Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SIROMAŠTVO U CRNOJ GORI: Koza koja laže

Objavljeno prije

na

Došao je i taj dan. Nakon pet godina ćutnje, Zavod za statistiku je objavio podatke o siromaštvu u Crnoj Gori. Istraživanje se zove Statistika dohotka i uslova života 2013-2017. Sve napreduje. Ako se ovako nastavi, još dvije petoljetke i od siromaštva u Crnoj Gori neće ostati ni prah.

Reklo bi se pod pritiskom da uradi podatke uporedive sa drugim zemljama, Monstat je uradio dio tog posla, samo što izvori podataka nijesu baš jasni. Drugi dio je rađen po starom –  to su “nacionalni”, to jest podaci za unutrašnju upotrebu. Kad se sve sabere, može se naslutiti stvarna slika, ali jedva.

Stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori u 2017. godini iznosila je 23,6 odsto. Monstat je objavio i podatke za sve godine od 2013, pa ostaje nejasno – zašto ih nijesmo znali godinama. Bez valjanog objašnjenja ostaje  sumnja da su ih, kad je moralo, dopisali odokativno.

Prag rizika od siromaštva – linija siromaštva –  na godišnjem nivou je za jednočlano domaćinstvo 2.097 eura. Mjesečno, to je 175 eura. Za domaćinstvo koje čine dvoje odraslih i dvoje djece mlađe od 15 godina linija siromaštva je 4.405 eura godišnje, oko 1.100  svakom članu domaćinstva. Mjesečno to je 367 eura za četvoročlanu porodicu, odnosno 92 eura po članu familije.

Prag rizika od siromaštva niži je od prosječne plate, koja je po posljednim podacima  510 eura,  za  143 eura.

Opšte je poznato da četvoročlano domaćinstvo u kojem radi jedan član sa prosječnom platom ne može da sastavi kraj s krajem.

Vrijednost minimalne potrošačke korpe za novembar bila je 640 eura.  Monstat kaže da su na pragu siromaštva, ne duboko u njemu, porodice koje mogu da kupe nešto više od pola potrošačke korpe.

Samo za hranu, četvoročlanoj porodici treba, prema zvaničnim podacima, 260 eura. Monstat će vas osmatrati  ,,na pragu” siromaštva čak i ako vam za  račune, deterdžente, odjeću, obuću i drugo  – ostaje samo sto eura.

Napredak je  to što je Monstat počeo barem da pominje  evropske standarde u računanju siromaštva. Monitor je odavno pisao, EU je 2010. počela da računa rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti.  Taj pokazatelj se dobija kao zbir tri vrste podataka: stope rizika od siromaštva, stope izrazite materijalne deprivacije i stope veoma niskog intenziteta rada.

Da bi približili materiju, naši statističari su naglasili: ,,Kako i samo ime kaže, ovaj indikator ne mjeri nivo siromaštva, već rizik da obuhvaćeni pojedinac bude siromašan, odnosno da ima teškoća da obezbijedi sredstva za standard uobičajen u svojoj zemlji”.

Ono što Eurostat koristi da bi senzibilnije odredio linije između siromašnih i onih koji to nijesu, Monstat upotrebljava kao argument da i nije baš riječ o nekoj sirotinji. ,,…Možemo reći da je stopa rizika od siromaštva više mjera nejednakosti raspodjele dohotka, a ne pokazatelj siromaštva. Ona ne pokazuje, kako ističe Eurostat, koliko je osoba siromašno, nego koliko njih ima raspoloživi dohodak ispod praga rizika od siromaštva”.

Podaci o materijalnoj deprivaciji, koje je Monstat, da bi se ugurao u evropsku statistiku morao da objavi, sumorni su. Evropljani, pod većini nerazumljivim pojmom ,,materijalne deprivacije”  računaju da ljudi imaju devet krajnje jednostavnih stvari: adekvatno grijanje stana, veš-mašinu, televizor u boji, automobil, telefon, da svi članovi domaćinstva mogu da provedu sedam dana odmora van kuće, da imaju meso i ribu u obrocima najmanje svaki drugi dan, da mogu priuštiti neočekivani trošak iz redovnih prihoda, kao i da mogu redovno da plaćaju kiriju ili ratu za stan i komunalne račune za domaćinstvo. Ako grijete samo jednu prostoriju, ne možete da odete na porodični odmor i kvar na bojleru vam iz temelja ruši kućni budžet – siromašni ste, ma šta o tome mislio Monstat i ma šta vi htjeli da sakrijete od komšiluka.

Više od trećine građana Crne Gore ne može sebi da priušti najmanje tri od devet stavki.  Skoro 14,9 odsto je ljudi koji žive u domaćinstvima koja nemaju četiri od devet stavki. Oni se smatraju ,,izrazito materijalno depriviranima”. Stopa ekstremne materijalne deprivacije od 5,3 posto u 2017. godini pokazuje procenat osoba koje žive u domaćinstvima koja ne mogu priuštiti najmanje pet od devet stavki materijalne deprivacije.

Domaćinstva sa izdržavanom djecom više su izložena riziku od siromaštva. Jedan roditelj sa najmanje jednim izdržavanim djetetom ima 28 odsto šansi da bude siromašan. Još malo pa svaki treći.

Stanovnici Sjevera su najizloženiji riziku siromaštva. U 2017. godini, 37,9 odsto tog stanovništva je bilo izloženo riziku siromaštva, dok su stanovnici Centralnog regiona, imali najmanji rizik siromaštva od 15,4 odsto.

I onda je Monstat opet pametovao: ,,U ruralnim oblastima kao i u sjevernom dijelu Crne Gore, standard stanovništva uveliko zavisi od sopstvene proizvodnje. Novčani prihodi stanovništva koji se bave sopstvenom proizvodnjom mogu biti vrlo niski i ukazivati na vrlo nizak standard što ne mora biti slučaj zbog značajne vrijednosti sopstvene proizvodnje”. Eto tako. Pošto se kod računanja statistike siromaštva ne računa ono što neko sam proizvede, ni siva ekonomija i ostalo, a po sjeveru ljudi  imaju po koju kravu i krompir i šargarepu, recimo, sade oko kuće – nema tu sirotinje, no su se ukurvili.

Možda najnevjerovatniji, u ogromnoj konkurenciji je dio u kojem Monstat priča o ,,intenzitetu rada”. Kažu: ,,U Crnoj Gori najveći procenat osoba živi u domaćinstvima koja imaju visok ili veoma visok intezitet rada, u kojima su svi radno sposobni članovi domaćinstva od 18-59 godina radili između 55-100 posto od ukupnog broja mjeseci u kojima su oni mogli raditi”.  Tako je procenat osoba koje žive u domaćinstvima sa veoma niskim intezitetom rada 19,3 odsto.

,,U Crnoj Gori 2013.  ukupno je bilo 171.474 zaposlenih, sa prosječnom zaradom  od 479 eura. Nezaposlenih je  bilo 31.673. U 2017, broj zaposlenih je bio 183.271, broj nezaposlenih  50.263, a prosječna zarada je bila 510 eura. Zaposlenost je za četiri  godine porasla za 17.797 osoba, a prosječna zarada je porasla za 31 euro mjesečno. Te više nego skromne pomake nabolje, anulira značajan  rast nezaposlenosti sa 31.673 u 2013. na 50.263 u 2017. godini. U posmatranom periodu otvoreno je 17.979 novih radnih mjesta , ali je zatvoreno 18.590, što znači  da je realno došlo do smanjenja broja zaposlenih za 521”, saopštili su iz Banke hrane.

Monstat kao da ,,intenzitet rada” računa na osnovu predizbornih obećanja vladajuće partije, ne na osnovu stvarnih radnih mjesta.

Posebna priča su djeca. Stopa djece u riziku od siromaštva je 31,7 odsto. Ako su im roditelji završili osnovnu ili neku drugu školu nižu od srednje, u riziku od siromaštva živi više od tri četvrtine djece.  Precizno: 77,8 odsto. Među djecom čiji su roditelji završili srednju školu njih 34,7 odsto su u riziku od siromaštva. Kod roditelja sa visokim obrazovanjem, šanse za siromaštvo su osam procenata.

Blizu 40 odsto djece u Crnoj Gori živi u domaćinstvima koja nemaju tri od devet stavki materijalne deprivacije. Ništa tatin auto, ništa mamina mašina za pranje veša i još nešto po izboru.

Četiri stavke nema blizu petine djece. Ekstremno deprivirano, sa pet nedostajućih stavki živi 8,4 odsto djece. Tu mora da se kuburi sa kirijom, računima, grijanjem…

Svašta se mora naučiti  – AROPE je standardna Eurostatova varijabla koja predstavlja kombinaciju stope rizika od siromaštva, stope izrazite materijalne deprivacije, kao i stope domaćinstava sa veoma niskim intenzitetom rada. E, po toj varijabli, u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, živi preko 40 odsto djece.

Kad smo već uskladili metodologiju, Monstat je morao da objavi i uporedne podatke sa zemljama Evropske unije i onima koje se za članstvo kandiduju. Prije pet godina stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori je bila 25,2, u Hrvatskoj 19,5, Makedoniji 24,2, Srbiji, 24,5

Bugarskoj 22,9 odsto. Godine 2017:Crna Gora 23,6, Rumunija 23,6,

Slovenija 13,3, Bugarska 23,4, Hrvatska 20,0… za Makedoniju i Srbiju nema podataka.

Kad si lider, onda si lider – pa i po riziku od siromaštva.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

DRUŠTVO

ZAŠTO MINISTARSTVO PROSVJETE ŠTITI DIREKTORA ELEKTROTEHNIČKE ŠKOLE U PODGORICI:  Nagrada za nasilje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Treći mandat  Veselinu Pićuriću ministar Damir Šehović potpisao je u februaru. Pićurić je izabran i pored više svjedočenja i dokaza, te nalaza Prosvjetne inspekcije, da zloupotrebljava svoj položaj i mobinguje i zaposlene i učenike

 

Na društvenim mrežama nedavno se pojavio snimak kako profesor Elektrotehničke škole u Podgorici Veselin Pićurić ispred table i grba Crne Gore ,,pali” učenicima ,,macole”. Učenici mirno prilaze i trpe udarac u glavu, pa se da zaključiti da je riječ o uobičajenoj vaspitno-popravnoj mjeri.

Snimak je nastao prije 10-ak godina, a u međuvremanu Pićurić je unaprijeđen u direktora ove škole. Treći mandat mu je ministar Damir Šehović potpisao 7. februara ove godine.

Nisu samo učenici snimali profesore u JU Srednjoj elektrotehničkoj školi „Vaso Aligrudić”, kada je Pićurić postao direktor, 2009. godine, postavio je video nadzor u učionicama, računarskim salama i laboratorijama, a 2011. je otišao i korak dalje pa su kamere instalirane u učionicama za praktičnu nastavu, čak i u toaletima škole. I to sve nezakonito kako je utvrdio Osnovni sud u Podgorici, neposredno pred Pićurićev reizbor, u januaru 2019.  Sudija podgoričkog Osnovnog suda Katarina Janković, po tužbi jedanaest bivših i sadašnjih profesora te škole, naložila je ustanovi da svakom od njih isplati po hiljadu eura na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti – prava na privatnost i prava na psihički, odnosno duševni integritet.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DISKRIMINACIJA DJECE KOJA TRENIRAJU SPORTSKU GIMNASTIKU: Uzalud talentovani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori, tvrdi da je sportska gimnastika u Crnoj Gori ugašena i da preko 100 djece, koja treniraju u Podgorici, nemaju gdje da se takmiče

 

,,U Crnoj Gori postoji samo ritmička gimnastika, sportska je ugašena”, kaže za Monitor Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori. Prvo kao takmičar, a zatim i, decenijama, kao trener, Vučević je cijeli život vezan za gimnastiku.

On objašnjava da u Podgorici ima preko 100 polaznika gimnastike i mnogo talenata, ali da oni nemaju gdje da se oprobaju. Onemogućen im je pristup domaćim i međunarodnim takmičenjima. Optužuje Gimnastički savez Crne Gore (GSCG) da je totalno zanemario sportsku gimnastiku.

Rezultat takvog rada, po Vučeviću, je da talentovani gimnastičari odlaze u region: ,,Ovdje su uslovi nikakvi i djeca odlaze u region. Tako dva dječaka i jedna djevojčica koju sam trenirao, a koji sada nastupaju za Srbiju, imaju preko 100 medalja.  Nije mi drago da pored naše kuće, osvajaju medalje za drugoga”, navodi Vučević.

Vučević je jedan od osnivača Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG), u kojem je bio član Skupštine i predsjednik Upravnog odbora, bio je delagat GSCG 2010. kada je ovaj savez primljen u članstvo Svjetske gimnastičarske federacije (FIG). ,,Savez je osnovan 1994. godine, i da je sreće ovog februara bismo svi slavili 25 godina postojanja. Sada je on pretvoren samo u savez za ritmičku gimnastiku”, kaže.

Vučević  tvrdi da je ionako loše stanje u ovom sportu kulminiralo 2014. izborom novog rukovodstva i premještanjem centrale Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG) iz Podgorice u Budvu. Navodi da je tome prethodio nestanak dokumenta i pečata iz Saveza, te da je nakon toga rukovodstvo izabrano mimo pravila.

Vesna Radonić, predsjednica GSCG, negira  Vučevićeve optužbe o tome da je novo rukovodstvo  GSCG nezakonito izabrano: ,,GSCG radi u skladu sa Zakonom o sportu Crne Gore, koji je stupio na snagu 2018, a takođe i sve svoje aktivnosti mora uskladiti sa pravilima FIG i UEG tako da nema govora da je GSCG ustanovljen mimo pravila. To potvrđuje i više inspekcija koje su dolazile i provjeravale ispravnost rada u GSCG. Sve inspekcije koje su obilazile GSCG imale su pozitivno mišljenje o radu istog”, kaže predsjednica GSCG za Monitor.

Upravo zbog toga što je javno govorio o nepravilnostima u Savezu, Vučević tvrdi da je novo rukovodstvo Saveza čim je preuzelo funkcije onemogućilo njegovim gimnastičarima da učestvuju na međunarodnom takmičenju: ,,Iz tog Saveza je došla depeša da mi ne možemo da učestvujemo na takmičenju. Spriječili su da se naša djeca takmiče, mogla su da nastupe samo revijalno”.

Kroz gimnastičarski klub Gorica, koji je Vučević vodio, prošle su generacije sportista. Vučević navodi da su mnogi vrhunski sportisti počeli sa gimnastikom u ovom klubu, pa pored gimnastike i u drugim sportovima postigli rezultate. Navodi i brojne strudente DIF-a koji su sarađivali sa ovim klubom. Međutim, objašnjava da je situacija sada takva da talenti iz sportske gimnastike ne mogu da se takmiče na domaćem, regionalnom i međunarodnom nivou.

Da se stanje poboljša ništa ne preduzima ni Ministarstvo sporta – Vučević,  navodi da je otkako se počelo sa registracijom klubova – sedam gimnastičarskih klubova ugašeno.  ,,Podnio sam prijavu za klub Gorica  Ministarstvu sporta, rekli su mi da nije potpuna. Pitao sam mogu li to da dopunim, rekli su da mogu, pa kad sam kasnije došao kazali su da ne može to tako”, objašnjava.

Radonićeva tvrdi, međutim, da je problem u nedostatku licenci. ,,Da bi se klubovi mogli  takmičiti na međunarodnim takmičenjima moraju da zadovolje osnovne kriterijume FIG, UEG i GSCG. Osnovni kriterijumi su licence u GSCG,UEG i FIG. Nažalost naši takmičari su licencirani samo u GSCG. Dodatni problem je nedostatak edukovanih trenera i sudija što je obaveza za nastup na međunarodnoj sceni, što znači da trenutno nemaju FIG i UEG licence”, kaže ona.

Ona insistira da u Crnoj Gori postoji sportska gimnastika: ,,Klubovi koji se bave sportskom gimnastikom su klub iz Nikšića i klub iz Herceg Novog Pomenuti klubovi se takmiče u sistemu takmičenja u Crnoj Gori po kalendaru GSCG”. Ona međutim ne negira da je taj sport u Crnoj Gori na niskom nivou . ,,Zbog objektivnih razloga – nemanje adekvatnog prostora za trening i nedostatak sprava potrebnih za kvalitetno obavljanje sportske gimnastike”.

Vučević međutim tvrdi da je ,,što se tiče sportske gimnastike za nas Savez ugašen. Ovaj Savez u Budvi nema veze sa sportskom gimnastikom. Htio bi da pitam kome institucije daju pare, prošle 10.000, a ove godine 25.000 eura.  Svuda u svijetu je ritmička gimnastika odvojena od sportske, bez kod nas u Crnoj Gori”.

Radonićeva kaže da GSCG nikom ne zatvara vrata. ,,U više navrata smo pozivali sve klubove iz sportske i ostalih gimnastika, za koje smo znali da se bave gimnastikom, da se priključe radu GSCG i samim tim da uzmu učešće u svim ostalim aktivnostima koje se sprovode u GSCG”.

Saradnja sa spornim Savezom je još uvijek nemoguća, kaže Vučević i naglašava da je gimnastika sport u kome se i takmičari i treneri moraju usavršavati cijelog života: ,,No ove iz Saveza očigledno ne interesuje usavršavanje i napredak djece, izgleda da su im druge stvari mimo sporta na prvom mjestu”.

Na prijem kod ministra sporta Nikole Janovića, Vučević čeka godinama. ,,Tri godine tražim prijem kod Janovića i ne mogu da dođem do njega. Samo bih htio da popričamo kao sportisti i da ga obavijestim o tome kakvo je stanje u gimnastici. Evo da vjerujem da ministar i ne zna da godinama bezuspješno tražim prijem”.

Salu nije imao ko da aminuje

Vučević priča kako je prije par godina obilazio osnovne i srednje škole po Podgorici sa elaboratom o gradnji gimnastičarske sale. Objašnjava da je jedna međunarodna organizacija bila spremna da donira salu. Plan je predviđao da od jutra do 14 sati salu koristi škola, a od 16 do 22 klub. Zamišljeno je da to bude gimnastički centar Crne Gore, koji bi imao svu neophodnu sportsku infrastrukturu, ali i ordinaciju opšte dječje prakse i stomatološku ambulantu. Vučević kaže da je tada  dobio obećanje od proslavljenog gimnastičara iz Slovenije Miroslava Cerara da će kada sala bude gotova donirati dva kompleta sprava za gimnastiku.

,,Kada smo prezentirali plan za salu direktorima škola, svaki od njih je bio oduševljen, ali su nam rekli da bez Ministarstva i ministra ne mogu ništa”, kaže Vučević.

Na kraju im je odgovoreno iz Ministarstva da izbjegavaju da pri školama otvaraju sale.

 

Predrag NIKOLIĆ
fot: Borko ZOGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEJEDNAKE PLATE ŽENAMA U ODNOSU NA MUŠKARCE: Diskriminacija i po novčaniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je – 13,9 odsto. Taj se podatak navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021

 

,,Kako sam napredovala u firmi, na koju bih god poziciju došla, primala sam manju platu nego kolega, muškarac koji je prethodno na toj poziciji bio”, objašnjava sagovornica, menadžerka koja nije željela da joj se otkrije identitet. ,,Tako je i danas. Bez obzira na sve propise o zabrani diskriminacije”.

Žene u Crnoj Gori bi trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci, ukazuju istraživanja. Iako zvanična statistika ne postoji, prema nekim studijama, razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je 13,9 odsto. Taj se podatak, recimo, navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.

Žene zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima, kaže za CIN-CG Ivana Mihajlović, iz Unije slobodnih sindikata CG. Ona navodi glavne uzroke za rodni jaz u zaradama: neposrednu i posrednu diskriminaciju, niže vrednovanje ženskog rada, segregaciju na tržištu rada, tradiciju i stereotipe, povećanu potrebu žena za ravnotežom između posla i privatnog života…

Iz Saveza sindikata Crne Gore za CIN-CG podsjećaju da postoji pravna regulativa po pitanju jednakosti zarada za žene i muškarce – počev od Ustava Crne Gore, preko Zakona o radu, pa do Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena i Istanbulske konvencije, te da su ,,nejednake zarade za isti rad posljedica diskriminacije žena, a ne nedostatka propisa”.

Oni ističu da je veliki problem i to što nema zvanične statistike o ovom pitanju. ,,Razlozi su – netransparentnost podataka o sistemu zarada i nepristupačnost informacija o dodacima, bonusima i nagradama, službenim putovanjima, radu u odborima koje su od ključnog značaja za utvrđivanje diskriminacije u ovoj oblasti”, objašnjavaju u odgovorima poslatim CIN-CG.

No, žene ne samo da primaju manje zarade od muškaraca, nego im je otežan pristup onim poslovima i pozicijama na kojima su zarade veće.  Dostupni podaci, iako ne govore o razlikama u zaradama, jasno međutim ukazuju i na diskriminaciju žena kada je u pitanju zapošljavanje na pozicijama odlučivanja.

Prema podacima Zavoda za statistiku CG (Monstat) u publikaciji Žene i muškarci u Crnoj Gori, žene čine većinu u obrazovanju i to čak 76,6%, ali i pored toga one su u apslutnoj manjini na položajima odlučivanja, osim kada je riječ o predškolskom obrazovanju. Slična situcija je i sa drugim djelatnostima i sektorima, posebno kada su u pitanju rukovodeće pozicije. Pa tako, među starješinama samostalnih organa uprave i visokog rukovodnog kadra koje postavlja Vlada, imamo situaciju da na najvišim pozicijama (generalni direktori) muškarci učestvuju sa 56,0%, da među starješinama organa muškarci učestvuju sa 71,4%, dok tek na pozicijama zamjenika starješina imamo učešće žena od 57,1%. Ista i slična poređenja mogu se naći i za druge pozicije u javnom sektoru.

,,Kad god bi mi ponudili više rukovodeće mjesto u firmi, ispostavilo se da je da je taj poslovni trenutak krizan, da se zarade moraju smanjivati i praviti druge uštede. Pa i zarada na toj poziciji. U prevodu, dobiješ funkciju, ali ne i platu kao prethodnik”, objašnjava naša sagovornica.

U Uniji sindikata ukazuju da ne postoje precizni podaci kada je u pitanju rodna statistika na upravljačkim pozicijama, ali da istraživanja pokazuju da su žene najprisutnije na srednjem nivou menadžmenta.

,,Tu ih je 50,1 odsto dok ih je na najvišem nivou menadžmenta tek oko 36,6 odsto”, objašnjava Mihajlović.

Na zapošljavanje na odgovornijim pozicijama ne utiče ni činenica da su žene obrazovanije od muškaraca. Statistika govori da je žena posljednjih godina više na studijama 55,2, kao i na postdiplomskim studijama – specijalističkim 57,9 odsto, magistarskim 56,1. Zvanje doktora nauka 2016. steklo je 19 žena i 9 muškaraca, a 2017. 8 žena i 10 muškaraca.

,,Doprinos rastu broja visokoobrazovanog stanovništva posljednjih godina dolazi upravo od strane žena. Iako to govori u prilog ambicioznosti, stručnosti, talentu i evidentom potencijalu žena koji je značajan i za ukupan društveni i ekonomski razvoj, ono što zabrinjava je činjenica da im bolje obrazovanje još uvijek nije obezbijedilo i bolje plaćena radna mjesta”, kaže za CIN-CG  Zvezdana Oluić iz Unije poslodavaca Crne Gore.

,,Prema dostupnim statističkim podacima žene su u Crnoj Gori zaposlene uglavnom na poslovima sa manjim primanjima. Osim toga, jasno je da imamo prisutan efekat ‘staklenog plafona’ kako usljed postojanja neravnopravnosti zbog diskriminacije prema polu, tako i zbog činjenice da same žene često pod pritiskom brojnih obaveza vezanih za njihovu rodnu ulogu, biraju da ne preuzimaju odgovornije pozicije. Pa tako i pored činjenice da su obrazovanije od muškaraca, uglavnom rade u sektoru obrazovanja, trgovine i socijalne zaštite”, navodi Mihajlović.

Žene čine većinu zaposlenih u obrazovanju 74,2 odsto, zdravstvu i socijalnoj zaštiti 70,8 odsto, stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima 61,3 odsto, trgovini 56,5 odsto, ostalim uslužnim djelatnostima 55,8 odsto i finansijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja 50,1 odsto. Od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine), obrazovanju (10,5 odsto), zdravstvu (devet odsto), uslugama smještaja i ishrane…

,,Žene su uglavnom zastupljenje u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka, ili rade na poslovima koji zahtjevaju manji stepen stručne spreme, odnosno na poslovima koji su manje plaćeni”, kažu iz SSCG. Iz ove organizacije ističu da je najdrastičniji primjer obrazovanje u kojem i pored toga što čine većinu, zapravo su u apsolutnoj manjini što se tiče položaja odlučivanja. S druge strane, najbolje pozicionirane su žene u sudu i tužilaštvu gdje čine oko 60 odsto zaposlenih.

Iz Unije poslodavaca kažu da podaci pokazuju da žene još uvijek bilježe veoma nisko učešće i u biznisu (oko 25%).

,,Podaci iz najnovijeg istraživanja UPCG ukazuju na nesklad između broja visokoobrazovanih žena i njihove nedovoljne zastupljenosti na pozicijama rukovođenja i upravljanja, što govori o tome da se značajan broj kompanija u našoj zemlji još uvijek svjesno odriče znanja, vještina i potencijala tog posebno kvalifikovanog kadra”, kaže Olujić.

Ona objašnjava da osim što se, na taj način, kompanije svjesno odriču i dobrih poslovnih rezultata, kao i brojnih drugih benefita koji mogu nastati angažmanom takvog kadra, treba istaći i da se negativni efekti odbacivanja stručne tj. visoko kvalifikovane radne snage iz korporativne ljestvice kompanija posredno odražavaju i na državu (kroz niži BDP), ali i ukupno crnogorsko društvo (kroz nižu produktivnost i životni standard).

A brojni primjeri poslovne prakse u svijetu, navode iz Unije poslodavaca, pokazuju da kompanije sa većim učešćem žena u odborima direktora imaju za 41% veći povrat kapitala i poslovne rezultate bolje za 56% u odnosu na one kompanije u čijim odborima uopšte nema žena.

Iz Unije poslodavaca kažu da njihova istraživanja pokazuju da su tri najznačajnije barijere za žensko liderstvo u menadžmentu preduzeća u Crnoj Gori to što žene imaju veću odgovornost prema porodici nego muškarci, nemaju dovoljno menadžerskog ili ukupnog radnog iskustva, kao i dodijeljene uloge od strane društva.

 

SVIJET: Žene zarađuju duplo manje od muškaraca

 

Prema podacima Eurostata, u 2016. primanja žena su u zemljama EU bila prosječno niža za 16,2% u odnosu na primanja muškaraca za obavljanje istog posla. Najveća razlika je uočena u Estoniji, gdje su muškarci primali čak 25,3% više u odnosu na žene, dok je najmanja razlika zabilježena u Rumuniji, gdje su primanja žena bila 5,2% ispod primanja njihovih kolega.

Globalna statistika je još poraznija. Žene zarađuju upola koliko muškarci, prema Svjetskom ekonomskom forumu (WEF), po kojemu je jaz u platama u 2018. bio 51 odsto.

Žena nema na vrhu, utvrdio je izvještaj, a samo trećina menadžera su žene. Prošle godine na čelu država bilo je samo 17 žena, a 18 odsto ministarskih pozicija u svijetu drže žene, te 24 odsto parlamentarnih mandata u svijetu.

Nijedna zemlja nije zatvorila jaz u platama, prema WEF-u, koji je istraživanje radio koristeći podatke Međunarodne organizacije rada, UN-ovog programa za razvoj i Svjetske zdravstvene organizacije. Island je desetu godinu zaredom na vrhu po svim pokazateljima rodne ravnopravnosti uključujući ekonomske, društvene i zdravstvene. Nordijske zemlje Norveška, Švedska i Finska među vodećim su zemljama, a slijedi Nikaragva na petom mjestu. Na dnu su Jemen, Pakistan, Irak i Sirija.

 

 

ŽENE I NEZAPOSLENOST: Uzalud obrazovanje

 

Prema posljednjem popisu iz 2011. žene čine 50,60 odsto stanovinišva, procentualno ih je zapošljeno znatno manje. Prema  podacima MONSTAT-a iz Ankete o radnoj snazi za III kvartal 2018. godine ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori iznosio je 247.200, od čega je 108.300 žena (43,8%) i 138.900 muškaraca (56,2%). U odgovorima koje je Zavod za zapošljavanje CG dostavio CIN-CG piše da se u njihovoj evidenciji sredinom februara nalazilo 38.605 nezaposlenih lica, od čega su 22.302 žene (57,77%) i 16.303 muškarca (42,23%). Na dan 31.12.2018. godine ukupan broj nezaposlenih je bio 41.378, od čega je 23.944 žene (57,87%) i 17.434 muškarca (42,13%). U Zavodu tvrde da se tokom prošle godine zaposlilo 15.360 lica, od čega je zaposleno 8.867 žena (57,73%) i 6.493 muškarca (42,27%).

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo