Povežite se sa nama

MONITORING

IZBOR I NERAZRJEŠENJE DIREKTORA U OBRAZOVANJU: Partijska depolitizacija

Objavljeno prije

na

damir sehovic

Ministar prosvjete Damir Šehović negirao je, protekle nedjelje, u Osnovnom sudu u Danilovgradu političku diskriminaciju prilikom imenovanja svog partijskog kolege Vuka Stanišića na mjesto direktora vrtića „Đina Vrbica” u Podgorici.

U ovom sudu vodi se postupak po tužbi bivše v.d. direktorice vrtića Milene Mijović, koja je tužila državu zbog političke diskriminacije.

Radi se o ponovljenom postupku, nakon što je Viši sud u Podgorici ukinuo presudu danilovgradskog Osnovnog suda iz marta ove godine, kojom je utvrđeno da je Šehović politički diskriminisao Mijovićevu.

Ministar je na suđenju istakao da se opredijelio za Stanišića jer su zaposleni prema Mileni Mijović osjećali ogromni animozitet, pa su prijetili i štrajkom. Priznao je da se prilikom odlučivanja nije vodio stručnim referencama kandidata. Šehović je kazao da mu nije bila poznata politička pripadnost nijednog od kandidata za direktora vrtića.

Advokat Budislav Minić, koji zastupa Mijovićevu, kaže za Monitor da je ,,neprihvatljivo da ministar, posebno ministar prosvjete, o izboru direktora najveće javne ustanove te vrste, nema nijedan dokaz da ponudi sudu i javnosti u prilog svojoj odluci o izboru direktora koju je, po sopstvenim riječima donio konsultujući, umjesto stručnjaka u Ministarstvu, ‘ljude od svog povjerenja u Ministarstvu i van njega’. I koji nije vrjednovao stručne reference kandidata jer smatra da se to vrjednuje samo ‘kada se dijele stipendije”.

Ministar i na sudu tvrdi da mu nije poznata politička pripadnost direktora koje imenuje. No krajem septembra za v.d. direktora Škole za srednje i više stručno obrazovanje „Sergije Stanić” iz Podgorice imenovao je Dar-ka Vukčevića, koji je član Opštinskog odbora Glavnog grada Socijalde-mokrata Crne Gore, a bio je i kandidat za odbornika u lokalnom parla-mentu. Iz Ministarstva prosvjete su naglasili da je kod ovog izbora cijenjena stručnost a da ,,članstvo u partiji ne može biti prepreka, baš kao što ne bi trebalo da bude ni prednost”.

Ne bi trebalo, ali politička pripadnost jeste glavni argument za zapošljavanje u prosvjeti. Primjeri su brojni – da ne navodimo one iz vakta Slavoljuba Stijepovića i Predraga Boškovića, već samo domete na tom polju od 2016. otkada je Šehović ministar.

Početkom godine, u toku predizborne kampanje za lokalne izbore u Beranama, objavljen je snimak na kome, pozivajući se na ministra Šehovića, direktor Srednje stručne škole u Beranama Naser Gargović, kadar SD-a, nudi kandidatu za odbornika SDP-a da se povuče s izborne liste i pređe u SD. Zauzvrat, čuje se na snimku, nudi mu zaposlenje za suprugu u vrtiću ili Univerzitetskom centru, uz riječi Gargovića da je Šehović i njega postavio za direktora.

U maju prošle godine, Šehovićevo ministarstvo produžava mandat direktoru pljevaljske Osnovne škole „Ristan Pavlović” Draganu Tošiću na još četiri godine. On je 2015. pravosnažno osuđen zbog učešća u kupovini glasova za DPS pred parlamentarne izbore 2012.

Kao krupan korak ka depolitizaciji obrazovanja najavljena je prošlogodišnja izmjena Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju. Stručna javnost odavno predočava da bi povratak na ranija zakonska rješenja bio korak naprijed u odnosu na sadašnje stanje. Tada je direktora škole birao školski odbor, uz prethodno pribavljeno mišljenje nastavničkog vijeća, koje je tajno glasalo o kandidatima, zatim savjeta roditelja i lokalne samouprave. Ministar je davao saglasnost. Uzalud. Novim izmjenama je propisano da ministar bira tročlanu komisiju koja vrši intervju s kandidatima za direktora i dostavlja izvještaj ministru na odlučivanje.

,,Sistem je znatno depolitizovaniji nego što je bio”, objašnjavao je ministar. Tumačio je da se sa kandidatima za direktore upoznaje na isti način na koji to čini svaki čelnik institucije, ustanove ili kompanije: preko programa koji kandidati moraju dostaviti, radne biografije, direktnog raz-govora sa svima koji su se prijavili na oglas, kao i na osnovu predloga stručne komisije. To što u školama, iliti kompanijama, uglavnom prođu članovi partije izgleda da je stvar više sile.

Mira Popović, iz Centara za građansko obrazovanje (CGO) za Monitor kaže da ova organizacija godinama ukazuje na probleme koje u obrazovnom sistemu kreira norma po kojoj ministar ima moć da imenuje i razrješava direktore škola: ,,Ministri se mijenjaju a činjenica da ova norma ostaje nesumnjivo ukazuje na potencijal njene upotrebe u partijske svrhe”.

U međuvremenu, programi razvoja institucije koji kandidati moraju dosta-viti na konkursu postali su tajna. Iako su iz Ministarstva tvrdili da su oni javni. Organizacija KOD nedavno je od Ministarstva prosvjete zatražila izvještaje koje u postupku izbora direktora javne ustanove ministru dostavlja tročlana stručna komisija. Ministar im je odgovorio da ih ne može dati jer „,izvještaji sadrže i programe razvoja ustanove, te se ova dokumentacija smatra internom i nije dostupna široj javnosti”. ,,Dakle, javnost, uključujući i roditelje, nema pravo da sazna po kojem planu razvoja ustanove raditi ustanova u koju idu njihova djeca”, naglašavaju iz KOD-a.

Politička pripadnost ima uticaja i kod nerazrješavanja pojedinih direktora. Ministarstvo nije postupalo po predlozima Prosvjetne inspekcije koja je posljednjih dvije godine predložila za razrješenje nekoliko direktora škola.

Iz CGO imaju dokumentaciju Prosvjetne inspekcije o devet prijedloga za razrješenje iz 2017: ,,Mi smo više puta podnosili urgencije ministru Šehoviću za postupanje po ovim prijedlozima, ali smo ostali uskraćeni za informaciju da li su ti direktori sankcionisani, a znamo da je većina njih na istim funkcijama”, kaže Popovićeva.

Prosvjetna inspekcija je za razrješenje predložila direktorku OŠ ,,Božidar Vuković Podgoričanin” Ljubinku Nedić zbog neblagovremenog postupanja, čime je onemogućila sankcije za 45 roditelja čija su djeca odustala od obaveznog osnovnog obrazovanja. Zatim

direktora Medicinske škole Branimira Kostića jer je bez odobrenja Ministarstva, odnosno nezakonito u prvi razred školske 2016/2017. upisao 37 đaka. Istu stvar je upisavši 87 prekobrojnih učenika, a i nezakonito zapošljavajući nastavnike, uradio

i direktor podgoričke Ekonomske škole ,,Mirko Vešović” Branislav Đukić. Nezakonito zapošljavanje nastavika inspekcija je utvrdila

u bjelopoljskoj OŠ ,,Dušan Korać” gdje je direktorica Fatima Mehović, kao i u rožajskoj OŠ ,,Salko Aljković” gdje je traženo razrješenje direktora Faika Muhovića.

,,Zaštita direktora za koje je postojao jasan osnov za smjenu se može objasniti samo partijskom podobnošću”, tvrdi Popovićeva.

Iz CGO-a podsjetiću na slučaj direktora srednje pomorske škole u Kotoru Veljka Botice koji je izdavanjem školskog prostora za predizbornu konvenciju Mila Đukanovića prekršio dva člana Opšteg zakona o vaspitanju i obrazovanju. Iako je osnov za njegovu smjenu očigledan, i pored prijave slučaja ministru i niza intervencija, u CGO-u do danas nemaju odgovor Ministarstva. Botica je i dalje direktor. .

Iz Ministarstva su ranije poručili da se činjenice u vezi sa pojedinim od ovih slučajeva provjeravaju. Na pitanja Monitora koji je epilog predloga Prosvjetne inspekcije nijesmo dobili odgovore.

Ne mogu mu ništa inspekcija ni sud

Ilustrativan primjer stanja u školstvu je slučaj JU Srednje elektrotehničke škole ,,Vaso Aligrudić” u Podgorici. Prosvjetna inspekcija je lani u novembru predložila da se direktor Veselin Pićurić razriješi. Razlog: nezakonito je otpustio tri profesora praktične nastave – Ranka Ljumovića, Dragana Sandića i Branislava Ivanštanina. Pri tom je zaposlio sedam novih, od kojih je samo jedan imao položen stručni ispit. Prema procjeni prosvjetnog inspektora Radana Nikolića, Pićurić je time školu i državu, od 2009. do 2014. oštetio za 136.000 eura! Uz to, zbog nezakonitih otkaza nastavnicima praktične nastave, škola će, po pravosnažnim sudskim odlukama, morati da isplati dodatnih 40.000 eura, te da plati sudske troškove.

Pićurić koji je na čelu ETŠ od 2008. a aktuelni mandat započeo je u januaru 2015, je negirao da je oštetio budžet škole i države.

Ministarstvo prosvjete se oglušilo o ovaj predlog, kao i onaj iz 2013. kada je glavna prosvjetna inspektorka Lucija Adžić tražila smjenu Pićurića.

Pićurić je 2015. tužio profesora Mladena Klikovca navodeći da ga je izvrijeđao u kabinetu pred đacima, pozivao ga da se tuku, i prijetio. Dan zatim direktor je od đaka tražio da potpišu izjave o tome što se desilo. Urzo pokreće i disciplinski postupak protiv profesora Klikovca zbog navodnog ,,mobinga nad direktorom,, i kažnjava ga sa pet odsto umanjenja plate, tri mjeseca.

Osnovni sud na Cetinju je ovu disciplinsku mjeru pobio kao neosnovanu, a podgorički Područni organ za prekršaje oslobodio krivice Klikovca.

Sudija u presudi navodi da je povjerovao navodima profesora Klikovca da je nakon što je pustio dvije učenice sa časa u toalet, koje su morale da idu u paru jer toalet nije imao vrata, na čas ušao direktor Pićurić i kazao da niko ne smije da šeta hodnicima tokom nastave bez njegovog znanja. Pićurić je počeo da omalovažava profesora, a kada ga je profesor upozorio da ugasi telefon na času jer to ni učenicima nije dozvoljeno, došlo je do rasprave. Svjedočenje Klikovca na sudu su potvrdila i četiri bivša učenika ove škole.

Klikovac je nakon ovih presuda protiv Pićurića podnio krivičnu prijavu zbog falsifikovanja službene isprave, zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi i lažnog prijavljivanja.

Sidikat prosvjete je protiv Pićurića podnio više krivičnih prijava, zbog: nesavjesnog rada u službi, zloupotrebe ovlašćenja u privredi, utaje poreza i doprinosa, davanje mita, samovlašća, falsifikovanja javne isprave… I pored više urgencija i obećanja iz tužilaštva za sada nema odgova na prijave.

Iz Ministarstva prosvjete nam nijesu odgovorili da li će Pićuriću u januaru sljedeće godine produžiti mandat.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRITISCI NA AKTIVISTE POKRETA ODUPRI SE: Ni mirnijih protesta, ni više prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

O prekršajnim prijavama kao vidu pritiska nad aktivistima pokreta Odupri se za Monitor govore Omer Šarkić, Mirsad Kurgaš, Dragan Sošić i Demir Hodžić

 

Protesti koje organizuje pokret Odupri se primjer su nenasilnog otpora. Policija kao da nije bila spremna na proteste u kojima nemaju povoda da tuku i privode građane, opozicione aktiviste, novinare, a i pravosuđe se našlo u čudu što nema prekršajnih i ostalih prijava. No, vlast se brzo dosjetila.

Zbog Karavana, obilaska gradova po Crnoj Gori, koju je tokom aprila organizovao pokret Odupri se, službenici centra bezbjednosti Budva, Herceg Novi, Bijelo Polje i Pljevlja i odjeljenja bezbjednosti Žabljak, Kotor, Tivat, Mojkovac, Kolašin i Šavnik, podnijeli su 11 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sedam lica.  Zbog blokade prostorija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Podgorici policija je podnijela prekršajne prijave protiv osam osoba. Aktivisti su,  tvrde u policiji, blokirali zaposlene i  građane i ometali radnike obezbjeđenja u obavljanju posla.

,,Kada smo bili u Briselu na jednom od sastanaka rekao sam da protesti u Crnoj Gori mogu da posluže za primjer po tome kako su mirni i bez poruka mržnje. Za četiri mjeseca i preko 10 protesta nije bilo slomljenog cvijeta, a kamoli li stakla, ljudi su izlazili ispred radnji da nas pozdrave. A nama pljušte prijave”, kaže za Monitor član pokreta Odupri se Omer Šarkić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo