Povežite se sa nama

OKO NAS

OD ŠVERCA DUVANA DO TAJNIH RAČUNA: Đe su pare?

Objavljeno prije

na

U desetak godina preko Crne Gore prošvercovano je cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega su tri milijarde pripale italijanskoj mafiji. Koliko je novca otišlo u džepove crnogorskih državljana  do danas nije poznato. Poznato je, međutim, da šverc i dalje traje premda u manjem obimu

 

U velikom švercu cigareta kroz Crnu Goru od polovine do kraja devedesetih godina učestvovalo je oko četiri hiljade crnogorskih građana, od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera, a Evropska unija je ovim kriminalnim poslom direktno oštećena za preko deset milijardi eura.

To tvrdi Monitorov dobro obaviješteni izvor, koji podsjeća da zbog toga u našoj državi još niko nije odgovarao.

„Tada je država direktno ili indirektno sarađivala s italijanskim mafijaškim organizacijama Kamora, Tarda i Sakra korone unita, ili u prijevodu Udruženje sveta kruna, koje su činili mafijaški klanovi iz Bara, Barija, Brindizija i Pulje“,  kaže Monitorov sagovornik.

Prema njegovim riječima, ovi mafijaški klanovi vrlo su se često borili za prevlast u tom poslu koji je nosio veliku novčanu dobit.

„Tako je, na primjer, Sakra korone unita protjerala iz Zelenike kalabrijsku Tardu, odnosno njihov klan Laraseptu. Njih je lično protjerao Frančesko Prudentini, zvani Ćićo Kesa, koji je u Crnoj Gori predvodio Sakra koronu unitu. On je bio glavna veza Italijanima sa crnogorskim vlastima. Ćićo Kesa je bio poznat po tome što je mnogim državnicima u Crnoj Gori poklanjao skupe satove“, kaže naš izvor.

Mafijaškim organizacijama iz Italije glavnu logistiku u Crnoj Gori u poslu sa cigaretama pružalo je preduzeće Admiral iz Herceg Novog, koje je imalo monopol na prodaju goriva italijanskim gliserima.

„Vlasnik ovog preduzeća bio je, u stvari, samo izvršilac posla i radio je direktno za jednog vrlo poznatog Crnogorca. Za skladištenje cigareta u Crnoj Gori korišćeni su objekti Zertatransa“, tvrdi ovaj izvor.

U posao tranzita cigareta preko Crne Gore bila je uključena i firma Karo, prijavljena  u Beogradu.

„Ova je firma bila zadužena da uvozi cigarete iz Bugarske, iz Dimitrovgrada. Tamo su imali jako dobru logistiku, tako da su šlepere smještali u bescarinsku zonu, gdje cigarete ne bi podlijegale carinjenju. Cigarete su prebacivane u Srbiju, a zatim u Crnu Goru. Njihovo odredište u našoj državi bila je Zelenika, odnosno skladište Zetatransa u carinskom terminalu u Zelenici. Neocarinjene cigarete prebacivane su u glisere, da bi nastavljale put prema Italiji“, kaže naš izvor.

On objašnjava da se novac od šverca cigara iz Crne Gore iznosio najčešće na Kipar i u Grčku. Tamo su u Kiparskoj i Pireus banci postojali računi na veliki broj poznatih ili manje poznatih imena.

Tako je jedan crnogorski državljanin, prema riječima ovog izvora, bio vlasnik računa broj  03854109703948. Samo na tom računu bilo je u jednom trenutku pola miliona maraka.

„Pare su na Kipar i u Grčku iznošene diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivane su helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle su u diplomatskim torbama putovale privatnim i državnim avionima“, kaže naš izvor i tvrdi da posjeduje i može staviti na uvid spisak svih aviona s oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj.

„Naravno da novac nije mogao svako da nosi. To su radili kuriri čija imena nijesu nepoznata. Imam  spisak svih kurira koji su radili, počevši od 1995. godine do početka dvijehiljaditih“, kaže ovaj izvor.

Tako je, prema njegovim riječima, jedan od kurira samo u periodu od 13. februara 1998. do 1. jula 1999. godine, u pedeset i četiri navrata, iz Podgorice na Kipar iznio 309,094.240 maraka.

Drugi kurir je od početka 1998. do marta 1999. godine, u petnaest navrata prebacio sto trinaest miliona i 480 hiljada maraka.

Prema riječima Monitorovog sagovornika dio računa duvanske mafije kasnije je s Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u London, u Pireus banku. Novac se iz Engleske i s Beliza vraćao opran u Crnu Goru.

Monitor je ranije pisao o kakvim razmjerama šverca se radilo, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri su nabavljali po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok je na tržištu Velike Britanije jedan kontejner dostizao cijenu od dva miliona.

Naš nedjeljnik je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne u obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu. Posao šverca cigareta, prema našem izvoru, danas se nastavlja preko Dubaija, za zemlje sjeverne Afrike, Bliski istok i Aziju.

Ipak, još uvijek je neispričana priča ko je sve učestvovao u toj velikoj balkanskoj mreži devedesetih godina, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Bilans i dalje može samo da se naslućuje.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema riječima našeg izvora, ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Naravno, ne računajući pri tom šverc cigareta avionskim putem preko aerodroma u Podgorici. Preko ovog aerodroma samo registrovanih bilo je 433 kargo letova.

„Korišteni su avioni Iljušin, Antonov 12 i Antonov 124“, objašnjava naš izvor.

On kaže da su ovi avioni stizali iz Ukrajine, Češke, Bugarske, Rumunije i Rusije. Iljušin 76 nosio je u jednom letu četrdeset tona cigareta, Antonov 12 sedam, dok je Antonov 124 u jednoj turi nosio čak sto pedeset tona cigareta.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina.

„Ako bi razlika u nabavnoj  i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila i samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća. Tako je, na primjer, marlboro u Velikoj Britaniji prodavan za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Sada možete da steknete predstavu o tome kakve su razmjere toga šverca bile“, kaže ovaj izvor.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švercu cigareta, bilo je oko četiri stotine.

Monitorov izvor ima kompletan spisak s imenima devedeset članova posada italijanskih glisera, koji su prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika, i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser mogao je da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi i da je u tih desetak godina preko Crne Gore ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega su tri milijarde pripale mafiji.

Koliko je novca pripalo crnogorskim državljanima i kome, do danas je tajna.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti,  osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina

 

Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni  sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti,  još je na nivou projektnog zadatka. Kako su  saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano.  Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni  projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za  zaštitu životne  sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.

Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio  poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.

“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.

Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo  kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan  je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.

Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim,  cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.

Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje.  Za to bi bile neophodne  cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.

Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani,  ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta.  Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima,  kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati  sistemom za vodosnabdijevanje  objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.

Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi,  110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija  na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg  i kada.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada

 

Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.

Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane.  „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.

On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.

„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest  do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.

Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“

Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.

Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.

Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.

Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.

Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala  novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.

Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.

Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.

                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo