Povežite se sa nama

INTERVJU

DR  RADE RATKOVIĆ, DEKAN FAKULTETA ZA BIZNIS I TURIZAM IZ BUDVE: Pakleni skup za razvoj kvaziturizma

Objavljeno prije

na

Naš turistički razvoj prati pošast već skoro tri decenije, da se neobuzdano multiplikuje broj privremenih vašarskih objekata za brze i jeftine usluge

 

MONITOR: Kako Crna Gora može da  bude privlačnija i cjelogodišnja turistička  destinacija?
RATKOVIĆ: Želja da Crna Gora bude cjelogodišnja turistička destinacijaje je plemenita, ali nije tržišno zasnovana. Turizam je imanentno sezonska djelatnost, to je jedna od njegovih osnovnih karakteristika. Održiva produžena sezona od  sedam mjeseci rada (predsezona, glavna sezona, postsezona…) i to je u fokusu svih turističkih zemalja Mediterana. Naravno da će neki objekti raditi cijele godine, ali to ne može biti dominantno. Naša sezona  traje nepuna dva mjeseca, a to je posljedica loše strukture smještajnih kapaciteta (mnogo stanova, a malo hotela) i loše pozicije na turističkom tržištu (predominantno učešće regiona i Rusije, a malo učešće najjačih emitivnih izvora Evrope). Tome se dodaje i nedovoljno razvijena turistička infrastruktura (posebno turističke atrakcije, rekreativni i zabavni objekti, pješačke i biciklističke staze, bazeni i velnes centri…)  i suprastruktura ( posebno osnovni smještajni kapaciteti, kongresni centri i slično). Ovome treba dodati i objekte opšte infrastrukture, a posebno saobraćaj. Spisak tačaka za popravljanje je dug i traži vrijeme, rok od najmanje pet godina. U  posljednje vrijeme primjećuju se pomaci u tom pogledu, ali je potrebno da se više intenziviraju  budu dio prioritetne nacionalne turističke i ekonomske politike.

MONITOR: Šta država treba da uradi da  bi naša turistička ponuda bila kvalitetnija i sezona duža?
RATKOVIĆ: Da dosljednije i odlučnije provodi osnovna strateška opredjeljenja u turizmu iz glavnih strateških dokumenata (Master plan do 2020. godine, nova Marketing strategija…). Osnovno je kvalitetna rekonstrukcija i razvoj osnovnih smještajnih kapaciteta i dodatne turističke suprastrukture i infrestrukture i tržišno repozicioniranje ka glavnim emitivnim izvorima Evrope. Podsticaj tome je i naša integracija u NATO i što bolje i brže integrisanje u Evropsku uniju. 

MONITOR: Je li i danas masovni  turizam najrazvijeniji  u Crnoj Gori?
RATKOVIĆ: Ako imamo preko 60 odsto smještajnih kapaciteta u sekundarnim stanovima i ako se njihov kapacitet procjenjuje na preko200 hiljada kreveta, onda je jasno da se radi o masovnom turizmu niskog kvaliteta. Postoje dobri modeli za liječenje tog strukturnog gepa, kao što su integralni i difuzni hoteli i brownfield investicije (transformacija dijela komplementarnog smještaja u osnovni) za što postoji pravni osnov u našem Zakonu o turizmu.

MONITOR: Da li je privatizacija hotela putem prodaje postigla suprotan efekat?
RATKOVIĆ:Privatizacija je vršena u nevrijeme, u vrijeme izolacije i sankcija bivše SRJ kada su putevi kapitala, roba i usluga iz inostranstva prema našoj zemlji bili gotovo hermetički zatvoreni. Domaće tržište je bilo usko i siromašno, neuređeno i upućeno na sivo poslovanje, usljed izolacije od normalnih međunarodnih tokova. Državni budžeti i fondovi nijesu imali normalne izvore punjenja, a ratna inflacija je urnisala ekonomiju i društvo. Privatizacija se otegla, i još traje, što je, vjerovatno, najgori scenario. Strategija privatizacije se svela na rasprodaju svega i svačega po jako niskim cijenama, tako da je mnogi zovu bankrot privatizacija. Privatizacijom je urušena uzorna turistička kompanija “Montenegroturist” Budva sa 50-ak dobrih hotela na čelu sa brendom Grad hotelom “Sveti Stefan” koja je više decenija uspješno operirala na međunarodnom turističkom tržištu.

MONITOR: Koji su karakteristični primjeri tih promašenih investicija?
RATKOVIĆ: U procesu privatizacije imobilisano je preko 5000 hotelskih kreveta (“Galeb” i “Lido” u Ulcinju,  “As”Perazića Do, “Plavi Horizonti” Tivat, “Fjord” Kotor…), ali su, ipak, svi hoteli u Bečićima kvalitetno rekonstruisani i izgrađen novi luksuzni hotel “Splendid” i hotel “Queen”.. Hotel “Avala” je takođe uspješno rekonstrisan, kao i hotel “Rivijera” u Petrovcu. Hotel “Maestral”, koji je inače bio dobar, je uspješno rekonstrisala i vodila  državna kompanija iz Slovenije, dok je  “Sveti Stefan” sa relativno velikim kašnjenjem, rekonstrisan i sada radi pod menadžmentom Amana.  U ovim teškim vremenima bilo je dosta uspješnih investicija u malo hotelijerstvo i restoraterstvo, ali je kreditna (skupi i ročno nepovoljni kraditi) i državna ekonomska i turistička politika (izostanak stimulacija malom biznisu i protežiranje krupnog biznisa čak i kada se grade rezidencijalni objekti) davala nedovoljnu podršku tom održivom razvoju.

MONITOR: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nedavno se pohvalio  da je u proteklih pet godina u Crnoj Gori otvoreno  115 hotela sa četiri ili pet zvjezdica… Vaš stav je da samo  manji dio kapaciteta u Crnoj Gori treba da ima pet i četiri plus zvjezdice.
RATKOVIĆ:Uvijek je za pohvalu ako se grade i otvaraju hoteli, uz uslov da je to u skladu sa principima održivosti, odnosno ciljevima iz Master plana i, normalno, da gradnja ne ometa normalan rad drugih hotela i objekata. Standard kvaliteta, mjeren brojem zvjezdica je suvereno pravo svakog investitora u skladu sa strategijom razvoja. Sa aspekta turističke tražnje, najviše treba graditi hotele srednje kategorije (tri i četiri zvjezdice), a učešće luksuznih hotela (pet  zvjezdica i više) treba uskladiti sa proporcijama iz Master plana (do 15 odsto). Treba da imamo hotelsku strukturu usklađenu sa zahtjevima turističke tražnje, kako se ne bi ponavljala boljka da gradimo previše skupih hotela, pa ih onda  prilagođavamo tražnji putem prodaje po niskim cijenama.

MONITOR: Da li turizam treba i može da bude primarno polje naše privredne aktivnosti?
RATKOVIĆ: Turizam je složena privredna djelatnost. On je mnogo grana u jednoj grani. Još 1980. godine eksperti OECD su postavili stratešku razvojnu matricu Crne Gore, sa tri noseća stuba: turizam (danas bi morali dodati održivi turizam), poljoprivreda pretežno ruralna i umrežena (danas mi mogli dodati organska proizvodnja hrane) i industrija, poglavito mala privreda za potrebe turizma i stanovništva (danas bi mogli dodati čista industrija u organizaciji MSP). Mislim da su to tri zdrava strateška stuba, koje sve zajedno povezuje turizam, i da to treba da bude strateški razvojni prioritet Crne Gore.

MONITOR:  Vi  često upozoravate  da se Crna Gora koncentrisala na vašarski turizam i da, uz blagoslov vlasti, napreduje takozvani biznis nekretnina, što je direktno suprotno razvoju turizma.
RATKOVIĆ:Naš turistički razvoj prati ta pošast već skoro tri decenije. Neobuzdano raste izgradnja stanova za tržište i multiplikuje se broj privremenih vašarskih objekata za brze i jeftine usluge. To je pakleni skup za razvoj neodrživog i masovnog turizma, odnosno kvaziturizma, s obzirom na to da gradnja rezidencijalnih objekata pripada biznisu nekretnina, a ne turističkom biznisu. Mislim da sazrijeva svijest da se to mora promijeniti u interesu razvoja kvalitetnog i održivog turizma, koji je opšti interes.

MONITOR: Prema procjenama Crnogorske turističke  organizacije tokom sezone u sivoj zoni završi pola miliona eura.  Gdje je to najizraženije?
RATKOVIĆ: Kad bi bilo tako mogli bi biti veoma zadovoljni. Mi smo imali bilansni prihod od sektora smještaja i prehrane 2017. godine  oko 414 miliona eura, pa bi učešće “sive zone” od svega pola miliona eura bilo tek 0,12 odsto, dakle simbolično. Procjene doprinosa turizma bruto društvenom proizvodu 2018. godine se kreću oko milijardu eura, pa “sivu zonu” treba tražiti između objektiviranog prihoda i procijenjenog doprinosa. Bojim se da se to približava omjeru 1: 1, a glavni krivac je sekundarno stanovanje.

MONITOR:  Kako  komentarišete betoniranje  crnogorske obale, gradnju u zaštićenim zonama i slične pojave?
RATKOVIĆ:To je veliki problem koji mora, kad tad, doći na dnevni red. Mislim da će, u procesu pristupanja EU, rješavanje tog problema biti u vrhu agende naših obaveza, a u najboljem našem interesu.

 

Negativan izuzetak na Mediteranu

MONITOR: Turizam  Crne Gore pretjerano zavisan od Rusije i Srbije, a  Hrvatska  u Strategiji  razvoja do 2020. godine predviđa da, na primjer, sa tržišta Njemačke bude 21 odsto turista…
RATKOVIĆ: Mi treba da slijedimo pozitivno iskustvo Hrvatske u upravljanju turizmom, pa će rezultati relativno brzo doći. Na istom fonu su i  naša strateška razvojna dokumenta.  Samo je potrebno dobro upravljati njihovom primjenom. Turizam Mediterana, i istorijski i perspektivno, zasniva se na najjačim emitivnim tržištima Evrope (Njemačka, Velika Britanije, skandinavske zemlje, Francuska…), a mi smo u tranzicionom i posttranzicionom  razvoju ta tržišta zanemarili i postali negativan izuzetak na Mediteranu.

 

Sedam turističkih  fakulteta

MONITOR: Koliko su naši  turistički i ugostiteljski  radnici  obrazovani  za savremene turističke  trendove?
RATKOVIĆ:Uglavnom jesu. Imamo sedam fakulteta na kojima se izučava turizam, ali ne bi se moglo reći da su to sve turistički fakulteti. Analizom studijskih programa se može vidjeti da  se tu radi o samo tri fakulteta na kojima se, u akademskim stidijskim programima, u totalitetu izučava i uvježbava turistički menadžment. Od ta tri samo se na jednom, po provjerenom evropskom i američnom modelu, studira menadžment u turizmu i ugostiteljstvu sa obaveznim i ocjenjivanim ferijalnim intership-om (stažiranjem) poslije prve i druge godine, od po 12 sedmica. Na fakultetima imamo i specijalističke i magistarske studije, a na nekima su počeli i programi cjeloživotnog učenja (na Fakultu za biznis i turizam  prvi put se organizuju kursevi cjeloživotnog učenja iz oblasti menadžmenta recepcije, F& B menadžmenta, turističkog vođenja uz finansijsku poptporu EU i Vlade CG). Tu su i brojni iskusni i mladi istraživači sa svih fakulteta koje bi privreda i državna uprava mogla mnogo više koristiti u prosecu planiranja razvoja, konsaltinga, menadžmenta i marketinga…

Vrijedna je hvale tradicija Ministarstva turizma i održivog razvoja u desetogodišnjem projektu istraživanja poslovanja hotelijerstva CG čiji je izvođač internacionalni konsultantski konzorcijum (Horwath International Ltd., Fakultet za biznis i turizam Budva i Fakultet za turizam sa Univerziteta Mediteran).

Što se tiče srednjeg obrazovanja za turistička i ugostiteljska zanimanja, očito je da treba dati veći naglasak na stažiranje, odnosno radnu praksu. To je opšti problem gotovo svih srednjih turističkih škola, sa izuzetkom jedne u Podgorici. Ono što ne podstiče kadrove da usavršavaju svoje znanje i da rade sa elanom jeste izrazita demotivacija turističkih radnika. Plate su na dnu ljestvice, a sezonski radni odnos traje nekoliko mjeseci.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo