Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ: Vlast promoviše korupciju

Objavljeno prije

na

Dok priča priče o nultoj toleranciji prema korupciji, Markovićeva Vlada nagrađuje partijske kadrove koji učestvuju u korupciji  ili pokušavaju da je prikriju. Na drugoj strani, na svaki način pokušava da ocrni i sankcioniše one koji se tom kriminalu suprotstavljaju

 

Razgovor sa Mladenom Bojanićem, nekadašnjim poslanikom, predsjedničkim kandidatom dijela opozicije koji je na prošlogodišnjim izborima osvojio preko 110 hiljada glasova i, odnedavno, osnivačem i izvršnim direktorom kompanije za poslovno savjetovanje  E-novativa započinjemo pričom o prvom milionu, odnosno kreditu koji je Milo Đukanović dobio 2007. godine od londonske Pireus banke, kako je nedavno potvrđeno, „uz malu pomoć prijatelja“.

MONITOR: Na sjednicu parlamenta krajem 2013. tadašnji premijer je, kao odgovor na Vaše poslaničko pitanje, tvrdio da je sporni kredit dobijen na osnovu njegovog ugleda, a bez  keš kolaterala.

BOJANIĆ: Razgovarali smo tada o više njegovih kredita – tačnije o četiri – koji su, mahom, dobijeni mimo onoga što su poznate bankarske procedure i dobri poslovni običaji. A prvi od njih bio je onaj dobijen kod Pireus banke. Kod tog kredita u startu je bilo jasno da se on ne može dobiti bez neke mnogo ozbiljnije garancije nego što su to nečija riječ ili naknadno kupljene akcije lokalne banke, pa sam premijera pitao da li je novac za kolateral obezbijedio on ili neko drugi. Uz podsjećanje da on zvanično taj novac nema, a da u drugom slučaju (pozajmice) javnost ima pravo da zna šta je taj neko dobio kao protivuslugu.

Premijer se upecao i krenuo u raspravu objašnjavajući kako on nije dao novac za obezbjeđenje kredita, već ga je dobio zahvaljujući svom poslovnom ugledu. Naravno, prečuo je dio pitanja o pozajmljenom novcu.

MONITOR: Da li je to kraj priče o kreditu iz Pireus banke?

BOJANIĆ: Nije. Priča o tome kako je novčana garancija poslije 20 dana zamijenjena akcijama Prve banke nema veze sa stvarnošću. I to je još jedna neistina. To kažem pošto do danas nijesam čuo da postoji neka banka sa ozbiljnog tržišta koja će odobriti kredit a kao obezbjeđenje uzeti akcije neke banke sa takozvanog „razvojnog tržišta“. I to u visini iznosa odobrenog kredita.

Drugi dio te priče odnosi se na tadašnju Upravu za sprječavanje pranja novca koja je od javnosti sakrila da je kredit obezbijeđen keš kolateralom. Pod uslovom da je uopšte istraživala taj posao. Prosto, nemam sumnju da bi banka iz Londona poslala lažni ugovor ili sakrila dio ugovora koji se tiče obezbjeđenja kredita. Oni nijesu imali nijedan razlog da urade tako nešto, za razliku od domaćih aktera ove priče.

Jednako važan dio ove priče jeste način na koji je Đukanović trgovao akcijama Prve banke. Tadašnja Komisija za hartije od vrijednosti ignorisala je sve ono što se dešavalo prilikom trgovine akcijama Prve banke pa su tako ostale neistražene sumnje da je bilo zloupotrebe trgovanja, što je krivično djelo, insajderskog trgovanja… Ja mislim da je tu bilo više krivičnih djela. A još nije kasno da se sve to ispita.

MONITOR: Slučaj Ramada. Uporno pokušavate da dokažete kako neko ne može biti pravosnažno osuđen a da nekažnjeni ostanu njegovi svjedoci (saradnici) koji su mu nudili lažni alibi. Tužilaštvo uporno odbacuje vašu prijavu.

BOJANIĆ: Ta priča još nije završena.

Da vas podsjetim: Nebojša Obradović je pravosnažno osuđen za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju. I to se tretira kao visoka korupcija jer se radi o vladinom službeniku. Očekivao sam da će tužilac, nakon prvostepene presude, samoinicijativno pokrenuti postupak protiv sedam lica koja su, prema ocjeni suda, lažno svjedočila. Ali on to nije uradio, pa sam ja podnio krivičnu prijavu.

Prvo su prošli mjeseci dok je tužilaštvo čekalo da presuda postane pravosnažna. Potom sam od tužioca Romine Vlahović dobio informaciju da je izviđaj u toku. Nakon nekoliko urgencija, dobio sam informaciju da je moja krivična prijava odbijena. U potpisu Ljiljana Klikovac, rukovodilac Osnovnog tužilaštva u Podgorici. Bez rješenja, koje nijesu htjeli da mi daju.

To što je predmet prešao iz jednih u druge ruke dobija na značaju kada se ima u vidu informacija do koje je došao jedan ovdašnji mediji (tvrde iz pouzdanih izvora) da je Romina Vlahović tužiteljka koja je zadužila predmet, navodno, bila napisala optužni predlog, ali je onda slučaj preuzela njena nadređena Ljiljana Klikovac i istu prijavu odbacila. Naravno, ne mogu da dokažem tu informaciju, pored ostalog i zato što mi je onemogućen uvid u predmet.

Uglavnom, došao sam u situaciju da pišem žalbu na odluku za koju nijesam dobio rješenje. I ona je prihvaćena, a predmet ponovo vraćen na odlučivanje Osnovnom tužilaštvu. Ista priča se ponovila. Konačno, istog dana dobijam dvije različite informacije: prema jednoj Više tužilaštvo je po drugi put prihvatilo moju žalbu i osporilo odluku Osnovnog tužilaštva. Prema drugoj, predsjednik Skupštine Ivan Brajović je izuzet iz ove odluke, odnosno, potvrđena je odluka o odbijanju moje prijave protiv njega.

Pokušavam da utvrdim šta je od svega toga tačno, i da dobijem pravo uvida u kompletan predmet. U krajnjem, ako je ustanovljeno da su ovi ljudi pričali istinu, onda treba ispraviti presudu protiv Obradovića, pošto on u tom slučaju nije kriv.

MONITOR: Vlada nije sankcionisala ni osuđenog ni njegove lažne svjedoke?

BOJANIĆ: Tako je. Obradović, i pored pravosnažne presude za korupciju, nije smijenjen nego je podnio ostavku da bi prešao na drugo radno mjesto. I sada je samostalni savjetnik za finansije pri Ministarstvu saobraćaja. Vjerujem da je to posljedica trulih kompromisa između Brajovića i premijera Markovića, kako bi se sačuvala vladajuća većina. Ni to nije sve.

Dok se predsjednik Vlade zvanično zalaže „za nultu toleranciju prema korupciji“, jedan od lažnih svjedoka i praktično šef cijele te grupe (riječ je uglavnom o članovima SD) je imenovan za predsjednika Skupštine. Drugi je postavljen za Obradovićevog nasljednika na mjesto v.d. direktora Direkcije za željeznicu. I treći lažni svjedok je napredovao do mjesta direktora Direktorata za željeznički saobraćaj. Kakva je to poruka svima je jasno.

Zato je osoba koja je ukazala na ovaj kriminal, g-đa Patricija Pobrić, ostala bez posla, nakon što je stigmatizovana od strane vlasti. A te optužbe i kritike su bile toliko glasne i neprikrivene da ona i danas ima problem da nađe posao. Pošto se poslodavci plaše reakcije vlasti u slučaju da je zaposle.

Ja ću, svakako, istrajati u započetom poslu – da makar o svemu ovome ostanu pisani tragovi. Pa će se vidjeti šta je Vlada na čelu sa Markovićem govorila javno, a šta je radila tajno. I vidjeće se da je ova Vlada, zapravo, promoter korupcije. Pošto nagrađuje ljude koji učestvuju u  korupciji ili pokušavaju da je prikriju.

MONITOR: Ima li smisla praviti paralelu između predsjednika Skupštine koji na sudu lažno svjedoči i zbog toga, ipak, ne biva kažnjen i opozicionog poslanika koga zbog čuvanja identiteta izvora tokom saslušanja u tužilaštvu „stavljaju u zatvor“?

BOJANIĆ: Ja sam namjerno, u više navrata, izbjegao da pravim tu paralelu između ponašanja prema Brajoviću i Nebojši Medojeviću. Nikako nisam htio da ih dovedem u istu ravan, iz razloga što to nije korektno prema Medojeviću.

On je dao neke izjave kao poslanik, bile one tačne ili ne, i ponovio ih je u tužilaštvu. Odbio je da otkrije izvor tih informacija, koliko je meni poznato iz medija, i zbog toga je „stavljen u zatvor“. Brajović je lažno svjedočio na sudu, i ne da nije sankcionisan, nego vidimo da na sve načine pokušavaju da ga oslobode bilo kakve odgovornosti.

Tako je jedan mali zločin (mjereno novčanim iznosom pričinjene štete od 950 eura) pokazao svu farsičnost ovog sistema.

MONITOR: Gdje je izlaz?

BOJANIĆ: Ja se nadam da će opozicione partije prepoznati zajednički interes i uduržiti se kako bi izvršili pritisak da se izbore za adekvatne (pred)izborne uslove. Pa kad do njih dođu onda neka vagaju ko će s kim i kako na izbore. Saglasan sam sa idejom da bi neka tehnička ili ekspertska vlada mogla biti institucionalni okvir za realizaciju tog dogovora.

Podržavam građanske proteste i dopada mi se to što u ovom momentu građani ne pokazuju simpatije ili animozitet prema određenim partijama već se obraćaju institucijama i traže poštovanje svojih prava. I nadam se da će to dovesti do ozbiljnog pritiska na ovu vlast.

U tom trenutku, kada prepoznaju spremnost građana Crne Gore da mijenjaju postojeće stanje, očekujem da će i u Briselu i Vašingtonu spoznati da su Đukanović i njegova vlast i njima postali teret i okrenuti im leđa. A dok se mi ne bunimo ni oni nisu pretjerano zainteresovani za bilo kakve promjene.

 

Još nezavršeni predsjenički izbori

 

MONITOR: Saznali smo, nedavno, da još nijesu završeni predsjednički izbori na kojima ste prošlog proljeća učestvovali. Šta o tome možete reći?

BOJANIĆ: U najkraćem: Državna izborna komisija (DIK), zbog velikog broja kandidata i njihovih predstavnika, nije bila pod apsolutnom kontrolom vlasti. I, nakon mog prigovora koji se odnosio na brojne neregularnosti tokom izborne kampanje došli smo u situaciju da je DIK bila dužna da mi odgovori u roku od 24 časa. Izostanak odgovora značio bi prihvatanje prigovora i poništenje izbora.Pošto većina od 16 članova komisije nije prisustvovala sjednici predsjednik DIK Budimir Šaranović je smislio rješenje – njih šestoro je odlučilo da odbije moj prigovor!? Broj prisutnih nijesu mogli da falsifikuju pošto su sjednici prisustvovali posmatrači OEBS-a i jedne NVO.

Nasilje predsjednika DIK nije ostalo na tome. Kada smo ja i moj zastupnik – inače član DIK – došli u Komisiju da pruzmemo to rješenje, na portirnici su nam rekli da nam je predsjednik zabranio da pristupimo u prostorije DIK. I neda nam zapisnik sa sjednice. Ja sam, zato, već ujutru podnio krivičnu prijavu i od MUP-a i SDT-a zahtijevao da po hitnom postupku zaustave izvršenje krivičnog djela koje bi moglo proizvesti nesagledive posljedice.

Na tome je ostalo, sve do početka decembra kada sam, nakon  više od pola godine, dobio poziv iz policije da dam izjavu po osnovu predate krivične prijave. Početkom godine sam iz Osnovnog državnog tužilaštva dobio informaciju da je formiran predmet po mojoj prijavi, a protiv Budimira Šaranovića, Nataše Pešić, Aleksandra Jovićevića i Mersudina Dautovića i da je u toku izviđaj zbog mogućeg „nesavjesnog rada u službi“. Nisam siguran da su dobro formulisali djelo, mislim da se radi o zloupotrebi službenog položaja, ali dobro. Da vidimo šta će se dalje dešavati.

MONITOR: Šta očekujete?

BOJANIĆ: Ne očekujem mnogo. Ipak, oni imaju problem – neko u Tužilaštvu treba da imenom i prezimenom potpiše zaključak da je šest većina od 16, i da je ta odluka donijeta zakonito.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo