Povežite se sa nama

MONITORING

DVIJE GODINE VLADE: Ljepota statistike

Objavljeno prije

na

markovic2

Crna Gora je izvoznik sveukupne stabilnosti, pohvalio se prošle nedjelje premijer Duško Marković na sastanku Savjeta stranih investitora, upriličenom u sklopu obilježavanja druge godišnjice vlade. Što bi provladini optimisti rekli – na polovini mandata.

Kako se kaže, bez lažne skromnosti, premijer nije bježao od mogućnosti da prisvoji najveći dio zasluga za navedeni uspjeh. „Kada sam preuzeo dužnost predsjednika Vlade bilo je više razloga da vjerujem da nećemo uspjeti nego da ćemo prevazići postojeće probleme. Danas ipak mogu da kažem da smo uspjeli, da smo – kako bismo mi u Crnoj Gori rekli, ‘stali na zelenu granu’ – da smo obezbijedili pozitivan trend, da smo uhvatili priliku koja nam se pružila i da smo dali ozbiljan odgovor na sve izazove o kojima smo govorili”.

Lijepo je slušati, mada je malo teško prepričati. Ipak, „ozbiljan odgovor na sve izazove” mora imati makar neko značenje.

Da krenemo, recimo, od izvoza. Uz sveukupnu stabilnost Crna Gora je, prema podacima Monstata za prošlu godinu, u stanju da izveze još aluminijum (u vrijednosti 72 miliona eura), boksit (67 miliona), drvo (izvezeno je balvana, građe i ćepanica u vrijednosti 29 miliona) i struju (23,5 miliona). Doduše, struju smo i uvozili u tri puta većoj količini (74 miliona). A iz nekog, vlastima znanog, razloga dva najveća robna izvoznika iz Crne Gore su bankrotirane kompanije (KAP i Boksiti) u kojima stečajni postupak traje već godinama. Bez naznaka da će u skorije vrijeme biti završen.

Takvi detalji ne mogu pokolebati sljedbenike i simpatizere koji osjećaju da smo na pravom putu. I dokazuju:

-U mandatu ove Vlade Crna Gora je postala članica NATO;

– Autoput se gradi kao da nije bilo jednogodišnjeg zastoja, tako da više nema dileme da će prioritetna dionica biti završena. Nepoznanica je samo vrijeme kada će se to desiti i cijena koju valja platiti. Mjereno u u novcu i devastaciji prostora;

-Bruto društveni proizvod (BDP) raste tokom mandata Markovićeve vlade po prosječnoj stopi od skoro 4,5 odsto čime se, nije šala, ne može pohvaliti nijedna evropska ekonomija. Sem, možda, Kosovo.

Problem je, međutim, to što je Crna Gora pod vlašču DPS-a imala dva velika ekonomska sunovrata, početkom posljednje decenije prošlog i krajem prve decenije ovog vijeka, tako da je za bilo kakvo dostizanje i prestizanje neophodno da imate stope rasta koje su znatno veće od ovih sa kojima se vlast zori na sve strane.

,,Stabilizovane su javne finansije, imamo makroekonomsku stabilnost, povećana je investiciona aktivnost”, kazuje premijer dok se njegovi dive i papagajski ponavljaju. Ne postavljajući pitanje: da li je to zaista tako kako se priča na svečarskim prigodama?

Vlada će se do kraja godine zadužiti do „predviđenog iznosa”od 940 miliona eura, saopšteno je prije neki dan iz Ministarstva finansija. Nešto više od trećine pozajmljenog (oko 350 miliona) otišlo je na vraćanje starih dugova. Skoro 200 miliona će, do kraja godine, biti „ugrađeno” u autoput. Šta je sa ostatkom?

Optimisti, opet oni, kažu da se taj novac čuva u budžetskim rezervama. Pesimisti podsjećaju da je vlada na taj dio svojih troškova stavila oznaku strogo povjerljivo/državna tajna. A da smo i pored toga, dijelom i uz pomoć ministra finansija Darka Radunovića, saznali da Markovićeva vlada našim novcem nezakonito finansira državni Montenegroerlajns. Dok, jednako nezakonito, i dalje toleriše gomilanje poreskog duga povlašćenih preduzeća. Ili bi preciznije bilo reći – povlašćenih vlasnika.

Kako god bilo, vlada taji da je tokom njenog mandata – i u novčanom iznosu i u procentima – državni dug rastao brže od društvenog proizvoda. Što znači da se rast BDP-a finansira uglavnom iz novih kredita. I inflacije. Tokom prošle godine crnogorska inflacija bila je, u regionu rekordnih, 2,4 odsto. Nakon što je 1. januara ove godine stupila na snagu odluka o povećanju poreza na dodatu vrijednost (PDV) sa 19 na 21 odsto bilo je jasno da će se inflacioni trend nastaviti. I, prema podacima za period januar – septembar, ona iznosi 2,8 odsto.

Novi porezi i inflacija spadaju u onaj dio ekonomskih podataka koje ne pominje niko od vladinih glasnogovornika. S dobrim razlogom. Dvogodišnji rast društvenog proizvoda nimalo nije uticao na rast standarda građana Crne Gore. Prosječna plata i prosječna penzija danas su praktično iste kao u decembru 2016. godine. Nominalno plate su „zamrznute” na 510 eura, dok se prosječne penzije dvije godine „muče” da dosegnu 285 eura. I još nijesu.

U stvarnosti to znači da su zapošljeni i penzioneri u Crnoj Gori jedini građani zemalja u regionu (bivša SFRJ, Albanija, Bugarska, Rumunija) čija kupovna moć dvije godine zaredom ne raste nego pada, zahvaljujući inflaciji i novim porezima. Istina, ne onoliko koliko je to DPS znao da nam priušti u nekim drugim vremenima. Ali – pada.

Sjećate li se, možda, ko je i kada rekao sledeće: „Želim jasno da saopštim građanima Crne Gore da će najvažniji zadatak nove Vlade biti unaprjeđenje kvaliteta života svake porodice i svakog pojedinca u našoj zemlji. To mora biti vidljiv pomak, to se mora osjetiti realno, u svakodnevnom životu”. Ako ste zaboravili, ovo su obećanja iz ekspozea premijera Duška Markovića, iz decembra 2016. godine.

Premijer i (njegov?) DPS danas pričaju drugu priču.

Nakon što su poslanici vladajuće koalicije odbili da prijedlog SDP-a o povećanju minimalne zarade sa 193 na 250 eura makar uvrste u dnevni red aktuelne sjednice Skupštine CG, premijer Marković je objasnio da bi to moglo dovesti do otkaza za „najmanje produktivne radnike” i novog porasta rada na crno. Vlast, očigledno, previđa da Crna Gora ima najmanju minimalnu platu u regionu i da, zahvaljujući takvoj ekonomskoj politici, dva od pet zapošljenih (ukupno 77 hiljada osoba) primaju platu manju od 250 eura. Ogromna većina njih upošljena je u privatnom sektroru, ali podaci pokazuju da i država, odnosno lokalne samouprave i preduzeća pod njihovom kontrolom upošljavaju pet hiljada ljudi kojima plaćaju manje nego što je četvoročlanoj porodici potrebno samo za hranu (prema računici Monstata -256 eura mjesečno).

Ne glaska se više ni ministar Radunović mada je, koliko jesenas, najavljivao da će Vlada inicirati povećanje minimalne zarade. Ili bi se to, ipak, moglo dogoditi? Pod uslovom da sve zasluge za taj poduhvat pripadnu vladajućoj partiji i njenom premijeru. Predlog zakona o budžetu za 2019. godinu ponudiće odgovor i na to pitanje. Kad stigne.

Naredni budžet i neispunjena obećanja dovode nas na teren svakodnevice i teme u kojima se vlast snalazi vanredno dobro. Vjera, domovina, nacija… dovele su na vlast ovu političku garnituru. Još ih drže. Šta će biti sa limenkom na Rumiji? A šta sa onima koji ne ustanu tokom intoniranja državne himne? Čije je Jadransko more koje zapljuskuje crnogorsku obalu? Pišete li ćirilicom ili latiniciom? Ili je važno samo da ne čitate ništa…

Stanovnike Crne Gore, uglavnom, i danas kao 1991. straše onima koji su drugačiji. Po nacionalniom, vjerskom, klasnom, političkom ili seksualnom opredjeljenju. Sve vrvi i vrca od patriota i izdajnika. Ali neprijatelj neće proći poručuju naše i njihove vođe.

I premijer voli da podsjeti: „Puno je ljudi nezadovoljnih ili podstaknutih bilo na ulicima Podgorice odnosno glavnog grada i Vlada je bila suočena sa ozbiljnim izazovom da obezbijedi, ne samo političku nego i bezbjednosnu stabilnost zemlje, a da omogući njen rad i njeno funkcionisanje. To je bio taj politički ambijent u kojem smo počeli mandat”. I opomene, ili priprijeti, zavisi kako ko doživlajava njegove riječi. ,,Vidjeli smo gdje je problem: ne u ovoj demokratskoj i evropskoj vlasti, nego u istorijskim oponentima postojanja Crne Gore”, rekao je Marković u intervjuu za javni servis, „Nećemo im dati prostor, jer je Crna Gora izrasla u zemlju koja ima društveni, politički, bezbjednosni i društveni potencijal… Zaista nećemo dozvoliti da naš nacionalni interes i identitet bude kreiran sa strane. Mi smo odgovorni za to”.

Zahvaljujući takvoj politici, ali i dosljednosti druge strane sa ovdašnje političke scene, koja takođe insistira na novim i starim podjelama uz svakodnevna prebrojavanja ne podobne i nepodobne, dobili smo spisak osoba (pjesnik, istoričari, političari) koje ne mogu ući u Crnu Goru, opozicionog poslanika u zatvoru, ali i starlete koje iz Podgorice ne mogu otići u Beograd na posao.

Markovićeva vlada je za direktora Uprave policje postavila Veselina Veljovića, čovjeka koji je sa istog mjesta otišao nakon afere listing. Do danas ne razriješene. I koji se krivičnog gonjenja zbog svog doprinosa bizarnom bogaćenju Aca Đukanovića na račun državnog budžeta spasao zahvaljujući institutu zastare. Njegov prethodnik Slavko Stojanović podnio je ostavku nesposoban da prekine beskonačan niz ubistava u klanovskim ratovima koji bjesne Crnom Gorom i regionom. Zatim ga je Marković imenovao za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.

O odnosu vlasti prema kriminalu i korupciji govori i to što je čovjek osuđen za zlupotrebu položaja i dalje angažovan u Vladi premijera Markovića. Dok iz zemlje odlaze ljekari i inženjeri. Sa kartom u jednom pravcu.

Premijer najavljuje nova dostignuća. „Sasvim sigurno da ćemo u decembru otvoriti i jedno od najtežih poglavlja u pregovaračkom procesu, Poglavlje 27 – Životna sredina, za koje treba da odvojimo do 2035. godine blizu milijardu i po eura da bismo naš životni prostor obezbijedili da bude održiv i da bude u korist i razvoja, ali i kvaliteta života svakog pojedinca.” Toliko o Crnoj Gori ekološkoj državi.

Ukoliko se premijerove najave obistine, onda će u pregovaračkom procesu sa EU Crnoj Gori ostati neotvoreno još jedno poglavlje – konkurencija. I to govori samo za sebe.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IVAN BRAJOVIĆ  I TUŽILAŠTVO: I Ramada i moralna gromada

Objavljeno prije

na

Objavio:

U slučaju Ramada svi su lagali sem Ivana Brajovića, tvrdi tužilaštvo. Presuda Višeg suda u kojoj jasno piše da i on nije govorio istinu za njih ne važi

 

Nakon baš dugog izviđaja Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je prošle nedjelje prelomilo – u aferi Ramada svi su lagali sem lidera Socijaldemokrata i predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića.

Zbog produženog krivičnog djela davanja lažnog iskaza ODT je podnijelo optužni predlog protiv šest oktivljenih – funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića, kao i zaposlenih u Upravi za željeznicu Kimete Merulić, Jugoslava Becića, Milana Bankovića i direktora Uprave Miroslava Kukavičića i službenice Ministarstva saobraćaja Tanje Dašić.Oni su, kako je to zvanično saopšteno, dali lažni iskaz u septembru 2016. u Specijalnom državnom tužilaštvu, a potom ga ponovili u Višem sudu. Optužni predlog je baziran na činjenicama koje je utvrdio Viši sud u Podgorici u pravosnažnoj presudi kojom je za zloupotrebu državnih resursa osuđen Nebojša Obradović, funkcioner SD.

Za tužilaštvo nema značaja to što je sutkinja Višeg suda u Podgorici Ana Vuković obrazloženju presude kojom je osuđen Obradović navela da su ,,pri­stra­sno i sra­ču­na­to na po­ma­ga­nje okri­vlje­nom” svjedočili Brajović  i ostali, te da je ,, svjedok Ivan Brajović, kao njen predsjednik (SD-a), bili upoznati i sa organizacijom navedena dva skupa od 22. jula 2015. i 14. januara 2016. godine”.

Tužilaštvo to objašnjavaju ovako: ,,Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Mladena Bojanića protiv Ivana Brajovića, za krivično djelo davanje lažnog iskaza, jer je utvrđeno da prijavljeni pred sudom, u krivičnom postupku, nije lažno svjedočio kada je tvrdio da državni organ (Direkcija za željeznice Crne Gore) nije platio skup partije čiji je predsjednik, već je naveo da nema saznanja da je neki državni organ platio skup te partije”. To je ta pravna finesa – nije imao saznanja. ODT je o ovome odlučivalo više od godinu dana, a njen rukovodilac Ljiljana Klikovac je tri puta odbijala krivičnu prijavu da bi je VDT  tri puta vraćao i nalagao da Klikovac donese zakonsko rješenje.

,,Ne smatram da skupove moje partije treba da plaćaju državni organi. Ne pada mi na pamet da to oni plaćaju. Nemam saznanja ni da je bilo koji državni organ platio bilo koji skup koji je prethodio osnivanju SD-a”, izjavio je Brajović kao svjedok 2017. godine u Višem sudu. Istakao je u sudnici i da smatra da je slučaj iskonstruisan u cilju kompromitacije njegove partije. Državu, stvarno, nije pominjao.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIPREME ZA IZBORE: Sve na stolu, a ruke prazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku ni ne nazire se zakon, neki drugi propis, sporazum ili bilo šta što bi moglo spriječiti DPS da naredne izbore ‘odradi’ upravo onako kako je odradio sve prethodne

 

 

Godinu pred izbore u Crnoj Gori i dalje nema ozbiljnih razgovora o uslovima u kojima će se oni održati. Skupštinski odbor koji je time trebao da se bavi jednom je krenuo da nešto radi, pa je preformulisan. Novi Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva još pokušava da se sastavi. I dalje sa svih strana stižu razne ideje o tome šta bi trebao da radi, svega ima, osim konkretnih, nedaobog, sinhronizovanih zahtjeva opozicije.

“Damjanović je kupio kartu za avion kad je on poletio i više nije bilo mjesta. Avion je bio pun”, kazao je predsjednik Administrativnog odbora Ljuiđ Škrelja tokom rasprave o zahtjevu Posebnog kluba poslanika da Aleksandar Damjanović bude član Odbora za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Odbor će o tome glasati u ponedjeljak.

 

Ako, dakle i kad bude formiran, Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva radiće pod uslovom da svi iz opozicije učestvuju u njegovom radu. Demokrate izjavljuju da neće raditi bez kvoruma, a kvorum je ako su svi tu. S tim što se ne zna da li kad kažu “svi” računaju i Demokratski front koji, u ovom trenutku u radu Odbora ne želi da učestvuje. Hoće li se predomisliti ako Damjanović bude izabran – vidjećemo.

Koje predloge će Odbor razmatrati zasad se zna – okvirno. Implementiraće preporuke OEBS-a/ODIHR-a objavljene nakon prethodnih izbora, baviće se medijskim zakonima i javnim servisom, formiraće specijalno tijelo koje će nadgledati predizborni proces i izbore…

Jednog dana se priča da je mogućnost formiranja tehničke vlade još živa, drugog je uveliko sahranjena.

Demokrate su se juče-prekjuče pojavile sa informacijom da će Odboru predložiti tekst kojim su uređeni pravni mehanizmi “da se prvi naredni generalni izbori za skupštine svih jedinica lokalne samouprave održe u istom terminu”. Istakli su da oko toga sa Demokratama “nema pregovora”, ali se ne zna da li taj predlog podrazumijeva da lokalni izbori budu održani istovremeno sa parlametarnima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NOVE IDEJE ZA SPREČAVANJE ODLASKA LJEKARA: Ostajte ovdje, al’ na silu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo zdravlja se ogradilo od ideje Vesne Miranović, pomoćnice ministra, da se studenti medicine uslove da šest godina ostanu u Crnoj Gori nakon završetka studija. Problem je što njihova predstava o stanju u zdravstvu liči na bajku a ne na našu stvarnost

 

Konačno se neko, iz institucija, odvažio da digne glas protiv odlaska ljekara. Pomoćnica ministra zdravlja i direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu dr Vesna Miranović saopštila je da Ministarstvo zdravlja pokušava da uspostavi model da se studenti medicine, nakon završenih studija, ugovorom obavežu da narednih šest godina rade u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

,,Izmijenićemo politike, ponudićemo komercijalne uslove za studiranje medicine kako ne bismo izgubili vrijeme i novac na one studente koji ne žele da rade u Crnoj Gori i studenti će morati da odluče, kada počnu sa studijama, kojim će putem da krenu”, kazala je Miranović i sugerisala ispravni put, pomenuvši ,,moralnu odgovornosti prema zemlji koja ti je pružila da se besplatno školuješ”.

Ideja je lansirana na prošlonedjeljnoj 34. godišnjoj konferenciji Evropskog foruma medicinskih asocijacija (EFMA), koju je organizovala Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG).

Pomoćnica ministra zdravlja je nakon elaboracije, napustila konferenciju. Pojedini su odmah reagovali na ovu najavu, pa je ljekar Vladimir Dobričanin naglasio da je ta deja sporna sa mnogih apsektata, a prije svega aspekta ljudskih prava.

Zamisao pomoćnice ministra  je odmah izazvala veliku pažnju javnosti.  Ona je je dodatno objasnila da je Ministarstvo ovu ideju testiralo sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i ravoj (OECD), a da slijedi testiranje sa Ministarstvom prosvjete, sa Univerzitetom Crne Gore, sa Medicinskim fakultetom, sa strukovnim udruženjima, sa Ljekarskom komorom, sa sindikatima…

Prvi su se izjasnili sindikati. Različito. Predsjednik Sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata dr Vladimir Pavićević je izjavio da je mjera o kojoj je Miranović govorila neophodna za crnogorski zdravstveni sistem. Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva dr Ljiljana Krivokapić je  kazala da je ta ideja neprihvatljiva.

Dok se debata zahuktala, iz Ministarstva zdravlja su presjekli:  ,,Ideja da će se izmijeniti uslovi i kriterijumi za studente medicine u Crnoj Gori nije stav Ministarstva zdravlja ni Vlade Crne Gore”. Ispada da je dr Miranović govorila u svoje ime.

Na pitanja Monitora povodom ove teme, među kojima je bilo i ovo: Da li Ministarstvo ima podatke koliko je, u posljednjih pet godina, Crnu Goru napustilo medicinskog kadra, iz Ministarstva zdravlja su nam odgovorili saopštenjem. Bajkovitim. Počinje konstatacijom da su zdravstveni radnici stub sistema, pa ako želimo imati kvalitetno zdravstvo, moramo imati zadovoljnog zdravstvenog radnika.

U saopštenju se navodi da Ministarstvo ,,u kontinuitetu kreira ambijent”…  Pa se nabraja da su 322 zaposlena dobila stanove pod povoljnim uslovima, i najavljuju da se na tome neće stati; za energetsku efikasnost u 15 objekata uloženo je 9,5 miliona eura, a biće potrošeno još šest; za savremenu medicinsku opremu utrošeno je 11 miliona eura, tokom ove godine biće potrošeno još pet; ističe se i edukacija… Pa tvrdnja da je samo u protekle dvije godine zdravstveni sistem Crne Gore bogatiji za 234 ljekara specijaliste, dok je trenutno 430 ljekara na specijalizaciji. Situacija je u stvari toliko dobra da se saopštenje završava ovom rečenicom: ,,Da idemo u dobrom pravcu govori i činjenica da sve veći broj ljekara iz centara iz okruženja iskazuje želju da svoj radni angažman zasnuje u ustanovama u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore”.

Nakon saopštenja, čitalac samo može da se zapita o čemu govori pomoćnica ministra i stručna javnost, kad se ovoliko ulaže, unapređuje i kreira ambijent.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih godina iz javnog zdravstva otišlo je čak 150 doktora, dio u privatni sektor a dio u inostranstvo.

,,U Ministarstvu se moraju, napokon, odrediti da li doktori odlaze ili dolaze”, kaže za Monitor Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine: ,,Na osnovu podataka Sindikata doktora medicine, u posljednjih pet godina crnogorsko javno zdravstvo napustilo je 10 odsto ljekara. Među njima najviše su zastupljeni mladi, sa tek svršenim studijama, kao i stručnjaci srednje generacije koji su trebali dati snažan doprinos podizanju kvaliteta zdravstvene zaštite i omogućiti transfer znanja ka mlađim generacijama”.

Doktor medicine u Crnoj Gori nakon završenog fakulteta (koji traje šest godina)  bez specijalizacije ima platu od 550 eura, specijalista (specijalizacija traje od četiri do šest godina) između 636 i 670 eura, a supspecijalista (tri do četiri godine) između 750 i 800 eura. Pa sad  uporedite te plate, profesionalaca čije akademsko školovanje može da traje i preko 15 godina, i plate, privilegije, službene automobile i stanove, političkih i državnih službenika.

Sva sreća da su iz Ministarstva zdravlja konačno shvatili da, kako su saopštili ,,bez zadovoljnog zdravstvenog radnika, nema kvalitetnog zdravstvenog sistema”. Pa su najavili: ,,Jedinstveni stav Ministarstva zdravlja i države Crne Gore da se nađe efikasan način i model da se poboljša standard zdravstvenih radnika, uključujući i mogućnost povećanja zarada”. Mogućnost, ne treba žuriti. Možda da se sačeka 1. decembar za kada je Njemačka najavila potpunu liberalizaciju uslova za prijem ljekara,  pa da ode još par desetina ljekara iz Crne Gore. I onda da se tokom sljedeće godine počne razmatrati povećanje plata ljekarima, ali samo kao krajnja mjera.

Ishitrena najava već je izazvala nedoumice kod dijela studenata medicine.

Ministar zdravlja dr Kenan Hrapović nije se oglašavao. Oglasio se bivši ministar, sadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Podgorici dr Miodrag Radunović. U intervjuu Dnevnim novinama, pozivajući se na iskustvo drugih zemalja, preporučio je da se ovaj problem riješi povećanjem zarada zaposlenih u zdravstvu.

Neki od komentara čitalaca-ljekara na ovo spasonosno  rješenje bili su: ,,A đe si bio Radunoviću? Pa ti si bio ministar, što ne uradi nešto za nas ljekare?”; ,,Idem poslije Nove godine. Ne pada mi na pamet da ostanem ovdje. I da vam kažem nije plata prvi uzrok zbog koga odlazim. Idem zbog svoje djece jer ne želim da žive u državi u kojoj nema pravde i zakona i gdje je nepotizam na svakom mjestu”.

Novac nije jedini razlog za odlazak. Primjer pomoćnice ministra zdravlja je šema neodgovornosti. Zvaničnici se pojavljuju na raznim konferencijama, uglavnom da ne kažu ništa i da odmah odu, zbog ,,ranije preuzetih obaveza”. Kada i izjave nešto nesuvislo, pa se i matično ministarstvo ogradi od njih, nema veze. Omaklo im se. Ionako je sve u redu, ljekari iz regiona hrle u CG. Traže se modeli da se opameti domaći kadar, a u studentima probudi patriotska svijest. Sve u svemu, biće to još gore.

 

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE:
Groteska koju svakodnevno živimo

 

,,Izjava gđe Miranović je neodrživa, ishitrena  i krajnje problematična ako se ima u vidu plan Crne Gore da pristupi EU koja je počiva na poštovanju ljudskih prava i sloboda, slobodnom prometu roba, usluga, kapitala, i slobodi kretanja građana zemalja članica.

Ljekari odlaze jer su egzistencijalno ugroženi, često ne mogu da finansiraju skupe edukacije, opterećeni stambenim kreditima po nepovoljnim uslovima, izloženi napadima na radnom mjestu, dobijajući svakodnevnu potvrdu od države koliko su joj bitni, i oni i zdravlje stanovništva.

Čudna je i krajnje neprimjerena strategija unapređenja sistema zdravstvene zaštite zasnovana na zadržavanju  budućih ljekara u Crnoj Gori prijetnjom našim najboljim učenicima, koji umjesto da se motivišu dobrim uslovima za usvajanje medicinskih znanja, koja su im na samom startu uskraćena odlaskom onih od kojih bi, u kliničkim uslovima, najviše naučili, oni se zastrašuju potencijalnim utuženjima jer možda neće biti spremni da rade za platu higijeničarke na Tivatskom aerodromu, ili radnika na naplatnoj rampi tunela Sozina.

Generalna direktorica se na toj udobnoj poziciji u potpunosti zbunila, doktori odlaze jer su loše plaćeni, i neće ih zaustaviti neustavani komad papira koji su jedva punoljetni potpisali na početku studija. Još jednom  javnost je svjedočila neozbiljnoj zamjeni teza od strane Ministarstva zdravlja koja, pored svih problema koji pogađaju region, nailazi na zasluženu pažnju kao fantastičan primjer groteske koju svakodnevno živimo”.

 

LJEKARSKA KOMORA: Nema preciznih podataka

 

Iz Ljekarske komore, na čijem je čelu dr Aleksandar Mugoša, kazali su nam da od dolaska novog rukovodstva vode i Imenike u kojima se unose svi podaci o pojedinačnim kategorijama doktora medicine.

Sekretarka Komore Vesna Bauković za Monitor kaže da su shodno propisima, svaki član Komore, kao i zdravstvene ustanove dužni da Komori prijave svaku promjenu podataka koji su uneseni.

U toku 2018. Ljekarskoj komori obratilo se sedam doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu (Certificate of Good Standing) i potvrde o članstvu i to: šest specijalista i jedan doktor medicine, za odlazak u inostranstvo – tri u Sloveniju, i po jedan u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, dok jedan ljekar nije naveo zemlju u koju odlazi.

U 2019. obratilo se 12 doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu i potvrde o članstvu, osam specijalista i četiri doktora medicine, za odlazak u inostranstvo – dva u Sloveniju, po jedan u Italiju, Švajcarsku, Njemačku, Hrvatsku i njih šest nije navelo zemlju u koju odlazi.

,,Imamo nezvanične informacije da se radi o većem broju doktora medicine koji napuštaju javne zdravstvene ustanove, a o čemu Komora nema tačnih podataka. Takođe, nemamo pouzdane podatke koliko je doktora medicine napuštilo javne zdravstvene ustanove i prešlo na rad u privatne zdravstvene ustanove. Ispunjavanjem obaveze koju članovi imaju, koju smo naveli, Komora bi i u ovom dijelu imala potpune podatke”, kazala je Bauković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo