj novac čuva u budžetskim rezervama. Pesimisti podsjećaju da je vlada na taj dio svojih troškova stavila oznaku strogo povjerljivo/državna tajna. A da smo i pored toga, dijelom i uz pomoć ministra finansija Darka Radunovića, saznali da Markovićeva vlada našim novcem nezakonito finansira državni Montenegroerlajns. Dok, jednako nezakonito, i dalje toleriše gomilanje poreskog duga povlašćenih preduzeća. Ili bi preciznije bilo reći – povlašćenih vlasnika.

Kako god bilo, vlada taji da je tokom njenog mandata – i u novčanom iznosu i u procentima – državni dug rastao brže od društvenog proizvoda. Što znači da se rast BDP-a finansira uglavnom iz novih kredita. I inflacije. Tokom prošle godine crnogorska inflacija bila je, u regionu rekordnih, 2,4 odsto. Nakon što je 1. januara ove godine stupila na snagu odluka o povećanju poreza na dodatu vrijednost (PDV) sa 19 na 21 odsto bilo je jasno da će se inflacioni trend nastaviti. I, prema podacima za period januar – septembar, ona iznosi 2,8 odsto.

Novi porezi i inflacija spadaju u onaj dio ekonomskih podataka koje ne pominje niko od vladinih glasnogovornika. S dobrim razlogom. Dvogodišnji rast društvenog proizvoda nimalo nije uticao na rast standarda građana Crne Gore. Prosječna plata i prosječna penzija danas su praktično iste kao u decembru 2016. godine. Nominalno plate su „zamrznute” na 510 eura, dok se prosječne penzije dvije godine „muče” da dosegnu 285 eura. I još nijesu.

U stvarnosti to znači da su zapošljeni i penzioneri u Crnoj Gori jedini građani zemalja u regionu (bivša SFRJ, Albanija, Bugarska, Rumunija) čija kupovna moć dvije godine zaredom ne raste nego pada, zahvaljujući inflaciji i novim porezima. Istina, ne onoliko koliko je to DPS znao da nam priušti u nekim drugim vremenima. Ali – pada.

Sjećate li se, možda, ko je i kada rekao sledeće: „Želim jasno da saopštim građanima Crne Gore da će najvažniji zadatak nove Vlade biti unaprjeđenje kvaliteta života svake porodice i svakog pojedinca u našoj zemlji. To mora biti vidljiv pomak, to se mora osjetiti realno, u svakodnevnom životu”. Ako ste zaboravili, ovo su obećanja iz ekspozea premijera Duška Markovića, iz decembra 2016. godine.

Premijer i (njegov?) DPS danas pričaju drugu priču.

Nakon što su poslanici vladajuće koalicije odbili da prijedlog SDP-a o povećanju minimalne zarade sa 193 na 250 eura makar uvrste u dnevni red aktuelne sjednice Skupštine CG, premijer Marković je objasnio da bi to moglo dovesti do otkaza za „najmanje produktivne radnike” i novog porasta rada na crno. Vlast, očigledno, previđa da Crna Gora ima najmanju minimalnu platu u regionu i da, zahvaljujući takvoj ekonomskoj politici, dva od pet zapošljenih (ukupno 77 hiljada osoba) primaju platu manju od 250 eura. Ogromna većina njih upošljena je u privatnom sektroru, ali podaci pokazuju da i država, odnosno lokalne samouprave i preduzeća pod njihovom kontrolom upošljavaju pet hiljada ljudi kojima plaćaju manje nego što je četvoročlanoj porodici potrebno samo za hranu (prema računici Monstata -256 eura mjesečno).

Ne glaska se više ni ministar Radunović mada je, koliko jesenas, najavljivao da će Vlada inicirati povećanje minimalne zarade. Ili bi se to, ipak, moglo dogoditi? Pod uslovom da sve zasluge za taj poduhvat pripadnu vladajućoj partiji i njenom premijeru. Predlog zakona o budžetu za 2019. godinu ponudiće odgovor i na to pitanje. Kad stigne.

Naredni budžet i neispunjena obećanja dovode nas na teren svakodnevice i teme u kojima se vlast snalazi vanredno dobro. Vjera, domovina, nacija… dovele su na vlast ovu političku garnituru. Još ih drže. Šta će biti sa limenkom na Rumiji? A šta sa onima koji ne ustanu tokom intoniranja državne himne? Čije je Jadransko more koje zapljuskuje crnogorsku obalu? Pišete li ćirilicom ili latiniciom? Ili je važno samo da ne čitate ništa…

Stanovnike Crne Gore, uglavnom, i danas kao 1991. straše onima koji su drugačiji. Po nacionalniom, vjerskom, klasnom, političkom ili seksualnom opredjeljenju. Sve vrvi i vrca od patriota i izdajnika. Ali neprijatelj neće proći poručuju naše i njihove vođe.

I premijer voli da podsjeti: „Puno je ljudi nezadovoljnih ili podstaknutih bilo na ulicima Podgorice odnosno glavnog grada i Vlada je bila suočena sa ozbiljnim izazovom da obezbijedi, ne samo političku nego i bezbjednosnu stabilnost zemlje, a da omogući njen rad i njeno funkcionisanje. To je bio taj politički ambijent u kojem smo počeli mandat”. I opomene, ili priprijeti, zavisi kako ko doživlajava njegove riječi. ,,Vidjeli smo gdje je problem: ne u ovoj demokratskoj i evropskoj vlasti, nego u istorijskim oponentima postojanja Crne Gore”, rekao je Marković u intervjuu za javni servis, „Nećemo im dati prostor, jer je Crna Gora izrasla u zemlju koja ima društveni, politički, bezbjednosni i društveni potencijal… Zaista nećemo dozvoliti da naš nacionalni interes i identitet bude kreiran sa strane. Mi smo odgovorni za to”.

Zahvaljujući takvoj politici, ali i dosljednosti druge strane sa ovdašnje političke scene, koja takođe insistira na novim i starim podjelama uz svakodnevna prebrojavanja ne podobne i nepodobne, dobili smo spisak osoba (pjesnik, istoričari, političari) koje ne mogu ući u Crnu Goru, opozicionog poslanika u zatvoru, ali i starlete koje iz Podgorice ne mogu otići u Beograd na posao.

Markovićeva vlada je za direktora Uprave policje postavila Veselina Veljovića, čovjeka koji je sa istog mjesta otišao nakon afere listing. Do danas ne razriješene. I koji se krivičnog gonjenja zbog svog doprinosa bizarnom bogaćenju Aca Đukanovića na račun državnog budžeta spasao zahvaljujući institutu zastare. Njegov prethodnik Slavko Stojanović podnio je ostavku nesposoban da prekine beskonačan niz ubistava u klanovskim ratovima koji bjesne Crnom Gorom i regionom. Zatim ga je Marković imenovao za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

O odnosu vlasti prema kriminalu i korupciji govori i to što je čovjek osuđen za zlupotrebu položaja i dalje angažovan u Vladi premijera Markovića. Dok iz zemlje odlaze ljekari i inženjeri. Sa kartom u jednom pravcu.

Premijer najavljuje nova dostignuća. „Sasvim sigurno da ćemo u decembru otvoriti i jedno od najtežih poglavlja u pregovaračkom procesu, Poglavlje 27 – Životna sredina, za koje treba da odvojimo do 2035. godine blizu milijardu i po eura da bismo naš životni prostor obezbijedili da bude održiv i da bude u korist i razvoja, ali i kvaliteta života svakog pojedinca.” Toliko o Crnoj Gori ekološkoj državi.

Ukoliko se premijerove najave obistine, onda će u pregovaračkom procesu sa EU Crnoj Gori ostati neotvoreno još jedno poglavlje – konkurencija. I to govori samo za sebe.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo