Povežite se sa nama

OKO NAS

 SJEVER BEZ ASFALTNIH BAZA: Tajkunske igre

Objavljeno prije

na

Jedina preostala asfaltna baza na sjeveru Crne Gore, Integral inženjering u Beranama, ući će ovih dana u sedmu godinu stečaja, a eventualnog ponovnog otvaranja tako značajnog pogona, osim u nekim nezvaničnim najavama, nema ni na vidiku. Skupocjena oprema prepuštena je zubu vremena, dok se asfalt, kao vrlo tražena roba, za potrebe ovog dijela države dovozi iz centralnog regiona ili uvozi

 

Stečaj u Integral inženjeringu  uveden je u martu 2013. godine, čime je blizu sto radnika ove nekada uspješne firme, upućeno na biro rada, i na taj način nanesena šteta ne samo Beranama nego i sjeveru Crne Gore.

,,Tužno je gledati kako imovina nekad moćnog Integral inženjeringa propada.  Nevjerovatno da nije pronađeno odgovarajuće rješenje za oživljavanje preduzeća”, kažu bivši radnici.

Od uvođenja stečaja do danas prodaja imovine Integral inženjeringa oglašavana je više puta. Prvo  po procijenjenoj vrijednosti od 505.000 eura, a zatim po umanjenoj cijeni od 415.000 eura.

 

Stečajni upravnik Miodrag Radifković ranije je isticao da bi dalje oglašavanje  prodaje stvaralo dodatne troškove, te da treba pokušati pronaći eventualnog  kupca za takozvanu direktnu ponudu.

Radifković je naglašavao da je u toku proces pregovora potencijalnog kupca s Hypo-Alpe-Adria Bank Podgorica, bez čijeg se učešća ne može preuzeti nijedan korak u postupku prodaje, jer se imovina Integral inženjeringa nalazi pod hipotekom.

I lokalna uprava je pokušavala da se uključi u pronalaženje stranih investotora, ali  to se još nije desilo zbog neriješenih imovinskih odnosa.

Bivši radnici  tvrde da je asfaltna baza u Donjoj Ržanici smetala građevinskim firmama koje vode i kontrolišu ljudi iz podgoričkih centara moći, odnosno tajkunskih preduzeća.

Integral inženjering je od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. Očigledno je da je ova firma smetala građevinskim tajkunima, jer kako drugačije tumačiti njeno zatvaranje i dovođenje drugih kompanija da izvode radove u Beranama koje je sasvim uspješno mogao da odrađuje Integral inženjering”, tvrde bivši radnici.

Zatvaranje preduzeća izazvalo je posebno nezadovoljstvo kod mještana Donje Ržanice, jer je najviše uposlenih bilo s područja ove beranske mjesne zajednice.

,,Radovali smo se kad je u našem mjestu otvorena asfaltna baza, jer se tamo zaposlilo dosta ljudi iz Donje Ržanice. Smatrali smo da će to bitno uticati na brži razvoj ne samo naše mjesne zajednice nego i čitave opštine. Voljeli bismo da se što prije ponovo aktiviraju i kapaciteti ovog preduzeća”, kaže jedan od bivših radnika.

On smatra da bi se pronalaskom poštenog kupca preduzeće moglo ponovo aktivirati. ,,Imovina firme je procjenjivana na oko 1,3  miliona eura, da bi se na kraju nudila za svega 300.000 eura, što  govori da je neko u cijeloj priči želio da ostvari ličnu korist. Tražimo da se preispita sve što je  prethodilo zatvaranju preduzeća. Sumnjamo da su u Integral inženjeringu sprovođene brojne nezakonite radnje koje su dovele do ovakvog ishoda”, kaže on.

Da se preispitaju sva dešavanja u preduzeću Integral inženjering zatražili su ranije od policije i tužilaštva iz lokalnog odbora  Socijaldemokratske partije.

,,Zna se da je Integral inženjering od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. To je preduzeće asfaltiralo i na stotine kilometara lokalnih puteva na sjeveru Crne Gore. Jasno je  da je ova firma nekome smetala”, kažu u SDP Berane.

Za njih je posebno interesantno pitanje kako je ova kompanija u to vrijeme sklapala poslove s Opštinom Berane. Da posla nisu bila čista, govori i činjenica da je stečajni upravnik Radifković bio pozvan kao svjedok prilikom hapšenja beranskih funkcionera iz redova Demokratske partije socijalista.

Kako se pretpostavljalo, to je najvjerovatnije bilo zbog poslova s takozvanim cesijama i činjenicom da je novom, opozicionom opštinskom rukovodstvu  stigao račun od oko stotinu hiljada eura iz Integrala u stečaju koji nije potpisao stečajni upravnik.

Korporacija Integral inženjering iz rodnog grada predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, u Berane je stigla prije nešto više od deset godina. Integral je tada od sarajevskog preduća GP Put kupio asfaltnu bazu u selu Donja Ržanica na desnoj obali Lima, za svega nekoliko desetina hiljada eura. GP Put Sarajevo,  bio je vlasnik ove baze prije ratova na prostoru bivše SFRJ.

Nešto ranije ugašene su asfaltne baze u Štitaricama i Podima, što je svakako imalo veze sa forsiranjem Integrala i još nekih novih kompanija koje su se pojavile u Crnoj Gori, a koje su bile vrlo bliske sa crnogorskim vlastima.

Zatvaranje asfaltnih baza na sjeveru počelo je od baze u mjestu Poda, pored magistralnog puta Berane – Bijelo Polje. Ta baza bila je razvojna šansa za to malo mjesto. Od kada je baza zatvorena, kao da je stao i život u ovom selu.

Ova baza bila je u vlasništvu Crnagoraputa, a radnici koji su ostali bez posla svojevremeno su optužili poslodavca, da je  krajnje neodgovorno i problematično zatvorio bazu i prepustilo je lopovima.

Iz baze je vrlo brzo nestalo sve što je bilo vrijedno, a njen krug od osamnaest hektara, temeljno je ,,počišćen“.

Poslovodstvo Crnagoraputa nikada nije razdužilo rukovodioce ove asfaltne baze. Dali su otkaze svima odreda, mada je u tom trenutku u bazi bilo dvadeset i pet tona goriva, tri hiljade tona kamenog agregata i vrijedna oprema. Desilo se  očekivano – preko noći je nestalo sve što vrijedi.

„Znate li koliko je tu bilo opreme? Koliko rezervnih djelova i alata u magacinu? Koliko elektromotora i mašina? Niko zbog toga nikada nije odgovarao“, kaže jedan od bivših radnika.

Koliko je situacija oko Poda bila apsurdna govori i podatak da je samo nekoliko mjeseci prije zatvaranja urađen novi dovod struje vrijedan dvadeset pet hiljada eura.

„To ukazuje na činjenicu da je odluka o zatvaranju bila neplanirana. Kada je kompanija privatizovana obećavali su da ni jedan pogon neće zatvarati. Štrabag je, ipak,  zatvorio ne samo ovu bazu, već i onu na Žabljaku, pa i u Štitarici kod Mojkovca, gdje je ostao da radi samo kamenolom“, podsjećaju bivši radnici.

Da nije bez osnova sumnja da je zatvaranje asfaltnih baza Crnagoraputa na sjeveru bio, u stvari,  dio dogovora između novih kompanija koje su se pojavile i preuzele tržište preko noći, govore i neki drugi pokazatelji.

Samo dvije-tri godine prije zatvaranja Poda, Integral inženjering kupio je, naime, bazu i u Beranama. Počeo je da opada posao za asfaltnu bazu Poda koja je do tada radila i u sred zime, a onda preko noći postala „nerentabilna“.

Asfaltna baza Poda izgrađena je krajem sedamdesetih godina. Tehnologija je bila slovenačka i u to vrijeme najbolja moguća. Njen kapacitet bio je 40 tona na sat visokokvalitetnog asfalta.

Imala je svu opremu za ekološku zaštutu okoline koju nemaju mnoge današnje firme. U sezoni je zapošljavala više od stotinu radnika. Baza Poda imala je i svoje spavaonice sa šezdeset ležaja za terenske radnike, kuhinju i restoran.

Radila je uspješno sve do privatizacije Crnagoraputa i pojave na tržištu novih preduzeća – Integreal inženjeringa, Tehnoputa, Užiceputeva i na kraju – Bemaksa.

Integral inženjering osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu,  ubrajan je u petnaest firmi za koje su bosanski mediji tvrdili da su pod kontrolom Dodika i da su s njim povezane.

Integral inženjering, pod istim imenom, osnovao je u Podgorici kćerku kompaniju  2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica, i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi.

Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore Integral je istisnuo mnoge druge kompanije.

Onda se pojavio Bemaks i istisnuo Integral. Od tada je Integral inženjering počeo polako da posustaje s poslovima u Crnoj Gori. I lagano, medijski nezapaženo, skliznuo u stečaj. I čitav sjever asfalt sada doprema iz centralnih, tajkunskih baza, ili iz susjednih gradova u Srbiji. Pored četiri baze koje je imao do prije deset godina.

 

Tufik SOFTIĆ                                      

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo