Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SIROMAŠTVO U CRNOJ GORI: Koza koja laže

Objavljeno prije

na

Došao je i taj dan. Nakon pet godina ćutnje, Zavod za statistiku je objavio podatke o siromaštvu u Crnoj Gori. Istraživanje se zove Statistika dohotka i uslova života 2013-2017. Sve napreduje. Ako se ovako nastavi, još dvije petoljetke i od siromaštva u Crnoj Gori neće ostati ni prah.

Reklo bi se pod pritiskom da uradi podatke uporedive sa drugim zemljama, Monstat je uradio dio tog posla, samo što izvori podataka nijesu baš jasni. Drugi dio je rađen po starom –  to su “nacionalni”, to jest podaci za unutrašnju upotrebu. Kad se sve sabere, može se naslutiti stvarna slika, ali jedva.

Stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori u 2017. godini iznosila je 23,6 odsto. Monstat je objavio i podatke za sve godine od 2013, pa ostaje nejasno – zašto ih nijesmo znali godinama. Bez valjanog objašnjenja ostaje  sumnja da su ih, kad je moralo, dopisali odokativno.

Prag rizika od siromaštva – linija siromaštva –  na godišnjem nivou je za jednočlano domaćinstvo 2.097 eura. Mjesečno, to je 175 eura. Za domaćinstvo koje čine dvoje odraslih i dvoje djece mlađe od 15 godina linija siromaštva je 4.405 eura godišnje, oko 1.100  svakom članu domaćinstva. Mjesečno to je 367 eura za četvoročlanu porodicu, odnosno 92 eura po članu familije.

Prag rizika od siromaštva niži je od prosječne plate, koja je po posljednim podacima  510 eura,  za  143 eura.

Opšte je poznato da četvoročlano domaćinstvo u kojem radi jedan član sa prosječnom platom ne može da sastavi kraj s krajem.

Vrijednost minimalne potrošačke korpe za novembar bila je 640 eura.  Monstat kaže da su na pragu siromaštva, ne duboko u njemu, porodice koje mogu da kupe nešto više od pola potrošačke korpe.

Samo za hranu, četvoročlanoj porodici treba, prema zvaničnim podacima, 260 eura. Monstat će vas osmatrati  ,,na pragu” siromaštva čak i ako vam za  račune, deterdžente, odjeću, obuću i drugo  – ostaje samo sto eura.

Napredak je  to što je Monstat počeo barem da pominje  evropske standarde u računanju siromaštva. Monitor je odavno pisao, EU je 2010. počela da računa rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti.  Taj pokazatelj se dobija kao zbir tri vrste podataka: stope rizika od siromaštva, stope izrazite materijalne deprivacije i stope veoma niskog intenziteta rada.

Da bi približili materiju, naši statističari su naglasili: ,,Kako i samo ime kaže, ovaj indikator ne mjeri nivo siromaštva, već rizik da obuhvaćeni pojedinac bude siromašan, odnosno da ima teškoća da obezbijedi sredstva za standard uobičajen u svojoj zemlji”.

Ono što Eurostat koristi da bi senzibilnije odredio linije između siromašnih i onih koji to nijesu, Monstat upotrebljava kao argument da i nije baš riječ o nekoj sirotinji. ,,…Možemo reći da je stopa rizika od siromaštva više mjera nejednakosti raspodjele dohotka, a ne pokazatelj siromaštva. Ona ne pokazuje, kako ističe Eurostat, koliko je osoba siromašno, nego koliko njih ima raspoloživi dohodak ispod praga rizika od siromaštva”.

Podaci o materijalnoj deprivaciji, koje je Monstat, da bi se ugurao u evropsku statistiku morao da objavi, sumorni su. Evropljani, pod većini nerazumljivim pojmom ,,materijalne deprivacije”  računaju da ljudi imaju devet krajnje jednostavnih stvari: adekvatno grijanje stana, veš-mašinu, televizor u boji, automobil, telefon, da svi članovi domaćinstva mogu da provedu sedam dana odmora van kuće, da imaju meso i ribu u obrocima najmanje svaki drugi dan, da mogu priuštiti neočekivani trošak iz redovnih prihoda, kao i da mogu redovno da plaćaju kiriju ili ratu za stan i komunalne račune za domaćinstvo. Ako grijete samo jednu prostoriju, ne možete da odete na porodični odmor i kvar na bojleru vam iz temelja ruši kućni budžet – siromašni ste, ma šta o tome mislio Monstat i ma šta vi htjeli da sakrijete od komšiluka.

Više od trećine građana Crne Gore ne može sebi da priušti najmanje tri od devet stavki.  Skoro 14,9 odsto je ljudi koji žive u domaćinstvima koja nemaju četiri od devet stavki. Oni se smatraju ,,izrazito materijalno depriviranima”. Stopa ekstremne materijalne deprivacije od 5,3 posto u 2017. godini pokazuje procenat osoba koje žive u domaćinstvima koja ne mogu priuštiti najmanje pet od devet stavki materijalne deprivacije.

Domaćinstva sa izdržavanom djecom više su izložena riziku od siromaštva. Jedan roditelj sa najmanje jednim izdržavanim djetetom ima 28 odsto šansi da bude siromašan. Još malo pa svaki treći.

Stanovnici Sjevera su najizloženiji riziku siromaštva. U 2017. godini, 37,9 odsto tog stanovništva je bilo izloženo riziku siromaštva, dok su stanovnici Centralnog regiona, imali najmanji rizik siromaštva od 15,4 odsto.

I onda je Monstat opet pametovao: ,,U ruralnim oblastima kao i u sjevernom dijelu Crne Gore, standard stanovništva uveliko zavisi od sopstvene proizvodnje. Novčani prihodi stanovništva koji se bave sopstvenom proizvodnjom mogu biti vrlo niski i ukazivati na vrlo nizak standard što ne mora biti slučaj zbog značajne vrijednosti sopstvene proizvodnje”. Eto tako. Pošto se kod računanja statistike siromaštva ne računa ono što neko sam proizvede, ni siva ekonomija i ostalo, a po sjeveru ljudi  imaju po koju kravu i krompir i šargarepu, recimo, sade oko kuće – nema tu sirotinje, no su se ukurvili.

Možda najnevjerovatniji, u ogromnoj konkurenciji je dio u kojem Monstat priča o ,,intenzitetu rada”. Kažu: ,,U Crnoj Gori najveći procenat osoba živi u domaćinstvima koja imaju visok ili veoma visok intezitet rada, u kojima su svi radno sposobni članovi domaćinstva od 18-59 godina radili između 55-100 posto od ukupnog broja mjeseci u kojima su oni mogli raditi”.  Tako je procenat osoba koje žive u domaćinstvima sa veoma niskim intezitetom rada 19,3 odsto.

,,U Crnoj Gori 2013.  ukupno je bilo 171.474 zaposlenih, sa prosječnom zaradom  od 479 eura. Nezaposlenih je  bilo 31.673. U 2017, broj zaposlenih je bio 183.271, broj nezaposlenih  50.263, a prosječna zarada je bila 510 eura. Zaposlenost je za četiri  godine porasla za 17.797 osoba, a prosječna zarada je porasla za 31 euro mjesečno. Te više nego skromne pomake nabolje, anulira značajan  rast nezaposlenosti sa 31.673 u 2013. na 50.263 u 2017. godini. U posmatranom periodu otvoreno je 17.979 novih radnih mjesta , ali je zatvoreno 18.590, što znači  da je realno došlo do smanjenja broja zaposlenih za 521”, saopštili su iz Banke hrane.

Monstat kao da ,,intenzitet rada” računa na osnovu predizbornih obećanja vladajuće partije, ne na osnovu stvarnih radnih mjesta.

Posebna priča su djeca. Stopa djece u riziku od siromaštva je 31,7 odsto. Ako su im roditelji završili osnovnu ili neku drugu školu nižu od srednje, u riziku od siromaštva živi više od tri četvrtine djece.  Precizno: 77,8 odsto. Među djecom čiji su roditelji završili srednju školu njih 34,7 odsto su u riziku od siromaštva. Kod roditelja sa visokim obrazovanjem, šanse za siromaštvo su osam procenata.

Blizu 40 odsto djece u Crnoj Gori živi u domaćinstvima koja nemaju tri od devet stavki materijalne deprivacije. Ništa tatin auto, ništa mamina mašina za pranje veša i još nešto po izboru.

Četiri stavke nema blizu petine djece. Ekstremno deprivirano, sa pet nedostajućih stavki živi 8,4 odsto djece. Tu mora da se kuburi sa kirijom, računima, grijanjem…

Svašta se mora naučiti  – AROPE je standardna Eurostatova varijabla koja predstavlja kombinaciju stope rizika od siromaštva, stope izrazite materijalne deprivacije, kao i stope domaćinstava sa veoma niskim intenzitetom rada. E, po toj varijabli, u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, živi preko 40 odsto djece.

Kad smo već uskladili metodologiju, Monstat je morao da objavi i uporedne podatke sa zemljama Evropske unije i onima koje se za članstvo kandiduju. Prije pet godina stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori je bila 25,2, u Hrvatskoj 19,5, Makedoniji 24,2, Srbiji, 24,5

Bugarskoj 22,9 odsto. Godine 2017:Crna Gora 23,6, Rumunija 23,6,

Slovenija 13,3, Bugarska 23,4, Hrvatska 20,0… za Makedoniju i Srbiju nema podataka.

Kad si lider, onda si lider – pa i po riziku od siromaštva.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

DRUŠTVO

NOVI EKOLOŠKI INCIDENT NA TARI: Upropašćena sezona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni nakon inspekcijskog  nadzora i preciznih uputstava na koji način treba urediti gradilište, bosanskohercegovačka firma Euro asfalt ništa ne mijenja u načinu na koji izvodi radove na tunelu Klisura. Zbog toga je više od 40 dana  Svinjača, pritoka Tare, crvena

 

Više od mjesec i po Tarina pritoka Svinjača crveno–smeđe je boje.  Enormno zamućena rijeka, posljedica je radova koji se izvode na tunelu Klisura, ispod planine Bjelasice u okviru rekonstrukcije regionalnog puta Kolašin – Berane.   Početkom aprila,  na poziv Opštine Kolašin i Sportsko ribolovnog kluba  (SRK) Tara i Morača, ekološki, poljoprivredni i inspektor za vode, posjetili su gradilište.

Ekološka inspekcija tada je hitno naložila izvođaču radova bosanskohercegovačkoj firmi Euro asfalt da preduzeme što hitnije mjere  „u cilju obezbjeđivanja prečišćavanja voda i sprječavanja zamućenja vodotoka“.  Od tada do danas  ništa se nije promijenilo, radovi na tunelu izvode se na isti način, pa je i pritoka Tare i dalje zamućena.  Svinjača se uliva u Taru u dijelu revira, namijenjenog sportskom riblovu.

Početkom aprila iz SRK, koje gazduje kolašinskim vodama, situaciju na Tari nazivali su „ekološkom katastrofom na pomulu“. Predsjednik Upravnog odbora  tog društva Momir Živković tada je tvrdio da prijeti pomor ribe i najavljivao krivične prijave.

„Profesori s Biotehničkog fakulteta rekli su nam da ukoliko riba ne pobjegne u djelove rijeke gdje je manja zamućenost sva će uginuti nakon tri dana ovakvog stanja. Ovo je katastrofa. Tri dana je ovakva situacija, a nema izgleda da se promijeni. U  razgovoru s izvožađima radova,  bosanskohercegovačkom firmom Euroasfalt,  nijesmo uspjeli da postignemo dogovor“, – reko je Živković.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. MAJA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VEKTRI STEČAJ, DRŽAVI NENAPLATIVI PORESKI DUGOVI: A od kuma – ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Obnovljeni zahtjev za uvođenje stečaja u dvije od tri najveće firme iz Vektra grupe mogao bi državu koštati više od 17 miliona eura. Ne računajući gubitak radnih mjesta i privatizovanu državnu imovinu kojom su garantovani brojni krediti

 

Među šezdesetak kompanija, neurednih poreskih dužnika, nad kojima je Poreska uprava (PU) pred Privrednim sudom nedavno pokrenula postupak za uvođenje stečaja nalazi se i Vektra Jakić doo Pljevlja, u vlasništvu Dragana Brkovića.

Ta vijest i nije bila iznenađenje pošto je PU još krajem prošle godine ukinula rješenje o reprogramu tom poreskom obvezniku „zbog kašnjenja u izmirivanju dospjelih poreskih obaveza, odnosno nepoštovanja odredbi Zakona o reprogramu“. Rješenje o reprogramu donijeto je u aprilu 2017. godine i obuhvatalo je poreski dug Vektre Jakić od skoro 5,6 miliona eura (4,8 miliona osnovnog duga i kamate od skoro 800 hiljada eura). Jakić se već tada nalazio u stečaju ali je, pošto su njegovi povjerioci pristali na program reorganizacije kompanije, postojao zakonski osnov za zaključenje ugovora o plaćanju poreskog duga na rate.

„Poreski obveznik DOO Vektra Jakić imao je pravo na reprogram“, potvrdili su nam iz PU. U istom dopisu, uz obavještenje da se Vektra Jakić na popisu najvećih poreskih dužnika nalazi na trećem mjestu (ispred nje su Montenegroerlajns i pljevaljski Rudnik uglja, a odmah iza je Vektra Montenegro – Brkovićeva krovna kompanija),nalazi se informacija da je tokom trajanja ugovora o reprogramu od te kompanije naplaćeno ukupno 1,7 miliona poreskog duga.

 

Najveći dio tog novca stigao je sa računa dooCijevna komerc, nakon zaključenja Ugovora kojim je PU preuzela potraživanja Vektre Jakić od kompanije Danila Dana Petrovića. „Ugovor o preuzimanju duga potpisan je i sa ostalim kompanijama iz Vektra grupe, u vezi sa poreskim dugom u ukupnom iznosu od 1,59 miliona eura“, saopšteno je iz PU.

Ostatak duga, nakon ukidanja Rješenja o reprogramu, PU pokušava naplatiti preduzimajući mjere propisane Zakonom o poreskoj administraciji. Tako je, piše u njihovom dopisu, donijeto rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa Vektre Jakić na iznos od 7,47 miliona eura (poreski dug) i drugo rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa na iznos od 1,5 miliona eura (neplaćeni doprinosi i porezi na zarade radnika). Ujedno su uspostavljene hipoteke i zaloge nad pokretnom i nepokretnom imovinom poreskog dužnika.

Nema velike nade da bi se dug mogao namiriti makar na ovaj način.

„Treba pomenuti da je imovina poreskog obveznika opterećena hipotekama I i II reda, kao i da je uspostavljena zabrana otuđenja i opterećenja imovine (zemljišta i objekata) bez saglasnosti prvog povjerioca- banaka“, navode iz PU.

Iskustvo ne ide u prilog naplati poreskog duga. Prema prošlogodišnjim nalazima Državne revizorske institucije (DRI) od firmi u kojima je proveden stečajni postupak od 2013. do 2017. godine naplaćeno je svega 9,3 miliona poreskog duga. PU je, istovremeno, evidentirala prestanak poreske obaveze u iznosu od 35 miliona zbog brisanja dužnika iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) na osnovu rješenja o zaključenju stačajnog postupka. Do lanjskog aprila iznos „prestalih poreskih obaveza“ zbog završetka stečajnog postupka povećan je još za 42,6 miliona.

Iz PU tvrde da se praksa nenaplaćivanja poreskog duga značajno mijenja dvije godine. To potvrđuju i podatkom da je kroz reprogram nekadašnjeg poreskog duga za dvije godine naplaćeno više od 50 miliona. Očekuju još novca u državnoj kasi.

Druga je priča koliko će u tom prilivu učestvovati kompanije Brkovićeve Vektra grupe.

Prema nedavno objavljenim podacima PU firme Dragana Brkovića državi duguju više od 17 miliona eura na ime poreza i doprinosa. I to samo ako gledamo najveće članice Vektra grupe. Pored VektreJakić (ukupan dug državi veći od devet miliona) na tzv. crnoj listi neurednih poreskih platiša sa višemilionskim dugovima nalaze se još VektraMontenegro (pet miliona) i Vektra Boka (3,1 milion).

Vektra Montenegro, Brkovićeva matična kompanija, bila je korisnik reprograma poreskog duga ali je i sa njom PU raskinula ugovor zbog neplaćanja dospjelih obaveza. Nedavno je Privredni sud ponovo protiv Vektrepokrenuo predstečajni postupak, na zahtjev NLB Interfinanz iz Ciriha koja od nje potražuje oko 60 miliona. Na ime nenaplaćenih kredita. To je, nastavak priče sa početka ove decenije, kada su u Privredni sud stigli prvi zahtjevi za prinudnu naplatu dugova i uvođenje stečaja u Brkovićeve kompanije.

Vektra je osnovana1990. kao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Njen meteorski uspon nije vezan za automobilsku već za aluminijsku industriju. Brkovićeva firma je u vrijeme ratova na prostoru SFRJ i međunarodnih sankcija prema SRJ preuzela poslove komercijalne službe Kombinata aluminijuma(u međuvremenu bankrotirao). Do danas je nepoznanica kako su jedna mala firma i njen vlasnik bez iskustva u svijetu velikog biznisa  postali ključni prodavci crnogorskog aluminijuma, pored svih  stručnih ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Neki pretpostavljaju da je važnu ulogu u toj  primopredaji nadležnosti imao tadašnji premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum.

Paralelno sa poslom u KAP-u, Đukanovićeva Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, raskalašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole. Potom je Vlada Filipa Vujanovića odlučila da Vektra u odnosu na KAP dobije status ,,stranog povjerioca”. Privilegije koje je taj tretman nosio ukunite su tek nakon što su Kombinat kupili Oleg Deripaska i njegov CEAC.

U jednom intervjuu Brković period prvobitne akumulacije u njegovoj kompaniji opisuje kao „doba stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa“ u Crnoj Gori. Vektra je, kaže, „dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”.

Nešto se i zarađivalo. Brkoviće je stečeno ulagao u nekretnine i privatizaciju državnih preduzeća.Auto prevoznike i špeditere iz Podgorice i Bara Moračatrans i Rumijatrans spojio je u Horizon-Logistic.To je prva njegova firma koja je, još 2007., krenula putem „dobrovoljne likvidacije“.Fabriku anoda u Podgorici uzeo je u dugogodišnji zakup. Propala je.

Pljevaljski Velimir Jakić, Optel i Građevinardobili su prefiks Vektra i (ponovo) otišli u stečaj. Impregnacija i Eksportdrvou Kolašinu postali su Vektra Nord. Firma je u stečaju, imovina je nestala a unesrećeni radnici potražuju 36 plata i godine neplaćenog penzionog osiguranja (od 2010.).

Najveće hotelsko preduzeće u Herceg Novom postalo je Vektra Boka i otišlo u stečaj. Na preostale hotele stavljena je hipoteka zbog kredita (23,7 miliona) koji su otišli krovnoj kompaniji Vektra Montenegro. Advokat Jovan Pejović, pravni zastupnik bivših radnika Boke, tvrdi da je riječ o nezakonitom poslu. „Vektra Bokasvojom imovinom nije mogla da postane solidarni dužnik za kredite koje je potrošila Vektra Montenegro, jer Brković, iako većinski akcionar nije vlasnik kompanije Vektra Boka, pa tako nije mogao potpisati ugovor sa OTP Faktoring…“. Nema reakcije nadležnih.

O državnim privilegijama za Brkovića i njegove kompanije svjedoči i detalj s početka globalne ekonomske krize, kada je Ministarstvo finansija pod komandom Igora Lukšićaodlučilo da Vektridozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To je značilo da Vektra akcize, carine i PDV na uvezenu robu plaća na odloženo, dok  drugi moraju potvrdu o uplati donijeti u carinsko skladište prije nego preuzmu robu. Vektra odložene carinske obaveze nije izmirivala, pa je Uprava carina od nje pred uvođenje stečaja potraživala 2,23 miliona eura.

Priču o njenim privilegijama na račun poreskih obveznika i korisnika državnog budžeta možemo završiti tamo gdje smo je i počeli – u Pljevljima.

Vektra je imovinu tadašnjeg ŠIKVelimir Jakić u stečaju kupila 2006. godine za 1,6 miliona. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume odobrili su Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji Pljevalja na period od 30 godina, iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona. I po tom osnovu  Vektra Pljevljima i državi duguje milione.

Ta i takva kompanija i njen vlasnik dobili su od Ministarstva poljoprivrede tri miliona iz sredstava Abu dabi fonda za završetak fabrike peleta. Navodno završena fabrika ne radi a Specijalno državno tužilaštvo ispituje zakonitost tog kredita i postupanje bivšeg ministra poljoprivrede Petra Ivanovića.

Ivanović je, kao poslanik, krajem prošle godine organizovao Brkovićevo gostovanje pred skupštinskim odborima za poljoprivredu i ekonomiju, pokušavajući da izbori dodatne privilegije za svog štićenika.

Vektra Montenegro je transparentna firma, nikad od države nije tražila nikakve benefite. Ona je uvijek pomagala i državu i bila najuredniji poreski obveznik do uvođenja stečaja 2012. godine u Vektra sistem“, ubjeđivao je Brković, „za mene je država svetinja“. Nadležni mu nijesu povjerovali.

Brković najavljuje borbu do Strazbura. Poreska uprava zahtijeve (ponovno) uvođenje stečaja koje bi moglo dovesti do skorog proglašenja bankrota i likvidacije njegovih firmi. Da li će potom i Brković, poput Duška Kneževića,  progovoriti o načinu na koji je sticao milost ovdašnjih bogova? I razlozima zašto su mu oni/on okrenuli leđa.

PORESKA ENIGMATIKA: Različito o istom

„Većina opština i lokalnih preduzeća redovno servisiraju obaveze dospjele kroz reprogram odobren 2015. godine od strane Ministarstva finansija u ukupnom iznosu od 90 miliona“, stoji u odgovorima PU koji su nam dostavljeni prije dvadesetak dana uz potvrdu da je „kod određenih opština, poput Ulcinja, Pljevalja, Bijelog Polja, Berana i Prijestonice Cetinje, evidentno manje ili veće kašnjenje s uplatom tekućih obaveza“.

U prošlonedjeljnom saopštenju PU – druga priča. „Treba napomenuti da su napori za povećanje stepena poreske discipline počeli da daju uočljive rezultate, te u ovom trenutku sve opštine, uključujući i opštine Pljevlja, Ulcinj, Bijelo Polje, Berane,Rožaje i Prijestonicu Cetinje, servsiraju reprogramirane i tekuće poreske obaveze pri isplati zarada zaposlenima“.

Dok se ne utvrdi da li pobrojane opštine evidentno kasne ili uredno servisiraju dospjele poreske obaveze, podsjetimo se nekoliko podataka iz prošlogodišnjeg Izvještajao efikasnosti naplate poreskog duga poreskih obveznika u stečaju i likvidacijikoju je izradila DRI.

Ukupan poreski dug posljednjeg dana 2017. godine, prema podacima PU, iznosio je 444,66 miliona eura. A u taj dug nije bilo uračunato:

-87 miliona duga državnih organa;

-81,6 miliona duga čije plaćanje je odloženo;

-93,6 miliona duga jedinica lokalne samouprave (opština);

-95,4 miliona duga poreskih dužnika koji se nalaze u stečaju ili likvidaciji;

Sve u svemu, 802,26 miliona. Nešto od toga do danas je naplaćeno, nešto zaboravljeno a za većinu – ne treba ni pitati.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROŽAJE,  MAGACIN ZA SKLADIŠTENJE ŠVERCOVANE ROBE: Slučaj Fejzić,  ponovo

Objavljeno prije

na

Objavio:

O švercu cigareta na granici prema Kosovu  Muharem Fejzić prvi je put javno progovorio 2013. godine, ali ga je bjelopoljski Viši sud, umjesto istrage,  kaznio sa 14 hiljada eura zbog  klevete jer je saopštio imena i maršrutu krijumčarskog lanca

 

Slučaj Rožajca Muharema Fejzića, jednog od zviždača za šverc cigareta, ponovo je aktuelizovan. Dok on, poslije strašne torture kroz koju je prošao, nalazi utočište negdje u inostranstvu, krijući se od crnogorskih pravosudnih organa koji su ga osudili na kaznu od četrnaest hiljada eura zbog navodne klevete, Specijalno državno tužilaštvo preuzelo je predmet šverca cigareta u ovom gradu. Osnovno tužilaštvo iz Rožaja proslijedilo je, naime, Specijalnom tužilaštvu snimke koje su dostavili članovi porodice Fejzić.

Iz rožajskog tužilaštva su kazali, kako navodi list Dan, da su na ovim predmetima radili aktivno i davali naloge policiji za prikupljanje dokaza, ističući da su ti dokazi o švercu cigareta proslijeđeni Specijalnom tužilaštvu, jer  postoji sumnja da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi.

Dan piše  da su rožajskom tužilaštvu nedavno ponuđeni novi dokazi o švercu cigareta na teritoriji rožajske opštine i da je to ovog puta učinio Muharemov brat Mitko Fejzić, koji se interesovao za mogućnost pristupa Specijalnom tužilaštvu.

“Fejziću smo ponudili da dokaze ustupi nama ili da ih preda Višem tužilaštvu u Bijelom Polju, a kazali smo mu da može da pristupi i Specijalnom tužilaštvu. Da li je on te dokaze predao, nije nam poznato”, – saopšteno je iz ODT Rožaje.

Specijalno tužilaštvo će u narednom periodu provjeriti Fejzićeve navode. Ponovo bi trebalo da budu saslušane osobe koje je on direktno povezao s međunarodnim švercom cigareta i izvedena nova vještačenja materijalnih dokaza koji su dostavljeni tužilaštvu.

Na snimcima koje je ranije dostavio Muharem Fejzić vidi se kako šverceri prebacuju cigarete preko granice, ali tužilaštvu to nije bio dovoljan dokaz.

Fejzić je, baveći se lovom, gotovo tri godine snimao grupu švercera koja iz Besnika kod Rožaja krijumčari cigarete na Kosovo i Metohiju. Na snimcima koje je dostavio tužilaštvu zabilježeno je kako jedan od švercera vadi pakete sa cigaretama iz džipa i slaže ih pored automobila.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 10. MAJA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo