Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU RADA POLICIJE: Kultura ćutanja

Objavljeno prije

na

Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama

 

MONITOR: Savjet za građansku kontrolu rada policije prvi put će održati sjednicu na kojoj će o temama važnim za crnogorsku javnost razgovarati sa direktorom Uprave policije Veselinom Veljovićem i njegovim saradnicima. O kojim će se temama govoriti?
ZEKOVIĆ: Činjenica da rukovodstvo policije dolazi na sjednicu Savjeta može biti nagovještaj kvalitetnijeg i sadržajnijeg odnosa prema građanskom nadzoru policije. Sigurno je da ćemo otvoriti pitanja koja su od interesa javnosti, poput bezbjednosti, primjene zakona, kredibiliteta i integriteta policije. Pokrenućemo diskusiju kako da građani Crne Gore imaju produktivniji nadzor i da se popravi narušena odgovornost. Nedostatak potrebnih i kompletnih odgovora iscrpljuje i potkopava smisao postojanja građanske kontrole policije. To otežava i odugovlači naš rad, a pojedincima u Policiji omogućava da nastave da budu dosljedni kompromitovanoj i lošoj praksi. Želimo da podržimo i pomognemo otvaranje Policije za promjene i konstruktivne kritike i da je oslobodimo odbrambenog i emotivnog stava. Savjet je uspostavljen da bi se ojačalo povjerenje javnosti u Policiju. Zato su neprihvatljivi pokušaji, koji se očituju kroz ignorisanje naših ocjena i preporuka, da se priguši i marginalizuje glas javnosti koji se čuje kroz građansku kontrolu policije.

MONITOR: Šta bi po vama bilo najaktuelnije i najvažnije pitanje za direktora Uprave policije?
ZEKOVIĆ: Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama. Jednako važno nam je i da razgovaramo o bezbjednosti novinara i nastavku borbe protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako vidite smjene i nova kadrovska rješenja u policiji? Suštinske promjene ili nešto drugo?
ZEKOVIĆ: Crnogorska policija je tokom godina prošla kroz brojne krizne situacije. Zato su organizacijske i kadrovske reforme poželjne i mogu biti produktivne. Uostalom, javnost ih u kontinuitetu zahtijeva. Građanska kontrola policije često ukazuje na starješine i službenike policije čija odgovornost, u operativnom smislu, mora biti jasna i nedvosmislena. Prilično smo oštro reagovali kada smo prepoznali da pokušavaju da, u tom smislu, izigraju građane. Zato ćemo i dalje nastaviti sa oštrom kritikom i prozivkom, osnovanom pohvalom ali i podržati svaku kadrovsku promjenu zbog odgovornosti i rezultata. Želimo da to bude proaktivna strategija novog menadžmenta i zato je, bar u ovom trenutku, za nas manje važno da li je to okupljanje podobnih i provjerenih kadrova. Saznajemo da se značajno smanjuje broj službenika policije koji su neraspoređeni, što praktično znači da primaju platu a ne rade. Pozdravljamo i podržavamo odlučnost da se napokon ta situacija riješi jer je to odgovoran odnos prema resursima i vodi boljim rezultatimapolicije.

MONITOR: Kakva je bezbjednosna situacija u zemlji? Loša ili “odlična”?
ZEKOVIĆ: Kada postoje brojni izazovi, rizici i prijetnje za destabilizaciju, nemoguće je o bezbjednosti zemlje razmišljati na crno-bijeli način. Svjesni smo da se Crna Gora i dalje nalazi u kriznom i konfliktom regionu, u kojem su moguće različite nijanse prelivanja. Tamošnje političke prilike jesu potencijalni rizik po našu bezbjednost, ali crnogorska državna politika i bezbjednosne strukture koje je prate kontinuirano doprinose pozitivnom oblikovanju bezbjednosnog okruženja u regionu. Trenutno, na unutrašnjem planu, organizovani kriminal nije, kao ranije, povećana opasnost. Pojačani pritisak prema strukturama kriminala za sada povoljno rezultira po unutrašnju bezbjednost Crne Gore. Politički događaji, korupcija i dešavanja u bankarskom sektoru svakako se odražavaju na političko bezbjednosnu situaciju. Komplikuju je ali bez uticaja na vitalne funkcije države, što znači da su pokrenute aktivnosti, unutar sistema, za sprečavanje neželjenih događaja, čak i kod elementa ekonomske bezbjednosti.

MONITOR: Opet se mijenjao zakon o policiji. Ovoga puta Uprava policije izmješta se iz Ministarstva, odnosno vraća se na staro rješenje. Da li je to opravdano? Kakva su dosadašnja iskustva?
ZEKOVIĆ: Samostalnost policije se suštinski ne odražava na kontrolore njenog rada. U nadležnosti ministra su i dalje poslovi nadzora, unutrašnja kontrola i etički odbor policije. Parlamentarni i građanski nadzor policije nastavljaju kako su i do sada radili. Cijenim da ovo rješenje povećava odgovornost i direktora i ministra unutrašnjih poslova. Starješina policije više ne može, ne smije reći da mu je oduzeta moć i da nije u stanju da riješi neki problem. S druge strane, ministar više neće biti gušen pitanjima svakodnevnog tehničkog funkcionisanja policije. Neće nailaziti ni na opstrukcije iz policije, što se ranijim ministrima dešavalo. Može da se usredsrijedi na rezultate prvog starješine policije i napokon unaprijedi rad unutrašnje kontrole. Bez obzira na status policije, ranija ministrovanja, izuzev pokušaja Danilovića, kada govorimo o nadzoru policije, bila su manje-više šarena laža, pa i promašaj.

MONITOR: Još se ne zna ko su policajci koji su u noći oktobarskih protesta vršili torturu. Po vama napore tužilaštva u tom poslu podriva i opstruira odsustvo profesionalne i političke odgovornosti u vrhu policije?
ZEKOVIĆ: Najmanje deceniju u našem društvu široko i kontroverzno polemišemo oko razvijene koncepcije unutar policije koja onemogućava nadzor i tužilačke istrage kako bi se identifikovali i procesuirali stvarni izvršioci krivičnih djela u policijskim uniformama. Određena kršenja ljudskih prava su kompenzovana obeštećenjima ali to nije dovoljno i to ne može zadovoljiti društvo koje drži do bezbjednosti i vladavine prava. I pored tako snažnog pritiska javnosti, kojem se nakon državnog tužilaštva pridružio i Ustavni sud, nema napretka. Stoga je opravdan zaključak da to nije samonikla pojava već je riječ o zloupotrebi policije i političkoj odluci da se ne otkriju kompromitovani policajci.

MONITOR: Kako ocjenjujete reformu policije i rezultate u oblasti suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala?
ZEKOVIĆ: Postignuti su brojni dobri rezultati koji potvrđuju, između ostalog, status zemlje u procesu evropskih integracija i članstvo u NATO . Ta ocjena dolazi iz svakodnevnog praćenja policijskih operacija. Vidljivo su unaprijeđeni kapaciteti, pa i rezultati, za rad u zajednici, sa građanima, u problematici zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, kod procesuiranja govora mržnje, čak i u online prostoru. Unaprijeđena je bezbjednost svih osjetljivih društvenih grupa. Primjena zakona po mnogim linijima rada je napredovala. Međutim, reforma nije uspjela na svim poljima. Ima još teškog posla, posebno da se zatvore ključna pregovaračka poglavlja. Primarno je da se postigne optimalna koordinacija i saradnja, timski rad, svih aktera bezbjednosti koji primjenjuju zakon, naročito policije i tužilaštva. Sagovornici u policiji često, ali stidljivo, krijući, saopštavaju da imaju ozbiljne probleme u saradnji sa tužilaštvom. Za dalju reformu esencijalno je da su službenici posvećeni svom policijskom poslu. Neprihvatljivo je da se, pa i prikriveno, bave drugim i dodatnim aktivnostima, bez obzira da li se radi o poslovima privatnog obezbjeđenja, ugostiteljstvu ili trgovinu. Očekujemo da se pojača monitoring problematičnih policijskih jedinica i unaprijedi praksa njihovog postupanja. Uprava policije treba da svoju samostalnost koristi na način koji omogućava vladavinu prava, nadzor i istražne radnje što znači da je oslobođena upliva politike i kriminala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo