Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU RADA POLICIJE: Kultura ćutanja

Objavljeno prije

na

Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama

 

MONITOR: Savjet za građansku kontrolu rada policije prvi put će održati sjednicu na kojoj će o temama važnim za crnogorsku javnost razgovarati sa direktorom Uprave policije Veselinom Veljovićem i njegovim saradnicima. O kojim će se temama govoriti?
ZEKOVIĆ: Činjenica da rukovodstvo policije dolazi na sjednicu Savjeta može biti nagovještaj kvalitetnijeg i sadržajnijeg odnosa prema građanskom nadzoru policije. Sigurno je da ćemo otvoriti pitanja koja su od interesa javnosti, poput bezbjednosti, primjene zakona, kredibiliteta i integriteta policije. Pokrenućemo diskusiju kako da građani Crne Gore imaju produktivniji nadzor i da se popravi narušena odgovornost. Nedostatak potrebnih i kompletnih odgovora iscrpljuje i potkopava smisao postojanja građanske kontrole policije. To otežava i odugovlači naš rad, a pojedincima u Policiji omogućava da nastave da budu dosljedni kompromitovanoj i lošoj praksi. Želimo da podržimo i pomognemo otvaranje Policije za promjene i konstruktivne kritike i da je oslobodimo odbrambenog i emotivnog stava. Savjet je uspostavljen da bi se ojačalo povjerenje javnosti u Policiju. Zato su neprihvatljivi pokušaji, koji se očituju kroz ignorisanje naših ocjena i preporuka, da se priguši i marginalizuje glas javnosti koji se čuje kroz građansku kontrolu policije.

MONITOR: Šta bi po vama bilo najaktuelnije i najvažnije pitanje za direktora Uprave policije?
ZEKOVIĆ: Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama. Jednako važno nam je i da razgovaramo o bezbjednosti novinara i nastavku borbe protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako vidite smjene i nova kadrovska rješenja u policiji? Suštinske promjene ili nešto drugo?
ZEKOVIĆ: Crnogorska policija je tokom godina prošla kroz brojne krizne situacije. Zato su organizacijske i kadrovske reforme poželjne i mogu biti produktivne. Uostalom, javnost ih u kontinuitetu zahtijeva. Građanska kontrola policije često ukazuje na starješine i službenike policije čija odgovornost, u operativnom smislu, mora biti jasna i nedvosmislena. Prilično smo oštro reagovali kada smo prepoznali da pokušavaju da, u tom smislu, izigraju građane. Zato ćemo i dalje nastaviti sa oštrom kritikom i prozivkom, osnovanom pohvalom ali i podržati svaku kadrovsku promjenu zbog odgovornosti i rezultata. Želimo da to bude proaktivna strategija novog menadžmenta i zato je, bar u ovom trenutku, za nas manje važno da li je to okupljanje podobnih i provjerenih kadrova. Saznajemo da se značajno smanjuje broj službenika policije koji su neraspoređeni, što praktično znači da primaju platu a ne rade. Pozdravljamo i podržavamo odlučnost da se napokon ta situacija riješi jer je to odgovoran odnos prema resursima i vodi boljim rezultatimapolicije.

MONITOR: Kakva je bezbjednosna situacija u zemlji? Loša ili “odlična”?
ZEKOVIĆ: Kada postoje brojni izazovi, rizici i prijetnje za destabilizaciju, nemoguće je o bezbjednosti zemlje razmišljati na crno-bijeli način. Svjesni smo da se Crna Gora i dalje nalazi u kriznom i konfliktom regionu, u kojem su moguće različite nijanse prelivanja. Tamošnje političke prilike jesu potencijalni rizik po našu bezbjednost, ali crnogorska državna politika i bezbjednosne strukture koje je prate kontinuirano doprinose pozitivnom oblikovanju bezbjednosnog okruženja u regionu. Trenutno, na unutrašnjem planu, organizovani kriminal nije, kao ranije, povećana opasnost. Pojačani pritisak prema strukturama kriminala za sada povoljno rezultira po unutrašnju bezbjednost Crne Gore. Politički događaji, korupcija i dešavanja u bankarskom sektoru svakako se odražavaju na političko bezbjednosnu situaciju. Komplikuju je ali bez uticaja na vitalne funkcije države, što znači da su pokrenute aktivnosti, unutar sistema, za sprečavanje neželjenih događaja, čak i kod elementa ekonomske bezbjednosti.

MONITOR: Opet se mijenjao zakon o policiji. Ovoga puta Uprava policije izmješta se iz Ministarstva, odnosno vraća se na staro rješenje. Da li je to opravdano? Kakva su dosadašnja iskustva?
ZEKOVIĆ: Samostalnost policije se suštinski ne odražava na kontrolore njenog rada. U nadležnosti ministra su i dalje poslovi nadzora, unutrašnja kontrola i etički odbor policije. Parlamentarni i građanski nadzor policije nastavljaju kako su i do sada radili. Cijenim da ovo rješenje povećava odgovornost i direktora i ministra unutrašnjih poslova. Starješina policije više ne može, ne smije reći da mu je oduzeta moć i da nije u stanju da riješi neki problem. S druge strane, ministar više neće biti gušen pitanjima svakodnevnog tehničkog funkcionisanja policije. Neće nailaziti ni na opstrukcije iz policije, što se ranijim ministrima dešavalo. Može da se usredsrijedi na rezultate prvog starješine policije i napokon unaprijedi rad unutrašnje kontrole. Bez obzira na status policije, ranija ministrovanja, izuzev pokušaja Danilovića, kada govorimo o nadzoru policije, bila su manje-više šarena laža, pa i promašaj.

MONITOR: Još se ne zna ko su policajci koji su u noći oktobarskih protesta vršili torturu. Po vama napore tužilaštva u tom poslu podriva i opstruira odsustvo profesionalne i političke odgovornosti u vrhu policije?
ZEKOVIĆ: Najmanje deceniju u našem društvu široko i kontroverzno polemišemo oko razvijene koncepcije unutar policije koja onemogućava nadzor i tužilačke istrage kako bi se identifikovali i procesuirali stvarni izvršioci krivičnih djela u policijskim uniformama. Određena kršenja ljudskih prava su kompenzovana obeštećenjima ali to nije dovoljno i to ne može zadovoljiti društvo koje drži do bezbjednosti i vladavine prava. I pored tako snažnog pritiska javnosti, kojem se nakon državnog tužilaštva pridružio i Ustavni sud, nema napretka. Stoga je opravdan zaključak da to nije samonikla pojava već je riječ o zloupotrebi policije i političkoj odluci da se ne otkriju kompromitovani policajci.

MONITOR: Kako ocjenjujete reformu policije i rezultate u oblasti suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala?
ZEKOVIĆ: Postignuti su brojni dobri rezultati koji potvrđuju, između ostalog, status zemlje u procesu evropskih integracija i članstvo u NATO . Ta ocjena dolazi iz svakodnevnog praćenja policijskih operacija. Vidljivo su unaprijeđeni kapaciteti, pa i rezultati, za rad u zajednici, sa građanima, u problematici zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, kod procesuiranja govora mržnje, čak i u online prostoru. Unaprijeđena je bezbjednost svih osjetljivih društvenih grupa. Primjena zakona po mnogim linijima rada je napredovala. Međutim, reforma nije uspjela na svim poljima. Ima još teškog posla, posebno da se zatvore ključna pregovaračka poglavlja. Primarno je da se postigne optimalna koordinacija i saradnja, timski rad, svih aktera bezbjednosti koji primjenjuju zakon, naročito policije i tužilaštva. Sagovornici u policiji često, ali stidljivo, krijući, saopštavaju da imaju ozbiljne probleme u saradnji sa tužilaštvom. Za dalju reformu esencijalno je da su službenici posvećeni svom policijskom poslu. Neprihvatljivo je da se, pa i prikriveno, bave drugim i dodatnim aktivnostima, bez obzira da li se radi o poslovima privatnog obezbjeđenja, ugostiteljstvu ili trgovinu. Očekujemo da se pojača monitoring problematičnih policijskih jedinica i unaprijedi praksa njihovog postupanja. Uprava policije treba da svoju samostalnost koristi na način koji omogućava vladavinu prava, nadzor i istražne radnje što znači da je oslobođena upliva politike i kriminala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo