Povežite se sa nama

FOKUS

AFERA ATLAS: Kako je Prva banka preko azerbejdžanskog ministra od Kneževića uzela 12, 5 miliona

Objavljeno prije

na

Bez jasnih dokaza da je Kaspia obavila posao zbog kojeg bi Atlas banka trebalo da joj isplati 12, 5 miliona eura, crnogorski sudovi su presudili u korist ove firme, koja se dovodi u vezu sa porodicom azerbejdžanskog ministra Kamaladina Hajdarova, sa kojim se predsjednik Đukanović sretao više puta. Kaspia se inače pominje i u kontekstu ubistva novinarke sa Malte Dafne Karuana-Galicije

 

O čemu su sve razgovarali u Bakuu u oktobru 2015. godine tadašnji premijer Crne Gore Milo Đukanović i moćni ministar Azerbejdžana za vanredne situacije te zemlje Kamaladin Hajdarov, ostaće tajna. Azerbejdžanska vladina  informativna služba izvijestila je da su Hajdarov i Đukanović govorili  o mogućoj razmjeni iskustava dvije zemlje kad su u pitanju vanredne situacije, dok je domaća vladina pres služba saopštila da se Đukanović u Azerbejdžanu susreo sa predstavnicima tamošnje kompanije Gilan povodom moguće saradnje u oblasti zimskog turizma i proizvodnje hrane, o čemu je  takođe razgovarao sa Hajdarovim.  Kompanija Gilan holdings se inače  vezuje upravo za porodicu Hajdarova, drugu najbogatiju u Azerbejdžanu. Gilan, jednu od najuspješnijih azerbejdžanskih kompanija Hajdarov je osnovao 80-ih godina i predao  sinovima prije nego što je ušao u vladu. Nedavno je u okviru projekta Dafne objavljeno i da su  kćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva imale udjela u toj kompaniji,  te da je Hajdarov nerijetko bio i front za imovinu Alijeva, predsjednika Azerbejdžana, za kojeg se tvrdi da je najbogatiji u toj zemlji.

Prema američkim diplomatskim izvorima iz  2010. koji su procurili u javnost Hajdarov je stekao ,,ogromno bogatstvo” tokom svog mandata na mjestu predsjednika državne carinske agencije, za koju američki izvori tvrde da je ,,poznata po korumpiranosti, čak i po azerbejdžanskim standardima”.  Da li zbog svega  toga, tek  moćnog ministra za vanredne situacije kod kuće zovu i –  „ministar za sve što je važno“.

Ostaće misterija i šta je za vrijeme  Đukanovićeve posjete ministru za sve važno u Azerbejdžanu  radila petočlana crnogorska delegacija  koja je sa bivšim premijerom otputovala u Baku.  Posjetu su finansirali crnogorski građani, a pored Đukanovića su u Azerbejdžanu dva dana bili i Vladimir Kavarić, tadašnji ministar ekonomije, Branimir Gvozdenović, tada ministar održivog razvoja i turizma, Milan Roćen,  Đukanovićev glavni  politički savjetnik i Ranko Milović, Đukanovićev savjetnik za energetski i industrijski razvoj.  Posjeta, da znamo, nije rezulitrala konkretnom saradnjom u oblasti zimskog turizma, osim najave da su  Azerbejdžanci  zainteresovani za izgradnju ski centra na Žabljaku. Sigurno je:  u Crnoj Gori je za neke ubrzo uslijedila vanredna situacija.

Kompanija  Kaspia property holdings, koja se povezuje sa porodicom ministra Hajdarova, odnosno njegovim sinovima – Tale i Nijat Hajdarov – tužila je Atlas banku Duška Kneževića, tvrdeći da im Knežević duguje 12,5 miliona eura.  Kaspia je na Privrednom sudu Crne Gore tražila taj novac po osnovu navodne  bankarske garancije, za koju  Knežević i tada, kao i danas,  tvrdi da im nikada nije izdata, već da se radilo samo o nacrtu garancije radi pregovora o potencijalnim poslovima. Po Kneževiću,  tužba je bila način da se oni koji stoje iza cijele stvari   neosnovano obogate. U nedavnom intervjuu za A1 Knežević je  ocijenio da je združenom akcijom taj novac,  ,,preko Blaža Jovanića, predsjednika Privrednog suda, prebačen u Prvu banku braće Đukanović”, njegovih dojučerašnjih prijatelja, sa kojima je do mimoilaženja poslovao po pravilima crnogorske hobotnice, kako sad naziva sistem koji je Đukanović uspostavio.

Kompanija Kaspia property holdings, se pominje u kontekstu istrage ubistva novinarke sa Malte – Dafne Karuana-Galicija. Dafne je prije nego što je ubijena istraživala poslove azerbejdžanskih vladajućih porodica, njihove račune u malteškoj Pilatus banci. Ubijena je u automobilskoj eksploziji u oktobru 2017.

Projekat Dafne, u kom su učestvovali brojni istraživački novinari, nastavio je njeno istraživanje. Njihovi nalazi govore da su djeca dva najmoćnija zvaničnika u Azerbejdžanu –  predsjednika Alijeva i ministra Hajdarova koristila  desetine of-šor kompanija kao pokriće za ulaganja u luksuzne nekretnine, kompanije  i vrhunske hotele širom Europe i Bliskog istoka. Među tim zemljama je i Crna Gora.

Prema podacima Centralnog registra Privrednog suda (CRPS), u Crnoj Gori je u januaru 2016. godine, par mjeseci nakon posjete Đukanovića Azerbejdžanu i susreta sa Hajdarovim, u Budvi osnovana firma koja se bavi hotelijerstvom –  Kaspia tourism. Iza te firme stoji lanac of-šor kompanija koje se povezuju sa porodicom Hajdarov.  Direktor kompanije registrovane u Budvi je izvjesni Esad Puskar, američki državljanin. (vidi fotografiju) .

,,Njihove tajne bile su skrivene u dosijeima Pilatus banke, kontroverzne privatne banke na Malti, koja se istražuje zbog pranja novca za svoje klijente”, navode istraživači projekta Dafne.

O sumnjvim poslovima u Pilatus banci sa Malte  prva je progovorila bivša radnica banke Marija Efimova, sa kojom se  početkom 2017. godine susrela ubijena novinarka, kako pišu inostrani medjii.  Dafne Karuana Galicija uskoro je objavila da je Alijeva najstarija  kćerka Lejla prebacila preko of-šor kompanija milion eura sa računa Pilatus banke u of-šor kompaniju u vlasništvu supruge Josefa Muskata, malteškog premijera. Takođe, objavila je da je glavni klijent malteške banke Kamaladin Hajdarov, i da on u banci ima nekoliko računa koji se vode na različite firme čiji je Hajdarov krajnji vlasnik. Novinarka je ubijena  šest mjeseci kasnije. Istraga o njenom ubistvu do sada nije rasvijetlila motive i nalogodavce.

Da se vratimo na domaći teren. Papiri pokazuju da je Knežević sa Azerbejdžancima o poslovnoj saradnji  pregovarao 2014. godine, nakon što je  crnogorska vlast, odnosno Đukanović uspostavila poslovne odnose sa azerbejdžanskim kompanijama, koje su u to vrijeme počele velike projekte na primorju.

No, u kontroverznom sudskom procesu koji se vodio dvije godine, a koji su pokrenuli Azerbejdžanci, mnoge stvari ostale su nejasne i nedovoljno rasvijetljene, pa i to da li je uopšte realizovan posao između kompanije Kaspia i Atlas banke, što je morao biti osnov sudu za donošenje presude u korist Azerbejdžanaca, odnosno osnov da se navodna bankarska garancija pokrene. Knežević tvrdi da do tog posla nije došlo.

Crnogorski sudovi donijeli su, na osnovu istih dokaza, potpuno suprotne odluke. Tako je čak isti sudija Privrednog suda Zoran Ašanin u prvoj presudi bio siguran da je bankarska garancija  sporna i nenaplativa.  ,,Sud je utvrdio da predmetna bankarska garancija ne sadrži sve bitne elemente predviđene jednoobraznim pravilima međunarodne trgovinske komore, pa se ista ne može smatrati valjanom bankarskom garancijom”, naveo je u presudi iz novembra  2016. godine, koju je donio u korist Atlas banke. Sudija Ašanin u istoj presudi cijeni da tužilac, kompanija Kaspia property holdings, nije dokazala da je bilo posla zbog kog bi garancija uopšte bila aktivirana.

Apelacioni sud, na čelu sa sutkinjom Marijom Marinković je tu odluku vratio na ponovno odlučivanje, a u ponovljenom postupku,  Ašanin je svoj stav u potpunosti promijenio.

Apelacioni sud je Ašaninu, između ostalog, zamjerio što nije saslušao Duška Kneževića, kako bi se izjasnio na navode o poslu koji bi trebao da stoji iza navodne bankarske garancije, kao i da se bankarska garancija ne može vrednovati sa aspekta međunarodnih pravila. No, kada je Ašanin  promijenio svoj stav i donio presudu u korist kompanije Kaspia, Apelacioni sud, na čelu sa sudijom Ramom Strikovićem je takvu presudu ne samo prihvatio, nego i odbio zahtjev Kneževića da bude saslušan, kao umješač u postupku.

U ponovljenom postupku, kada je sudija Ašanina promijenio mišljenje,  navodi se  da je dio novca Knežević dobio na ruke, te da mu je novac dat radi otkupa akcija Kneževićevog hotela Princess u Baru.  Istovremeno, nema jasnih dokaza da je ta transakcija izvršena, dok se u Privrednom sudu ova firma ne vodi kao vlasnik dijela hotela Princess. U postupku nijesu saslušani vlasnici Kaspie.

Apelacioni sud na čelu sa sudijom Strikovićem  prihvata novu odluku Privrednog suda, tvrdeći da nije ni bitno da li je posao realizovan. ,,Da li je taj ugovor izvršen od učesnika i u kojem obimu nije od značaja za razrješenje spora, a time ni navodi tuženog da su uplate iznosa od 8…€ i 4…€ vršila druga lica, a ne tužilac, te da nisu u vezi sa tim Ugovorom”, navodi se u odluci tog suda iz juna 2018. godine.

,,Apelacioni sud je slijedio metod rada Privrednog suda i propustio da utvrdi bitne povrede odredaba parničnog postupka i sve relevantne činjenice. Do njih bi nesporno došao izvođenjem određenih dokaza, kao što je saslušanje krajnjih vlasnika tužioca Kaspia property holdings – Talea i Nijata Hajdarova i njihovog oca – ministra za vanredne situacije u Vladi Azerbejdžana, koji je vlasnik Gilan Holdinga iz Azerbejdžana. On je bio u posjeti Crnoj Gori,  sa njim su dogovarana potencijalna ulaganja u lokacije Atlas Grupe, od čega su kasnije jednostrano odustali. Apelacioni i Privredni sud su odbili i saslušanje g. Kneževića i  vještačenje po vještaku finansijske struke“ saopštio je advokat Atlas banke Igor Martinović i najavio inicijativu Vrhovnom sudu.

Novac je, prije nego su svi pravni ljekovi iskorišćeni,  espresno prebačen na račun kompanije Kaspia u Prvoj banci braće Đukanović. ,,Privrednom sudu smo 16. jula  predali Prigovor sa predlogom za odlaganje postupka izvršenja jer je ono sprovedeno prije dostavljanja predloga za izvršenje i rješenja o izvršenju , i to sa klauzulom pravosnažnosti presude koja je bila nezakonito izdata.  Privredni sud je usvojio naš zahtjev  za ukidanje potvrde izvršnosti i 23. jula predmet vratio na ponovni postupak”, objasnio je Martinović. No, novac je ipak prebačen na račun u Prvoj banci. ,,Očekivalo se da javni izvršitelj sredstva  vrati na račun Atlas banke, što on nije učinio”, objasnio je Martinović.

Da li je ovih  12, 5 miliona eura banci braće Đukanović pomoglo da popravi svoju solventnost, možda saznamo jednom. Kad budemo imali institucije koje ne kleče pred šefom.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo