Povežite se sa nama

FOKUS

AFERA ATLAS: Kako je Prva banka preko azerbejdžanskog ministra od Kneževića uzela 12, 5 miliona

Objavljeno prije

na

Bez jasnih dokaza da je Kaspia obavila posao zbog kojeg bi Atlas banka trebalo da joj isplati 12, 5 miliona eura, crnogorski sudovi su presudili u korist ove firme, koja se dovodi u vezu sa porodicom azerbejdžanskog ministra Kamaladina Hajdarova, sa kojim se predsjednik Đukanović sretao više puta. Kaspia se inače pominje i u kontekstu ubistva novinarke sa Malte Dafne Karuana-Galicije

 

O čemu su sve razgovarali u Bakuu u oktobru 2015. godine tadašnji premijer Crne Gore Milo Đukanović i moćni ministar Azerbejdžana za vanredne situacije te zemlje Kamaladin Hajdarov, ostaće tajna. Azerbejdžanska vladina  informativna služba izvijestila je da su Hajdarov i Đukanović govorili  o mogućoj razmjeni iskustava dvije zemlje kad su u pitanju vanredne situacije, dok je domaća vladina pres služba saopštila da se Đukanović u Azerbejdžanu susreo sa predstavnicima tamošnje kompanije Gilan povodom moguće saradnje u oblasti zimskog turizma i proizvodnje hrane, o čemu je  takođe razgovarao sa Hajdarovim.  Kompanija Gilan holdings se inače  vezuje upravo za porodicu Hajdarova, drugu najbogatiju u Azerbejdžanu. Gilan, jednu od najuspješnijih azerbejdžanskih kompanija Hajdarov je osnovao 80-ih godina i predao  sinovima prije nego što je ušao u vladu. Nedavno je u okviru projekta Dafne objavljeno i da su  kćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva imale udjela u toj kompaniji,  te da je Hajdarov nerijetko bio i front za imovinu Alijeva, predsjednika Azerbejdžana, za kojeg se tvrdi da je najbogatiji u toj zemlji.

Prema američkim diplomatskim izvorima iz  2010. koji su procurili u javnost Hajdarov je stekao ,,ogromno bogatstvo” tokom svog mandata na mjestu predsjednika državne carinske agencije, za koju američki izvori tvrde da je ,,poznata po korumpiranosti, čak i po azerbejdžanskim standardima”.  Da li zbog svega  toga, tek  moćnog ministra za vanredne situacije kod kuće zovu i –  „ministar za sve što je važno“.

Ostaće misterija i šta je za vrijeme  Đukanovićeve posjete ministru za sve važno u Azerbejdžanu  radila petočlana crnogorska delegacija  koja je sa bivšim premijerom otputovala u Baku.  Posjetu su finansirali crnogorski građani, a pored Đukanovića su u Azerbejdžanu dva dana bili i Vladimir Kavarić, tadašnji ministar ekonomije, Branimir Gvozdenović, tada ministar održivog razvoja i turizma, Milan Roćen,  Đukanovićev glavni  politički savjetnik i Ranko Milović, Đukanovićev savjetnik za energetski i industrijski razvoj.  Posjeta, da znamo, nije rezulitrala konkretnom saradnjom u oblasti zimskog turizma, osim najave da su  Azerbejdžanci  zainteresovani za izgradnju ski centra na Žabljaku. Sigurno je:  u Crnoj Gori je za neke ubrzo uslijedila vanredna situacija.

Kompanija  Kaspia property holdings, koja se povezuje sa porodicom ministra Hajdarova, odnosno njegovim sinovima – Tale i Nijat Hajdarov – tužila je Atlas banku Duška Kneževića, tvrdeći da im Knežević duguje 12,5 miliona eura.  Kaspia je na Privrednom sudu Crne Gore tražila taj novac po osnovu navodne  bankarske garancije, za koju  Knežević i tada, kao i danas,  tvrdi da im nikada nije izdata, već da se radilo samo o nacrtu garancije radi pregovora o potencijalnim poslovima. Po Kneževiću,  tužba je bila način da se oni koji stoje iza cijele stvari   neosnovano obogate. U nedavnom intervjuu za A1 Knežević je  ocijenio da je združenom akcijom taj novac,  ,,preko Blaža Jovanića, predsjednika Privrednog suda, prebačen u Prvu banku braće Đukanović”, njegovih dojučerašnjih prijatelja, sa kojima je do mimoilaženja poslovao po pravilima crnogorske hobotnice, kako sad naziva sistem koji je Đukanović uspostavio.

Kompanija Kaspia property holdings, se pominje u kontekstu istrage ubistva novinarke sa Malte – Dafne Karuana-Galicija. Dafne je prije nego što je ubijena istraživala poslove azerbejdžanskih vladajućih porodica, njihove račune u malteškoj Pilatus banci. Ubijena je u automobilskoj eksploziji u oktobru 2017.

Projekat Dafne, u kom su učestvovali brojni istraživački novinari, nastavio je njeno istraživanje. Njihovi nalazi govore da su djeca dva najmoćnija zvaničnika u Azerbejdžanu –  predsjednika Alijeva i ministra Hajdarova koristila  desetine of-šor kompanija kao pokriće za ulaganja u luksuzne nekretnine, kompanije  i vrhunske hotele širom Europe i Bliskog istoka. Među tim zemljama je i Crna Gora.

Prema podacima Centralnog registra Privrednog suda (CRPS), u Crnoj Gori je u januaru 2016. godine, par mjeseci nakon posjete Đukanovića Azerbejdžanu i susreta sa Hajdarovim, u Budvi osnovana firma koja se bavi hotelijerstvom –  Kaspia tourism. Iza te firme stoji lanac of-šor kompanija koje se povezuju sa porodicom Hajdarov.  Direktor kompanije registrovane u Budvi je izvjesni Esad Puskar, američki državljanin. (vidi fotografiju) .

,,Njihove tajne bile su skrivene u dosijeima Pilatus banke, kontroverzne privatne banke na Malti, koja se istražuje zbog pranja novca za svoje klijente”, navode istraživači projekta Dafne.

O sumnjvim poslovima u Pilatus banci sa Malte  prva je progovorila bivša radnica banke Marija Efimova, sa kojom se  početkom 2017. godine susrela ubijena novinarka, kako pišu inostrani medjii.  Dafne Karuana Galicija uskoro je objavila da je Alijeva najstarija  kćerka Lejla prebacila preko of-šor kompanija milion eura sa računa Pilatus banke u of-šor kompaniju u vlasništvu supruge Josefa Muskata, malteškog premijera. Takođe, objavila je da je glavni klijent malteške banke Kamaladin Hajdarov, i da on u banci ima nekoliko računa koji se vode na različite firme čiji je Hajdarov krajnji vlasnik. Novinarka je ubijena  šest mjeseci kasnije. Istraga o njenom ubistvu do sada nije rasvijetlila motive i nalogodavce.

Da se vratimo na domaći teren. Papiri pokazuju da je Knežević sa Azerbejdžancima o poslovnoj saradnji  pregovarao 2014. godine, nakon što je  crnogorska vlast, odnosno Đukanović uspostavila poslovne odnose sa azerbejdžanskim kompanijama, koje su u to vrijeme počele velike projekte na primorju.

No, u kontroverznom sudskom procesu koji se vodio dvije godine, a koji su pokrenuli Azerbejdžanci, mnoge stvari ostale su nejasne i nedovoljno rasvijetljene, pa i to da li je uopšte realizovan posao između kompanije Kaspia i Atlas banke, što je morao biti osnov sudu za donošenje presude u korist Azerbejdžanaca, odnosno osnov da se navodna bankarska garancija pokrene. Knežević tvrdi da do tog posla nije došlo.

Crnogorski sudovi donijeli su, na osnovu istih dokaza, potpuno suprotne odluke. Tako je čak isti sudija Privrednog suda Zoran Ašanin u prvoj presudi bio siguran da je bankarska garancija  sporna i nenaplativa.  ,,Sud je utvrdio da predmetna bankarska garancija ne sadrži sve bitne elemente predviđene jednoobraznim pravilima međunarodne trgovinske komore, pa se ista ne može smatrati valjanom bankarskom garancijom”, naveo je u presudi iz novembra  2016. godine, koju je donio u korist Atlas banke. Sudija Ašanin u istoj presudi cijeni da tužilac, kompanija Kaspia property holdings, nije dokazala da je bilo posla zbog kog bi garancija uopšte bila aktivirana.

Apelacioni sud, na čelu sa sutkinjom Marijom Marinković je tu odluku vratio na ponovno odlučivanje, a u ponovljenom postupku,  Ašanin je svoj stav u potpunosti promijenio.

Apelacioni sud je Ašaninu, između ostalog, zamjerio što nije saslušao Duška Kneževića, kako bi se izjasnio na navode o poslu koji bi trebao da stoji iza navodne bankarske garancije, kao i da se bankarska garancija ne može vrednovati sa aspekta međunarodnih pravila. No, kada je Ašanin  promijenio svoj stav i donio presudu u korist kompanije Kaspia, Apelacioni sud, na čelu sa sudijom Ramom Strikovićem je takvu presudu ne samo prihvatio, nego i odbio zahtjev Kneževića da bude saslušan, kao umješač u postupku.

U ponovljenom postupku, kada je sudija Ašanina promijenio mišljenje,  navodi se  da je dio novca Knežević dobio na ruke, te da mu je novac dat radi otkupa akcija Kneževićevog hotela Princess u Baru.  Istovremeno, nema jasnih dokaza da je ta transakcija izvršena, dok se u Privrednom sudu ova firma ne vodi kao vlasnik dijela hotela Princess. U postupku nijesu saslušani vlasnici Kaspie.

Apelacioni sud na čelu sa sudijom Strikovićem  prihvata novu odluku Privrednog suda, tvrdeći da nije ni bitno da li je posao realizovan. ,,Da li je taj ugovor izvršen od učesnika i u kojem obimu nije od značaja za razrješenje spora, a time ni navodi tuženog da su uplate iznosa od 8…€ i 4…€ vršila druga lica, a ne tužilac, te da nisu u vezi sa tim Ugovorom”, navodi se u odluci tog suda iz juna 2018. godine.

,,Apelacioni sud je slijedio metod rada Privrednog suda i propustio da utvrdi bitne povrede odredaba parničnog postupka i sve relevantne činjenice. Do njih bi nesporno došao izvođenjem određenih dokaza, kao što je saslušanje krajnjih vlasnika tužioca Kaspia property holdings – Talea i Nijata Hajdarova i njihovog oca – ministra za vanredne situacije u Vladi Azerbejdžana, koji je vlasnik Gilan Holdinga iz Azerbejdžana. On je bio u posjeti Crnoj Gori,  sa njim su dogovarana potencijalna ulaganja u lokacije Atlas Grupe, od čega su kasnije jednostrano odustali. Apelacioni i Privredni sud su odbili i saslušanje g. Kneževića i  vještačenje po vještaku finansijske struke“ saopštio je advokat Atlas banke Igor Martinović i najavio inicijativu Vrhovnom sudu.

Novac je, prije nego su svi pravni ljekovi iskorišćeni,  espresno prebačen na račun kompanije Kaspia u Prvoj banci braće Đukanović. ,,Privrednom sudu smo 16. jula  predali Prigovor sa predlogom za odlaganje postupka izvršenja jer je ono sprovedeno prije dostavljanja predloga za izvršenje i rješenja o izvršenju , i to sa klauzulom pravosnažnosti presude koja je bila nezakonito izdata.  Privredni sud je usvojio naš zahtjev  za ukidanje potvrde izvršnosti i 23. jula predmet vratio na ponovni postupak”, objasnio je Martinović. No, novac je ipak prebačen na račun u Prvoj banci. ,,Očekivalo se da javni izvršitelj sredstva  vrati na račun Atlas banke, što on nije učinio”, objasnio je Martinović.

Da li je ovih  12, 5 miliona eura banci braće Đukanović pomoglo da popravi svoju solventnost, možda saznamo jednom. Kad budemo imali institucije koje ne kleče pred šefom.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

ĐUKANOVIĆEVA DRŽAVA I AMFILOHIJEVA CRKVA: Sigurna karta razdora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doći će i proći Trojičin dan. Milo Đukanović učvrstiće poziciju u svom biračkom tijelu. “Koverta” koja je već postala “Kovertica”, napraviće još nekoliko koraka za zaboravu. Zanimajući se atraktivnim pitanjima vjere i večere, opozicioni političari će smetnuti sa uma banalne stvari kao što su: približavanje izbora, razmatranje bojkota, neophodnost minimalne saradnje i tome slično

 

Milo i Amfilohije opet su zategli konopac. Tu vrstu odnosa između predsjednika Crne Gore i Mitropolita crnogorsko-primorskog gledali smo više puta. Svaki put do sada stvar je riješena tako da i poglavari i njihove pastve budu zadovoljni, a da Crnoj Gori uže bude popritegnuto. Onoj normalnoj Crnoj Gori, ako igdje još postoji.

Naravno, nijesu to ma kakvi igrači – naprotiv, najbolji su koje imamo – borba je uvijek dramatična. Na kraju, međutim, nema euforije, pošto nema ni pobjednika. Stvari nekako, prosto, utihnu. I Đukanović nastavlja da vlada, Mitropolit da popuje i gradi.

Ovoga puta trenutno izgleda da je Đukanović napregao toliko da bi moglo da pukne. Da lagano može pobijediti, malo ko vjeruje. Ulog je povećan dotle da se pominje i građanski rat. U Crnoj Gori živi preko 72 odsto pravoslavnog stanovništva. Crnogorska pravoslavna crkva interesantna je sigurno jednocifrenom broju vjernika. Ako se posmatra kao dio biračkog tijela, riječ je o dijelu u kojem DPS standardo gubi. Ipak, Đukanović je odlučio da zaigra.

Na izbornoj konferenciji Demokratske partije socijalista u Nikšiću  predsjednik partije Milo Đukanović najavio je da će raditi na snaženju crnogorskog identiteta, i pohvalio se da su on i njegova partija “neke važne korake na tom planu već ostvarili”. “Ostao je još jedan važan korak kojim ćemo takođe ispraviti tešku nepravdu učinjenu Crnoj Gori na početku 20. vijeka, a to je obnova crnogorske autokefalne crkve. Dopadalo se to nekome ili ne, na tome ćemo predano raditi”, rekao je Đukanović.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOLIKO ĆE KOŠTATI AUTOPUT: Šta znaju đeca šta je milijarda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo je izvjesno da će nas dionica Smokovac – Mateševo, završena ili ne, koštati više od milijardu eura. Nepoznanica je maksimalna cijena tog poduhvata. I vrijeme za koje ćemo morati da platimo potrošeno

 

Po sistemu toplo-hladno, prošlog četvrtka, u istom danu kada je (poslije šest godina) donijela odluku o povećanju minimalne zarade, Vlada premijera Duška Markovića obznanila je da se troškovi gradnje prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare uvećavaju za još 4,83 miliona eura.

Dodatni novac otići će za kopanje kanala i polaganje cijevi kroz koje će prolaziti kabl za napajanje električnom energijom dionice Smokovac – Mateševo. Iz nekog razloga, laicima nerezumljivog, i taj se posao našao u grupi „nepredvidivih, nepredviđenih i naknadnih radova“ (član 13.9 Ugovora o projektovanju i izgradnji autoputa) koji nijesu uključeni u cijenu od 809,5 miliona eura, ugovorenu u februaru 2014. godine.  Izvođač novougovorenih radova biće kineska kompanije CRBC.

Prethodno je, podrazumijeva se, Vlada na popis „nepredvidljivih“ radova dodala projekat napajanja ove dionice autoputa električnom energijom. Valjda su „naknadno“ obaviješteni o potrebi da autoput bude osvijetljen. A da benzinske pumpe, recimo, ne mogu raditi bez struje. Ili je, možda, samo došlo do kratkog spoja  u komunikaciji između kabineta bivšeg i aktuelnog ministra saobraćaja Ivana Brajovića i Osmana Nurkovića.

Vlada je, uglavnom, 14. februara ove godine Monteputu dala saglasnost (čitaj nalog) da se kompanija zaduži za 31,6 miliona. Kako bi državna kompanija platila izgradnju elektro mreže duž prioritetne dionice.

Pitanje zbog čega se Vlada nije pojavila kao direktni investitor tog posla ima jednostavan i tužan odgovor. Trošak dijela zaboravljenih radova prebačen je na tuđa pleća kako bi, makar formalno, „nepredvidivi, nepredviđeni i naknadni radovi“ ostali u planiranom okviru od deset posto prvobitno planiranog budžeta.   A izvršna vlast se sačuvala potrebe za dodatnim zaduženjem.

Po sličnoj formuli  zamjene teza iz Vlade su stigla objašnjenja da dodatni (neplanirani) novčani izdaci za gradnju sitema za vodosnabdijevanje autoputa nijesu posljedice nečije zaboravnosti  ili neznanja. Riječ je, tvrdi se u saopštenju ministra Nurkovića, o naknadnoj odluci da se umjesto izgradnje instalacija „potrebnih za održavanje i funkciju autoputa“  obezbijede uslovi za vodosnabdijevanje lokalnog stanovništva u koridoru autoputa, čime je i „distributivni vodovod položen u autoput dobio karakter regionalnog vodovoda”. I taj će nas vodovod, sa karakterom, koštati dodatnih 14,2 miliona. Do danas ne znamo ni gdje on počinje, ni gdje se završava. Znamo da u vrijednost radova nije uračunat PDV-a.

Pošto već pominjemo porez na dodatu vrijednost, da se vratimo na onaj elektroenergetski kabl, i Vladin nalog Monteputu da se zaduži 31,6 miliona za rad izgradnje elektro mreže duž dionice Smokovac – Mateševo. Ta odluka je trajala punih pet dana. Onda je Ministarstvo finansija obavijestilo Ministarstvo saobraćaja da crnogorski Monteput nije kineski CRBS, pa ni planirana investicija ne može biti oslobođena plaćanja PDV-a od 6,6 miliona eura!? Problem je riješen tako što je Vlada Monteputu dala saglasnost da se, umjesto 31,6, zaduži za 38,2 miliona eura.

Nepuni mjesec kasnije, neko mudar se dosjetio da planirani kabl treba i ukopati. Još 4,83 miliona. Tako vrijednost do sada ugovorenih dodatnih radova stiže na blizu 90 miliona eura. To je već više od planiranih deset odsto, a troškovi će sigurno rasti, pošto još nijesu ugovoreni svi, do sada uočeni a prethodno zaboravljeni, radovi.

Priča se oduži a još nijesmo pomenuli najzanimljivije. Među „nepredvidivim, nepredviđenim i naknadnim“ radovima našla se i prva faza petlje Smokovac koja će, prema nedavno potpisanom ugovoru sa CRBS,  koštati 30,5 miliona eura. Inače, petlja na Smokovcu je jedna od četiri petlje (uz Pelev brijeg, Verušu i Mateševo) na autoputu čija se gradnja nije dovodila u pitanje tri godine, sve dok Vijesti prije 20-ak mjeseci nijesu objelodanile da će je Kinezi, za ugovorenih 810 miliona, samo nacrtati (projektovati) planiranu petlju na periferiji Podgorice.

Naknadno smo saznali, zahvaljujući NVO MANS, da su Kinezi još u oktobru 2015. godine obavijestili Vladu tadašnjeg premijera Mila Đukanovića da je za funkcionalnost započetog projekta potrebno projektovati i izgraditi makar četiri nove stavke: petlju Smokovac, regionalni put od naselja Veruša do ukrštanja sa autoputem u ukupnoj dužini od pet kilometara, rekonstrukciju postojećeg lokalnog puta od petlje Mateševo do puta Mateševo – Kolašin u dužini 1,4 kilometra i snabdijevanje autoputa vodom. Koji dan kasnije Vladi je stiglo i obavještenje o potrebi izmještanja tri dalekovoda sa trase autoputa u ukupnoj dužini od sedam kilometara. Ove informacije Vlada je, zvanično, primila na znanje tek šest mjeseci kasnije, u maju 2016.

Ni tri godine od tada izgradnja pristupnih puteva još nije ugovorena. Zato smo, umjesto svečanog otvaranja izgrađenog puta 11. maja, kao što je to bilo planirano Ugovorom o projektovanju i izgradnji, koji dan ranije dobili informaciju da se svečanost odlaže za septembar naredne godine.

Vlada je, u međuvremenu, odustala od prava na naplatu penala zbog kašnjenja u izgradnji auto-puta koji su mogli iznositi do pet odsto vrijednosti ugovorenih radova, odnosno do 40 miliona. ,,Investitor nema pravo da od izvođača zahtijeva obeštećenje za kašnjenje radova za period od 10. maja 2019. godine do novog roka završetka 30. septembra 2020. godine”, konstatuje Vlada. Bez objašnjenja da li je odricanje od 40-ak miliona poklon kineskim partnerima ili posredno priznanje vlastite krivice za kašnjenje.

A novi termin završetka radova, uglavnom, znači da bi otvaranje dionice i prve vožnje između Podgorice i Kolašina mogli pasti u sred kampanje pred naredne parlamentarne izbore.

Koliko god bi DPS i njegovi sateliti mogli, krajnje nezasluženo, izvući koristi iz te (slučajne?) koincidencije – prolongiranje završetka prve dionice autoputa nosi mnogo ozbiljnije probleme. Jedan od njih je to što će prva rata kredita kod kineske Uvozno-izvozne banke (Export-import bank of China, poznata i kao Exim banka ) dospjeti na naplatu svega šest mjeseci nakon, i dalje samo mogućeg, početka komercijalne eksploatacije izgrađene saobraćajnice. A ne dvije godine kasnije, kao što je to bilo planirano ugovorima o kreditu i izgradnji dionice Smokovac – Mateševo. Tako će se naplatom putarine obezbijediti znatno manje novca za dospjelu ratu. A Crna Gora će kredit za novoizgrađeni put početi otplaćivati prije nego što istekne dvogodišnji rok provjere kvaliteta izvedenih radova.

Aktuelni kreditni aranžmani sa Kinezima zaslužuju još nekoliko riječi. Ugovor o preferencijalnom zajmu koji je u ime Crne Gore, 30. oktobra 2014. potpisao tadašnji ministar finansija Radoje Žugić sadrži makar nekoliko potencijalno problematičnih stavki. Čak i pod uslovom da se ne osvrćemo na to što je novac od Exim banke uzet u dolarima, uz obećanje (član 2.5 Ugovora) da će se „robe, tehnologije i usluge koje će biti kupljene sredstvima Aranžmana preferencijalno  nabavljati iz Kine“.

Potpisani Ugovor predviđa da će se „prava i obaveze strana po ovom Ugovoru će se rukovoditi i tumačiti u skladu sa zakonima Kine“. Ne jednom smo se uvjerili da ovdašnji vlastodršci ne poznaju i ne poštuju ni ovdašnje zakone i pravila, a kamoli kineske. A posljedice mogu biti krajnje ozbiljne.  Tim prije što se mogući sporovi rješavaju na Međunarodnoj privrednoj i trgovinskoj arbitražnoj komisiji Kine (CIETAC). Prema njenim pravilima. U Pekingu.

„Arbitražna odluka će biti konačna i obavezujuća za obje strane“, piše u ugovru koji smo prihvatili. Šta to može da znači pokušajmo sagledati kroz sljedeći primjere.

Crna Gora se kineskoj državnoj banci obavezala (član Ugovora 6.8) da će se dok ne vrati uzeti kredit uzdržati od aktivnosti koje „po mišljenju Zajmodavca“ mogu imati negativan uticaj na našu sposobnost da vratimo uzeti kredit. Znači li to da smo za sva nova zaduženja dužni da pribavimo saglasnost Exim banke? Ili se navedeno može odnositi i na neke političke odluke?

Da pokušamo pojasniti. U članu Ugovora 7.3 stoji da u slučaju „izmjena zakona ili državnih politika“ u Kini ili Crnoj Gori „koja onemogućava da zajmodavac ili zajmoprimac izvrši svoje obaveze po ovom Ugovoru“, Exim banka može  „prestati sa isplatom Aranžmana, i/ili proglasiti cjelokupnu glavnicu i obračunatu kamatu trenutno dospjelom za plaćanje – bez daljih zahtjeva, obavještenja ili drugih pravnih formalnosti bilo koje vrste“.

Koliko bi nas mogla koštati izmjena državne politike za sada možemo samo da nagađamo. Ali, o tome da bi stvar mogla postati bezobrazno skupa svjedoči član 8.1 istog Ugovora. „Zajmoprimac se ovim neopozivo odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupakom ili izvršenje bilo koje arbitražne odluke…“.

Dug bi, dakle, mogli platiti dijelom svoje teritorije. Nakon što bi se o tome odluka donijela u Pekingu. Na sve ovo nedavno je upozorila ekonomska analitičarka Mila Kasalica. Nema naznaka da je neko od nadležnih čuo njene riječi. Da ne pominjemo mogućnost da je neko pokušao da pročita to o čemu je Kasalica govorila.

Samo na prvi pogled priča izgleda nerealno.

Primjećujemo da Marković i njegovi saradnici insistiraju na skrivanju svih podataka koji se tiču ekoloških posljedica gradnje autoputa. Rizikujući da pri tom prekrše nebrojeno domaćih i nekoliko međunarodnih konvencija, zakona i propisa. Primijetili ste, možda, kako se i u ovonedjeljnom Izvještaju o napretku EK konstatuje kako ovdašnje vlasti „treba da striktno procijene i spriječe moguće negativne uticaje gradnje autoputa Bar – Boljare na Skadarsko jezero i Taru“. I da naša Vlada uporno pokušava da se ogluši o ta upozorenja.

Iako ona nijesu nova.

„Aktuelna trasa autoputa je izabrana kao najpovoljnija, iako nije urađena realna procjena stanja, niti su u obračun uključeni troškovi zaštite životne sredine koji su ogromni“, konstatuje se u aprilskom Izvještaju MANS-a o gradnji autoputa. „Takvu sliku ne vidi većina institucija, čak ni kada su suočene sa zvaničnim podacima drugih organa o stepenu zagađenosti…“.

Monitor je, uz pomoć MANS-a, došao do dokumenta koji bi mogao objasniti ovu nezainteresovanost nadležnih crnogorskih institucija za nepopravljivu štetu koja se čini nekim od najvrjednijih prirodnih resursa tzv. ekološke države.

Među javno dostupnim dokumentima kojima se u svom radu rukovodi Exim banka nalaze se i Smjernice za procjenu ekološkog i socijalnog uticaja projekata koje kreditira kineska državna banka. Tu, pored ostalog (član 16),   stoji kako „ zajmoprimci ili vlasnici projekata treba da redovno izvještavaju  Banku o stvarnim ekološkim i socijalnim uticajima koje donosi izgradnja projekta“. Uz konstataciju da će Exim banka vršiti „inspekciju upravljanja projektima nakon zajma, uključujući ekološke i socijalne uticaje“.

Stižemo do suštine: „Za projekte koji su u izgradnji ili u funkciji i koji prouzrokuju ozbiljne ekološke i socijalne probleme…  Exim banka ima pravo da prestane sa isplatom kredita i zahtijeva rano vraćanje kredita, u skladu sa ugovorom…“ (član 19). Znači – ako ozvaničimo da kineska CRBC, uz ili bez pomoći ovdašnjih vlasti, „uzrokuje ozbiljne ekološke probleme“ – a stanje u slivu Tare neodoljivo podsjeća baš na to – kineska Exim banka može nam uskratiti ostatak sredstava neophodnih za završetak započetih radova. I zatražiti trenutno plaćanje do danas preuzetih sredstava iz kreditnog aranžmana (oko 400 – 450 miliona). To smo potpisali. Da li ćemo se kajati?

 

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VJEČITI U PRAVOSUĐU: Kao novi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zavrzlama sa brojem mandata bivših i budućih predsjednika ovdašnjih sudova vlastima je, uz kritike, donijela i jednu popriličnu olakšicu. Ne govori se, naime, o minulom radu kandidata i rezultatima koji su postignuti u sudovima pod njihovom komandom

 

Led je probijen. Slijedi potop prava u crnogorskom pravosuđu. U ponedjeljak je Sudski savjet donio odluku da za predsjednike Osnovnih sudova u Kotoru, Baru, Plavu i Rožajama izabere dosadašnje predsjednike: Branka Vučkovića, Gorana Šćepanovića, Hilmiju Sujkovića i Zahita Camića.

U istom paketu  izabrani su i novi-stari predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nova predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović, ali njihov izbor, u ovom trenutku, ostavimo po strani pošto se ni on ni ona rukovodećim stažom u pravosuđu ne mogu svrstati u red prethodno pomenutih predsjednika-veterana.

Sudija Sujković je predsjednik Osnovnog suda u Plavu duže od deset godina, od februara 2009.  Predsjednički mandat Gorana Šćepanovića u Osnovnom sudu Bar počeo je (kalendarsku) godinu ranije – u oktobru ‘08. U tom momentu, predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić već je imao 15 (i slovima: petnaest) godina rukovodećeg staža. Više od četvrt vijeka. To je, ipak, za čitav mandat manje od sudije Branka Vučkovića.

Vučković  je predsjednik Osnovnog suda u Kotoru postao 1989. godine, još u SFR Jugoslaviji. Pa je za trideset godina, kroz četiri države, preko sedam (re)izbora, stigao do 2019. godine. I još jednog petogodišnjeg mandata.

Da lakše pojmimo koliko je to vremena, pomenimo nekoliko nasumično odabranih ljudi i događaja iz ‘89. godine prošlog vijeka. Te godine pao je Berlinski zid. Poslednji premijer SFRJ, Ante Marković  izabran je za predsjednika tzv. Saveznog izvršnog vijeća. Slobodan Milošević je govorio na Gazimestanu, u sklopu obilježavanja 600. godišnjice Kosovskog boja. DPS se još zvao Savez komunista a Milo Đukanović nije imao nijednu visoku državnu funkciju. Evropska unija imala je 12 članica…

Šta radite kada shvatite da je neko već 30 godina na čelu iste državne institucije? I da će biti makar još pet. Pravni laici mogu da slijede logiku. I, recimo, provjere da li su Vučković i Camić – da pomenemo samo predsjednike sudova kojima je mandat započeo u prošlom milenijumu – jedini sudije u kotorskom, odnosno rožajskom Osnovnom sudu. To bi, na neki način, opravdalo njihove baskonačne predsjedničke mandate. Međutim, nijesu sami. Ni u svemiru ni u sudu kojim predsjedavaju. Štoviše, Vučković nije bio jedini kandidat za predsjednika Osnovnog suda u Kotoru.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 7. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo