Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Sistem puca iznutra

Objavljeno prije

na

Aktuelni događaji ukazuju da se crnogorsko društvo nalazi na značajnoj raskrsnici. Zato je i odgovornost svih nešto veća. Govorim o poželjnoj širini djelovanja, u interesu zemlje, kako bi se došlo do suštinskih promjena,  koje bi se izvele bez ekstremnosti, haosa, iracionalnosti

 

MONITOR:  Kako vidite razvoj afere Koverta, šta ona pokazuje i gdje po Vama njeni efekti vode?

LEKIĆ:   Iako se već dugo zna za mafijaški zagrljaj dijela vrha vlasti i kriminala, najnoviji korupcionaški skandali, ovoga puta sa nesumnjivim dokazima, i uz pomoć izjava samog, vidljivo otuđenog od stvarnosti Đukanovića, predstavljaju valjda kulminaciju potpune  agonije zemlje.  Sistem puca iznutra. I to po svim šavovima.

Ne zaboravimo da poslednji  skandali koincidiraju sa teškim stanjem u privredi, velikim  ekonomskim dramama običnih građana uz duboka socijalna raslojavanja.  Uz takođe vidljivu vrijednosnu  dezintegraciju društva u kojem sve više postoje paraleleni, zapravo odvojeni  duhovno-nacionalni svjetovi. Sve to sa daljim posljedicama.

Iako su mnogi znali ili naslućivali što se sve krije iza opojnih visina političko-klijentelističkog vrha,  poslednje scene iz afere Koverat i Atlas su ofirale trulež  društva  što je sigurno izazvalo ogromno i trajnije ogorčenje građana.

MONITOR: Mislite da će, nakon  otkrića u ovoj aferi,   tenzija i nezadovoljstvo građana potrajati duže?

LEKIĆ:  Vjerujem da neće uspjeti ovaj brutalan pokušaj mentalne torture koju vlast pokušava svojim propagandnim tehnikama. Mislim na  posljednje, ipak vidljivo panične, operacije  vrha vlasti, posebno dijela oko Đukanovića,  s ciljem da se  svakodnevnim, bestidnim  obmanjivanjem javnosti preko  mobilisanih novinara i druge političke posluge –  korupcinaška stvarnost predstavi kao normalnost života u ovoj zemlji.

Ipak, dubina krize ukazuje da se nastalo stanje može vidjeti i kao poraz ukupnog društva. Zato zaustavljanje daljeg pada zemlje bi trebalo da se odvija uz šira i  precizna angažovanja  najvažnijih  faktora društava. Mislim primarno na četiri, koji bi mogli  determinisati dalje procese u  širem interesu.

MONITOR: Koji bi  to bili faktori?

LEKIĆ:    Društveni i politički subjekti, od partija do građanskih asocijacija.           Institucije koje bi, makar neke od njih, i uprkos svemu, pokušale da izbore svoju autonomnost ili u ovoj fazi, izbore  relativnu autonomnost.

Evropska unija i njen potencijalni uticaj na bazi ugovornog odnosa o evropskoj integraciji Crne Gore.

Konačno građani  koji, kako voljom na izborima tako i kroz legitimne forme demokratskog pritiska ostaju važan, korektivni faktor za uzurpatore vlasti, kriminalne grupe, nacionaliste, demagoge, primarno u strukturama vlasti, ali i u cijelom društvu.

Povratak ljudskog dostojanstva građana bi bila prava, dakle suštinska pobjeda nad ovim sistemom koji je još jednom u ovoj aferi pokazao svoje istinito lice.

 MONITOR: Mislite da je spoj, sinergija ovih elemenata moguć u našim uslovima?

 LEKIĆ:  U sredinama nešto konsolidovanije demokratije to bi bio logičan i ostvarljiv put. Kod nas je teže, ali ne i nemoguće. Aktuelni događaji ukazuju da se crnogorsko društvo nalazi na ipak značajnoj raskrsnici. Zato je i odgovornost svih nešto veća. Govorim o poželjnoj širini dijelovanja, u interesu zemlje, kako bi se došlo do suštinskih promjena,  koje bi se izvele bez ekstremnosti, haosa, iracionalnosti. A koje bi omogući i da se državni brod u nevremenu otuđene, skorojevićke elite,  nekompetentnosti, korupcije, kriminala, polako ali sigurno odvede u luku demokratskih, civilizovanih pravila koja bi važila za sve.

U protivnom, sve subjekte čekaju pojedinačni ispiti, odluke, odgovornost. To je, takođe, mogući put. Čini mi se, nešto teži.

MONITOR: Afera prvenstveno drma samu vladajuću strukturu. Može li se očekivati rascjep u DPS-u?

LEKIĆ: Uočavam da je u reagovanjima prisutna pometnja, moguće i strah. Mnogi su bili u vezi sa Kneževićem. U svakom slučaju mnogo je više anonimnih saopštenja stranke  nego izjava sa imenom i prezimenom.

Vladajuća struktura, kako DPS, tako i sve partije koje čine koalicionu vlast u zemlji moraju da se jasno izjasne: da li je za njih živo blato korupcije i kriminala  realnost i perspektiva zemlje ili hoće da uz suočavanje sa teškom stvarnošću pokrenu sankcionisanje odgovornih  među kojima očigledno ima i onih teško oboljelih od pohlepe.

Vrijeme će vrlo brzo pokazati da li će Đukanović zadržati autokratsko,  monolitno upravljanje partijom. U tom slučaju  vlast bi uz  doktrinu ,,može nam se sve” nastojala da  nastavi po starom. Druga mogućnost je da neko  pokuša, iz različitih motiva, da poslije neophodnog  čišćenja u stranci i političkog zaokreta učestvuje u nekom širem društvenom  konsenzusu, makar oko izbornih pravila.

MONITOR:  Kako bi trebalo da reaguje međunarodna zajednica? Mislite da do sada Brisel adekvatno raguje na ovu aferu?

LEKIĆ:  Lično sam pristalica  evropskog puta i integracija kao crnogorskog spoljno-političkog prioriteta. To ne znači da, kao i drugi, ne vidim slabosti u tom procesu.

Očigledno je da u uslovima evropskog tolerisanja, pa i partnerstva sa subjektima  kriminala i korupcije u zemlji, kod građana postoji  zbunjenost, pa i sumnja da li su i Evropskoj uniji ipak najbitiniji njihovi interesni ciljevi. Makar ti ciljevi u ovom trenutku bili prilično nejasni. Dakle, da su interesi  primarniji od vrijednosti  koje bi ostale kao neka vrsta verbalne pedagogije o demokratiji o čemu smo se zaista naslušali i sve razumjeli.  Sve to u uslovima nepromijenjenog stanja, pa i nazadovanja u crnogorskom društvu.

Ono što je zabrinjavajuće, pa i za sam Brisel, jeste da u kontekstu očigledne autokratije i kriminalizacije crnogorskog društva, ovdašnja zvanična propaganda  sve to negira pozivajući se na navodno priznati lidereski status Crne Gore u evropskim integracijama.

Ako se ovako neozbiljno nastavi, naša zemlja, dakle lider evropskih  integracija će se sasvim izvjesno i potpuno zaglaviti  u blatu korupcije i kriminala, u tom izgleda  kanceroznom poroku dobrog  dijela crnogorske vlasti. Onda ne treba isključiti da bi finalni apsurd ovog partnerstva mogla biti Đukanovićeva odluka  da Crna Gora primijeni Evropskoj uniji  neki oblik klauzule o balansu.

  MONITOR: Umjesto obratno?

LEKIĆ: Evropski  funkcioneri su prvi  pomenuli i najavili taj mehanizam.  I to prije ovih poslednjih skandala korupcionaško-mafijaškog karaktera.

U demokratskoj javnosti  su se već čula pitanja tipa- što ovdje treba da se dogodi da bi se iz EU saopštilo upozorenje o primjeni te klauzule. I to kao oblik pomoći  Crnoj Gori na njenom evropskom putu. U vrijednosnom i tehničkom smislu.

MONITOR: Poslanik DPS Andrija Nikolić i slovenački ambasador, Mitja Močnik, prekinuli su sjednicu Odbora za međunarodne odnose u trenutku kada je rumunski ambasador Ferdinand Nađi namjeravao da pročita stav EU povodom aktuelnih afera u Crnoj Gori. Već ste o tome izvijestili javnost. Šta Vama to govori?

 LEKIĆ:  Sjednica je bila, kako smo sa nešto kasnije saznali, posvećena planiranju neke međunarodne konferencije u Podgorici. Ipak, nekoliko učesnika je, istina kratko, komentarisalo proces  evropskih  integracija.

Iako sam svojim intervencijama možda dobio tretman remetilačkog faktora na toj sjednici, moram da preciziram da sam samo remetio, i to svjesno, intoriniranu  atmosferu “ jedne uspješne evropske priče”, dakle  u trenutku kada se u zemlji poslednjim aferama osjeća i širi  zadah truleži od raspadanja svih vrijednosti.

Dakle, uz uvažavanje mnogih specifičnosti u dijelovanju diplomata, u smislu opreznosti, čekanja instrukcija, uz moje vrlo precizne rečenice da se od evropskih diplomata ne očekuje da za nekog navijaju na domaćoj političkoj sceni, što se naravno odnosi i na opoziciju, zamolio sam, i to, mislim u uljudnoj formi, da razmjenimo mišljenja i o značenjima poslednje afere.

Da, bilo je iznenađujuće, da se nakon predloga rumunskog ambasadora, čija zemlja predsjedava u EU, da pročita poslednji stav EU u vezi sa događajima ovdje, a što je moglo biti i dovoljno – to ne dozvoli, čak i naglim završetkom sjednice.

Svako je odgovoran za lične poteze, za moguće političke i diplomatske gafove, kao i za planove i prioritete u obavljanju  svojih uloga i misija.

MONITOR: Opozicija, kao i obično, nije najsložnija i najorganizovanija. Kako to komentarišete?

LEKIĆ:   Opozicija je svakako na novom ispitu. Hvaljenje ili samo-hvaljenje opozicije je jednako pogrešno kao proglašavanje opozicije za dežurnog krivca.

Politički i ideološki heterogena, opozicija  je ipak na zajedničkom zadatku. Posebno u ovom trenutku.  Mislim da opozicija treba da izbjegne nekoliko  latentnih opasnosti. Da zbog razlika, parcijalnih interesa i stranačkih kalkulacija ne dopusti prekid međusobnog dijaloga.  Da se ne  zaboravi da je uz tolerantno međusobno uvažavanje, pa i razlika,  neophodno i izgrađivanja javne kompetentnost, ozbiljnosti, ugleda.

Politički kulturno lice opozicije u jedinstvu i u razlikama je vrlo poželjno, zapravo neophodno.

Dakle, nastala situacija u zemlji zahtijeva ozbiljan pokušaj novog povezivanja opozicije i izlaska iz stanja neke vrste ,,zamrznutog konflikta”.

Bio sam – priznajem- jedan od onih koji nije htio, bar ne rado, da ide na sastanke u kojima nije bilo iskrene motivacije uz lakoću  srdačnosti nakon prethodno takođe lako izrečenih javno neozbiljnih, nepristojnih  i neargumentovanih  kleveta.

U ovom specifičnom trenutku, smatram, treba pokušati saradnju, s težnjom ka formulisanju osmišljene strategije.

MONITOR: Šta bi trebao po Vama da bude odgovor opozicije sada, i društva?

LEKIĆ:  Zajedničko djelovanje u mogućoj mjeri, sa otvorenošću prema drugim subjektima društva. Smatram da opozicioni odgovori u ovom trenutku  treba da bude i institucionalni i vaninstitucionalni. U parlamentu i van parlamenta, dakle, i na protestima, na tribinama, i u drugim formama dijelovanja.

Demos, ozbiljna, umjerena stranka van polititičkih i nacionalnih krajnosti , stranka koja neće povlađivati i prilagođavati se populističkim zahitjevima –  će aktivno učesvovati u različitim oblicima dijelovanja, otvorena za saradnju sa drugim ozbiljim političkim i građanskim subjektima.

MONITOR: Mogu li građanski protesti organizovani protekle sedmice biti željeni odgovor?

LEKIĆ:  Vjerujem da mogu.    Mislim  da u  ovom trenutku treba ići na širinu dijelovanja svih zainteresovanih  subjekata i u formama različitim, ako je neophodno. Da bi se u  nekoj sledećoj fazi ozbiljnom kordinacijom sve povezalo zajedničkim nastupom.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

 

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo