Protekle nedjelje izbili su požari u Grčkoj, Skandinaviji i na zapadu SAD. Bilo je poplava i opasno visokih temperatura. Jesu li to posljedice klimatskih promjena?
IVANOV: Vrlo visoke temperature u pomenutim oblastima, suše i poplave jesu posljedica globalnog zagrijevanja. Ovi ekstremni događaji su postali češći i intenzivniji u odnosu na klimatološku normalu 1961-1990.
Na slici ispod predstavljena je rekonstrukcija klime kroz istoriju tj. uticaja prirodnih i antropogenih faktora na promjenu globalne temperature od 1870-2010, o čemu je pisano u IV Izvještaju IPCC o procjeni klime, 2007. (IPCC – Međuvladin panel za klimatske promjene).
Inače, promjene klime dešavale su se u prošlosti zbog prirodnih faktora. Promjene su se odvijale u vremenskoj skali od više stotina i hiljada godina. Međutim, skorije promjene – porast srednje globalne temperature vazduha za 0.8C od početka instrumentalnih mjerenja od 1860. većinom su antropogene zbog rapidnog povećanja emisije i koncentracije GHG gasova. Na to ukazuju i sva naprednija mjerenja – prizemna, radiosondažna i satelitska osmatranja pokazuju da su se troposfera i Zemljina površina zagrijale, dok se stratosfera hladi zbog slabljenja ozonskog omotača. Na primjer, satelitska osmatranja pokazuju da je emisija toplotne energije u atmosferu manja nego ranije i da se to smanjenje poklapa sa apsorpcionim dužinama ugljendioksida i metana.
MONITOR: Spada li Crna Gora u područja koja su vrlo osjetljiva na uticaj klimatskih promjena?
IVANOV: Crna Gora spada u područja osjetljiva na toplotne talase, sušu i poplave. Trendovi osmotrenih i projektovanih promjena klimatskih ekstrema se podudaraju.
Najznačajnije klimatske promjene osmotrene u Crnoj Gori do 2017. godine su:
– Učestalije ekstremno visoke maksimalne i minimalne temperature; češći i duži toplotni talasi; veći broj tropskih dana i tropskih noći; manji broj mraznih dana; učestalija pojava suša; prekid sušnog perioda je praćen jakim intenzitetom padavina; u proljeće, ljeto i zimu, naročito od 80-ih godina, uglavnom dominira negativan trend padavina, ali u okviru normalnih granica; promjene u distribuciji/raspodjeli padavina tokom godine.
U okviru Prvog i Drugog Nacionalnog izvještaja Crne Gore prema UNFCCC (Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama) urađene su projekcije klime i ekstremnih događaja do 2100. Tako, prema rezultatima regionalnog modela EBU-POM, promjene srednje sezonske temperature tokom posmatranog perioda 2001-2030. po A1B scenariju, se kreću u opsegu od 0.6C do 1.3 C, u zavisnosti od sezone i oblasti Crne Gore. Izuzev jeseni, uočljivo je da su promjene temperature značajnije za sjeverni, planinski dio Crne Gore, u poređenju sa manjim promjenama u oblasti bližoj Jadranskom moru. Najveće promjene su tokom ljetnje sezone, sa vrijednostima od +1.3 C na sjeveru i +1 C u priobalnoj oblasti. U toku zime, promjene u priobalnom dijelu su oko 0.5C dok u sjevernom dijelu imamo povećanje temperature za 0.9C. Za proljeće projekcije modela daju promjene temperature nešto veće u odnosu na zimu, sa vrijednostima od 0.8 na jugu do 1.1C na sjeveru. Jesen je okarakterisana skoro izostankom razlike u promjeni temperature idući od juga ka sjeveru sa manje-više ujednačenom promjenom na cijeloj teritoriji oko 0.7 C.
Projekcije EBU – POM regionalnog modela pokazuju i negativne i pozitivne promjene padavina, u zavisnosti od dijela Crne Gore i sezone. Pozitivne promjene padavina, odnosno njihovo povećanje je u toku ljeta za centralne oblasti Crne Gore, i za proljeće u djelovima koji se graniče sa Bosnom i Hercegovinom. Ove pozitivne promjene su jako male i kreću se do pet odsto u odnosu na vrijednosti baznog perioda 1961-1990. U drugim oblastima Crne Gore tokom zime i proljeća, modelski rezultati pokazuju smanjenje padavina do 10 odsto. Proljeće se karakteriše najvećim deficitom padavina od oko 20 odsto, skoro preko cijele teritorije Crne Gore. Za ljetnju sezonu rezultati modela daju smanjenje padavina u iznosu od 10 odsto u zetsko-bjelopavlićkom regionu i u regionu karsta (od Nikšića prema Cetinju), do 15 odsto na primorju.
MONITOR: Koji su sektori kod nas najosjetljivi na klimatske promjene?
IVANOV: Sektori najosjetljiviji na klimatske promjene su: poljoprivreda, šumarstvo, vodni resursi, obalski pojas, zdravlje ljudi.
MONITOR: Treba li od budućih klimatskih promjena sa strahuju naši poljoprivrdnici i pčelari?
IVANOV: Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju aktivno učestvuje u projektima smanjivanja rizika od suša i poplava, usmjerenim na pravovremeno obavještavanje korisnika u cilju smanjivanja šteta. Na primjer, projekat koji je u toku – „Rizik od suša u regionu Dunava”.
Prema arhivi od 2000. do 2017. najčešće su sušom bili pogođeni:
Region primorja i centralni region (tj. Ulcinj, Bar, Budva, Tivat, Kotor, Cetinje, Herceg Novi, Nikšić, Danilovgrad – posljedice su bile restrikcija vode i brojni šumski požari). Usjevi su pogođenji sušom 2003. u opštinama Kolašin Bijelo Polje, Plav, Berane, Pljevlja i Cetinje. Naročito je 2007. bila propraćena velikim brojem požara širom Crne Gore, nestašicom vode i desetkovanim usjevima u centralnoj i sjevernoj regiji države. Hidrološka situacija je bila blizu najnižih vrijednosti. Pored 2007. i 2011. i 2012 godina se svrstavaju u sušne godine kako sa poljoprivrednog tako i hidrološkog aspekta u svim krajevima države. Pored toga, zbog brojnih šumskih požara velikih razmjera poslijedice su se osjetile i na zdravlje ljudi, saobraćaj i šume.
MONITOR: Nаjznаčаjnije klimаtske promjene kod nas dogodiće se nаkon 2070. godine i u tom periodu nivo Jаdrаnskog morа porašće 35 centimetаrа, izjаvio je prije osam godina tadašnji ministаr uređenjа prostorа i životne sredine Brаnimir Gvozdenović.
IVANOV: Da.To su saznanja zasnovana na studiji CAMP (Program upravljanja obalskim pojasom u Crnoj Gori).
MONITOR: Pojedini strani mediji nedavno su objavili da stotine naučnika tvrde da je panika o globalnom zagrijavanju temeljena na lažnoj nauci, da se ne događa ništa klimatski neobično i da neće biti „klimatskog smaka svijeta”. Šta Vi mislite o tome?
IVANOV: Odgovor je sadržan u prvom pitanju – napredna instrumentalna mjerenja. Inače, priroda ima svoje mehanizme tzv. feedback mehanizme kojima teži da uspostavi ravnotežu u ovom slučaju narušenog energetskog bilansa. Procesu u atmosferi su vrlo kompleksni da bi se olako izvodili zaključci. Uvijek prvo treba dobro provjeriti izvor informacija. ZHMS usko sarađuje sa IPCC-em i WMO-om (Svjetskom meteoroloskom organizacijom), FAO-om i ostalim relevantnim institucijama i svjetksim hidrometeoroloskim zavodima.
MONITOR: Drugi se, opet, pitaju možemo li izbjeći katastrofe koje se predviđaju kao posljedica klimatskih promjena ako ne održimo temperaturni porast ispod 2°C?
IVANOV: Mogu se smanjiti.
Veseljko KOPRIVICA