Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Sistem puca iznutra

Objavljeno prije

na

Aktuelni događaji ukazuju da se crnogorsko društvo nalazi na značajnoj raskrsnici. Zato je i odgovornost svih nešto veća. Govorim o poželjnoj širini djelovanja, u interesu zemlje, kako bi se došlo do suštinskih promjena,  koje bi se izvele bez ekstremnosti, haosa, iracionalnosti

 

MONITOR:  Kako vidite razvoj afere Koverta, šta ona pokazuje i gdje po Vama njeni efekti vode?

LEKIĆ:   Iako se već dugo zna za mafijaški zagrljaj dijela vrha vlasti i kriminala, najnoviji korupcionaški skandali, ovoga puta sa nesumnjivim dokazima, i uz pomoć izjava samog, vidljivo otuđenog od stvarnosti Đukanovića, predstavljaju valjda kulminaciju potpune  agonije zemlje.  Sistem puca iznutra. I to po svim šavovima.

Ne zaboravimo da poslednji  skandali koincidiraju sa teškim stanjem u privredi, velikim  ekonomskim dramama običnih građana uz duboka socijalna raslojavanja.  Uz takođe vidljivu vrijednosnu  dezintegraciju društva u kojem sve više postoje paraleleni, zapravo odvojeni  duhovno-nacionalni svjetovi. Sve to sa daljim posljedicama.

Iako su mnogi znali ili naslućivali što se sve krije iza opojnih visina političko-klijentelističkog vrha,  poslednje scene iz afere Koverat i Atlas su ofirale trulež  društva  što je sigurno izazvalo ogromno i trajnije ogorčenje građana.

MONITOR: Mislite da će, nakon  otkrića u ovoj aferi,   tenzija i nezadovoljstvo građana potrajati duže?

LEKIĆ:  Vjerujem da neće uspjeti ovaj brutalan pokušaj mentalne torture koju vlast pokušava svojim propagandnim tehnikama. Mislim na  posljednje, ipak vidljivo panične, operacije  vrha vlasti, posebno dijela oko Đukanovića,  s ciljem da se  svakodnevnim, bestidnim  obmanjivanjem javnosti preko  mobilisanih novinara i druge političke posluge –  korupcinaška stvarnost predstavi kao normalnost života u ovoj zemlji.

Ipak, dubina krize ukazuje da se nastalo stanje može vidjeti i kao poraz ukupnog društva. Zato zaustavljanje daljeg pada zemlje bi trebalo da se odvija uz šira i  precizna angažovanja  najvažnijih  faktora društava. Mislim primarno na četiri, koji bi mogli  determinisati dalje procese u  širem interesu.

MONITOR: Koji bi  to bili faktori?

LEKIĆ:    Društveni i politički subjekti, od partija do građanskih asocijacija.           Institucije koje bi, makar neke od njih, i uprkos svemu, pokušale da izbore svoju autonomnost ili u ovoj fazi, izbore  relativnu autonomnost.

Evropska unija i njen potencijalni uticaj na bazi ugovornog odnosa o evropskoj integraciji Crne Gore.

Konačno građani  koji, kako voljom na izborima tako i kroz legitimne forme demokratskog pritiska ostaju važan, korektivni faktor za uzurpatore vlasti, kriminalne grupe, nacionaliste, demagoge, primarno u strukturama vlasti, ali i u cijelom društvu.

Povratak ljudskog dostojanstva građana bi bila prava, dakle suštinska pobjeda nad ovim sistemom koji je još jednom u ovoj aferi pokazao svoje istinito lice.

 MONITOR: Mislite da je spoj, sinergija ovih elemenata moguć u našim uslovima?

 LEKIĆ:  U sredinama nešto konsolidovanije demokratije to bi bio logičan i ostvarljiv put. Kod nas je teže, ali ne i nemoguće. Aktuelni događaji ukazuju da se crnogorsko društvo nalazi na ipak značajnoj raskrsnici. Zato je i odgovornost svih nešto veća. Govorim o poželjnoj širini dijelovanja, u interesu zemlje, kako bi se došlo do suštinskih promjena,  koje bi se izvele bez ekstremnosti, haosa, iracionalnosti. A koje bi omogući i da se državni brod u nevremenu otuđene, skorojevićke elite,  nekompetentnosti, korupcije, kriminala, polako ali sigurno odvede u luku demokratskih, civilizovanih pravila koja bi važila za sve.

U protivnom, sve subjekte čekaju pojedinačni ispiti, odluke, odgovornost. To je, takođe, mogući put. Čini mi se, nešto teži.

MONITOR: Afera prvenstveno drma samu vladajuću strukturu. Može li se očekivati rascjep u DPS-u?

LEKIĆ: Uočavam da je u reagovanjima prisutna pometnja, moguće i strah. Mnogi su bili u vezi sa Kneževićem. U svakom slučaju mnogo je više anonimnih saopštenja stranke  nego izjava sa imenom i prezimenom.

Vladajuća struktura, kako DPS, tako i sve partije koje čine koalicionu vlast u zemlji moraju da se jasno izjasne: da li je za njih živo blato korupcije i kriminala  realnost i perspektiva zemlje ili hoće da uz suočavanje sa teškom stvarnošću pokrenu sankcionisanje odgovornih  među kojima očigledno ima i onih teško oboljelih od pohlepe.

Vrijeme će vrlo brzo pokazati da li će Đukanović zadržati autokratsko,  monolitno upravljanje partijom. U tom slučaju  vlast bi uz  doktrinu ,,može nam se sve” nastojala da  nastavi po starom. Druga mogućnost je da neko  pokuša, iz različitih motiva, da poslije neophodnog  čišćenja u stranci i političkog zaokreta učestvuje u nekom širem društvenom  konsenzusu, makar oko izbornih pravila.

MONITOR:  Kako bi trebalo da reaguje međunarodna zajednica? Mislite da do sada Brisel adekvatno raguje na ovu aferu?

LEKIĆ:  Lično sam pristalica  evropskog puta i integracija kao crnogorskog spoljno-političkog prioriteta. To ne znači da, kao i drugi, ne vidim slabosti u tom procesu.

Očigledno je da u uslovima evropskog tolerisanja, pa i partnerstva sa subjektima  kriminala i korupcije u zemlji, kod građana postoji  zbunjenost, pa i sumnja da li su i Evropskoj uniji ipak najbitiniji njihovi interesni ciljevi. Makar ti ciljevi u ovom trenutku bili prilično nejasni. Dakle, da su interesi  primarniji od vrijednosti  koje bi ostale kao neka vrsta verbalne pedagogije o demokratiji o čemu smo se zaista naslušali i sve razumjeli.  Sve to u uslovima nepromijenjenog stanja, pa i nazadovanja u crnogorskom društvu.

Ono što je zabrinjavajuće, pa i za sam Brisel, jeste da u kontekstu očigledne autokratije i kriminalizacije crnogorskog društva, ovdašnja zvanična propaganda  sve to negira pozivajući se na navodno priznati lidereski status Crne Gore u evropskim integracijama.

Ako se ovako neozbiljno nastavi, naša zemlja, dakle lider evropskih  integracija će se sasvim izvjesno i potpuno zaglaviti  u blatu korupcije i kriminala, u tom izgleda  kanceroznom poroku dobrog  dijela crnogorske vlasti. Onda ne treba isključiti da bi finalni apsurd ovog partnerstva mogla biti Đukanovićeva odluka  da Crna Gora primijeni Evropskoj uniji  neki oblik klauzule o balansu.

  MONITOR: Umjesto obratno?

LEKIĆ: Evropski  funkcioneri su prvi  pomenuli i najavili taj mehanizam.  I to prije ovih poslednjih skandala korupcionaško-mafijaškog karaktera.

U demokratskoj javnosti  su se već čula pitanja tipa- što ovdje treba da se dogodi da bi se iz EU saopštilo upozorenje o primjeni te klauzule. I to kao oblik pomoći  Crnoj Gori na njenom evropskom putu. U vrijednosnom i tehničkom smislu.

MONITOR: Poslanik DPS Andrija Nikolić i slovenački ambasador, Mitja Močnik, prekinuli su sjednicu Odbora za međunarodne odnose u trenutku kada je rumunski ambasador Ferdinand Nađi namjeravao da pročita stav EU povodom aktuelnih afera u Crnoj Gori. Već ste o tome izvijestili javnost. Šta Vama to govori?

 LEKIĆ:  Sjednica je bila, kako smo sa nešto kasnije saznali, posvećena planiranju neke međunarodne konferencije u Podgorici. Ipak, nekoliko učesnika je, istina kratko, komentarisalo proces  evropskih  integracija.

Iako sam svojim intervencijama možda dobio tretman remetilačkog faktora na toj sjednici, moram da preciziram da sam samo remetio, i to svjesno, intoriniranu  atmosferu “ jedne uspješne evropske priče”, dakle  u trenutku kada se u zemlji poslednjim aferama osjeća i širi  zadah truleži od raspadanja svih vrijednosti.

Dakle, uz uvažavanje mnogih specifičnosti u dijelovanju diplomata, u smislu opreznosti, čekanja instrukcija, uz moje vrlo precizne rečenice da se od evropskih diplomata ne očekuje da za nekog navijaju na domaćoj političkoj sceni, što se naravno odnosi i na opoziciju, zamolio sam, i to, mislim u uljudnoj formi, da razmjenimo mišljenja i o značenjima poslednje afere.

Da, bilo je iznenađujuće, da se nakon predloga rumunskog ambasadora, čija zemlja predsjedava u EU, da pročita poslednji stav EU u vezi sa događajima ovdje, a što je moglo biti i dovoljno – to ne dozvoli, čak i naglim završetkom sjednice.

Svako je odgovoran za lične poteze, za moguće političke i diplomatske gafove, kao i za planove i prioritete u obavljanju  svojih uloga i misija.

MONITOR: Opozicija, kao i obično, nije najsložnija i najorganizovanija. Kako to komentarišete?

LEKIĆ:   Opozicija je svakako na novom ispitu. Hvaljenje ili samo-hvaljenje opozicije je jednako pogrešno kao proglašavanje opozicije za dežurnog krivca.

Politički i ideološki heterogena, opozicija  je ipak na zajedničkom zadatku. Posebno u ovom trenutku.  Mislim da opozicija treba da izbjegne nekoliko  latentnih opasnosti. Da zbog razlika, parcijalnih interesa i stranačkih kalkulacija ne dopusti prekid međusobnog dijaloga.  Da se ne  zaboravi da je uz tolerantno međusobno uvažavanje, pa i razlika,  neophodno i izgrađivanja javne kompetentnost, ozbiljnosti, ugleda.

Politički kulturno lice opozicije u jedinstvu i u razlikama je vrlo poželjno, zapravo neophodno.

Dakle, nastala situacija u zemlji zahtijeva ozbiljan pokušaj novog povezivanja opozicije i izlaska iz stanja neke vrste ,,zamrznutog konflikta”.

Bio sam – priznajem- jedan od onih koji nije htio, bar ne rado, da ide na sastanke u kojima nije bilo iskrene motivacije uz lakoću  srdačnosti nakon prethodno takođe lako izrečenih javno neozbiljnih, nepristojnih  i neargumentovanih  kleveta.

U ovom specifičnom trenutku, smatram, treba pokušati saradnju, s težnjom ka formulisanju osmišljene strategije.

MONITOR: Šta bi trebao po Vama da bude odgovor opozicije sada, i društva?

LEKIĆ:  Zajedničko djelovanje u mogućoj mjeri, sa otvorenošću prema drugim subjektima društva. Smatram da opozicioni odgovori u ovom trenutku  treba da bude i institucionalni i vaninstitucionalni. U parlamentu i van parlamenta, dakle, i na protestima, na tribinama, i u drugim formama dijelovanja.

Demos, ozbiljna, umjerena stranka van polititičkih i nacionalnih krajnosti , stranka koja neće povlađivati i prilagođavati se populističkim zahitjevima –  će aktivno učesvovati u različitim oblicima dijelovanja, otvorena za saradnju sa drugim ozbiljim političkim i građanskim subjektima.

MONITOR: Mogu li građanski protesti organizovani protekle sedmice biti željeni odgovor?

LEKIĆ:  Vjerujem da mogu.    Mislim  da u  ovom trenutku treba ići na širinu dijelovanja svih zainteresovanih  subjekata i u formama različitim, ako je neophodno. Da bi se u  nekoj sledećoj fazi ozbiljnom kordinacijom sve povezalo zajedničkim nastupom.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

 

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo