Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

1 godina

na

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

MONITOR: Lideri EU i NATO, odmah su čestitali Trampu “istorijski povratak”. Volodomir Zelenski ga je obasuo nizom hvalospjeva. Plaši li se EU Trampa ako, naravno, izuzmemo Viktora Orbana koji se već istakao kao njegov glavni EU “saveznik”?

PUHOVSKI: Bilo bi razumno plašiti se Trampa u EU, jer on ju smatra neprirodnom tvorevinom. Uz to on ustrajno radi na dekonstrukciji temeljnih institucija vladavine prava i liberalne demokracije – i time se priključuje već snažnome trendu nazočnome gotovo posvuda u svijetu  – koji je čak i Žižeka, inače ponosnoga na svoj cinizam, naveo da (u pogrešnoj interpretaciji Macronova postupka kod formiranja vlade) zastupa „drastičnu suspenziju demokracije“ kao izlaz iz „krize demokracije“ (indikativno, Žižekov je tekst naveliko prenošen, no ne i odlična reakcija Nenada Dimitrijevića u „Peščaniku“). Ukrajina će gotovo nužno biti Trampovom žrtvom – jer njemu je do hitnoga zamrzavanja rata, što bi i  Ukrajini moglo odgovarati, ali nacionalna temperatura je još uvijek previsoka tamo. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi jest smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu u odnosu na demokratsku administraciju (osim u Palestini, za sada). Cijena će biti odustanak od postojećih političkih (nerijetko i moralno opravdanih) ambicija, ali i jačanje nereda u međunarodnim odnosima – do čega je, međutim, tek djelomice doveo Putin – koji je, u osnovi, napadom na Ukrajinu opetovao Bushovo postupanje u Iraku („argumnetima koji su, dapače, manje lažni od Bushevih).

MONITOR: Kampanja protiv Zorana Milanovića najviše insistira na „ruskom uticaju“ i to ide dotle da visoki članovi HDZ-među njima i Andrej Plenković, tvrde da mu Rusija finansira kampanju i da je hrvatske interese zamijenio za ruske. Posmatrajući i predsjedničku trku u SAD, taj „ruski uticaj“ je postao glavna „šifra“ za diskvalifikaciju protivkandidata. Koliko je dokaziv?

PUHOVSKI: Eksplicitno je Milanovića na ovaj način napao samo ministar vanjskih poslova Grlić-Radman, no spretnom intervencijom jednoga od Milanovićevih podržavatelja – koji je u ime saborskoga odbora kojim predsjedava zatražio da se obavještajna služba, SOA, izjasni o optužbi – to je skinuto s dnevnoga reda, jer je SOA te optužbe oglasila neistinitima. Nakon toga se češće koriste indirektne (načelno nedokazive) optužbe tipa: ljubimac ruskih medija, Putinov igrač (ili, čak: pudlica).  Ruski/Putinov „utjecaj“ je reciklirana formula iz dana hladnoga rata, iz vremena kada su „naši“ morali (katkada očajnički) dokazivati odanost „zapadnim vrijednostima“. Primitivizam kojim se ta formula opet koristi u oštroj je diskrepanciji s činjenicom da su izvorne svjetonazorske razlike u mnogome izgubljene. Tehnički gledano, ruskoga predsjednika biraju demokratskije nego onoga u SAD (dakako, kolosalne razlike u ustroju javnosti čine pravu razliku), a Švedska je po svemu manje kapitalistička država od Rusije, itd. Ostala je tek „geopolitika“, tj. odnosi moći, za sada bez iole ozbiljne ideologije – da se o svjetonazoru i ne govori.

MONITOR: Kada je ultra-desni Domovinski pokret sa HDZ formirao novu Vladu, bilo je dosta zabrinutosti u hrvatskoj javnosti.. Ko je sada ultra-desno u Hrvatskoj?

PUHOVSKI: Ozbiljno govoreći – nitko. Oni/e koji bi to htjeli biti naprosto nemaju svijest o suvremenoj desnoj poziciji misleći da je srbožderstvo dovoljno za desničarsku odrednicu. Došavši, dijelom, na vlast pokazali su da nemaju ozbiljne konzervativne ideje koje bi proveli, nego tek rehabilitiranja NDH u školstvu, pripremu velike proslave „1100 godina hrvatske državnosti (kao da je igdje bilo države u desetome stoljeću, i oduzimanja Krležina imena Leksikografskome zavodu). Ekstremna, pa i radikalna desnica kod nas – na sreću i na žalost – ostaje na arlaukanju.

MONITOR: Nagoviješteno je vraćanje obaveznog vojnog roka. Pominje se i promjena Zakona o odbrani da bi se umanjile ingerencije Predsjednika Hrvatske. U čitavoj EU se insistira na ulaganju u naoružavanje i  sisteme sigurnosti. Da li se radi o odvraćanju ili o pripravnosti NATO da se i vojnim snagama umiješa u rat?

PUHOVSKI: Evropa je, doista, desetljećima živjela u bezbrižnome uvjerenju da ratnih opasnosti više nema (osim na „brdovitome Balkanu“), pa sada dolazi svojevrsna panična reakcija na ozbiljnu opasnost nastalu ruskom agresijom. Čini se ipak da je panika mnogo ozbiljnija među elitom nego u pučanstvu. No, i elita je još oprezna, tako da ni NATO nije smišljen kao neposredno miješanje u rat, dapače – to u Hrvatskoj uglavnom ne dolazi do javne svijesti – to je u mnogo manjoj mjeri ratno djelovanje od višegodišnje enormne vojne pomoći Ukrajini (samo je Hrvatska do sada dala 300,000.000 eura).

MONITOR: Nije Milanović jedini koji se protivi „ulaganju“ u rat u Ukrajini. Ima i onih koji-kao Viktor Orban, imaju dosta razumijevanja za akcije Rusije. Posle izbora za Parlament EU-iako ranija ravnoteža nije bitno poremećena, ojačala je ultra-desnica. Kada se jednom okonča sukob u Ukrajini, hoće li taj novi kontekst promijeniti nešto bitno u EU i Evropi?

PUHOVSKI: Milanović nije protiv „ulaganja“ u rat on je, navodno, protiv slanja hrvatskih vojnika i u akciju neposredne pomoći Ukrajini. Povezujući to s nekoliko njegovih izjava posljednjih mjeseci o tomu da Rusija ne može (dapače: ne smije) izgubiti rat i da je NATO zbilja provocirao Rusiju itd., njegovi su protivnici konstruirali tezu o proruskoj političkoj poziciji predsjednika države. U tomu, vjerojatno ima i istine-no, Milanoviću je bitno stalo samo do toga da se suprotstavlja HDZ-u i vladi, te da okupi i suverenističku potporu na izborima. On svoju ulogu predsjednika republike opetovano falsificira tako što (ne sasvim bez paralele s Trampom) marljivo  radi na delegitimiranju institucija koje bi trebao čuvati.

 

Primorac je pričuvni kandidat HDZ

MONITOR: : Prema anketi Crobarometra, Zoran Milanoviić je u vođstvu u trci za novi predsjednički mandat. Dragan Primorac kojeg kandiduje njegova nekadašnja stanka dobija manje podrške od HDZ  dok Milanović bolje stoji od SDP .  Da li je Primorac nedovoljno dobar kandidat za birače stranke koju predstavlja ili se radi o nečem drugom?

PUHOVSKI: Primorac je u osnovi pričuvni kandidat kojega stranka postavlja kako ne bi ispalo da nema koga suprotstaviti Milanoviću, ali to čini bez uvjerenja da ima šanse na pobjedu. On ni po kojoj osnovi nije dobar kandidat za HDZ; i zato što je već jednom napustio stranku (kandidiravši se protiv nje na izborima), ali i po tomu što je neuvjerljiva figura s neugodnim detaljima u biografiji, koje stalno pokušava zabašuriti (od toga da je bio „ratni dragovoljac“ punih mjesec dana, u srpnju/julu 1991. – tj. prije početka rata – a potom otišao u SAD, preko toga da je u tri-četiri slučaja bio umiješan u sumnjivu kupoprodaju nekretnina, do toga da je zloupotrebljavao javna sredstva kao nekadašnji ministar). Ma koliko načelno bile dvojbene teorije urote, ima smisla uvjerenje mnogih da Plenkoviću zapravo odgovara ponovni izbor Milanovića, jer time ima osigurano sukobno mobiliziranje vlastite stranke (s obzirom na Milanovićeve stalne – na žalost nerijetko prostačke – napade na premijera i HDZ), ali i privid da ga napadaju s lijeva.

 

Palestinu treba priznati, uz uslov da nosioci ovoga projekta  prihvate obavezu zaštite svih prava

MONITOR:  Predsjednik Milanović je na skupu Brdo-Brioni čestitao slovenačkoj predsjednici Nataši Pirc Musar što je Slovenija priznala Palestinu- uz komentar da je u Hrvatskoj previše „kalkulanata“. Kakav je Vaš stav prema priznavanju Palestine koja još nije punopravna članica UN mada je tu priznata kao država?

PUHOVSKI: U predsjedničkoj (pred)kampanji vanjska politika, na žalost, jedva da je i spomenuta (uz djelomični izuzetak Ivane Kekin). Uvjeren sam da Palestinu treba priznati, uz uvjet (koji ljevica posvuda zapostavlja) da nositelji ovoga projekta jasno i jednoznačno prihvate obavezu zaštite svih, a posebice, ženskih prava. Tragikomično je pritom da faktička Milanovićeva sljedba, SDP, svojega patrona ne podržava kada je – za promjenu – u pravu.

Nastasja RADOVIĆ 

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

ELVIS BERIŠA,IZVRŠNI DIREKTOR NVO KORAČAJTE SA NAMA – PHIREN AMENCA: Nema suštinskog zaokreta u rješavanju problema romske zajednice

Objavljeno prije

1 dan

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Međunarodni dan Roma ove godine dočekujemo sa istim izazovima koji godinama opterećuju ovu zajednicu – od sistemske diskriminacije do socijalne isključenosti. Istovremeno, važno je istaći da postoji sve veći broj inicijativa iz same zajednice i civilnog sektora koje doprinose većoj vidljivosti problema i stvaraju pritisak za promjene

 

 

MONITOR: Kada smo protekle godine radili intervju Vlada Crne Gore nije uputila javnu čestitku povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Kazali ste da romska zajednica i aktivisti to vide kao znak odsustva političke volje i pažnje usmjerene prema Romima. Da li je ove godine bilo čestitke? 

BERIŠA: Prema dostupnim informacijama, ni ove godine nije zabilježena javna čestitka premijera Crne Gore povodom 8. aprila – Međunarodnog dana Roma. Iako su organizovani brojni događaji od strane institucija i civilnog sektora, te pojedini predstavnici vlasti učestvovali u obilježavanju ovog datuma, izostanak zvanične čestitke sa najvišeg nivoa izvršne vlasti ostavlja utisak kontinuiteta nedovoljne političke pažnje prema romskoj zajednici.

Ovakva situacija dodatno potvrđuje ono na šta romski aktivisti godinama ukazuju – da pitanja Roma često nijesu među prioritetima, barem ne na simboličkom nivou koji ima važnu poruku priznanja i uvažavanja. U kontekstu društva koje teži evropskim vrijednostima, upravo ovakvi simbolični gestovi imaju značaj jer pokazuju da li postoji stvarna politička volja da se romska zajednica vidi, uvaži i uključi kao ravnopravan dio društva.

MONITOR:Da li je u proteklih godinu dana bilo više političke volje da se riješe brojna pitanja romske zajednice i kako ove godine dočekujemo Međunarodni dan Roma?

BERIŠA: U proteklih godinu dana nije došlo do suštinskog zaokreta kada je riječ o političkoj volji za rješavanje ključnih problema romske zajednice. Postoje određeni pomaci na nivou deklarativne podrške i učešća institucija u dijalogu, ali konkretni rezultati i dalje izostaju ili su ograničeni. Najveći problem ostaje jaz između strategija, akcionih planova i njihove stvarne primjene u praksi.

Međunarodni dan Roma ove godine dočekujemo sa istim izazovima koji godinama opterećuju ovu zajednicu – od sistemske diskriminacije do socijalne isključenosti. Istovremeno, važno je istaći da postoji sve veći broj inicijativa iz same zajednice i civilnog sektora koje doprinose većoj vidljivosti problema i stvaraju pritisak za promjene.

MONITOR: Problemi sa stanovanjem, zapošljavanjem, obrazovanjem, ličnim dokumentima – ima li pomaka u rješavanju ijednog od ovih pitanja?

BERIŠA:Pomaci postoje, ali su spori i nedovoljni u odnosu na realne potrebe. Kada je riječ o ličnim dokumentima, i dalje imamo značajan broj ljudi koji se suočavaju sa pravnim preprekama, posebno u kontekstu apatridije i složenih administrativnih procedura. Uprkos postojanju zakonskih rješenja, njihova primjena u praksi često nije dosljedna.

U oblasti stanovanja i dalje dominiraju problemi neformalnih naselja i nedostatka dugoročnih rješenja, dok zapošljavanje ostaje jedno od najkritičnijih pitanja, uz visoku stopu nezaposlenosti i ograničen pristup tržištu rada. Obrazovanje bilježi određene pozitivne pomake, posebno kroz uključivanje djece u sistem, ali izazovi u pogledu kvaliteta, podrške i zadržavanja u obrazovanju i dalje postoje.

Pozitivno je istaći da je kroz izmjene zakonodavnog okvira u oblasti visokog obrazovanja prepoznata potreba za dodatnom podrškom romskoj zajednici, pa je omogućeno da Romi ne plaćaju školarinu i da se upisuju po principu afirmativne akcije, slično kao i osobe sa invaliditetom. To je važan korak, ali je potrebno obezbijediti i širu podršku kako bi studenti uspješno završavali studije.

Ukupno gledano, pomaci su više fragmentirani nego sistemski i još uvijek ne dovode do suštinskog poboljšanja položaja romske zajednice.

MONITOR: Dugo upozoravate na političku diskriminaciju Roma, da li tu ima nekih promjena i planova?

BERIŠA:Politička diskriminacija Roma i dalje je prisutna, posebno kada je riječ o njihovoj zastupljenosti u procesima donošenja odluka. Iako postoji formalni okvir koji prepoznaje prava manjina, u praksi Romi i dalje nemaju adekvatnu političku reprezentaciju niti stvarni uticaj na politike koje ih se direktno tiču.

Do sada nijesmo vidjeli konkretne korake ka unapređenju političke participacije Roma, poput izmjena izbornog zakonodavstva ili uvođenja mehanizama koji bi omogućili veću zastupljenost. Ovo pitanje ostaje ključno jer bez političkog glasa nema ni održivih rješenja za druge probleme. Ovo je bilo upravo pitanje koje sam postavio na četvrtom zasjedanju romskog parlamenta na 8 april. Međutim, kao i do sada, dobijamo odgovore koji ukazuju na to da bi  poslanici podržali takvu reformu, ali niko do sada godinama unazad ne otvara i ne podržava ovu temu na način kako bi trebalo.

 

Jezik igra ključnu ulogu u pristupu pravima

MONITOR: Već dvije godine ste sudski tumač za romski jezik. Kakva su iskustva?

BERIŠA:Iskustvo sudskog tumača za romski jezik dodatno mi je približilo svakodnevne izazove sa kojima se Romi suočavaju u pristupu pravdi. U praksi se često dešava da osobe ne razumiju postupke u kojima učestvuju, što direktno utiče na njihova prava i položaj.

Ova uloga jasno pokazuje koliko je važno obezbijediti jednak pristup pravosudnom sistemu, ali i koliko su institucionalni kapaciteti i dalje ograničeni kada je riječ o radu sa romskom zajednicom. Istovremeno, ona otvara i šire pitanje položaja romskog jezika u društvu.

Romski jezik i dalje nije sistemski uključen u obrazovni sistem, što predstavlja ozbiljan nedostatak kada je riječ o očuvanju identiteta i jednakim mogućnostima za obrazovanje djece. Uvođenje romskog jezika u škole ne bi bilo samo pitanje kulture, već i pitanje prava, inkluzije i dugoročnog osnaživanja zajednice. Upravo iskustva iz prakse pokazuju koliko jezik igra ključnu ulogu u pristupu pravima i koliko je važno da se ovaj korak napravi što prije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA SZ U PENZIJI, ZAGREB: Jedino građanski otpor u SAD može spriječiti autoritarnu, a možda i totalitarnu transformaciju Amerike

Objavljeno prije

1 dan

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Ako postojeći (anonimni, bezlični, a u Trampu, Putinu i Siju tek personificirani) centri svjetske finansijske i političke moći i dalje budu kontrolisali prirodne resurse i sve sofisticiranije nove tehnologije – predstoji nam tranzicija u ovakvu ili onakvu varijantu Orvelove  distopije

 

 

MONITOR: Da li je nedavni „susret godine“ između predsjednika i premijera Hrvatske, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića na sastancima Odbora za bezbjednost i Odbora za odbranu, znak da Hrvatska ima „preča posla“ od toga da građanstvo zabavlja javnim prepucavanjima dva državna lidera.  Koliko su njihovi sukobi bili kalkulantski i inscenirani?

VELJAK: Nije posve jasno u kojoj je mjeri njihov sukob insceniran. Evidentno se radi o sukobu dva umišljena ega, sukobljena na zajedničkoj osnovi populizma. A još je evidentnije da je tu na djelu rijalitazicija politike, što nipošto ne doprinosi razvijanju političke kulture primjerene demokraciji.

MONITOR: Pored „tekućih“ optužbi stalni fokus je na hrvatskom nedovoljnom okajavanju zločina logora Jasenovac i nadgornjavanja o broju žrtava. U tu temu su, permanentno, uključeni i istoričari, pa je istoričaru i profesoru UB, Milošu Koviću, zabranjen ulazak u Hrvatsku. Ko „pobjeđuje“ u ovoj kvazi-diplomatskoj igri?

VELJAK: Te su optužbe neutemeljene (što ne znači da se službe obiju država ne pokušavaju infiltrirati u vojne i sigurnosne strukture one druge države, ali to rade i druge zemlje, i one sa Zapada i one s Istoka). Iz hrvatske perspektive mora se naglasiti da nije problem razina okajavanja zločina u Jasenovcu, već nešto drugo: sve glasniji i sve uporniji pokušaji većeg broja hrvatskih (kvazi)istoričara da se logor u Jasenovcu ne samo relativizira (po broju žrtava i po tretmanu zatočenika koji je vršila logorska uprava), nego i opravda potrebom (navodno nezavisne) ustaške kvazidržave NDH da izolira državne neprijatelje. A mora se reći i to da je spomenuti Miloš Ković zapravo blizak tim kvaziistoričarima: oni se susreću na zajedničkom zadatku prepravljanja sjećanja na prošlost, a sve u cilju rehabilitacije poraženih snaga iz Drugoga svjetskog rata.

MONITOR: Već duže Slovenija ima najveću inicijativu kada se radi o lobiranju za pomake zemalja Zapadnog Balkana ka EU. Hrvatska nije igrala tako konstruktivnu ulogu. Koliko su jaki politički i privredni interesi Hrvatske koji njenu politiku prema Zapadnom Balkanu i dalje čine kontraverznom?

VELJAK: Slovenija lobira za zemlje Zapadnog Balkana na njihovom putu u EU, ali to je lobiranje organski vezano uz uspostavljanje evropskih standarda u poljima poput vladavine prava, medijskih sloboda, itd.- odnosno uz napredovanje na svakom od planova standarda. Hrvatska je tu suzdržanija primarno iz unutarnjepolitičkih razloga: Plenković računa na svoju biračku bazu, koja nije pretjerano sklona približavanju Srbiji (ili je pak podložna manipulacijama s navodnim opasnostima koje Hrvatskoj prijete iz Srbije, posebno stoga što se u bazi HDZ-a Plenković u znatnoj mjeri doživljava kao strano tijelo). No, privredna suradnja uspješno napreduje, a što se tiče političke dimenzije – ona bi svakako bila bolja kad bi se na strani Srbije našli adekvatni partneri.

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuju parlamentarni izbori u Mađarskoj, sa kojima se dovodi u vezu i navodni pokušaj miniranja gasovoda kod Kanjiže, u Srbiji. U vezu sa tim izborima dovodi se i formiranje vlade u Sloveniji, ali i funkcionisanje EU…Svuda jača zahtjev za moćnijom tzv. nacionalnom politikom. Snaga i uticaj međunarodnih organizacija su sve manji…Ima li u tom haosu i nekog „sistema“?

VELJAK: Ima tu, dakako, sistema! Trump i Putin uspostavljaju (ili bar pokušavaju uspostaviti) novi međunarodni poredak, u čemu sudjeluje i (nominalno komunistička) Kina, a taj poredak u sve većoj mjeri nalikuje na distopiju opisanu u Orwellovoj 1984. Tramp, još nije uspio u svojoj namjeri da uspostavi autokratski režim po uzoru na njegove prijatelje i partnere (prema onima koji ne razumiju o čemu se radi: protivnike i neprijatelje) Putina i Sija, a uvjeren sam da i neće uspjeti-jer građanstvo Sjedinjenih Američkih Država pokazuje visoku razinu otpornosti („Nećemo kralja!“). To bi se moglo potvrditi na jesenskim izborima, kada će Tramp, nadam se, izgubiti kontrolu nad Kongresom. To su, globalno gledano, iznimno važni izbori. Rusija će se svakako potruditi da spriječi taj gubitak (kao što zajedno s trampistima sistematski podržava radikalnu i ekstremnu desnicu u EU, uključujući i onu u Sloveniji). No, u EU i za budućnost EU su najvažniji izbori u Mađarskoj: Orbanov bi poraz predstavljao značajan impuls procesima odbacivanja političke prakse „iliberalne demokracije“ (zapravo se tu radi o odbacivanju autoritarizma koji tendira diktaturi i totalitarizmu). Taj poraz predstavljat će snažan udarac kako Trumpu tako i Putinu, ali i drugim zastupnicima autoritarizma. I u regiji i šire. Komična priča o miniranju gasovoda trebala je poslužiti spašavanju Orbana od izbornog poraza, no diletantski pristup scenariju i nije mogao dovesti do drugačijeg ishoda.

MONITOR: Energetskom krizom posle napada Izraela i SAD na Iran, kao da se nastavlja „koalicija rivala“. Da li je, istovremeno, vladanje prirodnim resursima i moćnim tehnologijama, ono što će presudno uticati na političke odluke i dovesti do kraha liberalnih demokratskih vrijednosti koje su oblikovale zapadnu civilizaciju više od trista godina?

VELJAK: Ta koalicija je danas, gotovo posve neskriveno, na djelu. Nisu oni rivali već saveznici! Činjenica je da se Evropa nalazi u nezavidnoj situaciji i -što je još gore, ima još nezavidnije perspektive. Jednako je očigledno da je Putin najveći dobitnik aktualnog sukoba na Bliskom Istoku (ako zanemarimo dobitnike među Trampovim prijateljima u redovima burzovnih mešetara).

Kako će se EU snaći ukoliko se obistine mračni scenariji produbljavanja energetske krize? Nije lako odgovoriti na to pitanje: pesimisti, a to su prvenstveno oni koji vjeruju da danas živimo u 30-im godinama 20. stoljeća, reći će da će to dati krila radikalnoj nacionalističkoj (a zapravo i proputinovskoj) desnici u ključnim evropskim zemljama. Oni koji su manje skloni mračnim predviđanjima vjerovat će u demokratski potencijal Zapada (koji bi se morao očitovati u porazu Orbana i u Trampovom gubitku kontrole nad Kongresom SAD).

No, ključno je, na srednjeročnom i dugoročnim planu, sljedeće: ako postojeći (anonimni, bezlični, a u Trampu, Putinu i Siju tek personificirani) centri svjetske financijske i političke moći i dalje budu kontrolirali prirodne resurse i sve sofisticiranije nove tehnologije – onda se čovječanstvu ne piše dobro, jer nam predstoji tranzicija u ovakvu ili onakvu varijantu Orwellove distopije. A treba dodati : ukidanje spomenute kontrole moralo bi voditi računa i o tome da je ona zakonomjeran rezultat dominacije logike profita. Bez problematiziranja opravdanosti održavanja te logike besmisleno je pokušavati oblikovati nekakve izgledne puteve oslobađanja od potencijalno totalitarne kontrole centara svjetske moći. Malo tu pomažu moralni apeli da se oslobodimo od pohlepe: dok se temelji onih koji drže realnu moć a zakonomjreno se rukovode pohlepom ne dovedu u pitanje – osuđeni smo na to da živimo u zatečenim okolnostima i da srljamo u bezdan.

MONITOR:  Tramp je prije primirja, pominjao i kopnenu invaziju na djelove Irana, bombardovanje energetskih postrojenja i mostova. Stradanje civila kao da je jedan od glavnih ciljeva ovog kao i drugih najnovijih ratova. U novim ratovima ljudski gubici postaju sve nesrazmjerniji. Postoji li snaga u svijetu koja bi mogla zaustaviti ovaj „pir moćnih“?

VELJAK: Kopnena invazija na Iran nesumnjivo bi i produbila i produljila ratne sukobe na Bliskom Istoku. Nema nikakve sumnje da bi ona štetila pokušajima demokratske preobrazbe Irana, jer već i dosadašnja stradanja civila u Iranu dovode do dodatne homogenizacije stanovništva i njegova okupljanja oko vjerskih vođa. Invazija bi, dakako, produbila i energetsku krizu, ali bi – kada se počne povećavati broj poginulih američkih vojnika – dovela i do jačanja antiratnih protesta u SAD (neki tu govore o obnovi antiratnih protesta  iz vremena vijetnamskog rata). Čini se da je jedina snaga koja bi mogla zaustaviti rat- građanski otpor u Sjedinjenim Američkim Državama, što bi ujedno predstavljalo snažan doprinos sprečavanju transformacije SAD u autoritarnu (a u perspektivi i totalitarnu) državu. Izostanak te nepoželjne transformacije značio bi možda i početak suočavanja s neodržljivošću logike profita nad ljudskim potrebama.

 

Vučić žanje kako je sijao

MONITOR: Milanović je otkazao samit Brdo-Brioni, pozivajući se na teške optužbe i uvrede  koje Aleksandar Vučić, upućuje Hrvatskoj. Da li je to i izraz neformalnog stava da je Vučić u Hrvatskoj postao „ persona non grata“ i početak neke vrste EU personalnih sankcija?

VELJAK: Jasno je da je i Vučić dospio na listu nepoželjnih ličnosti, i to ne samo u Hrvatskoj već i u najvećem dijelu EU. Ovdje se može primijeniti poslovica: kako si sijao, tako ćeš i žeti.

 

 

Tramp se rukovodi procjenama koja su savezništva prikladnija za rast profita njegovih prijatelja

MONITOR: Govorilo se o novom „hladnom ratu“ između Rusije i Zapada. Povratkom na vlast Donalda Trampa, tu je i najnoviji „hladni rat“, sada između EU i Evrope i SAD. Koji su suštinski uzroci dovođenja u pitanje ovog savezništva?

VELJAK: Očigledna je kriza evroatlantskog savezništva. Odgovor na pitanje o uzrocima te krize je jasan: Tramp i njegova ideologija i politika! Računica kojom se on vodi vjerojatno se svodi na procjene koja su savezništva prikladnija za rast profita Trampovih prijatelja.

Naravno, tu treba uzeti u obzir i druge faktore, kao što je među ostalima i potisnuti osjećaj inferiornosti jednoga polupismenog polukriminalca u odnosu ne evropsku civilizaciju i kulturu (što se očituje i u njegovoj neskrivenoj mržnji spram američke kritičke inteligencije i stvaralačkih umjetnika). I zato Donald Tramp i uvažava zločinački

lik i djelo Vladimira Putina. No, osnovni uzrok ne bi valjalo tražiti u bilo čijoj individualnoj psihologiji (pa, naravno, ni Trampovoj) nego u interesnom profiliranju globalnih centara financijske moći: snažna i demokratska Evropa (jednako kao i demokratska Amerika) izravno ometaju nesmetano ostvarivanje njihovih interesa.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Vrijeme je isteklo

Objavljeno prije

1 sedmica

na

3 Aprila, 2026

Objavio:

Kasno je za izbornu reformu ukoliko se budu poštovali izborni standardi, da se zakonadavni okvir ne mijenja godinu prije izbora. Realna šansa da se ona sprovede prije narednih izbora već je propuštena, i to ne zbog objektivnih ograničenja, već zbog izostanka političke volje u prethodne dvije godine

 

 

MONIITOR: Da li DPS-ov prijedlog izmjena Zakona o izboru odbornika i poslanika znači nastavak parlamentarnog rada na izbornoj reformi, ili je suština tog prijedloga u nečemu drugom?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu je od dvije godine postojanja ozbiljno radio, otprilike, dva mjeseca. Nakon julskih izmjena dijela izbornog zakonodavstva, euforično je najavljen nastavak rada u septembru i od tada se ništa nije desilo.

Ako je opozicija željela nešto ozbiljno raditi, njen “protest” se morao desiti u oktobru, a ne u martu. Vrijeme za reformu je isteklo i ona se neće desiti ukoliko se budu poštovali izborni standardi – da se zakonadavna reforma ne sprovodi godinu prije izbora.

Dakle, umjesto ozbiljnog rada u Odboru, sprovodi se kvazi izborna reforma kroz “inflaciju” partijskih predloga i dominantno u svrhu političkog marketinga. Ukoliko politički subjekti nastave sa ovom vrstom političke taktike, to može završiti veoma opasnim ishodom – izostankom promjena koje se usvajaju sa dvije trećine glasova i jednostranom promjenom onih zakona koji se mijenjaju prostom većinom, a prije svih zakona o biračkom spisku i registrima prebivališta i boravišta i državljanstvu, ali i Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.

Imajući u vidu netransparentnu zakonodavnu proceduru u Skupštini Crne Gore, postoji realna mogućnost da vlast kroz jednostranu izmjenu zakona koji su ključni za izborni proces, bez javne rasprave i poštovanja demokratskih standarda, izborna pravila prilagodi svojim partijskim interesima i stekne dodatnu prednost u susret izborima. Ovo bi dovelo do veoma nepovoljnog ambijenta neposredno prije parlamentarnih i opštih lokalnih izbora.

MONITOR: Zašto niko ne pominje sređivanje biračkog spiska?

KOPRIVICA: Birački spisak, odnosno registar prebivališta neće biti sređen do juna 2027. kada će biti opšti lokalni i, vjerovatno, parlamentarni izbori.

Prvo bi se morale desiti transparentne izmjene Zakona o registrima što je u ovom momentu teško očekivati. Vlast je pokazala kako vidi zakonodavni proces i  koristi svaku moguću situaciju da ugrabi neku novu privilegiju. Ukoliko krenu tim putem prilikom izmjene ovog Zakona, vjerujem da nas očekuju još veće političke tenzije. Svako donošenje izbornih pravila bez konsenzusa ili jake većine vodi do pada kvaliteta i povjerenja pred izborni proces koji nas očekuje.

A, sve i da se usvoje najbolji zakoni i da vlada opšta harmonija u političkom životu, da bi se kvalitetno kontrolisalo prebivalište, da bi se obišla svaka adresa u državi više puta, da bi se kod “sumnjivih” sproveo kvalitetan proces kontrole uz prikupljanje potrebne dokumentacije i zaštitu prava birača i prevenciju zloupotreba, potrebne su godine.

Kad pogledamo kako vlast donosi zakone, pomislim da je možda bolje da se ovdje ništa ne radi do sljedeće političke harmonije vlasti i opozicije, jer su mogućnosti za ozbiljne zloupotrebe ogromne. Zato brinu najave o jednostranoj izmjeni izbornih  zakona.

MONITOR: Šta bi nam donijele otvorene liste, odnosno, da li je izvjesno da bi građani bili na dobitku tom promjenom?

KOPRIVICA: CDT se godinama zalaže za uvođenje otvorenih lista, ali ne smatramo da bi one preko noći riješile sve naše probleme. Recimo da one mogu biti početak kraja partitokratije u Crnoj Gori, ali samo ako građani budu znali i željeli da ih na taj način upotrijebe.

Otvorene liste donijele bi otvaranje “unutarpartijskog tržišta”. Kandidati bi se borili i za sebe, a ne samo za partiju, što bi podrazumijevalo da se moraju truditi da njihov rad bude kvalitetniji, što podrzumijeva i politički integritet.

U suštini, partijama bi bilo veoma teško da obećavaju i, najčešće, ne ispunjavaju obećanja koja su data u predizbornoj kampanji, kao što je to sada slučaj. Onaj koji je obećao i slagao ima ime i prezime, ne bi se mogao sakriti iza partije i morao bi direktno podnijeti račun ljudima koji su mu vjerovali. Ovim se otvara mogućnost da neko bude kažnjen za loš ili nesavjestan rad. Vjerujem da bi se promijenio i sadržaj predizbornih kampanja jer bi one morale biti mnogo realnije i konkretnije.

Naravno za sve ovo je potreban informisan i zainteresovan građanin. Demokratija je proces na koji se ljudi trebaju naviknuti, pa ne treba očekivati neko “čudo” prilikom prve primjene. Ali, kad ljudi zaista shvate da direktno utiču na sastav parlamenta, to može biti veoma bitan preokret.

MONITOR: Da li prijedlog DPS-a predstavlja korak u dobrom pravcu?

KOPRIVICA: Predlog DPS-a načelno predstavlja sublimaciju dosadašnjih predloga koji su se mogli čuti ili pročitati na javnoj sceni, i koji mahom polaze od pretpostavke uvođenja poluotvorenih lista, odnosno otvaranja mogućnosti da birač glasa za listu i da ima mogućnost za preferencijalne glasove unutar nje.

Poluotvorene liste nijesu cilj CDT-a, ali smatramo da u datim političkim okolnostima predstavljaju ispravan prvi korak koji bi, nakon nekoliko iteracija primjene, vodio ka uvođenju stvarnih otvorenih lista. Naša politička scena će prodisati kad birač bude imao mogućnost da sa ponuđene liste bira 81 poslanika i poslanicu, a da su korekcije moguće samo zbog poštovanja principa rodne ravnopravnosti i afirmativne akcije.

DPS predlog ima i značajne nedostatke i mora biti korigovan jer u njemu leže neke partitokratske tendencije. Mi smo objavili dokument u kome detaljnije analiziramo sve mane ovog predloga. U najkraćem, neke od ključnih preporuka su: predlogom predvidjeti uvođenje individualnih kandidatura, pojačati zaštitu principa rodne ravnopravnosti radi sigurnog ostvarenja kvote od 40 odsto žena u parlamentu tokom čitavog mandata, poboljšati rješenja kojima se reguliše raspodjela mandata unutar koalicione liste – brisati odredbu kojom se garantuje ulazak u parlament nosiocu liste, preispitati predloženi sadržaj glasačkog listića.

MONITOR: Kako bi se reklamirala i finansirala nastojanja partijskih kandidata da se na izbornoj ljestvici popnu koju stepenicu iznad partijskog rejtinga?

KOPRIVICA: Dio naših sugestija podrazumijeva da bi trebalo korigovati pravila o medijskom predstavljanju lista u toku izborne kampanje.

Veoma je važno da se na ovaj način ostavi mogućnost kandidatima ili grupama kandidata sa jedne liste da biračima predstave i svoje “lične” programe i animiraju ih da uzmu što veće učešće u preferencijalnom glasanju. Važeći zakon je u dijelu medijskog predstavljanja trenutno dizajniran za predstavljanje zatvorenih partijskih lista, i ne garantuje balansirano i ravnopravno predstavljanje svih kandidata/kinja na listama. Bez ovih izmjena otvara se prostor da partije dovedu u neravnopravan položaj pojedine kandidate sa liste i na taj način posredno kanališu građane i utiču na njihove preferencijalne glasove.

Takođe, potrebno je korigovati i Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja na način koji će obezbijediti da dio sredstava koje partije dobijaju za izborne kampanje bude ravnopravno stavljen na raspolaganje svim kandidatima na listama u svrhu predstavljanja njihovih “ličnih” programa.

MONITOR: Otvara li to prostor za neke neformalne, moguće i  neželjene, uticaje?

KOPRIVICA: Otvorene liste nijesu savršene. I u teoriji i u praksi one imaju svoje slabe tačke. Dio njih smo željeli “neutralisati” predlozima za poboljšanje DPS rješenja. Dio njih je sistemski i teško ih je eliminisati.

Uvijek postoji prostor za zloupotrebe demokratskih principa, pa tako  i na ovom polju. Međutim, nevjerovatne zloupotrebe se dešavaju i bez postojanja (polu)otvorenih lista. Kod nas nema ama baš niti jedne oblasti funkcionisanja države u kojoj partitokratija nema čvrstu kontrolu nad procesima. Dakle, teško da može biti gore, pa u tom kontekstu rizik nije dramatičan – dramatične stvari već svakodnevno živimo.

Na kraju svega, ako ova zemlja i njene političke elite žele u Evropsku uniju i ako žele učestvovati na izborima za Evropski parlament, neki oblik preferencijalnog glasanja moraće biti dio našeg izbornog sistema.

MONITOR: Koliki su izgledi da se obećana reforma izbornog zakonodavstva završi do sledećih izbora?

KOPRIVICA: Kasno je za izbornu reformu. Realna šansa da se ona sprovede prije narednih izbora već je propuštena, i to ne zbog objektivnih ograničenja, već zbog izostanka političke volje u prethodne dvije godine. Kod ključnih pitanja nije dovoljno usvojiti rješenja na papiru, potrebno je vrijeme da se ona primijene i daju rezultate, a to vrijeme je nepovratno izgubljeno.

Želim spomenuti oblast koja se gotovo ne spominje a ima suštinsku važnost u modernim izborima – zaštitu izbornog procesa od dezinformacija i stranog uticaja. Umjesto sistemskog pristupa i pravovremenog djelovanja, svjedočimo zakašnjelim i parcijalnim reakcijama, bez iole stabilnog pravnog temelja. Za pune dvije godine nije urađen ni minimum – da se makar postave osnovna pravila igre u ovoj oblasti.

Kako sada stvari stoje, ulazimo u izbore 2027. godine sa zakonodavstvom koje detaljno uređuje zastarjele oblike kampanje – od megafona do ogromne količine besplatnih sati za partijsku propagandu na javnim servisima – dok istovremeno potpuno ignoriše prostor u kojem se kampanje danas dominantno odvijaju: digitalni informacioni ekosistem, društvene mreže i dezinformacije.

MONITOR: Ako sve to stavimo u kontekst EU integracija – šta vidite? 

KOPRIVICA: EU integracije se otaljavaju, ali i fingiraju. Osim što najznačajnije promjene nijesu ni usvojene, ponovo se dešava situacija da se propisi trebaju mijenjati ubrzo nakon usvajanja po modelu IBAR zakona koji su mijenjani nakon “slavodobitnog” usvajanja.

Parlament je u julu 2025. usvojio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, a već u novembru je Evropska komisija pozvala na dodatne izmjene ovog zakona, kako bi se značajno povećala transparentnost i kontrola trošenja sredstava političkih partija i spriječila zloupotrebe državnih resursa.

Sasvim sigurno, daleko smo od prave izborne reforme, a kako će to EU okarakterisati nama bi trebalo da je manje važno. Prioritet bi morala biti  suštinska promjena i otklanjanje izbornih nedostataka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo