Povežite se sa nama

OKO NAS

OD ŠVERCA DUVANA DO TAJNIH RAČUNA: Đe su pare?

Objavljeno prije

na

U desetak godina preko Crne Gore prošvercovano je cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega su tri milijarde pripale italijanskoj mafiji. Koliko je novca otišlo u džepove crnogorskih državljana  do danas nije poznato. Poznato je, međutim, da šverc i dalje traje premda u manjem obimu

 

U velikom švercu cigareta kroz Crnu Goru od polovine do kraja devedesetih godina učestvovalo je oko četiri hiljade crnogorskih građana, od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera, a Evropska unija je ovim kriminalnim poslom direktno oštećena za preko deset milijardi eura.

To tvrdi Monitorov dobro obaviješteni izvor, koji podsjeća da zbog toga u našoj državi još niko nije odgovarao.

„Tada je država direktno ili indirektno sarađivala s italijanskim mafijaškim organizacijama Kamora, Tarda i Sakra korone unita, ili u prijevodu Udruženje sveta kruna, koje su činili mafijaški klanovi iz Bara, Barija, Brindizija i Pulje“,  kaže Monitorov sagovornik.

Prema njegovim riječima, ovi mafijaški klanovi vrlo su se često borili za prevlast u tom poslu koji je nosio veliku novčanu dobit.

„Tako je, na primjer, Sakra korone unita protjerala iz Zelenike kalabrijsku Tardu, odnosno njihov klan Laraseptu. Njih je lično protjerao Frančesko Prudentini, zvani Ćićo Kesa, koji je u Crnoj Gori predvodio Sakra koronu unitu. On je bio glavna veza Italijanima sa crnogorskim vlastima. Ćićo Kesa je bio poznat po tome što je mnogim državnicima u Crnoj Gori poklanjao skupe satove“, kaže naš izvor.

Mafijaškim organizacijama iz Italije glavnu logistiku u Crnoj Gori u poslu sa cigaretama pružalo je preduzeće Admiral iz Herceg Novog, koje je imalo monopol na prodaju goriva italijanskim gliserima.

„Vlasnik ovog preduzeća bio je, u stvari, samo izvršilac posla i radio je direktno za jednog vrlo poznatog Crnogorca. Za skladištenje cigareta u Crnoj Gori korišćeni su objekti Zertatransa“, tvrdi ovaj izvor.

U posao tranzita cigareta preko Crne Gore bila je uključena i firma Karo, prijavljena  u Beogradu.

„Ova je firma bila zadužena da uvozi cigarete iz Bugarske, iz Dimitrovgrada. Tamo su imali jako dobru logistiku, tako da su šlepere smještali u bescarinsku zonu, gdje cigarete ne bi podlijegale carinjenju. Cigarete su prebacivane u Srbiju, a zatim u Crnu Goru. Njihovo odredište u našoj državi bila je Zelenika, odnosno skladište Zetatransa u carinskom terminalu u Zelenici. Neocarinjene cigarete prebacivane su u glisere, da bi nastavljale put prema Italiji“, kaže naš izvor.

On objašnjava da se novac od šverca cigara iz Crne Gore iznosio najčešće na Kipar i u Grčku. Tamo su u Kiparskoj i Pireus banci postojali računi na veliki broj poznatih ili manje poznatih imena.

Tako je jedan crnogorski državljanin, prema riječima ovog izvora, bio vlasnik računa broj  03854109703948. Samo na tom računu bilo je u jednom trenutku pola miliona maraka.

„Pare su na Kipar i u Grčku iznošene diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivane su helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle su u diplomatskim torbama putovale privatnim i državnim avionima“, kaže naš izvor i tvrdi da posjeduje i može staviti na uvid spisak svih aviona s oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj.

„Naravno da novac nije mogao svako da nosi. To su radili kuriri čija imena nijesu nepoznata. Imam  spisak svih kurira koji su radili, počevši od 1995. godine do početka dvijehiljaditih“, kaže ovaj izvor.

Tako je, prema njegovim riječima, jedan od kurira samo u periodu od 13. februara 1998. do 1. jula 1999. godine, u pedeset i četiri navrata, iz Podgorice na Kipar iznio 309,094.240 maraka.

Drugi kurir je od početka 1998. do marta 1999. godine, u petnaest navrata prebacio sto trinaest miliona i 480 hiljada maraka.

Prema riječima Monitorovog sagovornika dio računa duvanske mafije kasnije je s Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u London, u Pireus banku. Novac se iz Engleske i s Beliza vraćao opran u Crnu Goru.

Monitor je ranije pisao o kakvim razmjerama šverca se radilo, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri su nabavljali po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok je na tržištu Velike Britanije jedan kontejner dostizao cijenu od dva miliona.

Naš nedjeljnik je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne u obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu. Posao šverca cigareta, prema našem izvoru, danas se nastavlja preko Dubaija, za zemlje sjeverne Afrike, Bliski istok i Aziju.

Ipak, još uvijek je neispričana priča ko je sve učestvovao u toj velikoj balkanskoj mreži devedesetih godina, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Bilans i dalje može samo da se naslućuje.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema riječima našeg izvora, ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Naravno, ne računajući pri tom šverc cigareta avionskim putem preko aerodroma u Podgorici. Preko ovog aerodroma samo registrovanih bilo je 433 kargo letova.

„Korišteni su avioni Iljušin, Antonov 12 i Antonov 124“, objašnjava naš izvor.

On kaže da su ovi avioni stizali iz Ukrajine, Češke, Bugarske, Rumunije i Rusije. Iljušin 76 nosio je u jednom letu četrdeset tona cigareta, Antonov 12 sedam, dok je Antonov 124 u jednoj turi nosio čak sto pedeset tona cigareta.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina.

„Ako bi razlika u nabavnoj  i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila i samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća. Tako je, na primjer, marlboro u Velikoj Britaniji prodavan za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Sada možete da steknete predstavu o tome kakve su razmjere toga šverca bile“, kaže ovaj izvor.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švercu cigareta, bilo je oko četiri stotine.

Monitorov izvor ima kompletan spisak s imenima devedeset članova posada italijanskih glisera, koji su prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika, i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser mogao je da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi i da je u tih desetak godina preko Crne Gore ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega su tri milijarde pripale mafiji.

Koliko je novca pripalo crnogorskim državljanima i kome, do danas je tajna.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo