Trampove ambicije nisu glavni faktor neslaganja između EU i SAD-a, već njihovi sukobljeni interesi. Prijetnja ekonomskom razvoju i strateškoj autonomiji EU će se povećati, jer i Kremlj žudi  za savezom sa Vašingtonom i nastoji oslabiti Evropu

Prema statistikama, objavljenim početkom juna, vrijednost izvoza robe iz EU u SAD smanjila se za skoro trećinu u prva tri mjeseca 2026. godine, u poređenju sa istim periodom prošle godine. Trgovinski sporazum između SAD-a i EU, iako nije u potpunosti implementiran, već je donio rezultate koje je američki predsjednik Donald Trump očekivao. Američki trgovinski deficit u robi sa EU, koji je 2025. godine premašio 200 milijardi eura, ove godine će biti nekoliko puta manji. Pad vrijednosti robe koju EU izvozi u SAD kombinovan je sa rastom vrijednosti američkog izvoza u EU.

Uspjeh Washingtona izgleda još zapanjujući, s obzirom na to da je Vrhovni sud SAD u februaru zabranio korištenje trgovinskih tarifa kao alata političkog pritiska u skladu sa izborom predsjednika. Nakon toga, američki predsjednik je izgubio priliku da zastraši druge zemlje visokim tarifama, prisiljavajući ih na ustupke. Međutim, Trump pokušava zaobići odluku Vrhovnog suda i stalno izmišlja izgovore za korištenje tarifa kao sredstva kažnjavanja za kršenje međunarodnog prava. Sada će Trump kažnjavati korištenje prisilnog rada. Američka administracija je početkom juna najavila kaznene tarife od 10 do 12,5 posto za 60 zemalja, uključujući EU, zbog navodne zabrinutosti da se tamo koristi prisilni rad.

Predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola je 10. juna izjavila za Wall Street Journal da je EU naučila da ne reaguje emocionalno na Trumpov prijedlog, jer to može naštetiti trgovinskim odnosima sa SAD-om, koji su izuzetno važni za EU. Izbjegavanje otvorenog spora sa SAD-om i dalje je neophodno za ekonomsku i političku stabilnost EU. To treba smatrati znakom strateške slabosti EU. Sukob između EU i SAD-a čini se neizbježnim. Međusobni ekonomski pritisak bit će glavno sredstvo borbe.

Američki politikolog Edward Luttwak predvidio je pretvaranje ekonomije u oružje (prije svega kontrolu nad lancima snabdijevanja i globalnom trgovinom), skovavši termin “geoekonomija” kako bi opisao takmičenje za globalnu dominaciju u posthladnoratovskoj eri. Prema njegovoj poznatoj izreci, gramatika trgovine postat će logika globalnih sukoba. Početkom 1990-ih, Luttwak je napisao da su SAD i EU osuđene na sukob vođen njihovim strukturnim razlikama. Obje strane pokušavaju obuzdati kontradikcije koliko god je to moguće. Ali SAD više ne mogu održati globalnu dominaciju i tretirati EU kao ravnopravnog partnera, čiji se interesi trebaju poštovati.

Trumpove ambicije nisu glavni faktor neslaganja između EU i SAD-a, već njihovi sukobljeni interesi. Prijetnja ekonomskom razvoju i strateškoj autonomiji EU će se povećati, jer Kremlj, kao što je pokazao Međunarodni ekonomski forum u Sankt Peterburgu (SPIEF), žudi za savezom s Washingtonom i nastoji oslabiti Evropu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, u obraćanju na plenarnoj sjednici SPIEF-a 5. juna, zahvalio se Donaldu Trumpu na njegovoj ulozi posrednika i pritisku koji vrši na ukrajinsku vladu. Putin je također izjavio da ne bi bilo rata ili da bi se mirovno rješenje brzo pronašlo da pobjeda na predsjedničkim izborima 2020. nije bila ukradena Trumpu.

Istu poruku ponovio je i izvršni direktor Ruskog fonda za direktna ulaganja Kiril Dmitirev, kojem je Putin povjerio održavanje veze s američkom administracijom. Tokom panel diskusije, gdje je bio glavni govornik, Dmitriev je razvio Putinovu misao. Izrazio je uvjerenje da će Trump uspjeti okončati krizu u odnosima između SAD-a i Rusije, koju je započeo Biden. Zahvaljujući aktuelnom američkom predsjedniku, smatra Dmitriev,  partnerstvo između dvije zemlje će biti obnovljeno, jer je on sposoban da prevaziđe predrasude i obnovi dijalog.

Sve što je vezano za SAD bilo je veoma traženo na SPIEF-u. Ruski mediji su pratili Candace Owens, konzervativnu političku posmatračicu, koja je nekada podržavala Trumpa, ali se okrenula i od njega i od cijelog MAGA pokreta zbog rata s Iranom. Owens je bila duboko impresionirana pažnjom koju je dobila i izjavila je da će redovno dolaziti u Rusiju sa svojim suprugom i djecom, jer ljudi koje je upoznala imaju iste stavove kao i ona.

Pomoćnik ruskog predsjednika za vanjsku politiku, Jurij Ušakov, izjavio je da će na SPIEF-u biti zvanična američka delegacija. Njegovu izjavu je osporio Marco Rubio, američki državni sekretar. Medjutim, događaju je prisustvovao predsjedavajući Američke komisije za likovne umjetnosti, Rodney Mims Cook, arhitekta, koji voli Sankt Peterburg. Putin ga je zamolio da kaže nekoliko riječi na plenarnoj sjednici, samo da bi primio pozdrave od Donalda Trumpa.

Istovremeno, EU je prikazana kao neprijatelj Rusije.  Ubrzo nakon otvaranja SPIEF-a, Volodymir Zelensky je objavio pismo ruskom predsjedniku u kojem je predložio prekid vatre. Pismo  je  napisano s očiglednim sarkazmom i objavljeno nakon ukrajinskog zračnog napada na Sankt Peterburg. Stoga se čini da je njegova glavna svrha bila motivirati Putina za nastavak rata, uprkos rastućim ekonomskim teškoćama. Vladimir Putin je kao odgovor pozvao rusku vojsku da nastavi borbu.

Čini se da Putin još ne može odustati od iluzija i smatrati rusku ekonomsku i vojnu moć mnogo jačima nego što one jesu.  Ali on shvata da Rusija neće moći postići konačnu pobjedu nad Ukrajinom dok se god ona  bude mogla osloniti na pomoć EU., Kremlj može postići vojni uspjeh samo ako se EU suočava s ozbiljnim prijetnjama i želi ih eliminirati, čak i ako to zahtijeva prepuštanje Ukrajine sudbini. Rastuća neslaganja između SAD-a i EU daju nadu Kremlju da bi trenutna američka administracija mogla podržati napore usmjerene na destabilizaciju Evrope.

Da  bi se implementirala strategija usmjerena na slabljenje EU i dobijanje američke pomoći u postizanju ovog cilja, Kremlj bi prije svega trebao odabrati evropski region, koji može biti važan za američku strategiju slabljenja ekonomije EU i uspostavljanja kontrole nad snabdijevanjem ugljikovodicima EU. Postoje samo dva takva regiona gdje Rusija može stvoriti stvarne probleme za EU, Baltik i Balkan. A ovaj drugi izgleda pogodniji za aktivnosti osmišljene da potkopaju EU. Prvo, postoje balkanske zemlje koje nisu članice EU, što stvara mogućnosti za korištenje političkih snaga tih zemalja za pokretanje regionalne destabilizacije. Drugo, trgovinski putevi  na Balkanu, koji su važni za EU, kontroliraju se od strane zemalja u kojima se antievropsko raspoloženje može pojačati uz pomoć vanjske podrške.

Bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pokazao je kako političar, koji po svaku cijenu želi ostati na vlasti, može iskoristiti u svoju korist američku želju za uspjehom u geoekonomskom rivalstvu s EU i rusku namjeru da je potkopa. Dodik je uspio dokazati svoju korisnost američkoj administraciji i uz rusku podršku moći će širiti antievropska raspoloženja u drugim zemljama regije.

Dodikov stav utjecao je na odluku Parlamenta Bosne i Hercegovine (BIH), koji je usvojio zakon kojim se odobrava plinovod povezan s Hrvatskom, preko kojeg će se američki LNG isporučivati ​​zemljama regije. Ovaj projekt provodi kompanija u vlasništvu Trumpovih saradnika. Nadalje, zamjena ruskog i katarskog plina u Evropi američkim strateški je cilj sadašnje američke administracije. Dodikova služba nije prošla nezapaženo, o čemu svjedoči ostavka visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta, ličnog Dodikovog neprijatelja, početkom juna. EU je upozorila da bi odobravanje projekta plinovoda moglo ugroziti pristupanje BIH EU. Ali to nije imalo vidljivog utjecaja.

I  antiamerički protesti u balkanskim zemljama koje nisu članice EU također mogu postati opasni za EU, zbog njihove izuzetno krhke političke stabilnosti. Američko prisustvo i ruska aktivnost u regiji će se povećavati i imat će snažan utjecaj na političku situaciju. Tako će se zemlje koje nisu članice EU suočiti s opasnošću trajne političke krize. Albanski premijer Edi Rama podržao je projekt Jareda Kushera, koji je zet Donalda Trumpa. Naravno, Rama nije očekivao da će to izazvati masovne proteste koji bi ugrozili njegovu vladavinu. Ali,  ako se Albanija destabilizira, EU će osjetiti posljedice.

Ako sve balkanske zemlje ne budu uključene u EU, takve će se situacije ponavljati. A političari koje podržavaju rivali EU će prosperirati i množiti se. Treba uzeti u obzir da za nekoliko godina Kina može biti prisiljena postati globalni igrač, što će neminovno pokrenuti geoekonomsku konfrontaciju između Kine i EU, pored kineskog i evropskog rivalstva sa SAD-om. EU neće imati šanse za uspjeh ako dio Balkana ostane izvan njenih granica.

Dmitri GALKIN

Barem jedna utjecajna grupa u ruskoj vladi kojoj pripadaju Sekretar Vijeća sigurnosti Rusije Sergej Šojgu  i šef ruske spoljne obavještajne službe Sergej Nariškin želi nastaviti sukob s EU, bez obzira na razvoj rata s Ukrajinom. Može se odugovlačiti ili ga zaustaviti primirje, ali sukob s EU će se nastaviti

Sekretar Vijeća sigurnosti Rusije Sergej Šojgu rekao je u svom govoru na Prvom moskovskom forumu o međunarodnoj sigurnosti, koji je završio svoj rad 29. maja, da se EU pretvorila u agresivni vojni blok. EU, naglasio je Šojgu, Rusiju smatra glavnim neprijateljem, a njeni lideri su već počeli pripremati stanovništvo evropskih zemalja za rat protiv Rusije uz pomoć propagandne kampanje.

Šef ruske spoljne obavještajne službe Sergej Nariškin dodao je da se u Evropi jasno čuju “bubnjevi rata” i da će ona ponovo postati centar konfrontacije, što može dovesti do novog globalnog sukoba. EU, tvrdi on,  više ne želi biti politička unija zasnovana na ekonomskom projektu. Želi postati vojni savez usmjeren protiv Rusije, a Britanija, prema Nariškinovim riječima, ulaže mnogo napora da izazove rat između EU i Rusije.

To znači da barem jedna utjecajna grupa u ruskoj vladi kojoj pripadaju Šojgu i Nariškin želi nastaviti sukob s EU, bez obzira na razvoj rata s Ukrajinom. Može se odugovlačiti ili ga zaustaviti primirje, ali sukob s EU će se nastaviti. Pstoji velika opasnost od rata između nji,  jer Rusijia EU doživljava kao prijetnju.

Putinovim jastrebovima pridružio se bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je u svom govoru kazao  da su strahovi koji utiču na vanjsku strategiju Kremlja zasnovani na čvrstim razlozima. Rekao je da EU može izazvati destabilizaciju u Evroaziji, jer se pod vodstvom Njemačke i Velike Britanije pretvara u vojni savez usmjeren protiv Rusije. Militarizacija EU se još može prekinuti, a ako se ne ostvari, Rusija i Srbija će biti u opasnosti., poručio je Dodik.

Glavni zaključak koji se može izvući iz ovih deklaracija je važnost sukoba sa EU za Kremlj i njegove saveznike. Čini se da ruski režim ne zna kako održati društvenu stabilnost bez vanjskog sukoba, a političke snage drugih zemalja koje podržava Moskva izgubit će svoj značaj ako se obnovi odnos između Rusije i EU.

Situacija se mnogo promijenila u posljednje dvije godine. Tada je ukrajinska vlada proglašena glavnim neprijateljem mira i stabilnosti u Evropi. EU je okrivljena da djeluje protiv evropskih interesa zbog podrške koju je pružila Ukrajini. To je bilo prilično zgodno i za Kremlj i za njegove evropske saveznike, jer je omogućilo da se izgubi slogan pomirenja između Rusije i evropskih zemalja radi slabljenja EU. Sada a ruska propaganda Ukrajinu ne opisuje  kao zlonamjernog negativca, već kao žrtvu Britanije i Njemačke.

Sukobljenost sa EU je neophodna jer je vanjska prijetnja postala glavno sredstvo sprečavanja političkih protesta, ako se rat sa Ukrajinom završi. Ali u tom slučaju, postoje dva pitanja. Zašto je ruska vlada počela razmatrati mogućnost prekida vatre ili primirja bez postizanja očiglednog vojnog uspjeha? A da li Kremlj može računati na uspjeh u svom sukobu sa EU?

Odgovor na prvo pitanje čini se prilično jednostavnim. Ruska vlada mora priznati da se rat ne može dobiti. Razlog tome nije čak ni situacija na bojnom polju, koja se pogoršala za Rusiju, jer je Ukrajina stekla prednost zahvaljujući nadmoći u dronovima. Ruske snage mogu uravnotežiti dominaciju ukrajinskih jurišnih dronova, koji za razliku od ruskih mogu koristiti Starlink, proizvodnjom mnogo više presretača dronova i protivavionskih kupola. Čak i uzimajući u obzir neefikasnost ruskog upravljanja ratnom industrijom, može se pretpostaviti da bi se ovaj cilj mogao postići za godinu dana s resursima koji se troše na proizvodnju oružja.

Međutim, ruska ekonomija nema tu godinu, jer je na rubu duboke krize zbog nedostatka investicija u svim oblastima, osim onih koje su povezane s ratnim naporima. Visoke cijene nafte ne mogu riješiti ovaj problem, jer ratna mašinerija odmah guta sve poreske prihode od izvoza nafte.

Putin nije spreman priznati da nema šanse za stabilizaciju ekonomije bez smanjenja vojnih troškova. No izgleda da je pod stalnim pritiskom. Vodeći ruski ekonomisti, blisko povezani s vladom, upozoravaju da  ruska ekonomija prelazi tačku bez povratka. Čak je i provladino udruženje malih i srednjih preduzeća Opora Rusije, koje je uvijek pokazivalo lojalnost Putinu, objavilo alarmantan izvještaj ispunjen strahovima od nadolazeće krize. U njemu se navodi da su u posljednjih nekoliko mjeseci troškovi proizvodnje rasli, a potrošnja padala. Zbog ograničene potražnje, cijene se ne mogu povećati kako bi se kompenzirali troškovi. Povećanje poreza učinilo je poresko opterećenje preteškim za većinu preduzeća i ekonomska aktivnost će nastaviti opadati. Prema izvještaju, značajan dio preduzeća suočava se s izborom: značajno povećati cijene ili izaći s tržišta.

Ipak pad potražnje je manji problem od visokih ključnih kamatnih stopa. Budući da u trenutnim okolnostima nema šanse za podršku vlade, 26 posto anketiranih preduzeća već je počelo smanjivati broj zaposlenih. Ne vide drugi način za preživljavanje.

Ekonomska situacija se pogoršava od decembra. Brzina negativnih promjena konstantno raste od marta, uprkos porastu cijena nafte. Lako se može predvidjeti da će sve više ljudi, koji su zaposleni u oblastima koje nisu povezane s ratom, izgubiti posao. Potrošnja će nastaviti padati. Cijene će rasti, uprkos vladinim naporima da ih drži pod kontrolom. Socijalni izdaci će se smanjiti čak i ako cijene nafte ostanu visoke.

Čini se da  Putin očekuje da će uspjeti strategija koju provodi general-pukovnik Aleksej Sedov, koji je zadužen za Službu za odbranu ustavnog sistema (drugim riječima za sprečavanje političke opozicije) Federalne službe sigurnosti. Sedov pokušava poremetiti komunikaciju putem messengera, koju vlada ne kontrolira, i uplašiti one koji se čine previše slobodnima u svom javnom ponašanju. Jedan od moskovskih sudova je 27. maja osudio 27-godišnju ženu na tri godine zatvora zbog slike kaliana napravljenog od uskršnje torte (u Rusiji je to jedan od glavnih simbola Uskrsa, uz obojena jaja). Vojni sud u Volgogradu je 2. juna osudio 34-godišnjeg muškarca na pet godina zatvora zbog komentara u podršci Ukrajini. Zatvorske kazne za slike ili komentare na društvenim mrežama postale su prilično uobičajene otkako je Sedov prije dvije godine povećao aktivnost svoje službe. Osoba bi se trebala bojati objavljivati ili dijeliti bilo šta ako nije očigledno da je   dozvoljeno od strane države.

Putin je započeo svoju službu kao oficir državne sigurnosti sredinom 1970-ih, a Sedov početkom 1980-ih. Sovjetska vlada tog vremena pokušala je spriječiti društveno nezadovoljstvo pojačavanjem kontrole nad svim vrstama javnih aktivnosti. Ta strategija je propala, društveni nemiri su se proširili, prije svega zbog ekonomskih problema. Pokušaj da se to ponovi takode će propasti. Nema sumnje da će ruski predsjednik morati priznati da će ekonomska kriza, uzrokovana ratom, učiniti nemogućim njegov nastavak.

Vojne operacije u Ukrajini bit će zamijenjene političkom konfrontacijom s EU, što će omogućiti smanjenje pritiska na rusku ekonomiju i prekinuti daljnje smanjenje troškova za zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Ali šta onda?

Putin je izgubio priliku da prekine neprijateljstva na liniji fronta, zadržavajući  teritorijalne dobitke. To je postalo moguće nakon što je Washington natjerao Kijev da pristane na taj uvjet. Ali Putin je želio cijeli Donbas, a američki predsjednik Donald Trump se umorio od bezuspješnih pokušaja da sa njim  postigne dogovor . Sada Trump više nema potrebu za savezom s Putinom. Iako vodeće zemlje EU nemaju želju uništiti Putinov režim, žele da bude ponižen. Ukrajinski napadi dronom na velike ruske gradove i rafinerije nafte donose malo vojnog efekta, ali mnogo slika slabosti Putinovog režima. Predgrađa Sankt Peterburga napadnuta su 3. juna, nekoliko sati prije ceremonije otvaranja Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF). SPIEF ima lični značaj za Putina, koji se pretvorio u simboličan događaj koji ukazuje na ruski globalni utjecaj. Narušavanje prvog dana SPIEF-a nije ništa promijenilo na bojnom polju. Otkrilo je slabost Rusije.

EU je sigurna u uspjeh u sukobu s Putinovim režimom i ne pokušava smanjiti napetosti u odnosima s Rusijom ili prekinuti neprijateljstva u Ukrajini (za razliku od prve tri godine rata). EU smatra Rusiju pogodnim protivnikom. Ne može nanijeti veliku štetu, ali može pružiti sliku vanjske prijetnje potrebne za uspostavljanje zajedničke obrambene i vojne strategije EU.

Međutim, treba uzeti u obzir da će čak i ponižen i prisiljen na ustupke u Ukrajini, Kremlj morati nastaviti sukob s EU, jer je to neophodno za politički opstanak režima. Čak i ako je očigledno da ruski režim nema šanse za uspjeh, neće odustati. Očaj Kremlja može postati opasan za Evropu, jer se ruski politički saveznici mogu iskoristiti za geopolitičku destabilizaciju. Pogotovo ako vodeće zemlje EU odluče sačuvati Putinov režim kao pogodnog neprijatelja umjesto da ubrzaju njegov kolaps.

Dmitri GALKIN

Svjetsko fudbalsko prvenstvo u SAD, Meksiku i Kanadi dolazi u najtenzičnijem trenutku svjetske geopolitike u novom milenijumu, a možda i od kraja Drugog svjetskog rata. Očekuje se oko tri miliona posjetilaca i gomila problema

Svjetska fudbalska prvenstva su sportski događaji koji generišu nevjerovatne količine novca, ali i kontroverzi i nevolja.  Ovo je sasvim očekivano jer su mundijali  sportski događaji koji privlače najviše pažnje i finansija.

Katarsko prvenstvo od prije četiri godine se smatra jednim od najkontroverznijih u istoriji. Pratile su ga optužbe o kršenju ljudskih prava, tretmanu radnika migranata, za korupciju oko organizacije, zabrinutosti oko LGBT prava i slobode izražavanja. Postojale su i rasprave o sportswashingu. (Pojam koji se koristi kada država, vlada, kompanija ili organizacija koristi sport da poboljša svoj imidž i skrene pažnju sa kontroverzi ili problema.) Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. je bilo opterećeno političkim tenzijama između te zemlje i Zapada, optužbama za doping i kritikama zbog političke situacije i sigurnosnih rizika. Turnir je, bilo je to jasno od momenta kada je Moskvi dodijeljena organizacija, postao dio šireg geopolitičkog konflikta. Isto je bilo sa brojnim ranijim svetkovinama fudbala.

Prvenstvo u SAD, Meksiku i Kanadi dolazi u najtenzičnijim trenutku svjetske geopolitike u novom milenijumu, a možda i od kraja Drugog svjetskog rata. Zvaničnici očekuju oko tri miliona ljudi na ovom turniru. Od ukupno 104 utakmice proširenog formata Mundijala 2026, 78 će se igrati u SAD-u, dok će preostalih 26 biti raspoređeno između Kanade i Meksika.

Zemlja domaćin je uključena u nekoliko svjetskih konflikata, od kojih je jedan vezan i za zemlju koja gostuje na prvenstvu. Mnogo se pisalo o učešću iranske reprezentacije. Nakon što su SAD odbile da prihvate iranske sportiste,   ugostiće ih Meksiko. Reprezentacija Irana će iz Meksika putovati u SAD samo na dane utakmica. Lično Donald Tramp je obrazložio da je bolje da ne borave u njegovoj zemlji zbog njihove vlastite bezbjednosti i života.

Očigledno se u ovim turbulentnim vremenima puno razmišlja o bezbjednosti. I direktor FBI-a Keš Patel iznio je niz zabrinutosti uoči SP, uključujući sajber prijetnje, upotrebu dronova i potencijalne napade usamljenih napadača. Radi  sprečavanja ove posljednje preijetnje FBI je formirao specijalni operativni centar kako bi centralizovao i analizirao podatke o potencijalnim napadima.  Patel je iznio podatak da osim velikih državnih protivnika poput Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje, najveću prijetnju predstavljaju usamljeni napadači.

Dronovi su velika zabrinutost jer se razlikuju po veličini i što se njima može upravljati sa velike udaljenosti. Patel je naveo da FBI razvija i tehnologiju koja može da onesposobi problematične dronove u letu. Među trenutnim unutrašnjim prijetnjama koje FBI prati je i porast antisemitskog nasilja.

Iako je iranska saga zauzela centralne pozicije novinskih stubaca vezanih za kontroverze svjetskog fudbalskog prvenstva, nije jedina. Kao i na prethodnim mundijalima, ljudska prava su uvijek bitna tema. Milioni fudbalskih navijača mogli bi se suočiti s ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, posebno onima koja proizlaze iz represivne američke imigracione politike, upozorio je Amnesti Internešnal. Organizacija je upozorila da ozbiljna ograničenja slobode izražavanja i mirnog okupljanja prijete da ugroze siguran, gostoljubiv i inkluzivan turnir koji je FIFA obećala. U svom izvještaju naveli su značajne rizike za navijače, igrače, novinare, radnike i lokalne zajednice u sve tri zemlje domaćina.

SAD se suočavaju sa krizom ljudskih prava obilježenom diskriminatornim imigracionim politikama, masovnim pritvaranjima i proizvoljnim hapšenjima koje sprovode maskirani i naoružani agenti američkih službi za imigraciju (ICE). „Američka vlada je tokom 2025. godine deportovala preko 500.000 ljudi. To je šest puta više nego što će biti gledalaca na finalnoj utakmici na stadionu MetLajf“, rekao je direktor za ekonomsku i socijalnu pravdu Amnestija, Stiv Kokburn.

Dok su neki gradovi, poput Čikaga, odlučili da se ne kandiduju za ulogu domaćina, oni koji jesu poput Dalasa, Hjustona i Majamija potpisali su sporazume koji omogućavaju lokalnoj policiji saradnju sa imigracionim službama. Iz AI smatraju da ovo povećava etničko profilisanje i ciljano djelovanje protiv migranata.

Ni druge dvije zemlje domaćini nijesu bez briga. U Kanadi, iskustva sa ZOI 2010. i rastuća stambena kriza izazvali su strah da bi osobe bez doma ponovo mogle biti potisnute na margine društva. U Meksiku je, zbog visokog nivoa nasilja, mobilisano 100.000 pripadnika bezbjednosnih snaga, uključujući vojsku, što povećava rizik za učesnike protesta.

S obzirom na to da se očekuje da će milioni ljudi doputovati na turnir, vlasti upozoravaju i da kriminalne mreže koriste lažne ponude za posao kako bi žrtve dovele u situacije seksualne eksploatacije i prisilnog rada. U Meksiku su federalne službe bezbjednosti i sajber policija u glavnom gradu prijavile porast online prevara. Na društvenim mrežama, lažnim internet stranicama i aplikacijama poput VocAp-a šire se lažna obećanja o hitnom zapošljavanju, visokim platama i plaćenim putnim troškovima. Razmjere turnira koji prvi put u istoriji fudbala ugošćava 48 zemalja, dovodi do naglog porasta turizma, privremenog rada i potražnje za uslugama. To kriminalne mreže koriste kao priliku. Viša zvaničnica Ureda Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal Najeli Sančez Estrada, izjavila je da lažni oglasi za posao često predstavljaju prvi korak ka ozbiljnoj eksploataciji. „Uopšteno gledano, kada je riječ o trgovini ljudima, svaki put kada se održava veliki sportski događaj, broj ljudi i aktivnosti koje se koncentrišu je ogroman, i zato rizici rastu“, rekla je ona za OCCRP. Nagli porast potražnje može stvoriti prilike za trgovce ljudima da iskoriste ranjive osobe kroz obmanjujuće i eksploatatorske prakse zapošljavanja, čak i u okviru legalnih podugovora i privremenih angažmana.

Meksičke vlasti navode da se tražioci posla često prevare tako što plaćaju lažne takse unaprijed za uniforme, vize ili obuku. Takođe upozoravaju da kriminalne mreže koriste lažne oglase za posao u barovima, noćnim klubovima i eskort industriji kao paravan za ilegalne aktivnosti.

Prevara je postala toliko raširena da je stigla i do same organizacije turnira. Prošlog mjeseca, jedna FIFA regruterka je na LinkedInu upozorila da prevaranti koriste njeno ime i fotografiju kako bi lažno regrutovali kandidate.

Novac kola kroz sve vene mundijala. Jedno od pitanja koje se postavlja je i ko će ugrabiti njveći dio kolača. Pomenuti Čikago je odustao od kandidature za grad domaćin kada je stavio sve finansijske informacije na papir. Priča koju najčešće slušamo je ona da bi najveće Svjetsko prvenstvo u istoriji trebalo da ubrizga desetine milijardi dolara u ekonomije domaćina. FIFA tvrdi da će turnir donijeti ogromne ekonomske koristi: oko 30,5 milijardi dolara za tri zemlje domaćina i do 40,9 milijardi dolara dodatnog globalnog BDP-a, uz oko 824.000 kreiranih radnih mjesta povezanih sa događajem.

Međutim, kako se početak turnira približava, ekonomisti upozoravaju da bi stvarni rezultati mogli biti znatno skromniji. Prema FIFA procjenama, ukupni troškovi turnira iznose oko 14 milijardi dolara, pri čemu samo SAD snosi više od 11 milijardi. Navodno Meksiko bi mogao imati najveću relativnu korist (oko 3 milijarde dolara), jer je njegova ekonomija više oslonjena na turizam i usluge, dok Kanada očekuje oko 3,8 milijardi dolara, ali uz visoke javne troškove. Studija Oksford Ekonomiks pokazuje da će ekonomski rast u američkim gradovima domaćinima uglavnom biti ograničen na sektor turizma i ugostiteljstva, te da će eventualna nova radna mjesta biti privremena.

Veliki broj analiza tvrde da će Svjetsko prvenstvo 2026. vjerovatno biti više stvar privremene preraspodjele potrošnje nego motor ekonomskog rasta i daleko manje impresivan ekonomski događaj nego što organizatori tvrde.

Velika zamjerka odnosi se na ekstremno visoke cijene ulaznica. Iskreni ljubitelji fudbala osjećaju se isključenim iz događaja koji bi trebao biti dostupan svim navijačima. Kritikuju se FIFA i organizatori zbog davanja prioriteta sponzorima i VIP gostima. To oduzima čar najvažnijoj sportskoj igri.

Dok čekamo čari igre, vratimo se statistici. SAD je najveće sportsko tržište na svijetu sa rastućim interesovanjem za fudbal. Procjenjuje se da čini oko 40 odsto ukupne industrije sporta. Uz stabilnu Kanadu i fudbalski strastveni Meksiko, održavanje utakmica u gradovima poput Njujorka, Toronta i Guadalahare trebalo je biti igra na sigurnu kartu. Dvije od ove tri države već su prošle uspješan test organizacije ove sportske smotre. Uspjeh je izgledao izvjestan 13. juna 2018. kada je obznanjeno gdje će se odigrati ovaj mundijal.

Godina 2026. i niz političkih, bezbjednosnih i društvenih kriza promijenio je atmosferu oko turnira. Pitanja imigracije i bezbjednosti postala su posebno osjetljiva, uz zabrinutosti da bi intervencije američkih službi za imigraciju mogle uticati na sve aktere turnira. Dodatnu zabrinutost izazivaju tenzije na granicama i otežano kretanje ljudi između SAD-a, Kanade i Meksika, kao i šira geopolitička nestabilnost, uključujući sukobe na Bliskom istoku i pogoršanje odnosa SAD-a sa više država.

Dragan LUČIĆ