Povežite se sa nama

OKO NAS

 SJEVER BEZ ASFALTNIH BAZA: Tajkunske igre

Objavljeno prije

na

Jedina preostala asfaltna baza na sjeveru Crne Gore, Integral inženjering u Beranama, ući će ovih dana u sedmu godinu stečaja, a eventualnog ponovnog otvaranja tako značajnog pogona, osim u nekim nezvaničnim najavama, nema ni na vidiku. Skupocjena oprema prepuštena je zubu vremena, dok se asfalt, kao vrlo tražena roba, za potrebe ovog dijela države dovozi iz centralnog regiona ili uvozi

 

Stečaj u Integral inženjeringu  uveden je u martu 2013. godine, čime je blizu sto radnika ove nekada uspješne firme, upućeno na biro rada, i na taj način nanesena šteta ne samo Beranama nego i sjeveru Crne Gore.

,,Tužno je gledati kako imovina nekad moćnog Integral inženjeringa propada.  Nevjerovatno da nije pronađeno odgovarajuće rješenje za oživljavanje preduzeća”, kažu bivši radnici.

Od uvođenja stečaja do danas prodaja imovine Integral inženjeringa oglašavana je više puta. Prvo  po procijenjenoj vrijednosti od 505.000 eura, a zatim po umanjenoj cijeni od 415.000 eura.

 

Stečajni upravnik Miodrag Radifković ranije je isticao da bi dalje oglašavanje  prodaje stvaralo dodatne troškove, te da treba pokušati pronaći eventualnog  kupca za takozvanu direktnu ponudu.

Radifković je naglašavao da je u toku proces pregovora potencijalnog kupca s Hypo-Alpe-Adria Bank Podgorica, bez čijeg se učešća ne može preuzeti nijedan korak u postupku prodaje, jer se imovina Integral inženjeringa nalazi pod hipotekom.

I lokalna uprava je pokušavala da se uključi u pronalaženje stranih investotora, ali  to se još nije desilo zbog neriješenih imovinskih odnosa.

Bivši radnici  tvrde da je asfaltna baza u Donjoj Ržanici smetala građevinskim firmama koje vode i kontrolišu ljudi iz podgoričkih centara moći, odnosno tajkunskih preduzeća.

Integral inženjering je od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. Očigledno je da je ova firma smetala građevinskim tajkunima, jer kako drugačije tumačiti njeno zatvaranje i dovođenje drugih kompanija da izvode radove u Beranama koje je sasvim uspješno mogao da odrađuje Integral inženjering”, tvrde bivši radnici.

Zatvaranje preduzeća izazvalo je posebno nezadovoljstvo kod mještana Donje Ržanice, jer je najviše uposlenih bilo s područja ove beranske mjesne zajednice.

,,Radovali smo se kad je u našem mjestu otvorena asfaltna baza, jer se tamo zaposlilo dosta ljudi iz Donje Ržanice. Smatrali smo da će to bitno uticati na brži razvoj ne samo naše mjesne zajednice nego i čitave opštine. Voljeli bismo da se što prije ponovo aktiviraju i kapaciteti ovog preduzeća”, kaže jedan od bivših radnika.

On smatra da bi se pronalaskom poštenog kupca preduzeće moglo ponovo aktivirati. ,,Imovina firme je procjenjivana na oko 1,3  miliona eura, da bi se na kraju nudila za svega 300.000 eura, što  govori da je neko u cijeloj priči želio da ostvari ličnu korist. Tražimo da se preispita sve što je  prethodilo zatvaranju preduzeća. Sumnjamo da su u Integral inženjeringu sprovođene brojne nezakonite radnje koje su dovele do ovakvog ishoda”, kaže on.

Da se preispitaju sva dešavanja u preduzeću Integral inženjering zatražili su ranije od policije i tužilaštva iz lokalnog odbora  Socijaldemokratske partije.

,,Zna se da je Integral inženjering od formiranja do stečaja realizovao mnoštvo krupnih projekta, ostvarujući prihode koji su se mjerili milionima eura. To je preduzeće asfaltiralo i na stotine kilometara lokalnih puteva na sjeveru Crne Gore. Jasno je  da je ova firma nekome smetala”, kažu u SDP Berane.

Za njih je posebno interesantno pitanje kako je ova kompanija u to vrijeme sklapala poslove s Opštinom Berane. Da posla nisu bila čista, govori i činjenica da je stečajni upravnik Radifković bio pozvan kao svjedok prilikom hapšenja beranskih funkcionera iz redova Demokratske partije socijalista.

Kako se pretpostavljalo, to je najvjerovatnije bilo zbog poslova s takozvanim cesijama i činjenicom da je novom, opozicionom opštinskom rukovodstvu  stigao račun od oko stotinu hiljada eura iz Integrala u stečaju koji nije potpisao stečajni upravnik.

Korporacija Integral inženjering iz rodnog grada predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, u Berane je stigla prije nešto više od deset godina. Integral je tada od sarajevskog preduća GP Put kupio asfaltnu bazu u selu Donja Ržanica na desnoj obali Lima, za svega nekoliko desetina hiljada eura. GP Put Sarajevo,  bio je vlasnik ove baze prije ratova na prostoru bivše SFRJ.

Nešto ranije ugašene su asfaltne baze u Štitaricama i Podima, što je svakako imalo veze sa forsiranjem Integrala i još nekih novih kompanija koje su se pojavile u Crnoj Gori, a koje su bile vrlo bliske sa crnogorskim vlastima.

Zatvaranje asfaltnih baza na sjeveru počelo je od baze u mjestu Poda, pored magistralnog puta Berane – Bijelo Polje. Ta baza bila je razvojna šansa za to malo mjesto. Od kada je baza zatvorena, kao da je stao i život u ovom selu.

Ova baza bila je u vlasništvu Crnagoraputa, a radnici koji su ostali bez posla svojevremeno su optužili poslodavca, da je  krajnje neodgovorno i problematično zatvorio bazu i prepustilo je lopovima.

Iz baze je vrlo brzo nestalo sve što je bilo vrijedno, a njen krug od osamnaest hektara, temeljno je ,,počišćen“.

Poslovodstvo Crnagoraputa nikada nije razdužilo rukovodioce ove asfaltne baze. Dali su otkaze svima odreda, mada je u tom trenutku u bazi bilo dvadeset i pet tona goriva, tri hiljade tona kamenog agregata i vrijedna oprema. Desilo se  očekivano – preko noći je nestalo sve što vrijedi.

„Znate li koliko je tu bilo opreme? Koliko rezervnih djelova i alata u magacinu? Koliko elektromotora i mašina? Niko zbog toga nikada nije odgovarao“, kaže jedan od bivših radnika.

Koliko je situacija oko Poda bila apsurdna govori i podatak da je samo nekoliko mjeseci prije zatvaranja urađen novi dovod struje vrijedan dvadeset pet hiljada eura.

„To ukazuje na činjenicu da je odluka o zatvaranju bila neplanirana. Kada je kompanija privatizovana obećavali su da ni jedan pogon neće zatvarati. Štrabag je, ipak,  zatvorio ne samo ovu bazu, već i onu na Žabljaku, pa i u Štitarici kod Mojkovca, gdje je ostao da radi samo kamenolom“, podsjećaju bivši radnici.

Da nije bez osnova sumnja da je zatvaranje asfaltnih baza Crnagoraputa na sjeveru bio, u stvari,  dio dogovora između novih kompanija koje su se pojavile i preuzele tržište preko noći, govore i neki drugi pokazatelji.

Samo dvije-tri godine prije zatvaranja Poda, Integral inženjering kupio je, naime, bazu i u Beranama. Počeo je da opada posao za asfaltnu bazu Poda koja je do tada radila i u sred zime, a onda preko noći postala „nerentabilna“.

Asfaltna baza Poda izgrađena je krajem sedamdesetih godina. Tehnologija je bila slovenačka i u to vrijeme najbolja moguća. Njen kapacitet bio je 40 tona na sat visokokvalitetnog asfalta.

Imala je svu opremu za ekološku zaštutu okoline koju nemaju mnoge današnje firme. U sezoni je zapošljavala više od stotinu radnika. Baza Poda imala je i svoje spavaonice sa šezdeset ležaja za terenske radnike, kuhinju i restoran.

Radila je uspješno sve do privatizacije Crnagoraputa i pojave na tržištu novih preduzeća – Integreal inženjeringa, Tehnoputa, Užiceputeva i na kraju – Bemaksa.

Integral inženjering osnovan je 1989. godine i nezvanično, sa svim kompanijama u regionu,  ubrajan je u petnaest firmi za koje su bosanski mediji tvrdili da su pod kontrolom Dodika i da su s njim povezane.

Integral inženjering, pod istim imenom, osnovao je u Podgorici kćerku kompaniju  2001. godine, kao dio stranog društva, predstavništvo Podgorica, i odmah počeo da dobija velike poslove u našoj državi.

Tako je bilo nekoliko godina. Od sjevera do juga Crne Gore Integral je istisnuo mnoge druge kompanije.

Onda se pojavio Bemaks i istisnuo Integral. Od tada je Integral inženjering počeo polako da posustaje s poslovima u Crnoj Gori. I lagano, medijski nezapaženo, skliznuo u stečaj. I čitav sjever asfalt sada doprema iz centralnih, tajkunskih baza, ili iz susjednih gradova u Srbiji. Pored četiri baze koje je imao do prije deset godina.

 

Tufik SOFTIĆ                                      

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo