Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA:  Dosta je lova u mutnom

Objavljeno prije

na

Suštinski nemam ništa protiv ponude DF-a, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije, čija je uloga, bila i ostala, da zbližava. Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Da li su oni ti koji su sjeli da sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima?

 

MONITOR: Nedavno ste, komentarišući zatvaranje  Nebojše Medojevića i određivanje pritvora Milanu Kneževiću,  izjavili da se protivustavno hapse poslanici, te da je Ustavni sud navodno stao na stranu pravde odlukom nakon koje je Medojević  izašao iz zatvora, ali da se zapravo radilo o političkoj odluci.  Kako vidite cijelu tu situaciju sada?
ABAZO VIĆ: Hapšenje poslanika na ovakav način samo potvrđuje tezu o atrofiji institucija sistema i pravnoj nesigurnosti u koju vladajuća klasa gura građane Crne Gore. Tužno je bilo gledati kako pravnom gimnastikom, ali priznaću vrlo domišljatom i kreativnom, Ustavni sud spašava obraz drugih sudskih instanci kao i samog tužilaštva.

Pojednostavljeno, kolega Medojević, niti je zakonito uhapšen, a ni zakonito pušten.

Nije sporno da poslanici trebaju odgovarati pred zakonom, ali se takve radnje moraju vršiti uz više dostojanstva i na primjereniji način, a naročito uz poštovanje svih procedura. Međutim, u privatnoj državi i zarobljenom sistemu kojem svakodnevno svjedočimo, ovakvi fenomeni nijesu veliko iznenađenje. Pitanje je samo do kada smo kao društvo spremni trpjeti ovakvu institucionalnu blamažu.

MONITOR:  Mislite li da je zatvaranje Medojevića imalo neki svoj drugi razlog u pozadini? Od hapšenja se uzalud pokušava odgovoriti na pitanje kome je takav potez odgovarao.
ABAZOVIĆ: Takav potez, ako sagledate sa političkog ugla, šteti Crnoj Gori i njenom međunarodnom imidžu. Ali sa druge strane, odogovarao je mnogim retrogradnim političkim strukturama, što ne mora direktno značiti da je isti izazvan namjerno.

Dakle, i ako nisu hapsili sami sebe, DF-u suštinski, nakon svih dilova postignutih sa DPS-om u poslednjih dva-tri mjeseca, odgovara da od njih napravi distancu, da ponovo sebe stavi u poziciju žrtve i da svoj opadajući rejting reanimira kao što su to uradili u oktobru 2015.

Sa druge strane DPS je u problemu ukoliko DF značajno oslabi, jer se oni boje svake normalizacije političke scene. Godinama bivstvuju na podjelama i ekstremizmu kojeg bude u drugim političkim i društvenim subjektima. Njima je DF idealan protivnik.

Matematika je prosta, jak DF = jak DPS i suprotno. Naravno, sve možda nije ispalo kako se planira, ali u društvenim naukama koincidencije su rijetka pojava. Zato sve što se zbilo u meni budi sumnju, a naredni period će pokazati da li je sve dio dobro planirane igre u kojoj su neki poslanici samo kolateral ili je nešto drugo u pitanju. Sta god bila istina, jedno je sigurno, od svega što se desilo, najviše štete imaju građani.

MONITOR:  Kakve su posljedice tih događaja, govori se o još dubljem jazu između vlasti i opozicije, koje su prije hapšenja sjele za isti sto?
ABAZOVIĆ: Jaz između vlasti i opozicije je zaista dubok i on je nastao kao poljedica dešavanja na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. To što su neki subjekti sjeli za isti sto sa onima koji ih kako sami tvrde „progone“ govori o dvije stvari: nedostaku bilo kakvih principa ili dogovoru da fingiraju sukobe da bi na kraju ušli u zajedničku vlast.

Kriza se ne može riješiti na način što će se afirmisati kolaboracija sa vladajućom koalicijom, već na način što će se od istih, snažnim pritiskom, izvolijevati uslovi za fer izbore i datum novih izbora. Ako je kolegama do stvarnih promjena, onda se moraju vratiti bojkotu i zahtjevima koje su uputili svih 39 poslanika u oktobru 2016. Sa druge strane, ako to ne žele, onda se uzaludno žale na DPS, sve je manje građana koji nasijedaju na takvu egzibionističku priču.

MONITOR:  DF je pozvao ostatak opozicije  na zajedničko vaninstitucionalno djelovanje, odnosno proteste čiji bi cilj bio, kako se navodi u pismu kojim su se obratili ostalim opozicionim liderima – smjena vlasti i organizovanje fer izbora.  Kako vidite tu ponudu?
ABAZOVIĆ: Suštinski nemam ništa protiv takve ponude, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije čija je uloga bila i ostala da zbližava, a nikada nijedan vid borbe ne treba zanemariti u cilju ostarivanja konačnog cilja, demokratizacije Crne Gore.

Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Zašto? Pa URA, zajedno sa Demokratama je već u vaninstitucinalnom djelovanju. Zar nije DF taj koji je prvi prekinuo bojkot i razbio opoziciono jedinstvo. Zar  nismo zbog njih zajedno bojkotovali izbore u Nikšiću. Da li su oni ti koji su sjeli da zajedno sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima? Sve su ovo pitanja na koja postoje jednostavni i dobro poznati odgovori, te zbog toga smo DF-u uputili pismo sa osnovim principima. Ako žele saradnju, moraju preuzeti neke obaveze, koje su principijelne, jasne i kojih se zajednički moramo pridržavati. Prvo neka trajno napuste Skupštinu, potpišu dokument, a onda možemo za sto. Dosta je bilo lova u mutnom.

MONITOR: Šta će biti odgovor ostatka opozicije? Da li je i taj dijalog, unutar same opozicije, krhak kao onaj između vlasti i opozicije?
ABAZOVIĆ: Mi imamo svoj put od kojeg nećemo odustati. Na zadnjim lokalnim izborima koalicija Za 21. vijek, URA i Demokrate je postigla sjajan rezultat. Nastavljamo dalje, spremamo brojne aktivnosti za proljeće i sigurno nećemo sjedjeti skrštenih ruku, jer to nikada nijesmo radili. Borimo se na svim frontovima, domaćem i međunarodnom i jačamo ideju evropske građanske alternative koja jedina može pobijediti aktuelnu vlast. Čeka nas aktivno proljeće, mi imamo jasnu agendu po kojoj ćemo raditi.

MONITOR: Kako vidite djelovanje opozicije i njenu trenutnu snagu?
ABAZOVIĆ: Opozicija se nažalost podjelila, na onu koja je ostala dosljedna principima iz 2016, i onu koju personifikuje onaj dio koji je srušeći ideju bojkota, dao ruku spasa DPS-u legitimišuću nelegitimnu državnu Skupštinu. To nije put ka promjenama, ali je i iz posljednjih događaja jasno da je samo jedna strana u pravu. Nadam se da je sad odličan trenutak da zakopamo ratne sjekire i da zajednički djelujemo na platformi iz kraja 2016. godine. To bi građanima vratilo nadu da se promjene mogu dostići na narednim izborima.

MONITOR:  Premijer Duško Marković ne prestaje sa optimističnim izjavama i visokim brojkama. Nakon odluke Ustavnog suda, ocijenio je da je to dokaz funkcionisanja pravne države, a potom da imamo sve bolje rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala. Prethodno smo slušali o ekonomskom rastu najvećem u Evropi. Postoji li ta Markovićeva Crna Gora?
ABAZOVIĆ: Znajući da broji posljednje mjesece na mjestu premijera, trudi se da bombastičnim i neutemeljenim izjavama stvori privid kako je njegova Vlada spektakularna. Tako imamo tradicionalno fingirana istraživanja javnog mnjenja, te nekakve naslove koji čak imaju dobru svrhu – popravljaju raspoloženje pred nastupajuće praznike.

Suštinski, zemlja je prezadužena, Vlada je izabrana u praznom parlamentu koji je i dalje poluprazan, a od većih reformi nije sprovedena nijedna. Što se korupcije i organizovanog kriminala tiče, dovoljno je pomenuti mafijaške obračune na ulici, te pucnje na novinarku Oliveru Lakić. Ako je to za optimizam, onda je dobro što je ovo Markovićev prvi i posljednji mandat na mjestu premijera.

MONITOR:  Kako vidite situaciju u opozicionim opštinama. Nakon Budve, sada je aktuelan i slučaj Kotor.
ABAZOVIĆ: Nije lako preuzeti vlast nakon 30 godina svakakvih prevara kojima su prethodnici bili skloni. Znali smo da će taj izazov biti vrlo zahtjevan ali smatram da smo položili ispit. Od tolike priče da će se apokalipsa desiti ako opozicija pobijedi na izborima, u Budvi smo isplatili milionske dugove i uveli je u finansijsku stabilnost, a u Kotoru učinili da ostvarivanje prihoda bude na istorijskom nivou. Da li ima još prostora za napredak – svakako!

Žao mi je što u Kotoru postoje neke strukture koje su i ranije bile u vlasti, pa sada žale što ne radimo na isti način. To sigurno nećemo dozvoliti, po cijenu novih izbora. A siguran sam da će građani znati da kazne takve strukture i sumnjam da će, ako nastave sa destrukcijom, uopšte biti u narednom sazivu lokalnog parlamenta. Zato je bolje da razmisle, ima još vremena do naredne sjednice lokalnog parlamenta.

Lično smatram da se u tri primorske opštine u kojima URA participira u vlasti, vlada mnogo bolje i poštenije nego u prethodnom periodu, kao i da građani tih opština to osjećaju na svakom koraku.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo