Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU RADA POLICIJE: Kultura ćutanja

Objavljeno prije

na

Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama

 

MONITOR: Savjet za građansku kontrolu rada policije prvi put će održati sjednicu na kojoj će o temama važnim za crnogorsku javnost razgovarati sa direktorom Uprave policije Veselinom Veljovićem i njegovim saradnicima. O kojim će se temama govoriti?
ZEKOVIĆ: Činjenica da rukovodstvo policije dolazi na sjednicu Savjeta može biti nagovještaj kvalitetnijeg i sadržajnijeg odnosa prema građanskom nadzoru policije. Sigurno je da ćemo otvoriti pitanja koja su od interesa javnosti, poput bezbjednosti, primjene zakona, kredibiliteta i integriteta policije. Pokrenućemo diskusiju kako da građani Crne Gore imaju produktivniji nadzor i da se popravi narušena odgovornost. Nedostatak potrebnih i kompletnih odgovora iscrpljuje i potkopava smisao postojanja građanske kontrole policije. To otežava i odugovlači naš rad, a pojedincima u Policiji omogućava da nastave da budu dosljedni kompromitovanoj i lošoj praksi. Želimo da podržimo i pomognemo otvaranje Policije za promjene i konstruktivne kritike i da je oslobodimo odbrambenog i emotivnog stava. Savjet je uspostavljen da bi se ojačalo povjerenje javnosti u Policiju. Zato su neprihvatljivi pokušaji, koji se očituju kroz ignorisanje naših ocjena i preporuka, da se priguši i marginalizuje glas javnosti koji se čuje kroz građansku kontrolu policije.

MONITOR: Šta bi po vama bilo najaktuelnije i najvažnije pitanje za direktora Uprave policije?
ZEKOVIĆ: Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama. Jednako važno nam je i da razgovaramo o bezbjednosti novinara i nastavku borbe protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako vidite smjene i nova kadrovska rješenja u policiji? Suštinske promjene ili nešto drugo?
ZEKOVIĆ: Crnogorska policija je tokom godina prošla kroz brojne krizne situacije. Zato su organizacijske i kadrovske reforme poželjne i mogu biti produktivne. Uostalom, javnost ih u kontinuitetu zahtijeva. Građanska kontrola policije često ukazuje na starješine i službenike policije čija odgovornost, u operativnom smislu, mora biti jasna i nedvosmislena. Prilično smo oštro reagovali kada smo prepoznali da pokušavaju da, u tom smislu, izigraju građane. Zato ćemo i dalje nastaviti sa oštrom kritikom i prozivkom, osnovanom pohvalom ali i podržati svaku kadrovsku promjenu zbog odgovornosti i rezultata. Želimo da to bude proaktivna strategija novog menadžmenta i zato je, bar u ovom trenutku, za nas manje važno da li je to okupljanje podobnih i provjerenih kadrova. Saznajemo da se značajno smanjuje broj službenika policije koji su neraspoređeni, što praktično znači da primaju platu a ne rade. Pozdravljamo i podržavamo odlučnost da se napokon ta situacija riješi jer je to odgovoran odnos prema resursima i vodi boljim rezultatimapolicije.

MONITOR: Kakva je bezbjednosna situacija u zemlji? Loša ili “odlična”?
ZEKOVIĆ: Kada postoje brojni izazovi, rizici i prijetnje za destabilizaciju, nemoguće je o bezbjednosti zemlje razmišljati na crno-bijeli način. Svjesni smo da se Crna Gora i dalje nalazi u kriznom i konfliktom regionu, u kojem su moguće različite nijanse prelivanja. Tamošnje političke prilike jesu potencijalni rizik po našu bezbjednost, ali crnogorska državna politika i bezbjednosne strukture koje je prate kontinuirano doprinose pozitivnom oblikovanju bezbjednosnog okruženja u regionu. Trenutno, na unutrašnjem planu, organizovani kriminal nije, kao ranije, povećana opasnost. Pojačani pritisak prema strukturama kriminala za sada povoljno rezultira po unutrašnju bezbjednost Crne Gore. Politički događaji, korupcija i dešavanja u bankarskom sektoru svakako se odražavaju na političko bezbjednosnu situaciju. Komplikuju je ali bez uticaja na vitalne funkcije države, što znači da su pokrenute aktivnosti, unutar sistema, za sprečavanje neželjenih događaja, čak i kod elementa ekonomske bezbjednosti.

MONITOR: Opet se mijenjao zakon o policiji. Ovoga puta Uprava policije izmješta se iz Ministarstva, odnosno vraća se na staro rješenje. Da li je to opravdano? Kakva su dosadašnja iskustva?
ZEKOVIĆ: Samostalnost policije se suštinski ne odražava na kontrolore njenog rada. U nadležnosti ministra su i dalje poslovi nadzora, unutrašnja kontrola i etički odbor policije. Parlamentarni i građanski nadzor policije nastavljaju kako su i do sada radili. Cijenim da ovo rješenje povećava odgovornost i direktora i ministra unutrašnjih poslova. Starješina policije više ne može, ne smije reći da mu je oduzeta moć i da nije u stanju da riješi neki problem. S druge strane, ministar više neće biti gušen pitanjima svakodnevnog tehničkog funkcionisanja policije. Neće nailaziti ni na opstrukcije iz policije, što se ranijim ministrima dešavalo. Može da se usredsrijedi na rezultate prvog starješine policije i napokon unaprijedi rad unutrašnje kontrole. Bez obzira na status policije, ranija ministrovanja, izuzev pokušaja Danilovića, kada govorimo o nadzoru policije, bila su manje-više šarena laža, pa i promašaj.

MONITOR: Još se ne zna ko su policajci koji su u noći oktobarskih protesta vršili torturu. Po vama napore tužilaštva u tom poslu podriva i opstruira odsustvo profesionalne i političke odgovornosti u vrhu policije?
ZEKOVIĆ: Najmanje deceniju u našem društvu široko i kontroverzno polemišemo oko razvijene koncepcije unutar policije koja onemogućava nadzor i tužilačke istrage kako bi se identifikovali i procesuirali stvarni izvršioci krivičnih djela u policijskim uniformama. Određena kršenja ljudskih prava su kompenzovana obeštećenjima ali to nije dovoljno i to ne može zadovoljiti društvo koje drži do bezbjednosti i vladavine prava. I pored tako snažnog pritiska javnosti, kojem se nakon državnog tužilaštva pridružio i Ustavni sud, nema napretka. Stoga je opravdan zaključak da to nije samonikla pojava već je riječ o zloupotrebi policije i političkoj odluci da se ne otkriju kompromitovani policajci.

MONITOR: Kako ocjenjujete reformu policije i rezultate u oblasti suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala?
ZEKOVIĆ: Postignuti su brojni dobri rezultati koji potvrđuju, između ostalog, status zemlje u procesu evropskih integracija i članstvo u NATO . Ta ocjena dolazi iz svakodnevnog praćenja policijskih operacija. Vidljivo su unaprijeđeni kapaciteti, pa i rezultati, za rad u zajednici, sa građanima, u problematici zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, kod procesuiranja govora mržnje, čak i u online prostoru. Unaprijeđena je bezbjednost svih osjetljivih društvenih grupa. Primjena zakona po mnogim linijima rada je napredovala. Međutim, reforma nije uspjela na svim poljima. Ima još teškog posla, posebno da se zatvore ključna pregovaračka poglavlja. Primarno je da se postigne optimalna koordinacija i saradnja, timski rad, svih aktera bezbjednosti koji primjenjuju zakon, naročito policije i tužilaštva. Sagovornici u policiji često, ali stidljivo, krijući, saopštavaju da imaju ozbiljne probleme u saradnji sa tužilaštvom. Za dalju reformu esencijalno je da su službenici posvećeni svom policijskom poslu. Neprihvatljivo je da se, pa i prikriveno, bave drugim i dodatnim aktivnostima, bez obzira da li se radi o poslovima privatnog obezbjeđenja, ugostiteljstvu ili trgovinu. Očekujemo da se pojača monitoring problematičnih policijskih jedinica i unaprijedi praksa njihovog postupanja. Uprava policije treba da svoju samostalnost koristi na način koji omogućava vladavinu prava, nadzor i istražne radnje što znači da je oslobođena upliva politike i kriminala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo