Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

MONITOR: Zadržimo se još malo na ulozi Ustavnog suda…

SULJEVIĆ: Ustavni sud je, izbjegavanjem da  presudi u ovoj pravnoj stvari, zakomplikovao već komplikovanu situaciju. Praksa Ustavnog suda instruktivna je za postupanje, iako nije obavezujuća, s obzirom na brojne zakonske praznine koje imamo u izbornim zakonima. Zato je bilo neophodno da zauzmu jasan stav, koji bi i izbornoj administraciji, ali i učesnicima izbora, olakšao snalaženje u ovom pravnom lavirintu.

Ustavni sud odavno ignoriše činjenicu da su izborni sporovi hitni i da se o njima mora odlučivati u najkraćem roku. To ozbiljno urušava kredibilitet ovog organa, otvarajući sumnju u okolnosti zbog kojih se odlučivanje svjesno odlaže.

MONITOR: Što se kotorske izborne priče tiče, da li je i dalje moguć tzv. šavnički scenario?

SULJEVIĆ: Iz ove perspektive, vjerovatniji je podgorički scenario. Podsjećanja radi, to su dešavanja nakon lokalnih izbora u Podgorici 2022. godine, kada je predsjednik Izborne komisije Glavnog grada odbijao održati sjednicu OIK na kojoj bi se utvrdili konačni rezultati izbora, čekajući odluke tada nefunkcionalnog Ustavnog suda po žalbama, dok su na utvrđivanju konačnih rezultata insistirali pobjednici izbora.

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan. To nas vraća u situaciju s kraja 2022. i početka 2023. godine kada smo zbog nedovoljno sudija imali nefunkcionalan Ustavni sud koji bi odlučio po ustavnim žalbama.

DIK je tada zauzeo stav da se izbori ne mogu okončati dok se svi postupci po ustavnim žalbama ne završe. Tako je, uostalom, ovo uredio i zakonodavac, vjerovatno ne percipirajući kao moguće sve aktuelne momente koji utiču na trajanje postupaka.

Učesnici izbora u Kotoru, s druge strane, mogu insistirati da se utvrde konačni rezultati,  s obzirom na zakonske rokove za utvrđivanje konačnih rezultata koji su instruktivni, ali ne i prekluzivni (prekluzija, u pravu, predstavlja prestanak nekog prava nakon isteka predviđenih zakonskih rokova – prim. Monitora). To bi rezultiralo pritiscima da OIK Kotor, ne čekajući epilog ustavnih žalbi, utvrdi konačne rezultate izbora u toj opštini.

Ukupno gledajući, to može predstavljati prijetnju po stabilnost političkih prilika u toj opštini, posebno ako se sjetimo tenzija koje smo imali nakon izbora u Podgorici 2022. godine.

MONITOR: Naše predizborne i postizborne igre našle su svoje mjesto i u izvještaju Evropske komisije. Kako komentarišete dio Izvještaja koji se odnosi na izborne procese i zakonodavstvo?

SULJEVIĆ: Konstatacije i preporuke iz posljednjeg Izvještaju EK su iste one koje se ponavljaju godinama, uz male intervencije u dijelu novih momenata. To nije dobro, jer ukazuje da se u ovoj oblasti ništa suštinski ne popravlja, čak imamo i regresije u nekim pitanjima, a čime se urušava i kredibilitet nadležnih institucija koje su se odlučile na ignorisanje ovog dijela, možda i uz procjenu da im takav haos odgovara. Vjerujem da ovo već treba da podstakne i institucije EU da razmotre neke druge modele pristupa, pa i striktniju uslovljenost pristupa EU fondovima, ali i daljem napredovanju u pregovorima, napretkom u ovoj oblasti.

MONITOR: Prema vladinoj Reformskoj agendi, reforma izbornog zakonodavstva trebala bi biti završena do kraja godine. Šta sve treba uraditi u tom procesu i koliko je taj rok realan?

SULJEVIĆ: Vrijeme je pokazalo da su prognoze Vlade, kao i skupštinskog Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, bile preoptimistične, odnosno deluzivne.

Moramo znati da se ovdje ne radi o jednom ili dva zakona, nekim sitnim tehničkim izmjenama i dopunama, niti pravnom usaglašavanju pojedinih odredbi. Riječ je o nizu vrlo ozbiljnih i složenih zakona koje treba detaljno ‘prečešljati’. Ti zakoni se najdirektnije tiču pozicija onih koji o njima raspravljaju, a oko njih se mora postići i širok politički konsenzus kada dođe do glasanja u parlamentu.

Ni nakon gotovo godinu dana postojanja Odbora i angažmana na samo jednom zakonskom rješenju, Zakonu o finansiranju političkih i izbornih kampanja, nema na vidiku prvih rezultata. Takođe, mi još ne znamo da li politički subjekti imaju održiv dogovor da se ovaj zakon radi i izglasa van paketa ostalih izbornih zakona, zbog međusobne uslovljenosti, iako bi to bilo preporučljivo.

MONITOR: Na osnovu vašeg iskustva u DIK-u, da li će se političari odreći uticaja koji imaju na izborni proces i dozvoliti da taj posao preuzmu profesionalci,  koji neće biti pod njihovom kontrolom?

SULJEVIĆ: Naravno da neće. Političari se, i onda kada je zakonom predviđeno da se na određene poziciji biraju nezavisni profesionalci, svog uticaja i dalje teško odriču. To rade biranjem sebi bliskih ‘profesionalaca’, nad kojima će imati kontrolu. Dobar primjer za to je Ustavni sud, koji bi morao biti odličje politički nezavisnog organa, a što je daleko od naše stvarnosti, jer su te sudije, bez da ulazim u njihove profesionalne reference, birane po političkim kvotama i oni su pristali da sa tom oznakom rade, a što ima refleksiju i u odlukama koje donose ili ne donose.

Ovaj model izborne administracije je neodrživ, ali bez obzira na saglasnost da je izbornoj administraciji potrebna profesionalizacija, ne mislim da je nužno rješenje puna profesionalizacija, ili makar ne za sada. Vjerujem da bi u postojećem ambijentu, takav model ponovo stvorio samo privid nezavisnog tijela koje bi se opet popunjavalo po političkoj kvoti. Za ove prilike, čini mi se boljim rješenjem model poluprofesionalne, odnosno mješovite izborne administracije, kakav, na primjer, imamo u Hrvatskoj. S jedne strane, tako bi bila zadovoljena potreba partija vlasti i opozicije da delegiraju svoje predstavnike u rad tih organa i da se posredstvom njih zalažu za svoje interese. S druge strane, kroz ulazak profesionalaca, bio bi osiguran i neophodan stručni pristup, jer bi, posebno u slučaju brojčane većine profesionalaca, prilika za donošenje političkih odluka bilo manje.

Već imamo jedan trend koji ukazuje da nema problema, ili su oni incidentni, kada stalni članovi izbornih komisija donose odluke, ali je situacija bitno drugačija kada komisije odlučuju u proširenom sastavu, pa bi zato ukidanje učešća opunomoćenih predstavnika izbornih lista tokom izbornog procesa moglo biti dio rješenja.

MONITOR: Hoće li to biti dovoljno da  građani povrate poljuljano povjerenje u izborne procese?

SULJEVIĆ: Povjerenje se teško gradi, a lako gubi. Zato sada prvo treba vidjeti kako da se radi na tome da se makar spriječi dalje gubljenje povjerenja. Za to su neophodni prvi vidljivi rezultati izborne reforme, odnosno rješenja koja bi donijela suštinske, a ne samo kozmetičke promjene, a posljedično i veći integritet izbornih komisija kroz njihovu djelimičnu ili punu profesionalizaciju.

Potrebno je unaprjeđenje transparentnosti rada Ustavnog suda i izbornih komisija, pri čemu napominjem da je DIK već napravio prve korake otvarajući svoje sjednice za javnost i stvaranjem tehničkih preduslova za njihovo prenošenje uživo. Za kraj, ali jako bitno, potrebno je da političari, za promjenu, dozvole izbornim komisijama da rade svoj posao i prestanu da zloupotrebljavaju zakon, ali i svoje predstavnike u komisijama zarad ostvarivanja uskopartijskih ciljeva.

Zoran RADULOVIĆ