Povežite se sa nama

MONITORING

NOVI PAD BEZBJEDNOSNOG SISTEMA U SPUŠKOM ZATVORU: Ogledalo države

Objavljeno prije

na

ziks spuz

Spuški zatvor, ili zvanično Zvod za izvršenje krivičnih sankicija (ZIKS), odavno se nadaleko pročuo po bjekstvima zatvorenika, zagonetnim ubistvima, tučama, unošenju mobilnih telefona i droge zatvorenicima… Ipak, ono što se desilo prošle nedjelje veče vjerovatno je jedinstven slučaj i u svijetu. Nekoliko osoba probilo je dvije zatvorske zaštitne ograde i preko treće prebacile paket osuđeniku u paviljonu F. Šta je u njemu bilo još zvanično nije saopšteno. Duhoviti su taj slučaj ovako prokomentarisali – svuda u svijetu zatvorenici probijaju zatvorsku ogradu da pobjegnu na slobodu, a u Crnoj Gori je provaljuju da uđu u zatvor! U paviljonu F smješteni su većinom zatvorenici osuđeni na najduže kazne.

Prije nekoliko dana dogodio se još jedan incident. Zatvorenici su napali četvoricu službenika ZIKS-a, pri čemu su jedan komandir i nekoliko zatvorenika povrijeđeni. U utorak je jedan zatvorenik pokušao samoubistvo…

„Ti događaji jasno ukazuju da je bezbjednosni sistem u ZIKS-u sveden na najniži mogući nivo. Prisjetimo se nedave pobune osuđenika kada su izazvali požar u paviljonu zatvorenog dijela Kazneno-popravnog doma, zbog čega je donijeta preventivno-bezbjednosna mjera da se vinovnici tog događaja premjeste u zatvor u Bijelom Polju. Nastavljena je praksa da se brojni neriješeni problemi u ZIKS-u guraju pod tepih da bi se održao socijalni mir. Javnost je trebala da bude upoznata o tom slučaju, kao i o tome ko je odgovoran za volšebno bjekstvo osuđenika iz zatvora u Bijelom Polju, koji je mimo svih zakonskih propisa boravio u zatvorskoj jedinici gdje to Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija nije predviđeno. Nije zvanično objašnjeno ni kako je, kao po scenariju za kriminalistički film, pritvorenik I.V. iz bjelopoljskog zatvora sa oružjem u rukama razoružao zatvorsku policiju i dao se u bijeg ili kako je likvidiran osuđenik Đ.D. snajperskim naoružanjem sa spoljne strane ograde ZIKS-a”, kaže, u razgovoru za Monitor, detektiv Vladan Pavićević i nekadašnji član užeg kabineta direktora ZIKS-a.

D. Đ. je ubijen 22. septembra 2016. godine dok je bio u teretani Poluotvorenog odjeljenja Kazneno-popravnog doma. Do danas nije utvrđeno ko ga je ubio. Taj slučaj bio je interesantan i stranim medijima.

Kako je moguće da prije nekoliko dana više osuđenika napadne metalnim šipkama i tiganjima službenike ZIKS-a i ugroze živote zatvorskih policajaca, pitamo Pavićevića.

„U tom slučaju nije samo preventivno-bezbjednosni rad doveden u pitanje, nego i odgovornost drugih službi kao što su Sužba za resocijalizaciju ličnosti, koja ima važnu ulogu u sistemu funkcionisanja ukupnog sistema ZIKS-a. Zatim odgovornost Službe obezbjeđenja ili zatvorske policije koje u ovakvim slučajevima moraju da primijene ovlašćenja regulisana Pravilnikom o načinu vršenja obezbjeđenja, naoružanju i opremi službenika obezbjeđenja ZIKS-a (Članovi 54, 55 i 56). Ako se ispoštuju te zakonske odredbe onda se ne može dovesti u pitanje povreda ljudskih prava i sloboda. Koja su prava ili ovlašćenja ovdje prekršena utvrdiće nadležni organ, a vjerujem da će za to biti vrlo zainteresovane i odgovarajuće međunarodne organizacije. Treba očekivati i da se konačno postavi pitanje i objektivne i subjektivne odgovornosti menadžmenta ZIKS-a, prije svega direktora”, smatra Pavićević.

Monitor je više puta ranije pisao o tome kako se ne vodi dovoljno brige o bezbjednosti zatvora, službenika, ali ni zatvorenika.

Iz spuškog zatvora pobjegli su brojni zatvorenici. Neki su uhapšeni, a za neke nikada nije razjašnjeno kako su se domogli slobode. Evo samo nekoliko slučajeva.

U junu 2001. godine pobjegao je zatvorenik D. L. To je bilo drugo bjekstvo iz spuškog zatvora u nepunih 48 sati. Tada je Veselin Vlahović, osuđen u Sarajevu za ratni zločin, pobjegao na spektakularan način – preskočio je zid visok četiri metra. Dvije godine prije toga pobjegao je zatvorenik N. K. U junu 2005. godine zatvorenici S.B., .S. P. i M. R. pobjegli su iz Poluotvorenog odjeljenja. Početkom 2008. u Novom Sadu je uhapšen V. M., koji je iz spuškog zatvora pobjegao 1995. Osuđenik Ž. N. pobjegao je maja 2008. godine…

U spuški zatvor često se zatvorenicima doturaju mobilni telefoni iako je to zakonom strogo zabranjeno. U januaru 2010. godine kod jednog zatvorenika otkriveno je jedanaest mobitela u paketu sa suvomesnatim proizvodima. Početkom 2012. godine, prilikom pretresa čuvenog C odjeljenja, najbolje čuvanog dijela zatvora, pronađena su četiri telefona. Od avgusta 2013. do avgusta 2015. oduzet je od zatvorenika 1.291 mobilni telefon.

Zbog nekoliko telefona pronađenih kod zatvorenika, Vlada Crne Gore je 2005. godine smijenila Upravu ZIKS-a. Ova današnja ima preča posla – najavila je gradnju zatvora u Mojkovcu, rodnom mjestu premijera. U objekte zatvora biće investirano tričavih petnaest miliona eura.

„Stanje u zatvorima je odraz stanja u državi. Stanje u državi ne može biti stabilno ako u ustanovama ovakvog tipa, gdje borave pritvorena i osuđena lica sa kaznama i do 40 godina, imamo vrlo delikatne incidente, pobune, organizatore u vršenju novih krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala, ubistava i obračuna sa zatvorskom policijom. Ovakvi nemili događaji nijesu zabilježeni ni u zemljama okruženja”, kaže Pavićević.

On napominje da se jasno uočavaju propusti, nesposobnosti, neznanje i neprofesionalizam vitalnog činioca u ZIKS-u – menadžmenta i svakako odgovornost direktora.

„Odgovornost direktora je u tome što on donosi planove obezbjeđenja i sagledava bezbjednosne procjene i rizike za osuđena lica i lica u pritvoru. Obaveza zaposlenih u Zavodu nije samo da ih čuvaju od bjekstva već i od ovakvih pojava”, objašnjava Pavićević.

Još, kako rekosmo, zvanično nije saopšteno šta su nepoznati posjetioci u paketu prošle nedjelje doturili zatvorenicima.

„Pretpostavimo da se može bilo što unijeti i da time mogu biti ugroženi nečiji životi, možda od istih onih koji su već jednom osuđeni na najviše zatvorske kazne. Ovakvi i slični događaji bili bi nezamislivi da je bolje fizički i materijalno-tehnički obezbijeđen najbezbjedniji zatvorski dio KP Doma – poznato C odjeljenje”, tvrdi Pavićević.

Darodavci zagonetnog paketa su na slobodi. Istraga je vjerovatno u toku.

Vladan Pavićević, detektiv: Stanje u zatvoru je alarmantno

Kad je riječ o onom što se dešava u ZIKS-u, Pavićević kaže da nema prostora za čuđenje:

„Bezbjednosni sistem je na najnižim nivoima spremnosti da se preventivno djeluje u sprečavanju ovakvih događaja. Smještaj i boravak pritvorenih i osuđenih lica je definisan Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija. Striktnom primjenom tih zakonskih normi, neupitno se vodi računa o poštovanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda i za lica osuđena za najteža krivična djela. Višestruki povratnici, koji bi trebalo da borave u takozvanom ‘zatvoru’ u zatvoru – poznato C odjeljenje, koje je nekad imalo najbolji sistem bezbjednosnih mjera i zaštite, premješteno je u dio koji ne zadovoljava visoke standarde i preporuke Evropske komisije. U takvom ambijentu borave lica osuđena do 40 godina zatvora i višestruki povratnici”.

Zatvorska policija je dužna da obavlja razna obezbjeđenja – od unutrašnjeg do spoljašnjeg, kao i obezbjeđenje putem patrole, jer se tako štite osobe, objekti i imovina Zavoda, sprečava kretanje nepozvanih i sumnjivih osoba u neposrednoj blizini, utvrđuje njihov identitet i razlozi kretanja u patrolnom području.

„Značajne su i osmatračnice, takozvane karaule, sa kojih se jasno vidi svaki djelić površine oko zatvora i svaka sumnjiva radnja evidentira. Zašto, kad je riječ i o ulasku nepozvanih kroz ogradu zatvora, nijesu preduzete odgovarajuće mjere za kvalitetnije i efikasnije obezbjeđenje odgovor bi bio svakako dragocjen prije svega Vladi Crne Gore. Zbog ovakavih događaja treba očekivati konkretne poteze, profesionalne i moralne. Alarmantno stanje u ZIKS-u konačno se mora riješiti zbog javnog i državnog interesa”, kaže Pavićević.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo