Povežite se sa nama

INTERVJU

DR  RADE RATKOVIĆ, DEKAN FAKULTETA ZA BIZNIS I TURIZAM IZ BUDVE: Pakleni skup za razvoj kvaziturizma

Objavljeno prije

na

Naš turistički razvoj prati pošast već skoro tri decenije, da se neobuzdano multiplikuje broj privremenih vašarskih objekata za brze i jeftine usluge

 

MONITOR: Kako Crna Gora može da  bude privlačnija i cjelogodišnja turistička  destinacija?
RATKOVIĆ: Želja da Crna Gora bude cjelogodišnja turistička destinacijaje je plemenita, ali nije tržišno zasnovana. Turizam je imanentno sezonska djelatnost, to je jedna od njegovih osnovnih karakteristika. Održiva produžena sezona od  sedam mjeseci rada (predsezona, glavna sezona, postsezona…) i to je u fokusu svih turističkih zemalja Mediterana. Naravno da će neki objekti raditi cijele godine, ali to ne može biti dominantno. Naša sezona  traje nepuna dva mjeseca, a to je posljedica loše strukture smještajnih kapaciteta (mnogo stanova, a malo hotela) i loše pozicije na turističkom tržištu (predominantno učešće regiona i Rusije, a malo učešće najjačih emitivnih izvora Evrope). Tome se dodaje i nedovoljno razvijena turistička infrastruktura (posebno turističke atrakcije, rekreativni i zabavni objekti, pješačke i biciklističke staze, bazeni i velnes centri…)  i suprastruktura ( posebno osnovni smještajni kapaciteti, kongresni centri i slično). Ovome treba dodati i objekte opšte infrastrukture, a posebno saobraćaj. Spisak tačaka za popravljanje je dug i traži vrijeme, rok od najmanje pet godina. U  posljednje vrijeme primjećuju se pomaci u tom pogledu, ali je potrebno da se više intenziviraju  budu dio prioritetne nacionalne turističke i ekonomske politike.

MONITOR: Šta država treba da uradi da  bi naša turistička ponuda bila kvalitetnija i sezona duža?
RATKOVIĆ: Da dosljednije i odlučnije provodi osnovna strateška opredjeljenja u turizmu iz glavnih strateških dokumenata (Master plan do 2020. godine, nova Marketing strategija…). Osnovno je kvalitetna rekonstrukcija i razvoj osnovnih smještajnih kapaciteta i dodatne turističke suprastrukture i infrestrukture i tržišno repozicioniranje ka glavnim emitivnim izvorima Evrope. Podsticaj tome je i naša integracija u NATO i što bolje i brže integrisanje u Evropsku uniju. 

MONITOR: Je li i danas masovni  turizam najrazvijeniji  u Crnoj Gori?
RATKOVIĆ: Ako imamo preko 60 odsto smještajnih kapaciteta u sekundarnim stanovima i ako se njihov kapacitet procjenjuje na preko200 hiljada kreveta, onda je jasno da se radi o masovnom turizmu niskog kvaliteta. Postoje dobri modeli za liječenje tog strukturnog gepa, kao što su integralni i difuzni hoteli i brownfield investicije (transformacija dijela komplementarnog smještaja u osnovni) za što postoji pravni osnov u našem Zakonu o turizmu.

MONITOR: Da li je privatizacija hotela putem prodaje postigla suprotan efekat?
RATKOVIĆ:Privatizacija je vršena u nevrijeme, u vrijeme izolacije i sankcija bivše SRJ kada su putevi kapitala, roba i usluga iz inostranstva prema našoj zemlji bili gotovo hermetički zatvoreni. Domaće tržište je bilo usko i siromašno, neuređeno i upućeno na sivo poslovanje, usljed izolacije od normalnih međunarodnih tokova. Državni budžeti i fondovi nijesu imali normalne izvore punjenja, a ratna inflacija je urnisala ekonomiju i društvo. Privatizacija se otegla, i još traje, što je, vjerovatno, najgori scenario. Strategija privatizacije se svela na rasprodaju svega i svačega po jako niskim cijenama, tako da je mnogi zovu bankrot privatizacija. Privatizacijom je urušena uzorna turistička kompanija “Montenegroturist” Budva sa 50-ak dobrih hotela na čelu sa brendom Grad hotelom “Sveti Stefan” koja je više decenija uspješno operirala na međunarodnom turističkom tržištu.

MONITOR: Koji su karakteristični primjeri tih promašenih investicija?
RATKOVIĆ: U procesu privatizacije imobilisano je preko 5000 hotelskih kreveta (“Galeb” i “Lido” u Ulcinju,  “As”Perazića Do, “Plavi Horizonti” Tivat, “Fjord” Kotor…), ali su, ipak, svi hoteli u Bečićima kvalitetno rekonstruisani i izgrađen novi luksuzni hotel “Splendid” i hotel “Queen”.. Hotel “Avala” je takođe uspješno rekonstrisan, kao i hotel “Rivijera” u Petrovcu. Hotel “Maestral”, koji je inače bio dobar, je uspješno rekonstrisala i vodila  državna kompanija iz Slovenije, dok je  “Sveti Stefan” sa relativno velikim kašnjenjem, rekonstrisan i sada radi pod menadžmentom Amana.  U ovim teškim vremenima bilo je dosta uspješnih investicija u malo hotelijerstvo i restoraterstvo, ali je kreditna (skupi i ročno nepovoljni kraditi) i državna ekonomska i turistička politika (izostanak stimulacija malom biznisu i protežiranje krupnog biznisa čak i kada se grade rezidencijalni objekti) davala nedovoljnu podršku tom održivom razvoju.

MONITOR: Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nedavno se pohvalio  da je u proteklih pet godina u Crnoj Gori otvoreno  115 hotela sa četiri ili pet zvjezdica… Vaš stav je da samo  manji dio kapaciteta u Crnoj Gori treba da ima pet i četiri plus zvjezdice.
RATKOVIĆ:Uvijek je za pohvalu ako se grade i otvaraju hoteli, uz uslov da je to u skladu sa principima održivosti, odnosno ciljevima iz Master plana i, normalno, da gradnja ne ometa normalan rad drugih hotela i objekata. Standard kvaliteta, mjeren brojem zvjezdica je suvereno pravo svakog investitora u skladu sa strategijom razvoja. Sa aspekta turističke tražnje, najviše treba graditi hotele srednje kategorije (tri i četiri zvjezdice), a učešće luksuznih hotela (pet  zvjezdica i više) treba uskladiti sa proporcijama iz Master plana (do 15 odsto). Treba da imamo hotelsku strukturu usklađenu sa zahtjevima turističke tražnje, kako se ne bi ponavljala boljka da gradimo previše skupih hotela, pa ih onda  prilagođavamo tražnji putem prodaje po niskim cijenama.

MONITOR: Da li turizam treba i može da bude primarno polje naše privredne aktivnosti?
RATKOVIĆ: Turizam je složena privredna djelatnost. On je mnogo grana u jednoj grani. Još 1980. godine eksperti OECD su postavili stratešku razvojnu matricu Crne Gore, sa tri noseća stuba: turizam (danas bi morali dodati održivi turizam), poljoprivreda pretežno ruralna i umrežena (danas mi mogli dodati organska proizvodnja hrane) i industrija, poglavito mala privreda za potrebe turizma i stanovništva (danas bi mogli dodati čista industrija u organizaciji MSP). Mislim da su to tri zdrava strateška stuba, koje sve zajedno povezuje turizam, i da to treba da bude strateški razvojni prioritet Crne Gore.

MONITOR:  Vi  često upozoravate  da se Crna Gora koncentrisala na vašarski turizam i da, uz blagoslov vlasti, napreduje takozvani biznis nekretnina, što je direktno suprotno razvoju turizma.
RATKOVIĆ:Naš turistički razvoj prati ta pošast već skoro tri decenije. Neobuzdano raste izgradnja stanova za tržište i multiplikuje se broj privremenih vašarskih objekata za brze i jeftine usluge. To je pakleni skup za razvoj neodrživog i masovnog turizma, odnosno kvaziturizma, s obzirom na to da gradnja rezidencijalnih objekata pripada biznisu nekretnina, a ne turističkom biznisu. Mislim da sazrijeva svijest da se to mora promijeniti u interesu razvoja kvalitetnog i održivog turizma, koji je opšti interes.

MONITOR: Prema procjenama Crnogorske turističke  organizacije tokom sezone u sivoj zoni završi pola miliona eura.  Gdje je to najizraženije?
RATKOVIĆ: Kad bi bilo tako mogli bi biti veoma zadovoljni. Mi smo imali bilansni prihod od sektora smještaja i prehrane 2017. godine  oko 414 miliona eura, pa bi učešće “sive zone” od svega pola miliona eura bilo tek 0,12 odsto, dakle simbolično. Procjene doprinosa turizma bruto društvenom proizvodu 2018. godine se kreću oko milijardu eura, pa “sivu zonu” treba tražiti između objektiviranog prihoda i procijenjenog doprinosa. Bojim se da se to približava omjeru 1: 1, a glavni krivac je sekundarno stanovanje.

MONITOR:  Kako  komentarišete betoniranje  crnogorske obale, gradnju u zaštićenim zonama i slične pojave?
RATKOVIĆ:To je veliki problem koji mora, kad tad, doći na dnevni red. Mislim da će, u procesu pristupanja EU, rješavanje tog problema biti u vrhu agende naših obaveza, a u najboljem našem interesu.

 

Negativan izuzetak na Mediteranu

MONITOR: Turizam  Crne Gore pretjerano zavisan od Rusije i Srbije, a  Hrvatska  u Strategiji  razvoja do 2020. godine predviđa da, na primjer, sa tržišta Njemačke bude 21 odsto turista…
RATKOVIĆ: Mi treba da slijedimo pozitivno iskustvo Hrvatske u upravljanju turizmom, pa će rezultati relativno brzo doći. Na istom fonu su i  naša strateška razvojna dokumenta.  Samo je potrebno dobro upravljati njihovom primjenom. Turizam Mediterana, i istorijski i perspektivno, zasniva se na najjačim emitivnim tržištima Evrope (Njemačka, Velika Britanije, skandinavske zemlje, Francuska…), a mi smo u tranzicionom i posttranzicionom  razvoju ta tržišta zanemarili i postali negativan izuzetak na Mediteranu.

 

Sedam turističkih  fakulteta

MONITOR: Koliko su naši  turistički i ugostiteljski  radnici  obrazovani  za savremene turističke  trendove?
RATKOVIĆ:Uglavnom jesu. Imamo sedam fakulteta na kojima se izučava turizam, ali ne bi se moglo reći da su to sve turistički fakulteti. Analizom studijskih programa se može vidjeti da  se tu radi o samo tri fakulteta na kojima se, u akademskim stidijskim programima, u totalitetu izučava i uvježbava turistički menadžment. Od ta tri samo se na jednom, po provjerenom evropskom i američnom modelu, studira menadžment u turizmu i ugostiteljstvu sa obaveznim i ocjenjivanim ferijalnim intership-om (stažiranjem) poslije prve i druge godine, od po 12 sedmica. Na fakultetima imamo i specijalističke i magistarske studije, a na nekima su počeli i programi cjeloživotnog učenja (na Fakultu za biznis i turizam  prvi put se organizuju kursevi cjeloživotnog učenja iz oblasti menadžmenta recepcije, F& B menadžmenta, turističkog vođenja uz finansijsku poptporu EU i Vlade CG). Tu su i brojni iskusni i mladi istraživači sa svih fakulteta koje bi privreda i državna uprava mogla mnogo više koristiti u prosecu planiranja razvoja, konsaltinga, menadžmenta i marketinga…

Vrijedna je hvale tradicija Ministarstva turizma i održivog razvoja u desetogodišnjem projektu istraživanja poslovanja hotelijerstva CG čiji je izvođač internacionalni konsultantski konzorcijum (Horwath International Ltd., Fakultet za biznis i turizam Budva i Fakultet za turizam sa Univerziteta Mediteran).

Što se tiče srednjeg obrazovanja za turistička i ugostiteljska zanimanja, očito je da treba dati veći naglasak na stažiranje, odnosno radnu praksu. To je opšti problem gotovo svih srednjih turističkih škola, sa izuzetkom jedne u Podgorici. Ono što ne podstiče kadrove da usavršavaju svoje znanje i da rade sa elanom jeste izrazita demotivacija turističkih radnika. Plate su na dnu ljestvice, a sezonski radni odnos traje nekoliko mjeseci.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo