Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA:  Dosta je lova u mutnom

Objavljeno prije

na

Suštinski nemam ništa protiv ponude DF-a, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije, čija je uloga, bila i ostala, da zbližava. Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Da li su oni ti koji su sjeli da sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima?

 

MONITOR: Nedavno ste, komentarišući zatvaranje  Nebojše Medojevića i određivanje pritvora Milanu Kneževiću,  izjavili da se protivustavno hapse poslanici, te da je Ustavni sud navodno stao na stranu pravde odlukom nakon koje je Medojević  izašao iz zatvora, ali da se zapravo radilo o političkoj odluci.  Kako vidite cijelu tu situaciju sada?
ABAZO VIĆ: Hapšenje poslanika na ovakav način samo potvrđuje tezu o atrofiji institucija sistema i pravnoj nesigurnosti u koju vladajuća klasa gura građane Crne Gore. Tužno je bilo gledati kako pravnom gimnastikom, ali priznaću vrlo domišljatom i kreativnom, Ustavni sud spašava obraz drugih sudskih instanci kao i samog tužilaštva.

Pojednostavljeno, kolega Medojević, niti je zakonito uhapšen, a ni zakonito pušten.

Nije sporno da poslanici trebaju odgovarati pred zakonom, ali se takve radnje moraju vršiti uz više dostojanstva i na primjereniji način, a naročito uz poštovanje svih procedura. Međutim, u privatnoj državi i zarobljenom sistemu kojem svakodnevno svjedočimo, ovakvi fenomeni nijesu veliko iznenađenje. Pitanje je samo do kada smo kao društvo spremni trpjeti ovakvu institucionalnu blamažu.

MONITOR:  Mislite li da je zatvaranje Medojevića imalo neki svoj drugi razlog u pozadini? Od hapšenja se uzalud pokušava odgovoriti na pitanje kome je takav potez odgovarao.
ABAZOVIĆ: Takav potez, ako sagledate sa političkog ugla, šteti Crnoj Gori i njenom međunarodnom imidžu. Ali sa druge strane, odogovarao je mnogim retrogradnim političkim strukturama, što ne mora direktno značiti da je isti izazvan namjerno.

Dakle, i ako nisu hapsili sami sebe, DF-u suštinski, nakon svih dilova postignutih sa DPS-om u poslednjih dva-tri mjeseca, odgovara da od njih napravi distancu, da ponovo sebe stavi u poziciju žrtve i da svoj opadajući rejting reanimira kao što su to uradili u oktobru 2015.

Sa druge strane DPS je u problemu ukoliko DF značajno oslabi, jer se oni boje svake normalizacije političke scene. Godinama bivstvuju na podjelama i ekstremizmu kojeg bude u drugim političkim i društvenim subjektima. Njima je DF idealan protivnik.

Matematika je prosta, jak DF = jak DPS i suprotno. Naravno, sve možda nije ispalo kako se planira, ali u društvenim naukama koincidencije su rijetka pojava. Zato sve što se zbilo u meni budi sumnju, a naredni period će pokazati da li je sve dio dobro planirane igre u kojoj su neki poslanici samo kolateral ili je nešto drugo u pitanju. Sta god bila istina, jedno je sigurno, od svega što se desilo, najviše štete imaju građani.

MONITOR:  Kakve su posljedice tih događaja, govori se o još dubljem jazu između vlasti i opozicije, koje su prije hapšenja sjele za isti sto?
ABAZOVIĆ: Jaz između vlasti i opozicije je zaista dubok i on je nastao kao poljedica dešavanja na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. To što su neki subjekti sjeli za isti sto sa onima koji ih kako sami tvrde „progone“ govori o dvije stvari: nedostaku bilo kakvih principa ili dogovoru da fingiraju sukobe da bi na kraju ušli u zajedničku vlast.

Kriza se ne može riješiti na način što će se afirmisati kolaboracija sa vladajućom koalicijom, već na način što će se od istih, snažnim pritiskom, izvolijevati uslovi za fer izbore i datum novih izbora. Ako je kolegama do stvarnih promjena, onda se moraju vratiti bojkotu i zahtjevima koje su uputili svih 39 poslanika u oktobru 2016. Sa druge strane, ako to ne žele, onda se uzaludno žale na DPS, sve je manje građana koji nasijedaju na takvu egzibionističku priču.

MONITOR:  DF je pozvao ostatak opozicije  na zajedničko vaninstitucionalno djelovanje, odnosno proteste čiji bi cilj bio, kako se navodi u pismu kojim su se obratili ostalim opozicionim liderima – smjena vlasti i organizovanje fer izbora.  Kako vidite tu ponudu?
ABAZOVIĆ: Suštinski nemam ništa protiv takve ponude, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije čija je uloga bila i ostala da zbližava, a nikada nijedan vid borbe ne treba zanemariti u cilju ostarivanja konačnog cilja, demokratizacije Crne Gore.

Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Zašto? Pa URA, zajedno sa Demokratama je već u vaninstitucinalnom djelovanju. Zar nije DF taj koji je prvi prekinuo bojkot i razbio opoziciono jedinstvo. Zar  nismo zbog njih zajedno bojkotovali izbore u Nikšiću. Da li su oni ti koji su sjeli da zajedno sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima? Sve su ovo pitanja na koja postoje jednostavni i dobro poznati odgovori, te zbog toga smo DF-u uputili pismo sa osnovim principima. Ako žele saradnju, moraju preuzeti neke obaveze, koje su principijelne, jasne i kojih se zajednički moramo pridržavati. Prvo neka trajno napuste Skupštinu, potpišu dokument, a onda možemo za sto. Dosta je bilo lova u mutnom.

MONITOR: Šta će biti odgovor ostatka opozicije? Da li je i taj dijalog, unutar same opozicije, krhak kao onaj između vlasti i opozicije?
ABAZOVIĆ: Mi imamo svoj put od kojeg nećemo odustati. Na zadnjim lokalnim izborima koalicija Za 21. vijek, URA i Demokrate je postigla sjajan rezultat. Nastavljamo dalje, spremamo brojne aktivnosti za proljeće i sigurno nećemo sjedjeti skrštenih ruku, jer to nikada nijesmo radili. Borimo se na svim frontovima, domaćem i međunarodnom i jačamo ideju evropske građanske alternative koja jedina može pobijediti aktuelnu vlast. Čeka nas aktivno proljeće, mi imamo jasnu agendu po kojoj ćemo raditi.

MONITOR: Kako vidite djelovanje opozicije i njenu trenutnu snagu?
ABAZOVIĆ: Opozicija se nažalost podjelila, na onu koja je ostala dosljedna principima iz 2016, i onu koju personifikuje onaj dio koji je srušeći ideju bojkota, dao ruku spasa DPS-u legitimišuću nelegitimnu državnu Skupštinu. To nije put ka promjenama, ali je i iz posljednjih događaja jasno da je samo jedna strana u pravu. Nadam se da je sad odličan trenutak da zakopamo ratne sjekire i da zajednički djelujemo na platformi iz kraja 2016. godine. To bi građanima vratilo nadu da se promjene mogu dostići na narednim izborima.

MONITOR:  Premijer Duško Marković ne prestaje sa optimističnim izjavama i visokim brojkama. Nakon odluke Ustavnog suda, ocijenio je da je to dokaz funkcionisanja pravne države, a potom da imamo sve bolje rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala. Prethodno smo slušali o ekonomskom rastu najvećem u Evropi. Postoji li ta Markovićeva Crna Gora?
ABAZOVIĆ: Znajući da broji posljednje mjesece na mjestu premijera, trudi se da bombastičnim i neutemeljenim izjavama stvori privid kako je njegova Vlada spektakularna. Tako imamo tradicionalno fingirana istraživanja javnog mnjenja, te nekakve naslove koji čak imaju dobru svrhu – popravljaju raspoloženje pred nastupajuće praznike.

Suštinski, zemlja je prezadužena, Vlada je izabrana u praznom parlamentu koji je i dalje poluprazan, a od većih reformi nije sprovedena nijedna. Što se korupcije i organizovanog kriminala tiče, dovoljno je pomenuti mafijaške obračune na ulici, te pucnje na novinarku Oliveru Lakić. Ako je to za optimizam, onda je dobro što je ovo Markovićev prvi i posljednji mandat na mjestu premijera.

MONITOR:  Kako vidite situaciju u opozicionim opštinama. Nakon Budve, sada je aktuelan i slučaj Kotor.
ABAZOVIĆ: Nije lako preuzeti vlast nakon 30 godina svakakvih prevara kojima su prethodnici bili skloni. Znali smo da će taj izazov biti vrlo zahtjevan ali smatram da smo položili ispit. Od tolike priče da će se apokalipsa desiti ako opozicija pobijedi na izborima, u Budvi smo isplatili milionske dugove i uveli je u finansijsku stabilnost, a u Kotoru učinili da ostvarivanje prihoda bude na istorijskom nivou. Da li ima još prostora za napredak – svakako!

Žao mi je što u Kotoru postoje neke strukture koje su i ranije bile u vlasti, pa sada žale što ne radimo na isti način. To sigurno nećemo dozvoliti, po cijenu novih izbora. A siguran sam da će građani znati da kazne takve strukture i sumnjam da će, ako nastave sa destrukcijom, uopšte biti u narednom sazivu lokalnog parlamenta. Zato je bolje da razmisle, ima još vremena do naredne sjednice lokalnog parlamenta.

Lično smatram da se u tri primorske opštine u kojima URA participira u vlasti, vlada mnogo bolje i poštenije nego u prethodnom periodu, kao i da građani tih opština to osjećaju na svakom koraku.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo