Povežite se sa nama

MONITORING

ZDRAVSTVO I VLADINI STRANI PARTNERI: Kupiš bolnicu, napraviš stanove

Objavljeno prije

na

Mediji su, ove sedmice, objavili da Vlada i Ministarstvo zdravlja pregovaraju saradnju sa, ne baš pouzdanim, američkim privatnim zdravstvenim operaterom Stjuard helt ker sistemom (Steward Health Care System).

Prenijeta su pisanja američkih medija i Centra za informacije i analize u zdravstvu Masačusetsa o toj kompaniji koja je zatvarala bolnice u toj državi, prodavala ih firmama za nekretnine, ostavljala ljekare bez posla, smanjivala plate medicinskom osoblju, napuštala ustanove sa dugovima i krila podatke o poslovanju, te pokušava da izbjegne plaćanje preko 300.000 dolara kazni zbog tajnosti u poslovanju. Očigledno idealni partneri za našu Vladu.

Boston gloub (Boston Globe) izvještava da je Stjuard sistem zatvario Medicinski centar Kvinsi u februaru 2015, čime je taj grad od 100.000 stanovnika, postao najveći grad u šest država Nove Engleske bez bolnice za akutnu njegu.

Memorandum o razumijevanju između Vlade Crne Gore (koju zastupa Ministarstvo zdravlja) i Steward Health Care International Limited usvojen je na sjednici Vlade održanoj 17. maja 2018. godine. Potpisali su ga ministar zdravlja Kenan Hrapović i predstavnik kompanije Armin Ernst 24. maja ove godine. Ernst je bio izvršni direktor Vitalis Global Healthcare (VGH), kompanije koja je prije tri godine najavljivala preporod javnog zdravstva u Crnoj Gori.

Saradnju sa Amerikancima je ugovorio premijer Duško Marković, koji je krajem aprila razgovarao sa predsjednikom i izvršnim direktorom kompanije Ralfom de la Toreom.

,,Crna Gora u što kraćem roku treba da ubrza sistemsko unapređenje zdravstvenog sistema kako bi građanima bile pružene zdravstvene usluge na najvišem nivou”, besjedio je nakon susreta premijer. Uz to je objašnjavo da ,,ovu potrebu dodatno pospješuju i rekordno povećanje dolaska inostranih turista, predstojeće otvaranje hotelskih kapaciteta renomiranih međunarodnih kompanija i sve intenzivnija interesovanja respektabilnih investitora za ulaganja u našu zemlju”.

Javnost je tada obaviještena da mreža Stjuard helt ker sistema, čije je sjedište u Bostonu, zapošljava oko 40.000 ljudi. U 38 bolnica i 26 ustanova za hitnu njegu opslužje oko 12 miliona pacijenata i prihoduje oko osam milijardi dolara godišnje.

Objašnjeno je i da se ,,potencijalni zajednički projekti odnose na unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite u Crnoj Gori, potencijalne investicije u Institut Igalo, bolnicu Meljine, te aktivnosti u vezi sa unapređenjem informacionih sistema u zdravstvenim ustanovama”.

Sada iz Vlade tvrde da američka kompanija do sada nije dostavila precizne analize niti konkretne projekte, te da ranije potpisani memorandum nije proizveo bilo koje pravno dejstvo, niti materijalna ili finansijska izdvajanja. ,,Ukoliko kompanija Steward u narednom periodu dostavi svoje predloge za konkretnu saradnju, Ministarstvo zdravlja će sa dužnom pažnjom sagledati sve aspekte analiza i opredijeliti dalje pravce djelovanja”, zaključuju iz Ministarstva.

Prije potpisivanja saradnje, krajem prošle godine, iz Sindikata doktora medicine (SDM) su upozoravali o kakvoj se kompaniji radi. Pozivajući se na pisanje Malta Todey-a oni su naveli da je samo par godina nakon preuzimanja bolnica Gozo, St Luke's i Karin Grech na Malti kontroverzna of-šor kompanija Vitalis Global Healthcare (VGH) prodala svoj vlasnički udio američkoj kompaniji Steward Healthcare, i podsjetili da je VGH bila zainteresovana i za privatizaciju crnogorskih zdravstvenih ustanova. Objavili su i da je, prema saznanjima Sindikata američka kompanija Steward Healtcare, nakon preuzimanja bolnica na Malti, zainteresovana za dalja ulaganja i preuzimanje zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori. I posebno istakli da se američka kompanija našla u fokusu javnosti nakon što je kupila bolnicu u gradu Kvinsu, u državi Masačusets, nakon čega je otpustila radnike, a zgradu i zemljište sa pogledom na okean prodala investitoru za izgranju stanova za tržište, ostavljajući 100.000 žitelja bez zdravstvene zaštite.

I pored ovih saznanja Vlada je ušla u pregovore s američkom kompanijom. To je nastavak megalomanskog projekta koji je bio najavljen u drugoj polovini 2016. Tada je objavljeno da je Vitals Global Healthcare (VGH), za koju se kasnije ispostavilo da nema nikakvog iskustva u upravljanju bolnicama i nije registrovana na Malti, podnijela inicijativu Vladi Crne Gore za dodjelu koncesija za transformaciju zdravstvenog sistema. Na prezentaciji u Podgorici, na kojoj je govorio tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, kao i tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, najavljena su ulaganja od 375 miliona eura. Ideja je bila da VGH narednih 30 godina upravljala bolnicama u Crnoj Gori.

Na pitanja stručne javnosti kako ,,zdravlje građana može da bude predmet koncesije”, te konstatacije da nema primjera u svijetu da je neko dodijelio koncesije za upravljanje javnim zdravstvom, iz Vlade su ćutali.

Planovi su bili kolosalni: već tokom 2017. obećana je nova medicinska oprema za domove zdravlja i opšte bolnice, najmoderniji informacioni sistemi, zatim medicinski helikopteri…

Tokom druge faze, izgradili bi nove domove zdravlja u Budvi i Tivtu, novu regionalnu bolnicu u Kotoru i opštu bolnicu u Herceg Novom, kao i novi klinički centar u Podgorici.

Treća faza bi obuhvatala izgradnju novih domova zdravlja na sjeveru, opšte bolnice za ortopediju i specijalnu hitnu pomoć za klijente ski rezorta na sjeveru.

I što se ispriječilo na put ovoj bajci? Kompanija VGH se našla u središtu korupcionaške afere na Malti, a priču je pokrenula malteška blogerka Dafne Karuana Galicija. Godinu dana nakon što je razotkrila veze svoje zemlje s curenjem tzv. Panamskih dokumenata, ova novinarka je ubijena.

Kada je buknula afera, iz Ministarstva zdravlja su rekli da o tome ne znaju ništa. Ministar Šegrt je izjavio da ,,svako o svom poslu ili obrazu treba da vodi računa”.

Mediji na Malti, u februaru ove godine, pišu: Stevard Heath Care zvanično je preuzeo bolnice St Luke, Gozo General i Karin Grech, nakon što je postao glavni akcionar u kompaniji Vitals Global Healthcare (VGH)”. Navode se i podaci da je VGH od države Malte primila više od 50 miliona eura, a ostavila dugove od 55 miliona eura.

Aktuelni ministar zdravlja Kenan Hrapović, nakon dolaska na tu funkciju, rekao je da od ugovora sa kompanijom VGH neće biti ništa. Objasnio je da Ministarstvo zdravlja, dok je na čelu tog resora bio njegov prethodnik Šegrt, nije poštovalo procedure o opravdanosti davanja koncesije i zaključivanja ugovora po modelu javno privatnog partnerstva.

Budimir Šegrt je, nakon svega, nedavno dobio zeleno svjetlo da karijeru nastavi kao ambasador u Poljskoj. Hrapović je, uz pomoć premijera, našao novog strateškog partnera.

Ovo se često dešava. Možda Vlada i ne bira namjerno ovakve investitore, ali svaki put ispuni cilj. Znakovito je što su obje senzacije o sveukupnom preporodu javnog zdravstva plasirane u sklopu predizbornih aktivnosti Vlade. ,,Maltežani” su se pojavili neposredno prije parlamentarnih izbora 2016, a kompanija iz SAD nakon predsjedničkih a prije lokalnih u Podgorici.

I DPS opet dobi izbore, a zdravstvo tone. Ova vlast u posljednjih 30 godina nije izgradila nijednu bolnicu – posljednja je otvorena prije 42 dvije godine. A prije izbora dovode investitore koji nam pričaju o ,,uspostavljanje jedinice medicinskih helikoptera u cilju pružanja bržeg i pristupačnijeg transporta bolesnika”. Do daljnjeg letjećemo u mašti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo