Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR SAŠA ZEKOVIĆ, PREDSJEDNIK SAVJETA ZA GRAĐANSKU KONTROLU RADA POLICIJE: Kultura ćutanja

Objavljeno prije

na

Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama

 

MONITOR: Savjet za građansku kontrolu rada policije prvi put će održati sjednicu na kojoj će o temama važnim za crnogorsku javnost razgovarati sa direktorom Uprave policije Veselinom Veljovićem i njegovim saradnicima. O kojim će se temama govoriti?
ZEKOVIĆ: Činjenica da rukovodstvo policije dolazi na sjednicu Savjeta može biti nagovještaj kvalitetnijeg i sadržajnijeg odnosa prema građanskom nadzoru policije. Sigurno je da ćemo otvoriti pitanja koja su od interesa javnosti, poput bezbjednosti, primjene zakona, kredibiliteta i integriteta policije. Pokrenućemo diskusiju kako da građani Crne Gore imaju produktivniji nadzor i da se popravi narušena odgovornost. Nedostatak potrebnih i kompletnih odgovora iscrpljuje i potkopava smisao postojanja građanske kontrole policije. To otežava i odugovlači naš rad, a pojedincima u Policiji omogućava da nastave da budu dosljedni kompromitovanoj i lošoj praksi. Želimo da podržimo i pomognemo otvaranje Policije za promjene i konstruktivne kritike i da je oslobodimo odbrambenog i emotivnog stava. Savjet je uspostavljen da bi se ojačalo povjerenje javnosti u Policiju. Zato su neprihvatljivi pokušaji, koji se očituju kroz ignorisanje naših ocjena i preporuka, da se priguši i marginalizuje glas javnosti koji se čuje kroz građansku kontrolu policije.

MONITOR: Šta bi po vama bilo najaktuelnije i najvažnije pitanje za direktora Uprave policije?
ZEKOVIĆ: Ozbiljan problem crnogorske policije iz percepcije nezavisnog nadzora jeste skriveno nedolično ponašanje policijskih službenika, koje ostaje takvo, uglavnom, zbog postojanja policijske kulture koja podstiče odsustvo odgovornosti, unutrašnju solidarnost i ćutanje o raznim kontroverzama. Jednako važno nam je i da razgovaramo o bezbjednosti novinara i nastavku borbe protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako vidite smjene i nova kadrovska rješenja u policiji? Suštinske promjene ili nešto drugo?
ZEKOVIĆ: Crnogorska policija je tokom godina prošla kroz brojne krizne situacije. Zato su organizacijske i kadrovske reforme poželjne i mogu biti produktivne. Uostalom, javnost ih u kontinuitetu zahtijeva. Građanska kontrola policije često ukazuje na starješine i službenike policije čija odgovornost, u operativnom smislu, mora biti jasna i nedvosmislena. Prilično smo oštro reagovali kada smo prepoznali da pokušavaju da, u tom smislu, izigraju građane. Zato ćemo i dalje nastaviti sa oštrom kritikom i prozivkom, osnovanom pohvalom ali i podržati svaku kadrovsku promjenu zbog odgovornosti i rezultata. Želimo da to bude proaktivna strategija novog menadžmenta i zato je, bar u ovom trenutku, za nas manje važno da li je to okupljanje podobnih i provjerenih kadrova. Saznajemo da se značajno smanjuje broj službenika policije koji su neraspoređeni, što praktično znači da primaju platu a ne rade. Pozdravljamo i podržavamo odlučnost da se napokon ta situacija riješi jer je to odgovoran odnos prema resursima i vodi boljim rezultatimapolicije.

MONITOR: Kakva je bezbjednosna situacija u zemlji? Loša ili “odlična”?
ZEKOVIĆ: Kada postoje brojni izazovi, rizici i prijetnje za destabilizaciju, nemoguće je o bezbjednosti zemlje razmišljati na crno-bijeli način. Svjesni smo da se Crna Gora i dalje nalazi u kriznom i konfliktom regionu, u kojem su moguće različite nijanse prelivanja. Tamošnje političke prilike jesu potencijalni rizik po našu bezbjednost, ali crnogorska državna politika i bezbjednosne strukture koje je prate kontinuirano doprinose pozitivnom oblikovanju bezbjednosnog okruženja u regionu. Trenutno, na unutrašnjem planu, organizovani kriminal nije, kao ranije, povećana opasnost. Pojačani pritisak prema strukturama kriminala za sada povoljno rezultira po unutrašnju bezbjednost Crne Gore. Politički događaji, korupcija i dešavanja u bankarskom sektoru svakako se odražavaju na političko bezbjednosnu situaciju. Komplikuju je ali bez uticaja na vitalne funkcije države, što znači da su pokrenute aktivnosti, unutar sistema, za sprečavanje neželjenih događaja, čak i kod elementa ekonomske bezbjednosti.

MONITOR: Opet se mijenjao zakon o policiji. Ovoga puta Uprava policije izmješta se iz Ministarstva, odnosno vraća se na staro rješenje. Da li je to opravdano? Kakva su dosadašnja iskustva?
ZEKOVIĆ: Samostalnost policije se suštinski ne odražava na kontrolore njenog rada. U nadležnosti ministra su i dalje poslovi nadzora, unutrašnja kontrola i etički odbor policije. Parlamentarni i građanski nadzor policije nastavljaju kako su i do sada radili. Cijenim da ovo rješenje povećava odgovornost i direktora i ministra unutrašnjih poslova. Starješina policije više ne može, ne smije reći da mu je oduzeta moć i da nije u stanju da riješi neki problem. S druge strane, ministar više neće biti gušen pitanjima svakodnevnog tehničkog funkcionisanja policije. Neće nailaziti ni na opstrukcije iz policije, što se ranijim ministrima dešavalo. Može da se usredsrijedi na rezultate prvog starješine policije i napokon unaprijedi rad unutrašnje kontrole. Bez obzira na status policije, ranija ministrovanja, izuzev pokušaja Danilovića, kada govorimo o nadzoru policije, bila su manje-više šarena laža, pa i promašaj.

MONITOR: Još se ne zna ko su policajci koji su u noći oktobarskih protesta vršili torturu. Po vama napore tužilaštva u tom poslu podriva i opstruira odsustvo profesionalne i političke odgovornosti u vrhu policije?
ZEKOVIĆ: Najmanje deceniju u našem društvu široko i kontroverzno polemišemo oko razvijene koncepcije unutar policije koja onemogućava nadzor i tužilačke istrage kako bi se identifikovali i procesuirali stvarni izvršioci krivičnih djela u policijskim uniformama. Određena kršenja ljudskih prava su kompenzovana obeštećenjima ali to nije dovoljno i to ne može zadovoljiti društvo koje drži do bezbjednosti i vladavine prava. I pored tako snažnog pritiska javnosti, kojem se nakon državnog tužilaštva pridružio i Ustavni sud, nema napretka. Stoga je opravdan zaključak da to nije samonikla pojava već je riječ o zloupotrebi policije i političkoj odluci da se ne otkriju kompromitovani policajci.

MONITOR: Kako ocjenjujete reformu policije i rezultate u oblasti suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala?
ZEKOVIĆ: Postignuti su brojni dobri rezultati koji potvrđuju, između ostalog, status zemlje u procesu evropskih integracija i članstvo u NATO . Ta ocjena dolazi iz svakodnevnog praćenja policijskih operacija. Vidljivo su unaprijeđeni kapaciteti, pa i rezultati, za rad u zajednici, sa građanima, u problematici zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, kod procesuiranja govora mržnje, čak i u online prostoru. Unaprijeđena je bezbjednost svih osjetljivih društvenih grupa. Primjena zakona po mnogim linijima rada je napredovala. Međutim, reforma nije uspjela na svim poljima. Ima još teškog posla, posebno da se zatvore ključna pregovaračka poglavlja. Primarno je da se postigne optimalna koordinacija i saradnja, timski rad, svih aktera bezbjednosti koji primjenjuju zakon, naročito policije i tužilaštva. Sagovornici u policiji često, ali stidljivo, krijući, saopštavaju da imaju ozbiljne probleme u saradnji sa tužilaštvom. Za dalju reformu esencijalno je da su službenici posvećeni svom policijskom poslu. Neprihvatljivo je da se, pa i prikriveno, bave drugim i dodatnim aktivnostima, bez obzira da li se radi o poslovima privatnog obezbjeđenja, ugostiteljstvu ili trgovinu. Očekujemo da se pojača monitoring problematičnih policijskih jedinica i unaprijedi praksa njihovog postupanja. Uprava policije treba da svoju samostalnost koristi na način koji omogućava vladavinu prava, nadzor i istražne radnje što znači da je oslobođena upliva politike i kriminala.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo