Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA:  Dosta je lova u mutnom

Objavljeno prije

na

Suštinski nemam ništa protiv ponude DF-a, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije, čija je uloga, bila i ostala, da zbližava. Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Da li su oni ti koji su sjeli da sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima?

 

MONITOR: Nedavno ste, komentarišući zatvaranje  Nebojše Medojevića i određivanje pritvora Milanu Kneževiću,  izjavili da se protivustavno hapse poslanici, te da je Ustavni sud navodno stao na stranu pravde odlukom nakon koje je Medojević  izašao iz zatvora, ali da se zapravo radilo o političkoj odluci.  Kako vidite cijelu tu situaciju sada?
ABAZO VIĆ: Hapšenje poslanika na ovakav način samo potvrđuje tezu o atrofiji institucija sistema i pravnoj nesigurnosti u koju vladajuća klasa gura građane Crne Gore. Tužno je bilo gledati kako pravnom gimnastikom, ali priznaću vrlo domišljatom i kreativnom, Ustavni sud spašava obraz drugih sudskih instanci kao i samog tužilaštva.

Pojednostavljeno, kolega Medojević, niti je zakonito uhapšen, a ni zakonito pušten.

Nije sporno da poslanici trebaju odgovarati pred zakonom, ali se takve radnje moraju vršiti uz više dostojanstva i na primjereniji način, a naročito uz poštovanje svih procedura. Međutim, u privatnoj državi i zarobljenom sistemu kojem svakodnevno svjedočimo, ovakvi fenomeni nijesu veliko iznenađenje. Pitanje je samo do kada smo kao društvo spremni trpjeti ovakvu institucionalnu blamažu.

MONITOR:  Mislite li da je zatvaranje Medojevića imalo neki svoj drugi razlog u pozadini? Od hapšenja se uzalud pokušava odgovoriti na pitanje kome je takav potez odgovarao.
ABAZOVIĆ: Takav potez, ako sagledate sa političkog ugla, šteti Crnoj Gori i njenom međunarodnom imidžu. Ali sa druge strane, odogovarao je mnogim retrogradnim političkim strukturama, što ne mora direktno značiti da je isti izazvan namjerno.

Dakle, i ako nisu hapsili sami sebe, DF-u suštinski, nakon svih dilova postignutih sa DPS-om u poslednjih dva-tri mjeseca, odgovara da od njih napravi distancu, da ponovo sebe stavi u poziciju žrtve i da svoj opadajući rejting reanimira kao što su to uradili u oktobru 2015.

Sa druge strane DPS je u problemu ukoliko DF značajno oslabi, jer se oni boje svake normalizacije političke scene. Godinama bivstvuju na podjelama i ekstremizmu kojeg bude u drugim političkim i društvenim subjektima. Njima je DF idealan protivnik.

Matematika je prosta, jak DF = jak DPS i suprotno. Naravno, sve možda nije ispalo kako se planira, ali u društvenim naukama koincidencije su rijetka pojava. Zato sve što se zbilo u meni budi sumnju, a naredni period će pokazati da li je sve dio dobro planirane igre u kojoj su neki poslanici samo kolateral ili je nešto drugo u pitanju. Sta god bila istina, jedno je sigurno, od svega što se desilo, najviše štete imaju građani.

MONITOR:  Kakve su posljedice tih događaja, govori se o još dubljem jazu između vlasti i opozicije, koje su prije hapšenja sjele za isti sto?
ABAZOVIĆ: Jaz između vlasti i opozicije je zaista dubok i on je nastao kao poljedica dešavanja na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. To što su neki subjekti sjeli za isti sto sa onima koji ih kako sami tvrde „progone“ govori o dvije stvari: nedostaku bilo kakvih principa ili dogovoru da fingiraju sukobe da bi na kraju ušli u zajedničku vlast.

Kriza se ne može riješiti na način što će se afirmisati kolaboracija sa vladajućom koalicijom, već na način što će se od istih, snažnim pritiskom, izvolijevati uslovi za fer izbore i datum novih izbora. Ako je kolegama do stvarnih promjena, onda se moraju vratiti bojkotu i zahtjevima koje su uputili svih 39 poslanika u oktobru 2016. Sa druge strane, ako to ne žele, onda se uzaludno žale na DPS, sve je manje građana koji nasijedaju na takvu egzibionističku priču.

MONITOR:  DF je pozvao ostatak opozicije  na zajedničko vaninstitucionalno djelovanje, odnosno proteste čiji bi cilj bio, kako se navodi u pismu kojim su se obratili ostalim opozicionim liderima – smjena vlasti i organizovanje fer izbora.  Kako vidite tu ponudu?
ABAZOVIĆ: Suštinski nemam ništa protiv takve ponude, ali svi moramo biti iskreni u procesu. URA je uvijek bila konstruktivni dio opozicije čija je uloga bila i ostala da zbližava, a nikada nijedan vid borbe ne treba zanemariti u cilju ostarivanja konačnog cilja, demokratizacije Crne Gore.

Međutim, ne mogu da ne primijetim da u istom pozivu postoji i doza određenog licemjerja. Zašto? Pa URA, zajedno sa Demokratama je već u vaninstitucinalnom djelovanju. Zar nije DF taj koji je prvi prekinuo bojkot i razbio opoziciono jedinstvo. Zar  nismo zbog njih zajedno bojkotovali izbore u Nikšiću. Da li su oni ti koji su sjeli da zajedno sa Branom Gvozdenovićem vode grupu za izborno zakonodavstvo sa nejasnim ciljevima? Sve su ovo pitanja na koja postoje jednostavni i dobro poznati odgovori, te zbog toga smo DF-u uputili pismo sa osnovim principima. Ako žele saradnju, moraju preuzeti neke obaveze, koje su principijelne, jasne i kojih se zajednički moramo pridržavati. Prvo neka trajno napuste Skupštinu, potpišu dokument, a onda možemo za sto. Dosta je bilo lova u mutnom.

MONITOR: Šta će biti odgovor ostatka opozicije? Da li je i taj dijalog, unutar same opozicije, krhak kao onaj između vlasti i opozicije?
ABAZOVIĆ: Mi imamo svoj put od kojeg nećemo odustati. Na zadnjim lokalnim izborima koalicija Za 21. vijek, URA i Demokrate je postigla sjajan rezultat. Nastavljamo dalje, spremamo brojne aktivnosti za proljeće i sigurno nećemo sjedjeti skrštenih ruku, jer to nikada nijesmo radili. Borimo se na svim frontovima, domaćem i međunarodnom i jačamo ideju evropske građanske alternative koja jedina može pobijediti aktuelnu vlast. Čeka nas aktivno proljeće, mi imamo jasnu agendu po kojoj ćemo raditi.

MONITOR: Kako vidite djelovanje opozicije i njenu trenutnu snagu?
ABAZOVIĆ: Opozicija se nažalost podjelila, na onu koja je ostala dosljedna principima iz 2016, i onu koju personifikuje onaj dio koji je srušeći ideju bojkota, dao ruku spasa DPS-u legitimišuću nelegitimnu državnu Skupštinu. To nije put ka promjenama, ali je i iz posljednjih događaja jasno da je samo jedna strana u pravu. Nadam se da je sad odličan trenutak da zakopamo ratne sjekire i da zajednički djelujemo na platformi iz kraja 2016. godine. To bi građanima vratilo nadu da se promjene mogu dostići na narednim izborima.

MONITOR:  Premijer Duško Marković ne prestaje sa optimističnim izjavama i visokim brojkama. Nakon odluke Ustavnog suda, ocijenio je da je to dokaz funkcionisanja pravne države, a potom da imamo sve bolje rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala. Prethodno smo slušali o ekonomskom rastu najvećem u Evropi. Postoji li ta Markovićeva Crna Gora?
ABAZOVIĆ: Znajući da broji posljednje mjesece na mjestu premijera, trudi se da bombastičnim i neutemeljenim izjavama stvori privid kako je njegova Vlada spektakularna. Tako imamo tradicionalno fingirana istraživanja javnog mnjenja, te nekakve naslove koji čak imaju dobru svrhu – popravljaju raspoloženje pred nastupajuće praznike.

Suštinski, zemlja je prezadužena, Vlada je izabrana u praznom parlamentu koji je i dalje poluprazan, a od većih reformi nije sprovedena nijedna. Što se korupcije i organizovanog kriminala tiče, dovoljno je pomenuti mafijaške obračune na ulici, te pucnje na novinarku Oliveru Lakić. Ako je to za optimizam, onda je dobro što je ovo Markovićev prvi i posljednji mandat na mjestu premijera.

MONITOR:  Kako vidite situaciju u opozicionim opštinama. Nakon Budve, sada je aktuelan i slučaj Kotor.
ABAZOVIĆ: Nije lako preuzeti vlast nakon 30 godina svakakvih prevara kojima su prethodnici bili skloni. Znali smo da će taj izazov biti vrlo zahtjevan ali smatram da smo položili ispit. Od tolike priče da će se apokalipsa desiti ako opozicija pobijedi na izborima, u Budvi smo isplatili milionske dugove i uveli je u finansijsku stabilnost, a u Kotoru učinili da ostvarivanje prihoda bude na istorijskom nivou. Da li ima još prostora za napredak – svakako!

Žao mi je što u Kotoru postoje neke strukture koje su i ranije bile u vlasti, pa sada žale što ne radimo na isti način. To sigurno nećemo dozvoliti, po cijenu novih izbora. A siguran sam da će građani znati da kazne takve strukture i sumnjam da će, ako nastave sa destrukcijom, uopšte biti u narednom sazivu lokalnog parlamenta. Zato je bolje da razmisle, ima još vremena do naredne sjednice lokalnog parlamenta.

Lično smatram da se u tri primorske opštine u kojima URA participira u vlasti, vlada mnogo bolje i poštenije nego u prethodnom periodu, kao i da građani tih opština to osjećaju na svakom koraku.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo