Povežite se sa nama

MONITORING

ZDRAVSTVO I VLADINI STRANI PARTNERI: Kupiš bolnicu, napraviš stanove

Objavljeno prije

na

markociv

Mediji su, ove sedmice, objavili da Vlada i Ministarstvo zdravlja pregovaraju saradnju sa, ne baš pouzdanim, američkim privatnim zdravstvenim operaterom Stjuard helt ker sistemom (Steward Health Care System).

Prenijeta su pisanja američkih medija i Centra za informacije i analize u zdravstvu Masačusetsa o toj kompaniji koja je zatvarala bolnice u toj državi, prodavala ih firmama za nekretnine, ostavljala ljekare bez posla, smanjivala plate medicinskom osoblju, napuštala ustanove sa dugovima i krila podatke o poslovanju, te pokušava da izbjegne plaćanje preko 300.000 dolara kazni zbog tajnosti u poslovanju. Očigledno idealni partneri za našu Vladu.

Boston gloub (Boston Globe) izvještava da je Stjuard sistem zatvario Medicinski centar Kvinsi u februaru 2015, čime je taj grad od 100.000 stanovnika, postao najveći grad u šest država Nove Engleske bez bolnice za akutnu njegu.

Memorandum o razumijevanju između Vlade Crne Gore (koju zastupa Ministarstvo zdravlja) i Steward Health Care International Limited usvojen je na sjednici Vlade održanoj 17. maja 2018. godine. Potpisali su ga ministar zdravlja Kenan Hrapović i predstavnik kompanije Armin Ernst 24. maja ove godine. Ernst je bio izvršni direktor Vitalis Global Healthcare (VGH), kompanije koja je prije tri godine najavljivala preporod javnog zdravstva u Crnoj Gori.

Saradnju sa Amerikancima je ugovorio premijer Duško Marković, koji je krajem aprila razgovarao sa predsjednikom i izvršnim direktorom kompanije Ralfom de la Toreom.

,,Crna Gora u što kraćem roku treba da ubrza sistemsko unapređenje zdravstvenog sistema kako bi građanima bile pružene zdravstvene usluge na najvišem nivou”, besjedio je nakon susreta premijer. Uz to je objašnjavo da ,,ovu potrebu dodatno pospješuju i rekordno povećanje dolaska inostranih turista, predstojeće otvaranje hotelskih kapaciteta renomiranih međunarodnih kompanija i sve intenzivnija interesovanja respektabilnih investitora za ulaganja u našu zemlju”.

Javnost je tada obaviještena da mreža Stjuard helt ker sistema, čije je sjedište u Bostonu, zapošljava oko 40.000 ljudi. U 38 bolnica i 26 ustanova za hitnu njegu opslužje oko 12 miliona pacijenata i prihoduje oko osam milijardi dolara godišnje.

Objašnjeno je i da se ,,potencijalni zajednički projekti odnose na unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite u Crnoj Gori, potencijalne investicije u Institut Igalo, bolnicu Meljine, te aktivnosti u vezi sa unapređenjem informacionih sistema u zdravstvenim ustanovama”.

Sada iz Vlade tvrde da američka kompanija do sada nije dostavila precizne analize niti konkretne projekte, te da ranije potpisani memorandum nije proizveo bilo koje pravno dejstvo, niti materijalna ili finansijska izdvajanja. ,,Ukoliko kompanija Steward u narednom periodu dostavi svoje predloge za konkretnu saradnju, Ministarstvo zdravlja će sa dužnom pažnjom sagledati sve aspekte analiza i opredijeliti dalje pravce djelovanja”, zaključuju iz Ministarstva.

Prije potpisivanja saradnje, krajem prošle godine, iz Sindikata doktora medicine (SDM) su upozoravali o kakvoj se kompaniji radi. Pozivajući se na pisanje Malta Todey-a oni su naveli da je samo par godina nakon preuzimanja bolnica Gozo, St Luke's i Karin Grech na Malti kontroverzna of-šor kompanija Vitalis Global Healthcare (VGH) prodala svoj vlasnički udio američkoj kompaniji Steward Healthcare, i podsjetili da je VGH bila zainteresovana i za privatizaciju crnogorskih zdravstvenih ustanova. Objavili su i da je, prema saznanjima Sindikata američka kompanija Steward Healtcare, nakon preuzimanja bolnica na Malti, zainteresovana za dalja ulaganja i preuzimanje zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori. I posebno istakli da se američka kompanija našla u fokusu javnosti nakon što je kupila bolnicu u gradu Kvinsu, u državi Masačusets, nakon čega je otpustila radnike, a zgradu i zemljište sa pogledom na okean prodala investitoru za izgranju stanova za tržište, ostavljajući 100.000 žitelja bez zdravstvene zaštite.

I pored ovih saznanja Vlada je ušla u pregovore s američkom kompanijom. To je nastavak megalomanskog projekta koji je bio najavljen u drugoj polovini 2016. Tada je objavljeno da je Vitals Global Healthcare (VGH), za koju se kasnije ispostavilo da nema nikakvog iskustva u upravljanju bolnicama i nije registrovana na Malti, podnijela inicijativu Vladi Crne Gore za dodjelu koncesija za transformaciju zdravstvenog sistema. Na prezentaciji u Podgorici, na kojoj je govorio tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, kao i tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, najavljena su ulaganja od 375 miliona eura. Ideja je bila da VGH narednih 30 godina upravljala bolnicama u Crnoj Gori.

Na pitanja stručne javnosti kako ,,zdravlje građana može da bude predmet koncesije”, te konstatacije da nema primjera u svijetu da je neko dodijelio koncesije za upravljanje javnim zdravstvom, iz Vlade su ćutali.

Planovi su bili kolosalni: već tokom 2017. obećana je nova medicinska oprema za domove zdravlja i opšte bolnice, najmoderniji informacioni sistemi, zatim medicinski helikopteri…

Tokom druge faze, izgradili bi nove domove zdravlja u Budvi i Tivtu, novu regionalnu bolnicu u Kotoru i opštu bolnicu u Herceg Novom, kao i novi klinički centar u Podgorici.

Treća faza bi obuhvatala izgradnju novih domova zdravlja na sjeveru, opšte bolnice za ortopediju i specijalnu hitnu pomoć za klijente ski rezorta na sjeveru.

I što se ispriječilo na put ovoj bajci? Kompanija VGH se našla u središtu korupcionaške afere na Malti, a priču je pokrenula malteška blogerka Dafne Karuana Galicija. Godinu dana nakon što je razotkrila veze svoje zemlje s curenjem tzv. Panamskih dokumenata, ova novinarka je ubijena.

Kada je buknula afera, iz Ministarstva zdravlja su rekli da o tome ne znaju ništa. Ministar Šegrt je izjavio da ,,svako o svom poslu ili obrazu treba da vodi računa”.

Mediji na Malti, u februaru ove godine, pišu: Stevard Heath Care zvanično je preuzeo bolnice St Luke, Gozo General i Karin Grech, nakon što je postao glavni akcionar u kompaniji Vitals Global Healthcare (VGH)”. Navode se i podaci da je VGH od države Malte primila više od 50 miliona eura, a ostavila dugove od 55 miliona eura.

Aktuelni ministar zdravlja Kenan Hrapović, nakon dolaska na tu funkciju, rekao je da od ugovora sa kompanijom VGH neće biti ništa. Objasnio je da Ministarstvo zdravlja, dok je na čelu tog resora bio njegov prethodnik Šegrt, nije poštovalo procedure o opravdanosti davanja koncesije i zaključivanja ugovora po modelu javno privatnog partnerstva.

Budimir Šegrt je, nakon svega, nedavno dobio zeleno svjetlo da karijeru nastavi kao ambasador u Poljskoj. Hrapović je, uz pomoć premijera, našao novog strateškog partnera.

Ovo se često dešava. Možda Vlada i ne bira namjerno ovakve investitore, ali svaki put ispuni cilj. Znakovito je što su obje senzacije o sveukupnom preporodu javnog zdravstva plasirane u sklopu predizbornih aktivnosti Vlade. ,,Maltežani” su se pojavili neposredno prije parlamentarnih izbora 2016, a kompanija iz SAD nakon predsjedničkih a prije lokalnih u Podgorici.

I DPS opet dobi izbore, a zdravstvo tone. Ova vlast u posljednjih 30 godina nije izgradila nijednu bolnicu – posljednja je otvorena prije 42 dvije godine. A prije izbora dovode investitore koji nam pričaju o ,,uspostavljanje jedinice medicinskih helikoptera u cilju pružanja bržeg i pristupačnijeg transporta bolesnika”. Do daljnjeg letjećemo u mašti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo