Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ: Vlast promoviše korupciju

Objavljeno prije

na

Dok priča priče o nultoj toleranciji prema korupciji, Markovićeva Vlada nagrađuje partijske kadrove koji učestvuju u korupciji  ili pokušavaju da je prikriju. Na drugoj strani, na svaki način pokušava da ocrni i sankcioniše one koji se tom kriminalu suprotstavljaju

 

Razgovor sa Mladenom Bojanićem, nekadašnjim poslanikom, predsjedničkim kandidatom dijela opozicije koji je na prošlogodišnjim izborima osvojio preko 110 hiljada glasova i, odnedavno, osnivačem i izvršnim direktorom kompanije za poslovno savjetovanje  E-novativa započinjemo pričom o prvom milionu, odnosno kreditu koji je Milo Đukanović dobio 2007. godine od londonske Pireus banke, kako je nedavno potvrđeno, „uz malu pomoć prijatelja“.

MONITOR: Na sjednicu parlamenta krajem 2013. tadašnji premijer je, kao odgovor na Vaše poslaničko pitanje, tvrdio da je sporni kredit dobijen na osnovu njegovog ugleda, a bez  keš kolaterala.

BOJANIĆ: Razgovarali smo tada o više njegovih kredita – tačnije o četiri – koji su, mahom, dobijeni mimo onoga što su poznate bankarske procedure i dobri poslovni običaji. A prvi od njih bio je onaj dobijen kod Pireus banke. Kod tog kredita u startu je bilo jasno da se on ne može dobiti bez neke mnogo ozbiljnije garancije nego što su to nečija riječ ili naknadno kupljene akcije lokalne banke, pa sam premijera pitao da li je novac za kolateral obezbijedio on ili neko drugi. Uz podsjećanje da on zvanično taj novac nema, a da u drugom slučaju (pozajmice) javnost ima pravo da zna šta je taj neko dobio kao protivuslugu.

Premijer se upecao i krenuo u raspravu objašnjavajući kako on nije dao novac za obezbjeđenje kredita, već ga je dobio zahvaljujući svom poslovnom ugledu. Naravno, prečuo je dio pitanja o pozajmljenom novcu.

MONITOR: Da li je to kraj priče o kreditu iz Pireus banke?

BOJANIĆ: Nije. Priča o tome kako je novčana garancija poslije 20 dana zamijenjena akcijama Prve banke nema veze sa stvarnošću. I to je još jedna neistina. To kažem pošto do danas nijesam čuo da postoji neka banka sa ozbiljnog tržišta koja će odobriti kredit a kao obezbjeđenje uzeti akcije neke banke sa takozvanog „razvojnog tržišta“. I to u visini iznosa odobrenog kredita.

Drugi dio te priče odnosi se na tadašnju Upravu za sprječavanje pranja novca koja je od javnosti sakrila da je kredit obezbijeđen keš kolateralom. Pod uslovom da je uopšte istraživala taj posao. Prosto, nemam sumnju da bi banka iz Londona poslala lažni ugovor ili sakrila dio ugovora koji se tiče obezbjeđenja kredita. Oni nijesu imali nijedan razlog da urade tako nešto, za razliku od domaćih aktera ove priče.

Jednako važan dio ove priče jeste način na koji je Đukanović trgovao akcijama Prve banke. Tadašnja Komisija za hartije od vrijednosti ignorisala je sve ono što se dešavalo prilikom trgovine akcijama Prve banke pa su tako ostale neistražene sumnje da je bilo zloupotrebe trgovanja, što je krivično djelo, insajderskog trgovanja… Ja mislim da je tu bilo više krivičnih djela. A još nije kasno da se sve to ispita.

MONITOR: Slučaj Ramada. Uporno pokušavate da dokažete kako neko ne može biti pravosnažno osuđen a da nekažnjeni ostanu njegovi svjedoci (saradnici) koji su mu nudili lažni alibi. Tužilaštvo uporno odbacuje vašu prijavu.

BOJANIĆ: Ta priča još nije završena.

Da vas podsjetim: Nebojša Obradović je pravosnažno osuđen za krivično djelo zloupotreba službenog položaja u produženom trajanju. I to se tretira kao visoka korupcija jer se radi o vladinom službeniku. Očekivao sam da će tužilac, nakon prvostepene presude, samoinicijativno pokrenuti postupak protiv sedam lica koja su, prema ocjeni suda, lažno svjedočila. Ali on to nije uradio, pa sam ja podnio krivičnu prijavu.

Prvo su prošli mjeseci dok je tužilaštvo čekalo da presuda postane pravosnažna. Potom sam od tužioca Romine Vlahović dobio informaciju da je izviđaj u toku. Nakon nekoliko urgencija, dobio sam informaciju da je moja krivična prijava odbijena. U potpisu Ljiljana Klikovac, rukovodilac Osnovnog tužilaštva u Podgorici. Bez rješenja, koje nijesu htjeli da mi daju.

To što je predmet prešao iz jednih u druge ruke dobija na značaju kada se ima u vidu informacija do koje je došao jedan ovdašnji mediji (tvrde iz pouzdanih izvora) da je Romina Vlahović tužiteljka koja je zadužila predmet, navodno, bila napisala optužni predlog, ali je onda slučaj preuzela njena nadređena Ljiljana Klikovac i istu prijavu odbacila. Naravno, ne mogu da dokažem tu informaciju, pored ostalog i zato što mi je onemogućen uvid u predmet.

Uglavnom, došao sam u situaciju da pišem žalbu na odluku za koju nijesam dobio rješenje. I ona je prihvaćena, a predmet ponovo vraćen na odlučivanje Osnovnom tužilaštvu. Ista priča se ponovila. Konačno, istog dana dobijam dvije različite informacije: prema jednoj Više tužilaštvo je po drugi put prihvatilo moju žalbu i osporilo odluku Osnovnog tužilaštva. Prema drugoj, predsjednik Skupštine Ivan Brajović je izuzet iz ove odluke, odnosno, potvrđena je odluka o odbijanju moje prijave protiv njega.

Pokušavam da utvrdim šta je od svega toga tačno, i da dobijem pravo uvida u kompletan predmet. U krajnjem, ako je ustanovljeno da su ovi ljudi pričali istinu, onda treba ispraviti presudu protiv Obradovića, pošto on u tom slučaju nije kriv.

MONITOR: Vlada nije sankcionisala ni osuđenog ni njegove lažne svjedoke?

BOJANIĆ: Tako je. Obradović, i pored pravosnažne presude za korupciju, nije smijenjen nego je podnio ostavku da bi prešao na drugo radno mjesto. I sada je samostalni savjetnik za finansije pri Ministarstvu saobraćaja. Vjerujem da je to posljedica trulih kompromisa između Brajovića i premijera Markovića, kako bi se sačuvala vladajuća većina. Ni to nije sve.

Dok se predsjednik Vlade zvanično zalaže „za nultu toleranciju prema korupciji“, jedan od lažnih svjedoka i praktično šef cijele te grupe (riječ je uglavnom o članovima SD) je imenovan za predsjednika Skupštine. Drugi je postavljen za Obradovićevog nasljednika na mjesto v.d. direktora Direkcije za željeznicu. I treći lažni svjedok je napredovao do mjesta direktora Direktorata za željeznički saobraćaj. Kakva je to poruka svima je jasno.

Zato je osoba koja je ukazala na ovaj kriminal, g-đa Patricija Pobrić, ostala bez posla, nakon što je stigmatizovana od strane vlasti. A te optužbe i kritike su bile toliko glasne i neprikrivene da ona i danas ima problem da nađe posao. Pošto se poslodavci plaše reakcije vlasti u slučaju da je zaposle.

Ja ću, svakako, istrajati u započetom poslu – da makar o svemu ovome ostanu pisani tragovi. Pa će se vidjeti šta je Vlada na čelu sa Markovićem govorila javno, a šta je radila tajno. I vidjeće se da je ova Vlada, zapravo, promoter korupcije. Pošto nagrađuje ljude koji učestvuju u  korupciji ili pokušavaju da je prikriju.

MONITOR: Ima li smisla praviti paralelu između predsjednika Skupštine koji na sudu lažno svjedoči i zbog toga, ipak, ne biva kažnjen i opozicionog poslanika koga zbog čuvanja identiteta izvora tokom saslušanja u tužilaštvu „stavljaju u zatvor“?

BOJANIĆ: Ja sam namjerno, u više navrata, izbjegao da pravim tu paralelu između ponašanja prema Brajoviću i Nebojši Medojeviću. Nikako nisam htio da ih dovedem u istu ravan, iz razloga što to nije korektno prema Medojeviću.

On je dao neke izjave kao poslanik, bile one tačne ili ne, i ponovio ih je u tužilaštvu. Odbio je da otkrije izvor tih informacija, koliko je meni poznato iz medija, i zbog toga je „stavljen u zatvor“. Brajović je lažno svjedočio na sudu, i ne da nije sankcionisan, nego vidimo da na sve načine pokušavaju da ga oslobode bilo kakve odgovornosti.

Tako je jedan mali zločin (mjereno novčanim iznosom pričinjene štete od 950 eura) pokazao svu farsičnost ovog sistema.

MONITOR: Gdje je izlaz?

BOJANIĆ: Ja se nadam da će opozicione partije prepoznati zajednički interes i uduržiti se kako bi izvršili pritisak da se izbore za adekvatne (pred)izborne uslove. Pa kad do njih dođu onda neka vagaju ko će s kim i kako na izbore. Saglasan sam sa idejom da bi neka tehnička ili ekspertska vlada mogla biti institucionalni okvir za realizaciju tog dogovora.

Podržavam građanske proteste i dopada mi se to što u ovom momentu građani ne pokazuju simpatije ili animozitet prema određenim partijama već se obraćaju institucijama i traže poštovanje svojih prava. I nadam se da će to dovesti do ozbiljnog pritiska na ovu vlast.

U tom trenutku, kada prepoznaju spremnost građana Crne Gore da mijenjaju postojeće stanje, očekujem da će i u Briselu i Vašingtonu spoznati da su Đukanović i njegova vlast i njima postali teret i okrenuti im leđa. A dok se mi ne bunimo ni oni nisu pretjerano zainteresovani za bilo kakve promjene.

 

Još nezavršeni predsjenički izbori

 

MONITOR: Saznali smo, nedavno, da još nijesu završeni predsjednički izbori na kojima ste prošlog proljeća učestvovali. Šta o tome možete reći?

BOJANIĆ: U najkraćem: Državna izborna komisija (DIK), zbog velikog broja kandidata i njihovih predstavnika, nije bila pod apsolutnom kontrolom vlasti. I, nakon mog prigovora koji se odnosio na brojne neregularnosti tokom izborne kampanje došli smo u situaciju da je DIK bila dužna da mi odgovori u roku od 24 časa. Izostanak odgovora značio bi prihvatanje prigovora i poništenje izbora.Pošto većina od 16 članova komisije nije prisustvovala sjednici predsjednik DIK Budimir Šaranović je smislio rješenje – njih šestoro je odlučilo da odbije moj prigovor!? Broj prisutnih nijesu mogli da falsifikuju pošto su sjednici prisustvovali posmatrači OEBS-a i jedne NVO.

Nasilje predsjednika DIK nije ostalo na tome. Kada smo ja i moj zastupnik – inače član DIK – došli u Komisiju da pruzmemo to rješenje, na portirnici su nam rekli da nam je predsjednik zabranio da pristupimo u prostorije DIK. I neda nam zapisnik sa sjednice. Ja sam, zato, već ujutru podnio krivičnu prijavu i od MUP-a i SDT-a zahtijevao da po hitnom postupku zaustave izvršenje krivičnog djela koje bi moglo proizvesti nesagledive posljedice.

Na tome je ostalo, sve do početka decembra kada sam, nakon  više od pola godine, dobio poziv iz policije da dam izjavu po osnovu predate krivične prijave. Početkom godine sam iz Osnovnog državnog tužilaštva dobio informaciju da je formiran predmet po mojoj prijavi, a protiv Budimira Šaranovića, Nataše Pešić, Aleksandra Jovićevića i Mersudina Dautovića i da je u toku izviđaj zbog mogućeg „nesavjesnog rada u službi“. Nisam siguran da su dobro formulisali djelo, mislim da se radi o zloupotrebi službenog položaja, ali dobro. Da vidimo šta će se dalje dešavati.

MONITOR: Šta očekujete?

BOJANIĆ: Ne očekujem mnogo. Ipak, oni imaju problem – neko u Tužilaštvu treba da imenom i prezimenom potpiše zaključak da je šest većina od 16, i da je ta odluka donijeta zakonito.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo