Povežite se sa nama

INTERVJU

 SLOBODAN  RELJIĆ, UNIVERZITETSKI  PROFESOR  IZ BEOGRADA: U Srbiji vlada kolonijalna demokratija

Objavljeno prije

na

Kad bi samo Vučić bio problem, masa bi tu vlast raskomadala za dvije večeri. Ali radi se o dubinskoj krizi sistema, a takve promjene su prelomne, krajnje neizvjesne. Svi koji se nude kao rješenje već su nam sjedjeli za vratom. Vučić je zbog njih i došao na vlast

 

MONITOR: Građanski protesti protiv  vlasti jedan su od najaktuelnijih događaja u Srbiji. Šta od njih očekujete?

RELJIĆ: Važno je razumeti da povod za ove proteste jeste  Aleksandar Vučić i njegov banalni način vladanja, ali razlozi su mnogo dublji. Protesti koji traju i šire se po Srbiji su po svojoj prirodi isto što i ,,žuti prsluci” u Evropi.U njima ima više očajanja,  jer ono tamo je posrnula demokratija, ovde je, kako je to govorio Zinovljev, kolonijalna demokratija. Kad bi samo Vučić bio problem, masa bi tu vlast raskomadala za dve večeri. Ali radi se o dubinskoj krizi sistema, a takve promene su prelomne, krajnje neizvesne. Svi koji se nude kao rešenje već su nam sedeli za vratom. Vučić je zbog njih i došao na vlast.

MONITOR: Koje su glavne poruke  građana koji učestvuju na protestima?

RELJIĆ: Na ulicama su studenti, prevareni malinari, ubogaljeni penzioneri, protivnici gradnje mini hidroelektrana, potcenjeni profesori, prezreni arhitekti, poniženi vojnici, povređeni građani. Jedino ih ujedinjuje to što su ,,prezreni na svetu”. Oko tog mora nezadovoljnika petljaju nesposobne opozicione partije i dirigovane NVO. Utihnule su i budalaštine kako građani pre svega traže bolju ekonomsku situaciju. Ovaj sistem to više ne može proizvesti ni u Zapadnoj Evropi. I predaja Kosova lebdi nad tim. Sva ta smesa je sve eksplozivnija. Najjednostavniji su zahtevi za slobodu medija. Jedino što je svima jasno Je da će oni koji ih preuzmu činiti isto kao i Vučić. Kao što su i činili. 

MONITOR: Kako je moguće da Aleksandru Vučiću godinama pokorno služe mnogi  intelektualci, mediji, sudije, sindikati, vojska, policija,crkvena hijerarhija…

RELJIĆ: Nisu svi. Nije ni većina. To što ide za Vučićem su, ono što je Slobodan Jovanović zvao poluintelektualcima. A danas su to polueksperti, polupatriote, poluoficiri, poluakademici. Vučićeva falanga su radikali, koji su četvrt veka čekali ,,da se naplate” i svet ,,građanske opcije” koji je ,,prodao veru za večeru”. Realno kula od karata koja se, zbog Vučićeve kooperativnosti, održava spolja. Zloupotreba državnih mehanizama nije Vučićev pronalazak. To je tranzicija. Stalno se vodi borba protiv korupcije, a korupcija se širi kao kuga. Tražite da građani plaćaju porez, a ministar finansija svoje pare drži u poreskim rajevima. Borite se za demografsku obnovu, a na čelu države etablirana lezbijka. Realnost je u Srbiji uveliko prevazišla svet iz humorističkih serija genijalnog Siniše Pavića.

MONITOR: Zašto je ljudima, ne samo politički nepismenim, potreban vođa iako je davno Radoje Domanović napisao da za slijepim vođom idu slijepi ljudi?

RELJIĆ: Demokratija vam je kao auto koji može da ide samo idealno ravnim putem. Setite se ,,kolevke demokratije” pred Drugi svetski rat. Pojavili su se Musolini, Hitler, Franko, ali i Čerčil, Ruzvelt… Kažu da je ovo vreme po mnogim pokazateljima gore od Velike depresije. Ljudi danas gledaju u Korbina, Trampa, Sandersa, pitaju se šta će biti s Merkelovom, stiže li Le Pen… Vreme dramatične krize. Svi znaju da će se na berzanski slom iz 2008. gledati kao na dečju igru kad drmne novi udar.

MONITOR: Je li tačno da desno-konzervativno usmjerenje ima većina opozicionih stranaka u Srbiji?

RELJIĆ: Srbija je konzervativna zemlja. To samo po sebi nije loše. Ali srpska politička elita nema nikakvo ideološko usmerenje. Ni opozicija, ni vlast. Oni samo žele ,,još jedan krug”. Da li se predstavljali kao liberali što je DS i njegovo iverje, ili kao konzervatici kao SNS oni vladavinu zemljom vide kao plen. Njihov jedini rad je lažiranje statistike. Da se sve loše predstavlja kao veliki progres. Ta agresija je sve nepodnošljivija.

MONITOR: Da li će svemoćna mašinerija Vučićeve stranke, koja je svojim interesima podredila državu, uspjeti da zadrži vlast na predstojećim izborima?

RELJIĆ: Ta mašinerija nije svemoćna. Ali će najverovatnije dobiti i ove izbore. Ta je vlast legalna, ali joj je legitimitet nejak. Vučić vlada apsolutno sa podrškom oko 20 odsto punoletnih građana. Pola ljudi ne izlazi na izbore. Ne vide izbore kao izlaz. Tu Srbija nije izuzetak. U većini demokratskih društava demos ne učestvuje u demokratskim procesima. Poverenje u demokratiju je vrlo malo. U mirnim vremenima to nije problem,ali u depresijama postaje dramatično.

MONITOR: Ko bi uspješno mogao da od Srbije stvori modernu demokratsku državu?

RELJIĆ: Narod. Verujem da je Dostojevski u pravu kad u trajajućim procesima prednost daje narodu u odnosu na elitu. Kad kažem narod mislim na organsku društvenu celinu koja nije prost zbir pojedinaca u zverinjaku. Čovek bez svoje zajednice jeste ,,sirak tužni bez iđe ikoga”. Zapadna društva su prepuna jedinki koje se druže s televizorom i mobilnim telefonom. I šta je sad ,,moderna država”? Ja volim da poredim pristup društvu Džefa Bezosa, osnivača ,,Amazona” i Džeka Ma osnivača ,,Alibabe”. Bezos, najbogatiji čovek na svetu, zarađuje 11 miliona dolara na sat, a njegov radnik 11 dolara. On ni pod kojim uslovima ne želi da svojim zaposlenim poveća plate, iako oni ne mogu da žive od tog prihoda. Ali bi dao donacije. Milostinju. Kao pred crkvom. Džek Ma govori da je društvo važnije od njegovih profita. Ono prvo vodi u revoluciju, ovo drugo obećava društvo smanjenih razlika. To bi po meni trebalo da bude moderna država.

MONITOR: Šta je, po Vašem mišljenju, pravedno rješenje problema Srbije i Kosova?

RELJIĆ: Najnormalnije rešenje. Poštujmo međunarodno pravo. Postoji u tekstu Jirgena Habermasa, objavljenom u vreme NATO-bombardovanja, jedna rečenica koja se mora imati na umu kad se sila uzima kao princip međunarodnog prava: „Ali šta ćemo reći ako jednog dana vojni savez u nekom drugom regionu, na primer u Aziji, reši da oružanim putem sprovodi politiku ljudskih prava koja bi počivala na nekom sasvim drugačijem, naime njegovom, tumačenju međunarodnog prava ili Povelje UN?“ Tih godina Rusija, Kina, Indija nisu bile ravne Imperiji, ali danas nisu u obavezi da trpe američke interpretacije kako je Kosovo presedan. Tako se novi svetski poredak, koji je stvorio Zapad, pretvara u ono što je Henri Kisindžer, takođe u vreme NATO bombradovanja, predstavio kao New World Disorder. I eto nas pred trećim svetskim ratom. Zato Zapad panično traži od Vučića i Dačića da oni u ime Srba hitno priznaju Kosovo. Kao kompradori oni bi to mogli. Ali to se u Srbiji razumeva kao užasno ponižavanje, jer Kosovo za Srbe nije samo teritorija. Što je Goran Milić rekao za Vučića: Ne bi mu bio u koži.

MONITOR: Jedna Vaša knjiga naslovljena je Mediji i Treći svetski rat, ukojoj otkrivate tajne savremene propagande. Kako se boriti protivnečasne propagande u 21. vijeku?

RELJIĆ: Nemački kritički intelektualac, psiholog Rajner Mausfeld, napisao je knjigu lepog naslova: Zašto su jaganjci utihnuli? Da bi uopšte imali šanse pred sofisticiranim manipulacijma, veli Mausfeld, moramo se usuditi da koristimo svoj intelekt. To znači izaći iz liberalnih himera. Za današnjeg čoveka okovanog ,,političkom korektnošću” najteže je, da opet citiram Mausfelda, ,,da prestanemo da punimo sebe iluzijama da treba biti dobro-informisan, iluzijom o demokratiji, o slobodi”. Svet je prezasićen ,,iluzijama” o univerzalnosti zapadnih vrednosti, te je svako preumljenje bolno. Istok će s tim imati mnogo manje problema. Bio sam za poslednje dve godine tri puta na Istoku. To je drugačije utemeljen intelekt. Sve što smo mi o tome učili evropocentrično je. Nama je potpuno van uma da je Kina i do XVIII veka, sve one milenijume, bila najveća ekonomska sila sveta. Sad je Zapad napravio globalizovan svet, koji će ga koštati. Lako je bilo s Kinom dok je ona tihovala iza Kineskog zida. Ode Marko Polo da donese svile i začina i to je sve. Ovakav Zapad neće moći izdržati trku na slobodnom tržištu s Azijom.

MONITOR: Vi ste bili i glavni  urednik NIN-a i jednom ste rekli da je u današnje vrijeme lakše postati novinar, a znatno teže biti profesionalac…

RELJIĆ: Danas slobodni novinari postoje kao izuzeci, kao Prometeji, a profesija novinar je utihnula. Pet šestina onih koji pune medije nemaju nikakav osećaj obaveze prema novinarskom kodeksu. Ne znaju ni da to postoji. Ne osećaju nikakvu moralnu obavezu prema opštem dobru. Rade za svog gazdu, za bednu platu i odumiru… Kao što nezaboravno reče Živko Nikolić: „Naša Đekna još nije umrla, a ka’će ne znamo“. A leka nema na vidiku.


Vučić i Đukanović  pokušavaju da zaustave odron

MONITOR: U dijelu izvještaja Fridom hausa o Balkanu navodi se da predsjednik Srbije Vučić i predsjednik Crne Gore Đukanović „nastavljaju da učvršćuju svoju državnu moć oko sebe i svojih klika, podrivajući snovne standarde dobre vladavine i prevazilazeći njima dodijeljene ustavne uloge“. Vaš komentar?

RELJIĆ: Ne treba nam Fridom haus da vidimo svu nakaradnost ovakve vrste vladanja. Čitav region je prekriven bantustanima. Nisu to ni autoritarni režimi. Kakav god režim je sistem. Ovo su simulakrumi, jedino su pljačke i rasprodaje društvenih vrednosti realnost. Ali mislim da ovi naši ne učvršćuju svoju moć, nego pokušavaju da zaustave odron. Obojica.

 

                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo